Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-587/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, izvjestiteljice i članice vijeća, te Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po gradonačelniku PM, a ovaj po punomoćnici Juliji Strmoti, odvjetnici u Biogradu na Moru, Kralja Petra Svačića 2, protiv tuženika: 1) DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2) RM ud. GM iz [adresa], 3) IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćnici Sanji Miličević, odvjetnici u Zadru, 4) LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 5) KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]), zastupanih po punomoćnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda Rikardo Perković i Sanja Perković, odvjetnicima u Zadru, radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika pod 1), 2) i 3) protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 315/2018-60 od 18. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 29. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija žalba tužitelja AB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-315/2018-60 od 18. svibnja 2023. u toč. I. izreke.

II Djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 315/2018-60 od 18. svibnja 2023. u toč. II. i III. izreke i sudi:

Odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja AB koji glasi:

"Nalaže se tuženima DM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], RM, [adresa], i IM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju AB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], predaju u samostalan posjed slobodan od osoba i stvari dio nekretnine opisane kao čest. zem. broj [katastarska čestica], Brodarica, ukupne površine 472 m2, od čega dvorište površine 289 m2, zgrada (opće) površine 33 m2 i stambena zgrada, [adresa], površine 150 m2, položena u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dijela prikazanog i opisanog u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina Ante Vukovića ing. građ. br. 3-2/2019 od 4. veljače 2019. godine, kao dio stambene jedinice u prizemlju, jedna prostorija površine 17,76 m2 dimenzija 3,13 m x 5,81 m x 3,04 m x 5,69m, te na skici sudskog očevida izrađenoj od stalnog sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka, geometra od 7. prosinca 2018. godine, označena žutom i plavom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-7-A ukupne površine 23,6 m2, a sastoji se od prostorije u prizemlju unutarnjih dimenzija 5.75 m x 3,07 m odnosno površine 18 m2 označena na skici žutom bojom te likom A1-B1-C1-F-A1, za cijelo, sve u roku od 15 dana.".

III Dužan je tužitelj AB naknaditi tuženicima pod 1) DM, 2) RM i 3) IM prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.068,62 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika pod 1) do 3) odbija kao nesonovan.

IV Dužan je tužitelj AB naknaditi tuženicima pod 1) DM, 2) RM i 3) IM trošak žalbenog postupka u sveukupnom iznosu od 481,18 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj AB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik dijela nekretnine opisane kao čest. zem. broj [katastarska čestica], Brodarica, ukupne površine 472 m2, od čega dvorište površine 289 m2, zgrada (opće) površine 33 m2 i stambena zgrada, [adresa], površine 150 m2, položena u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dijela prikazanog i opisanog u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina Ante Vukovića ing. građ. br. 3-2/2019 od 4. veljače 2019. godine, kao dio stambene jedinice u prizemlju, jedna prostorija površine 17,76 m2 dimenzija 3,13 m x 5,81 m x 3,04 m x 5,69m, te na skici sudskog očevida izrađenoj od stalnog sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka, geometra od 7. prosinca 2018. godine, označena žutom i plavom bojom te likom i točkama A- BC-D-E-7-A ukupne površine 23,6 m2, a sastoji se od prostorije u prizemlju unutarnjih dimenzija 5.75 m x 3,07 m odnosno površine 18 m2 označena na skici žutom bojom te likom A1-B1-C1-F-A1, za cijelo, što su tuženi dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude i potvrde nadležnog tijela da opisani dio nekretnine predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, u roku od 15 dana nakon njene pravomoćnosti izvrši upis uknjižbe prava vlasništva na opisanom dijelu nekretnine, te su dužni dati suglasnost radi uspostave prava vlasništva opisanog posebnog dijela nekretnine a koju suglasnost će u protivnom zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana."

II. Usvaja se kao osnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"II. Nalaže se tuženima DM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], RM, [adresa], i IM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju AB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], predaju u samostalan posjed slobodan od osoba i stvari dio nekretnine opisane kao čest. zem. broj [katastarska čestica], Brodarica, ukupne površine 472 m2, od čega dvorište površine 289 m2, zgrada (opće) površine 33 m2 i stambena zgrada, [adresa], površine 150 m2, položena u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dijela prikazanog i opisanog u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina Ante Vukovića ing. građ. br. 3-2/2019 od 4. veljače 2019. godine, kao dio stambene jedinice u prizemlju, jedna prostorija površine 17,76 m2 dimenzija 3,13 m x 5,81 m x 3,04 m x 5,69m, te na skici sudskog očevida izrađenoj od stalnog sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka, geometra od 7. prosinca 2018. godine, označena žutom i plavom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-7-A ukupne površine 23,6 m2, a sastoji se od prostorije u prizemlju unutarnjih dimenzija 5.75 m x 3,07 m odnosno površine 18 m2 označena na skici žutom bojom te likom A1-B1-C1-F-A1, za cijelo, sve u roku od 15 dana."

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.''

2. Protiv navedene presude u toč. I. te odluke o troškovima postupka u toč. III. izreke žalbu je izjavio tužitelj iz svih žalbenih razloga. Sud prvog stupnja pravilno zaključuje kako iz izvedenih dokaza slijedi da su tuženici pod 1), 2) i 3) u posjedu spornog dijela nekretnine i nemaju pravni temelj posjedovanja dok ga tužitelj ima, kao i istinit način svog stjecanja stvari u vidu zemljišnoknjižnog upisa na pravnog prednika ..., koje pravo u pogledu spornog dijela nekretnine nije prodano, a ni otkupljeno od strane pravnih prednika tuženika pod 1), 2) i 3), pa se tužitelj smatra predmnijevanim vlasnikom. Pogrešan je zaključak suda prvog stupnja kako je predmet spora u trenutku odlučivanja blagovaona, kuhinja i dnevni boravak te da isto ne može biti samostalna uporabna cjelina kao i to da ne postoji potvrda nadležne upravne vlasti, slijedom čega se ne može uspostaviti vlasništvo posebnog dijela, slijedom čega bi tužbeni zahtjev bio neosnovan. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da tužitelju nije prestalo pravo vlasništva pa je svojim zaključkom o neosnovanosti tužbenog zahtjeva počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, slijedom čega je presuda nerazumljiva i ne može se ispitati. Upravo je prednica tuženika pod 1) do 3) prenamijenila sporni poslovni prostor pa on sada predstavlja kuhinju s blagovaonicom i dnevnim boravkom, čime je predmet spora prestao postojati kao samostalna uporabna cjelina. Do toga je došlo bez znanja i volje vlasnika nekretnine i predmet spora je prije samovlasnog postupanja prednice tuženika predstavljao samostalnu uporabnu cjelinu. Sporni je poslovni prostor od trenutka izgradnje, pa sve do nasilne prenamjene koju je izvršila prednica tuženika imao sve značajke samostalne uporabne cjeline pa stavljanje tužitelja u nepovoljan položaj u ostvarenju njegovih vlasničkih prava ne ukazuje na pravičnost postupka. Sud prvog stupnja pogrešno zaključuje da potvrda upravnog tijela mora biti izdana u vrijeme pokretanja spora, odnosno odlučivanja o sporu, koji je zaključak suprotan ustaljenoj sudskoj praksi. Predlaže žalbu uvažiti te presudu u pobijanom dijelu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno u pobijanom je dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Protiv citirane presude u toč. II. i III. izreke žalbu su izjavili tuženici pod 1) DM, 2) RM i 3) IM (dalje; tuženici pod 1) do 3)) iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev, odnosno, ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave pred novim sucem pojedincem. Tvrde da je sud prvog stupnja prilikom donošenja presude u pobijanom dijelu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 2. Zakona o parničnom postupku, kao i bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. istog Zakona, jer nije cijenio sve izvedene dokaze, a koja povreda je utjecala na zakonitost i pravilnost presude u pobijanom dijelu. Isto tako počinio je i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda u pobijanom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi suprotni su sadržaju priloženih isprava. Sud prvog stupnja nije raspravio, a ni odlučio o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije koje su prigovore istakli već u odgovoru na tužbu. Sud prvog stupnja nije odlučio ni o prigovoru prava na dom niti je u smislu čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske i čl. 8. st. 2. Konvencije za ljudska prava i slobode proveo test razmjernosti i obrazložio zbog čega je u konkretnome potreba za iseljenjem tuženika iz kuhinje i dnevnog boravka prijeko potrebna društvu, posebno kada tuženici istovremeno ostaju u isključivom posjedu hodnika, kupatila i spavaće sobe. Za pretpostaviti je da je sud odredio iseljenje u isključivom interesu tuženika pod 4) i 5), na čiju je inicijativu i pokrenut predmetni postupak. Sud prvog stupnja je propustio navesti i činjenice iz kojih je izveo zaključak o predmnijevanom vlasništvu tužitelja, pa se uopće ne može izvesti zaključak o pravnom temelju tužiteljeva vlasništva, pa niti da li je ono stečeno derivativno ili originarno. Poštenje posjednika se predmnijeva, pa ukoliko je sud prvog stupnja utvrdio da je zakonska pretpostavka o poštenju oborena bio je dužan dati valjane razloge za taj svoj stav. Iz priloženog zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je Grad Zadar uknjiženi vlasnik zgrade u kojoj su stanovi iz spornih poduložaka. Iz sudske nagodbe broj P-814/98 od 23. veljače 1999. proizlazi da je tužitelj priznao da je prednica tuženika pod 1) do 3) vlasnica prizemlja i suvlasnica za ½ dijela, dok je u preostaloj polovini vlasnik prednica tuženika pod 4) i 5). Na raspravi od 9. svibnja 2023. tužitelj je učinio nespornim da je tuženik pod 1) raspolagao svojim stanom u korist treće osobe. Tuženici su tijekom postupka isticali da je između njih izvršena fizička dioba na način da su izrađena dva stana u prizemlju. Međutim, nije utvrđeno tko od troje tuženika drži u posjedu spornu prostoriju i nije obrazloženo zbog čega tuženici kao zakonski nasljednici nisu stekli posjed nasljeđivanjem od prednika i zbog čega bi njihov posjed bio nepošten ili nezakonit. Iz rješenja o izvedenom stanju i nalaza vještaka proizlazi da se i ranije u prizemlju nalazio samo jedan stambeni prostor, kao cjelina, koja je kao takva postojala prije 15. veljače 1968. Tužitelj je tu činjenicu priznao u sudskoj nagodbi od 23. veljače 1999. i nije dokazao objektivni identitet stvari koju traži da mu se preda u posjed, jer nije dokazao da bi na mjestu sadašnjeg dnevnog boravka s blagovaonom i kuhinjom od 17,76 m2 nekada postojao poslovni prostor od 19 m2. Tužitelj u postupku nije dokazao jače pravo na posjed koji je izgubio, što podrazumijeva valjanu osnovu i zakoniti način stjecanja, posebno kroz činjenicu da su tuženici dokazali zakonit način stjecanja svog posjeda, nasljeđivanjem. Sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer aktivno legitimiran može biti samo onaj vlasnik koji je izgubio posjed. Tužitelj je već u tužbi učinio nespornim da nikada nije bio u posjedu predmeta spora, pa mu i ne pripada reivindikacijska zaštita. Vlasnički zahtjevi tužitelja su, osim toga, suprotni načelu pravnog jedinstva nekretnina koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Iz međuvlasničkog ugovora od 4. listopada 1997. te zahtjeva za kupnju stana proizlazi da je zgrada u kojoj se nalazi sporna prostorija bila u Stambenom fondu Grada Zadra. Prestanak rada fondova u stambenom i komunalnom gospodarstvu propisan je odredbom čl. 386. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i jedinice lokalne samouprave su određene kao njihovi pravni slijednici, pa tužitelj nije mogao steći vlasništvo na temelju Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi. Osim toga, prema odredbi čl. 1. st. 3. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada predmetom etažnog vlasništva mogli su biti samo pojedini stanovi ili pojedine poslovne prostorije, ali ne i fizički određeni dijelovi stanova i poslovnih prostorija. Dakle, predmetom vlasništva mogao je biti samo pojedini stan ili poslovna prostorija. Ako predmet spora nije sposoban biti predmetom vlasništva, tada tužitelj nije mogao pretvorbom prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari u društvenom vlasništvu steći vlasništvo kao sveopći sljednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja. Navedeni stan u smislu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda predstavlja dom obitelji tuženika i miješanje države u njihovo pravo na poštivanje doma neopravdano je i nezakonito.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika pod 1), 2) i 3) osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista može ispitati.

7. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Isto tako, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud u postupku izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, za koje se može provjeriti imaju li pravnu i činjeničnu osnovu.

9. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, na koju u žalbi ukazuju tuženici pod 1) do 3), odnosno pobijanom presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev jer je sud prvog stupnja odlučio u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP.

10. Iako tuženici pod 1) do 3) prigovaraju aktivnoj legitimaciji tužitelja AB za kazati je da je aktivna legitimacija pravni koncept koji se odnosi na pravo stranke da pokrene pravni postupak i traži zaštitu pred sudom. Stranka mora dokazati da ima pravni interes za pokretanje postupka i pravnu osnovu za traženje zaštite svojih prava, koje pretpostavke tužitelj ima, slijedom čega je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda aktivno legitimiran za vođenje predmetnog spora.

11. Isto su tako, s obzirom da je predmet spora utvrđenje prava vlasništva i zahtjev predmnijevanog vlasnika za predajom u posjed dijelova nekretnine koji je u posjedu tuženika pod 1) do 3), oni pasivno legitimirani u predmetnom sporu.

12. Iz spisa predmeta proizlazi slijedeće:

- da su tuženik pod 1) DM i GM upisani kao suvlasnici stana u prizemlju zgrade sagrađene na dijelu čest. 3489 i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na stanu u prizemlju zgrade, ukupne površine od 73,39 m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima zgrade i drvarnice, sukladno Izvatku iz knjige položenih ugovora Zemljišnoknjižnog odjela, Općinskog suda u Zadru. U C-listu istog Izvatka navedeno je da je na temelju Ugovora o prodaji stani na kojem postoji stanarsko pravo od 22. kolovoza 1997. zaključenom u Benkovcu i ovjerenom pred javnim bilježnikom Pavicom Mišković u [adresa] 26. rujna 1994. br. Ov 4088/97 uknjiženo založno pravo za kredit, u korist AB (l.s. 5),

- da je sukladno Izvatku iz zemljišne knjige (etažno vlasništvo) na stanu u potkrovlju zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 102,30 m2 sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u elaboratu obojen svijetlozelenom bojom kao vlasnica upisana HM, prednica tuženika pod 4) i 5) (l. s. 6),

- da je pravomoćnom presudom poslovni broj P-1523/00 od 14. ožujka 2001. povodom tužbe tužitelja Grada Zadra protiv tužene ĆM odbijen zahtjev Grada Zadra za predajom u posjed poslovnog prostora u [adresa]. u [adresa] od 19,00 m2, koja je presuda potvrđena presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-577/01 od 15. siječnja 2003. (l. s.13 – 17),

- da je u parničnom postupku poslovni broj P-814/98 pred Općinskim sudom u Zadru povodom tužbe tužiteljice NM, prednice tuženika pod 4) i 5), protiv tuženika AB zaključena sudska nagodba kojom su parnične stranke u tom postupku suglasno utvrdile da je tužiteljica (u tom postupku prednica tužitelja pod 4) i 5), NM), vlasnica stana od 83,00 m2 u visokom prizemlju stambene zgrade [adresa], izgrađenoj na čest,. zem. 3490 k. o. [katastarska općina], vlasništvo ..., koji je stan i otkupila od ... kao prodavatelja temeljem Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 21. ožujka 1997. Istom sudskom nagodbom u toč. II stranke su suglasno utvrdile da predmetnu stambenu zgradu kao njezin zajednički dio čini i krovna terasa od 102,30 m2 na kojoj su suvlasnici na jednake dijelove tužiteljica NM kao vlasnica stana u visokom prizemlju te ĆM, prednica tuženika pod 1) i 2), kao vlasnica stana u prizemlju zgrade (l.s. 24),

- da je [adresa] s ĆM (prednicom tuženika pod 1) i 2)) dana 22. kolovoza 1997. zaključio Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo te kao prodavatelj joj prodao dvosoban stan u [adresa] od 73,39 m u prizemlju zgrade u izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim da je u Ugovoru u toč. II navedeno: "cijena stana uključujući zajedničke dijelove i uređaje zgrade i drvarnice iznosi……" (l. s. 26),

- da su prednica tuženika pod 4) i 5), HM i ĆM, prednica tuženika pod 1) i 2), kao suvlasnice stambene zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] zaključile Međuvlasnički ugovor 4. listopada 1997. kojim su utvrdile da je HM vlasnica trosobnog stana od 83 m[2] u visokom prizemlju zgrade te s njim povezanog a nadograđenog potkrovlja kojeg čini stambeni prostor od 70,5 m2, sveukupne površine od 153,5 m[2] , a ĆM vlasnica dvosobnog stana površine 73,00 m2 koji se nalazi u prizemlju navedene zgrade (l. s. 48),

- da iz nalaza i mišljenja br. 3-2/2019 od 4. veljače 2019. stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ante Vukovića, ing. građ. proizlazi da predmetni dio stambene jedinice prizemlja nije naknadno dograđivan izvan tlocrta prve zgrade (prizemnice s jednim obiteljskim stanom) te da je predmetni dio u prizemlju zgrade, kako to navodi vještak Ante Vuković, "oduvijek bio dio stana ali ne kao prostor stana koji je povezan iznutra s ostalim prostorijama već kao pripadak i to garaža na što upućuju vrata u dvorišnoj ogradi širine cca 2,3 m koja su postavljena centralno u odnosu na predmetni prostor" (I. s. 88-100),

- da je sporna nekretnina prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka geodetske struke na skici sudskog očevida od 7. prosinca 2017. (l.s. 82) označena žutom i plavom bojom te točkama A-B-C-D-E-7-A od 23,6 m2 dijela čest. zem. [katastarska čestica] i sastoji se od: prostorije u prizemlju, površine 18 m2, označene na skici žutom bojom i točkama A1-B1-C1-F-A1 i debljine sjeveroistočnog i sjeverozapadnog zida zgrade u prizemlju te polovine širine pregradnog zida koji dijeli spornu prostoriju od hodnika označeno na skici plavom bojom i točkama A-B1-A1-F-C1-C-D-E-7-A.

13. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom odbio postavljeni tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj AB vlasnik dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] od 472 m2 i to onog dijela prikazanog u nalazu vještaka za graditeljstvo Ante Vukovića od 4. veljače 2019., kao dijela stambene jedinice u prizemlju (prostorije od 17,76 m2), prikazanog na skici očevida vještaka geodeta Tomislava Ćurka označenom žutom i plavom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-7-A od 23,6 m2 i likom A1-B1-C1-F-A1.

14. Prvostupanjski je sud u toč. II izreke pobijane presude naložio tuženicima pod 1), 2) i 3) da tužitelju Gradu Benkovcu predaju taj opisani dio u samostalan posjed, slobodan od osoba i stvari. Nadalje, u toč. III. izreke odlučio je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

15. Tuženici pod 1) do 3) su tijekom postupka naveli da sporne prostorije koje su predmetom tužbenog zahtjeva nisu samostalna uporabna cjelina, da su ih stekli nasljeđivanjem od pok. ĆM, a ona otkupom stana na kojem postoji stanarsko pravo.

16. Prvostupanjski sud smatra da sporni dio nekretnine koji je predmetom tužbenog zahtjeva tužitelja iz toč. I. izreke kako je identificiran u postupku ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu da bi se na njemu moglo zasnovati vlasništvo posebnog dijela nekretnine, pri čemu se pozvao na odredbu čl. 67. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP). Smatra da je riječ o blagovaoni, kuhinji i dnevnom boravku s dva prozora, kako je to utvrđeno sudskim očevidom od 2. prosinca 2022. te se vlasništvo na tom dijelu nekretnine i ne može uspostaviti dok nadležna upravna vlast ne potvrdi da je riječ o samostalnoj uporabnoj cjelini.

17. Odredbom čl. 9. st. 1. ZVDSP propisano je da pojedinačnu nekretninu čini zemljišnoknjižna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, a kada je više zemljišnoknjižnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina. Istom je odredbom Zakona uvedeno načelo jedinstva nekretnine u pravni sustav Republike Hrvatske koje se primjenjuje od stupanja na snagu ZVDSP ( 1. siječnja 1997.)

18. Od dana stupanja na snagu ZVDSP, prema odredbi čl. 395. st. 2. ZVDSP odredbe propisa koji su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrada od pripadnosti zemljišta, tumače se i primjenjuju samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine.

19. Isto znači da nakon stupanja na snagu citirane odredbe ZVDSP, sudovi moraju uvažavati načelo jedinstva nekretnine i u odnosu na pitanje prava vlasništva na nekretnini ne može se tumačiti odstupanjem od tog načela.

20. Vlasništvo određenog, posebnog dijela nekretnine proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno (čl. 66. st. 1. ZVDSP), a ono može biti uspostavljeno glede suvlasničkog dijela nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu prikladnu za samostalno izvršavanje, kao što je stan ili druga samostalna prostorija (čl. 67. st.1. ZVDSP).

21. U predmetnom postupku tužitelj AB traži utvrđenje prava vlasništva na određenim prostorijama u prizemlju zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koje tvrdi da su samostalna uporabna cjelina.

22. Riječ je o vlasničkoj tužbi predmnijevanog vlasnika iz čl. 166. ZVDSP koji u st. 1. propisuje da će se onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrati vlasnikom te stvari prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju.

23. Takva osoba, u smislu odredbe stavka. 4. istog članka ZVDSP treba umjesto svoga vlasništva dokazati činjenice na temelju kojih se predmnijeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku, dakle, mora dokazati svoje jače pravo na posjed koji mora biti zakonit, istinit i pošten, što znači da mora dokazati valjanu osnovu stjecanja i zakoniti način stjecanja.

24. Zahtjevu predmnijevanog vlasnika za predajom u posjed, posjednik se može usprotiviti svim prigovorima kao i kog prave vlasničke tužbe. U čl. 166. st. 2. ZVDSP određeni su kriteriji za ocjenu koja od stranaka ima slabiji temelj posjedovanja.

25. U predmetnom postupku tužitelj AB po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije dokazao svoje jače pravo na posjed (zakonit, istinit i pošten posjed), što znači da mora imati valjanu osnovu stjecanja i zakonit način stjecanja, što u konkretnome tužitelj nije dokazao, dok je, suprotno tome, tuženik u postupku dokazao da predmet spora nije samostalna uporabna cjelina, već pripadak stanu u prizemlju, u vlasništvu tuženika pod 3) slijedom čega dijeli pravnu sudbinu tog stana kao glavne stvari.

26. Riječ je o dijelu čest. zem. [katastarska čestica] od 472 m2, od čega dvorište u površini od 289 m2 i zgradi od 33 m2 te stambenoj zgradi u [adresa] od 150 m2 i to dijelu prikazanom i opisanom u nalazu i mišljenju vještaka Ante Vukovića od 4. veljače 2019. kao dio stambene jedinice u prizemlju, prostorije površine 17,76 m2 dimenzija 3,13 m x 5,81 m x 3,04 m x 5,6 9m, te na skici sudskog očevida izrađenoj od stalnog sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka, geometra od 7. prosinca 2018. godine, označenom žutom i plavom bojom te likom i točkama A-B-C- D-E-7-A ukupne površine 23,6 m2, prostorije u prizemlju unutarnjih dimenzija 5.75 m x 3,07 m odnosno površine 18 m2 označene na skici žutom bojom te likom A1-B1- C1-F-A1.

26.1. Taj sporni dio u izvatku iz knjige položenih ugovora Zemljišnoknjižnog odjela Zadar Općinskog suda u Zadru nije evidentiran u A popisnom listu, a niti u vlastovnici B listu (l.s. 5).

27. Dakle, sporni stambeni prostor nije samostalna uporabna cjelina, već je pripadak (sporedni dio) stana u prizemlju u površini od 73,39 m2 u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u [adresa]), kojeg je Ugovorom o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo 22. kolovoza 1997. kupila prednica tuženika pod 1) do 3) ĆM .25. Odredbom čl. 67. st. 3. ZVDSP propisano je da uz stan, odnosno drugu samostalnu prostoriju, odnosno vlasništvo posebnog dijela nekretnine može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, a da se vlasništvo posebnog dijela nekretnine može protegnuti i na neki dio kao tome sporedan, treba biti jasno razgraničen od ostalih dijelova nekretnine, te dostupan s međe nekretnine ili iz njezinih zajedničkih dijelova ili iz onoga stana, odnosno samostalne prostorije čiji bi bio sporedni dio.

28. Sudski vještak za graditeljstvo Ante Vuković, ing. građ., u svom nalazu i mišljenju zaključio je da je sporni dio u prizemlju zgrade "oduvijek bio dio stana" u prizemlju te da nije naknadno dograđivan, izvan tlocrta prve zgrade. Prema nalazu i mišljenju vještaka sporni dio u prizemlju kao dio stana, nije bio iznutra povezan s ostalim prostorijama, "već kao pripadak i to garaža na što upućuju vrata u dvorišnoj ogradi širine cca 2,3 m2 koja su postavljena centralno u odnosu na predmetni prostor" (l.s. 98).

29. Pripadak (pertinencija) na koju svojim nalazom i mišljenjem ukazuje građevinski vještak je stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi glavne, a stoji u takvom prostornom odnosu prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni (čl. 7. st. 1. ZVDSP).

30. Prema odredbi čl. 67. st. 5. ZVDSP glede sporednih dijelova na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za pripatke stvari.

31. Da bi vlasnikova stvar postala pripadak neke druge stvari, ona treba biti prikladna da služi svrsi te druge stvari, treba biti dovedena u takav prostorni odnos s glavnom stvari koji odgovara toj namjeni, treba moći biti pripatkom te stvari kao glavne te da je vlasnik svojom voljom namijenio svoju stvar tome da razmjerno trajno služi svrsi te druge stvari kao glavne, dakle, da trajno omogućuje ili barem pomaže postizanju svrhe glavne stvari.

32. Dok je jedna stvar pripadak druge, ona dijeli pravnu sudbinu glavne stvari onako kako je inače dijele odvojeni dijelovi stvari (čl. 6. st. 2. ZVDSP).

33. Odredbom čl. 5. st. .2. i 3. ZVDSP propisano je da tko ima pravo vlasništva ili koje drugo stvarno pravo na nekretnini, ima ga time i na onome što je njezin pripadak.

34. Takav je pravni stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Rev x 1247/2015-3 od 6. studenog 2018.

35. Prvostupanjski je sud u toč. II. izreke naložio tuženicima pod 1), 2) I 3) da tužitelju predaju u samostalan posjed slobodan od osoba i stvari dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (Brodarica ukupne površine 472 m2, od čega dvorište od 289 m2 te zgradu od 33 m2), odnosno sporni dio prikazan u nalazu vještaka Ante Vukovića od 4. veljače 2019. kao dio stambene jedince u prizemlju od 17,76 m2, na skici očevida geodeta Tomislava Ćurka označenom žutom i plavom bojom i točkama A-B-C-D-E-7- A od 23,6 m2 koji se sastoji od prostorije u prizemlju od 18,00 m2 označene žutom bojom i toč. A1-B1-C1-F-A1, jer smatra da je tužitelj u postupku dokazao svoje jače pravo na posjed, u smislu odredbe čl. 166. ZVDSP.

36. Riječ je o vlasničkoj tužbi predmnijevanog vlasnika iz čl. 166. ZVDSP. Povodom takve tužbe sud će odlučiti u korist osobe koja se poziva na predmnijevano vlasništvo samo ako aktualni posjednik nema pravni temelj posjedovanja ili ako je on slabiji od pravnog temelja osobe koja se poziva na predmnijevano vlasništvo. 37. S obzirom da iz činjenica utvrđenih u postupku proizlazi da je predmetni dio u prizemlju zgrade oduvijek bio dio stana i da predstavlja pripadak stana u prizemlju, vlasništva tuženika pod 1), 2) i 3), (prema mišljenju vještaka građevinske struke radilo se o garaži), kao pripadak dijeli pravnu sudbinu glavne stvari onako kako je dijele odvojeni dijelovi stvari, u smislu odredbe čl. 6. st. 2. ZVDSP.

38. Kako sporni dio u prizemlju od 17,76 m2 označen žutom i plavom bojom i posebnim točkama u nalazu i skici sudskog očevida vještaka geodeta Tomislava Ćurka ne predstavlja odvojenu stambenu uporabnu cjelinu, već pripadak stanu, odnosno sporedni je dio stana tuženika pod 1) do 3), prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u toč. II. izreke tuženicima pod 1), 2) i 3) naložio predaju tog dijela stana u posjed tužitelju, jer tužitelj nema jače pravo na posjed.

39. Slijedom toga, žalbu tužitelja AB trebalo je djelomično odbiti kao neosnovanu, po čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u toč.

I. izreke, odnosno istu prvostupanjsku presudu u toč. II. i III. izreke djelomično preinačiti, po čl. 373. toč. 1. ZPP i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

40. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP. Tuženicima pod 1) do 3) priznat je sljedeći parnični trošak: sastava odgovora na tužbu od 75 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje Tarifa), te zastupanja tuženika na sljedećim ročištima: 16. srpnja 2018., 7. prosinca 2018., 17. ožujka 2022., 2. prosinca 2022. i 9. svibnja 2023. od po 75 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak zastupanja na odgođenom ročištu od 14. svibnja 2019. od 18,75 bodova po Tbr. 9. toč. 5. Tarife.

40.1. Tuženicima pod 1) do 3) priznat je i trošak sastava podnesaka od: 13. srpnja 2018., 28. veljače 2019., 21. veljače 2022. i 5. svibnja 2022. sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife od po 75 bodova, što uz povišenje stavki od 20 % za zastupanje troje tuženika (Tbr. 36. Tarife), te porez na dodanu vrijednost od 25 % iznosi 1.068,62 EUR. 40.2. Tuženicima pod 1) do 3) nije priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 22. veljače 2022. jer je sadržaj tog podneska identičan podnesku od 21. veljače 2022. za koji im je već priznat trošak njegova sastava.

40.3. Tuženicima pod 1) do 3) priznat je također i trošak sastava žalbe uz porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife te trošak plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 EUR, pa trošak žalbenog postupka iznosi 481,18 EUR.

Zadar, 29. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov