REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4514/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv I. tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4 i II. tuženika Autotrans d.o.o., OIB 19819724166, Rijeka, Trg Žabica 1, koje tuženike zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, radi isplate, odlučujući o II. tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2338/2024-2 od 2. srpnja 2024. u dijelu kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-87/2021 od 10. svibnja 2024., u sjednici održanoj 29. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. II. tuženik je protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2338/2024-2 od 2. srpnja 2024. u dijelu pod točkom II. izreke kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-87/2021 od 10. svibnja 2024. i II. tuženiku naloženo plaćanje utuženog iznosa, podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). II. tuženik je postavio dva pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Da li poslodavac koji je dokazao da invalidnost, tjelesno oštećenje ili smrt njegovog radnika (a ujedno i osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje) nisu nastali zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu odgovara za naknadu štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje koju isti trpi zbog te invalidnosti, tjelesnog oštećenja ili smrti osiguranika?
2. Da li se na pravo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na naknadu štete nastale invalidnošću, tjelesnim oštećenjem ili smrću osiguranika prema poslodavcu osiguranika primjenjuje odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (a u kojim odredbama jasno stoji da poslodavac odgovara za navedenu štetu u slučaju da je do iste štete došlo uslijed neizvršenja mjera zaštite na radu) ili opća pravila o odgovornosti za štetu sadržana u odredbama čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 29/18, 26/21, 114/22 i 156/22)?“.
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije ističe da je II. tuženik odgovoran kao poslodavac za štetu koju je prouzročio njegov radnik na temelju odredbe čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 102/98) odnosno na temelju odredbe čl. 162. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13), jer je II. tuženik kao poslodavac solidarno odgovoran s radnikom koji je prouzročio štetu (u konkretnom slučaju kaznenim djelom).
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Predmet spora je regresni zahtjev koji se odnosi na naknadu štete za isplaćenu invalidsku mirovinu u razdoblju od 13. rujna 2008. do 30. rujna 2016., a koji je u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom od 28. studenog 2005., a koju prometnu nezgodu je prouzročio II. tuženikov zaposlenik na radu upravljajući autobusom u vlasništvu II. tuženika počinivši kazneno djelo izazivanja prometne nezgode, a pri čemu je ozlijeđen drugi II. tuženikov zaposlenik koji je završio u invalidskoj mirovini.
5. II. tuženik je kao razloge važnosti naznačio da pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao u odluci Rev-58/1994-2, Rev-x-218/2018-2, Rev-1776/2014-2 te da praksa viših sudova nije jedinstvena (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6723/2019-2). Međutim, u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6723/2019-2, odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-218/2018-2, Rev- 1776/2014-2 uopće nije došlo do primjene odredbe čl. 161. st. 2. ZOMO/98 odnosno odredbe čl. 162. st. 2. ZOMO/13, a na kojoj odredbi se temelji pobijana odluka. Odluka Rev-58/1994-2 također nije usporediva jer je uzrok odlaska u invalidsku mirovinu u tom postupku bila profesionalna bolest uzrokovana opasnom djelatnošću, a što ovdje nije slučaj.
6. Budući da se pobijani dio odluke temelji na stajalištu da je II. tuženik kao poslodavac solidarno odgovaran za štetu sa svojim zaposlenikom koji je prouzročio štetu kaznenim djelom na radu u vezi s radom, II. tuženik nije naznačio odgovarajuće razloge važnosti, a zbog čega postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti je to potrebno za razvoj prava u sudskoj praksi.
7. Zbog navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 29. listopada 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
