REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2021/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Marine Veljak, sutkinje izvjestiteljice, i Kamelije Parać, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, za Područni ured u Slavonskom Brodu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Pisarnica Osijek, radi isplate iznosa od 8.913,98 eur, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-204/2019-131 od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-204/2019-131 u točkama II. i III. njezine izreke.
II. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-204/2019-131 u točkama I. i III. njezine izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, te se nalaže tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, isplatiti iznos od 4.263,21 eur / 32.121,14 kn, sa zateznim kamatama koje teku od 6. lipnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. i dalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta s uvećanjem za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana (točka I. izreke), djelomično je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 4.650,77 eur / 35.041,23 kn, sa zateznim kamatama od 6. lipnja 2019. do isplate (točka II. izreke) te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv točaka II. i III. izreke presude pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Iznosi da se protivi obrazloženju prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalni zakon u pogledu opsega štete. Smatra da je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis pa stoga ne može doći do primjene Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
3. Tuženik je podnio žalbu protiv te presude pobijajući ju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija u točkama I. i III. izreke presude. Iznosi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz razloga što nije primijenio mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženika osporio njezinu osnovanost.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke pogrešno primijenio materijalno pravo, ali da bi i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti o tužbeno zahtjevu.
7. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučujući o tužiteljevom pravu na naknadu štete odlučio primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Naime, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Međutim, u pravu je tužitelj da je sud u pogledu osnove tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio materijalno pravo primijenivši odredbu članka 164. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime, upravo je članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu mjerodavan kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Prema odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 51/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. istoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a sukladno stavku 3. tog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
8. Iako je prvostupanjski sud u pogledu osnove tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio odredbu čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, sukladno kojoj odredbi tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja, uključujući isplaćenu mirovinu do traje isplata tih davanja, umjesto odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, valjalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio da iz dopunskog nalaza vještaka Tolić Filipa proizlazi da postoji razlika između mirovine koja se isplaćuje osiguranici tužitelja i mirovine koja bi joj bila isplaćivana samo zbog njenog umirovljenja zbog ozljede na radu (nesporno je da je imala povredu kod odlaska na posao) i to zato što joj je rješenjem od 14. studenog 2008., kojim je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, priznata mirovina u iznosu manjem od najniže mirovine - 286,76 eur / 2.183,20 kn, a ne u iznosu koji proizlazi kao izračun mirovine po osnovi ozljede na radu – 175,45 eur / 1.321,92 kn, iz kojeg razloga je određeno da će se i isplaćivati umjesto izračunate mirovine, najniža mirovina, dakle više nego što joj pripada po osnovi ozljede na radu. Prvostupanjski sud iz navedenog zaključuje da se stoga ukazuje razlika između mirovine koja se osiguranici tužitelja isplaćuje i mirovine koja bi joj se isplaćivala samo po osnovi umirovljenja zbog ozljede na radu jer je osiguranici tužitelja priznata i isplaćuje joj se najniža mirovina.
10. Nadalje, sud je utvrdio da iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka Filipa Tolića od 24. ožujka 2022., sačinjen obzirom na rješenje o umirovljenju na ostvareni staž i preostali ostvariv staž (24 godine), proizlazi razmjerni iznos mirovine koji bi bio isplaćivan osiguranici tužitelja zbog ozljede na radu 4.650,77 eur / 35.041,23 kn pa je, prema tome razlika između utuženog iznosa od 8.913,98 eur / 67.162,37 kn i iznosa kojeg bi primala zbog ozljede na radu 4.263,21 eur / 32.121,14 kn.
11. Prema tome, uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju osiguranici tužitelja isplaćuje mirovina zbog ozljede na radu, ali u većem iznosu nego što bi joj pripadala zbog odlaska u mirovinu zbog ozljede na radu, kao i iz nalaza i mišljenja vještaka Filipa Tolića, a kojega je sud pravilno prihvatio kao valjano obrazložen i stručan nalaz, proizlazi da razlika između iznosa invalidske mirovine koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku (8.913,98 eur / 67.162,37 kn) i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (4.263,21 eur / 32.121,14 kn) iznosi 4.650,77 eur / 35.041,23 kn pa je stoga pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.263,21 eur, a odbijen za iznos od 4.760,77 eur.
12. Prema tome, s obzirom na to da su stranke podjednako uspjele u sporu, pravilno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a.
13. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 29. listopada 2024.
Predsjednik vijeća
Mario Vukelić
