Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-784/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja LF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jovanka Barić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo poslovni broj P-2316/2019-24 od 29. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo poslovni broj P-2316/2019-24 od 29. prosinca 2022. i predmet vraća istome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Puli- Pola Stalna služba u Poreču-Parenzo posl.br. Ovr- 3562/18 od 10.08.2018. radi naplate novčane tražbine tuženika na nekretnini u vlasništvu tužitelja koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižni odjel Buje k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], kat. čes. 985, opisana kao kuća i dvorište površine 348 m2, neodvojivo povezano s posebnim dijelom nekretnine temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sa 3. Suvlasnički dio:31/100 etažno vlasništvo (E-3) 1.B.1.1. prizemlje (P), C: poseban dio obojen narančastom bojom Stambeni prostor ukupne etažne površine 3,60 m2 kojeg čini slijedeća prostorija označena peterokutom: O. ulaz/stepenište 3,60 m2, ukupno: 3,60 m2, B.1.2 prvi kat (P- 1). C poseban dio obojen narančastom bojom, Stambeni prostor ukupne etažne površine 63,90 m2 kojeg čine slijedeće prostorije označene peterokutom: 1. stepenište 8.20 m2 2. dnevni boravak, kuhinja 30.20 m2, 3. soba 12,20 m2, 4. kupaonica 6,30 m2, 5. loggia 7,00 m2, ukupno 63,90 m2. B.1.3. Potkrovlje (P+1+M), C: posebni dio obojen narančastom bojom, stambeni prostor ukupne etažne površine 29,70 m2 kojeg čine slijedeće prostorije označene peterokutom: 6. predsoblje 8,30 m2. 7. soba 13,40 m2, 8. soba 7,00 m2 ukupno: 29,70 m2.

2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu u Bujama, Općinskog suda u Puli, da izvrši brisanje zabilježbe ovrhe posl. broj: Ovr-3562/18 na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], podul. 3, kat. čestica [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], podul. 3.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa nadalje, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 26.875,00 kn/ 3.566,93 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv pobijane presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže da se ista ukine i traži trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo posl.br. Ovr- 3562/18 od 10. kolovoza 2018., radi naplate novčane tražbine tuženika na nekretnini u vlasništvu tužitelja, te da se naloži z.k. odjelu u B brisanje zabilježbe ovrhe posl.br. Ovr-3562/18 na nekretnini k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] podul. 3 k. o. [katastarska općina].

5. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz utvrđenja i zaključke:

-da je Zagrebačka banka d.d. u svojstvu ovrhovoditelja dana 7. kolovoza 2018. podnijela protiv ovršenika LF prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave Ugovora o namjenskom kreditu broj 38/03, koji je solemnziran pred javnim bilježnikom Đordanom Pahović dana 21. ožujka 2003. pod brojem OU-306/03, a radi naplate novčane tražbine Zagrebačke banke d.d. prema LF i to tražbine u iznosu od 52.2013,28 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, te 843,13 kuna na ime troškova sa zateznim kamatama, te se predlaže da se radi namirenja odredi ovrha na nekretnini u vlasništvu LF, a koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa postignutog prodajom,

-da je po prijedlogu Zagrebačke banke Rješenjem o ovrsi od 10. kolovoza 2018. pod posl.br. Ovr-3562/2018 određena predložena ovrha,

-da je tužitelj LF podnio žalbu protiv navedenog Rješenja o ovrsi u kojoj navodi da je sud donošenjem Rješenja o ovrsi postupio protupravno jer da nije smio odrediti ovrhu na nekretninama ovršenika bez da je prethodno pokušao provesti ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika te da je izvadak iz poslovnih knjiga Zagrebačke banke pogrešno sastavljen jer da nisu uzete u obzir sve uplate koje su po Ugovoru o kreditu vršene od strane sudužnika i jamaca, a koje uplate da se i dalje uplaćuju Zagrebačkoj banci,

-da je rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. 29 Gž Ovr-118/2019-2 od 26. ožujka 2019. žalba ovršenika LF odbijena kao neosnovana, te je potvrđeno Rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-3562/2018 od 10. kolovoza 2018. godine, osim u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., dalje: OZ)

-da je tužitelj Zaključkom Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Poreču-Parenzo posl.br. 34 Ovr-881/19 od 23. srpnja 2019. upućen na pokretanje parnice iz razloga iznesenih u žalbi od 10. listopada 2018. (list 6 spisa),

-da je prema odredbi čl. 55. st. 3. OZ propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu,

-da je tužitelj tijekom ovog postupka istakao i prigovor zastare i prigovor ništetnosti predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu koje razloge nije isticao u žalbi protiv Rješenja posl.br. Ovr-3562/2018-2 od 10. kolovoza 2018. pa se tužitelj na te razloge ne može pozivati u ovom postupku tj. niti u tužbi, niti tijekom postupka,

-da je Zagrebačka banka d.d. temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina solemniziran dana 27. rujna 2019. od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem OV-8039/2019 ustupila tražbinu iz predmetnog Ugovora cesionaru DDM Invest III AG, 6340 Baram, Schochenmühlestrasse 4, Švicarska, [osobni identifikacijski broj],

-da je 28. listopada 2019. godine sklopljen Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina između DDM Invest III AG, 6340 Baram, Schochenmühlestrasse 4, Švicarska, [osobni identifikacijski broj] i EOS Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, [osobni identifikacijski broj] kao cesionaru, solemniziran istog dana od strane javnog bilježnika Joze Rotim iz Zagreba pod brojem OV-8766/2019, te su na EOS Matrix d.o.o. prenesena sva prava, potraživanja i koristi prema KF i predmetni postupak je još u tijeku,

-da je pravomoćnim Rješenjem posl.br. Ovr-881/2019-27 od 19. studenog 2019. utvrđeno da EOS Matrix d.o.o. Zagreb stupa na mjesto ovrhovoditelja u tom ovršnom predmetu,

-da je osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika,

-da je tužitelj prigovarao visini potraživanja u predmetnom ovršnom postupku, ali je uvidom u dopise Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 42 do 44 spisa) utvrđeno da je VF (jamcu) na mirovini ustegnuto, kroz vremensko razdoblje od 01. ožujka 2010. pa nadalje s time da mu je u razdoblju od 01. travnja 2018. do 30. rujna 2018. ustegnuto 5.924,25 kn, da je Rješenje o ovrsi donijeto 10. kolovoza 2018. godine, da je CF (jamcu), u razdoblju od 01. svibnja 2018. do 31. svibnja 2019. ustegnuto i uplaćeno na ime dospjelog duga ukupno 3.792,75 kn, a HF je ukupno ustegnuto i uplaćeno na ime dospjelog duga 5.053,77 kn u razdoblju od 1. svibnja 2018. do 31. svibnja 2019.,

-da je prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu tuženik priložio izvadak iz poslovnih knjiga sastavljen na dan 12. ožujka 2018, i da kasnije uplate jamaca i tužitelja (koji iznosi su mali u odnosu na visinu duga) i te kasnije uplate ne mogu, niti smiju biti sredstvo odnosno opravdanje za opstruiranje ovršnog postupka i pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopušteno,

-da će se u ovršnom postupku prilikom provedbe istog uzeti u obzir sva plaćanja koja su tužitelj i jamci platili,

-da je slijedom svega naprijed navedenog, neosnovan prigovor tužitelja na visinu potraživanja.

6. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom kao neosnovan.

7. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio tuženikov prigovor o nedostatku pasivne legitimacije kao osnovan.

8. Naime, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev 451/2018-3 od 19. studenoga 2019., koje prihvaća i ovaj sud, u vezi s primjenom odredbe čl. 195. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da otuđenje stvari i prava o kojem teče parnica nema one pravne učinke koje bi imalo da je do otuđenja došlo prije pokretanja parničnog postupka, valja reći da je cilj te odredbe, pravilno shvaćene, jest, prije svega, sprječavanje zloupotreba, tj. spriječiti prestanak legitimacije za vođenje postupka stvarnim ili fiktivnim otuđenjem stvari ili prava o kojem teče parnica, odnosno o kojem ovisi rješenje u parnici kao u ovom slučaju. Prema tome, okolnost da je tuženik ustupio navedenu tražbinu iz ugovora o kreditu nije „sama po sebi“ razlog zbog kojeg bi valjalo odbiti tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, imajući i na umu da je tuženik slobodno raspolagao predmetnim potraživanjem, i to (sukladno utvrđenju prvostupanjskog suda) za vrijeme trajanja ovog parničnog postupka. Takvo shvaćanje u ničemu nije u suprotnosti sa shvaćanjem zauzetim na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019., broj Su-IV-56/19-10, prema kojemu: "Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravnom relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe." Suprotnim shvaćanjem otvorila bi se mogućnost zloupotreba u parničnim postupcima (a posebno u postupcima kakav je ovaj: radi proglašenja ovrhe nedopuštenom) ignoriranjem načela savjesnosti i poštenja u pravnom prometu s učinkom sprječavanja subjekata u njihovim pokušajima da ostvare svoja prava utemeljena na zakonitim očekivanjima.

9. Nadalje, prema odredbi čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a prestanak tražbine na temelju činjenice koja je nastala nakon javnobilježničkog akta kao ovršne isprave predstavlja žalbeni razlog protiv rješenja o ovrsi. Kako se žalbom protiv rješenja o ovrsi pobija pravilnost i zakonitost tog rješenja o ovrsi, to da bi taj žalbeni razlog bio osnovan, prestanak tražbine mora nastupiti prije donošenja rješenja o ovrsi. Dakle, u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na koju je ovršenik upućen povodom žalbe protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. st. 1. OZ, a iz razloga navedenog u odredbi čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, dopuštenost ovrhe prosuđuje se sa stanjem stvari u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1030/2023 od 19. prosinca 2023.).

10. Okolnost da je ugovorom o kreditu (čl. 20. točka P.) ugovoreno da se kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ugovoru služe poslovne knjige kreditora i ostala dokazna sredstva s kojima kreditor raspolaže, ne može oduzeti mogućnost korisniku kredita da u slučaju sudskog spora dokazuje suprotno, na koju okolnost (visine duga) su tužitelj (u tužbi i na ročištu 29. rujna 2022. /stranica 66 spisa) i tuženik (stranica 51 spisa, točka V.) predložili provođenje financijskog vještačenja koji dokaz prvostupanjski sud nije proveo, niti obrazložio razloge neprovođenja istoga.

11. Kako je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi osnovanost prigovora tužitelja u odnosu na osporenu visinu tražbine, osnovani su žalbeni navodi da je za sada činjenično stanje nepotpuno utvrđeno te da je prvostupanjski sud na tako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio i materijalno pravo.

12. Nadalje, vezano za žalbene navode tužitelja kojima upire da je prvostupanjski sud bio obavezan preispitati nepoštenost ugovornih odredbi, valja reći da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev 861/2022-2 od 5. listopada 2022. da bi se, pod uvjetom da se može smatrati potrošačem, ocijenilo pripada li tužitelju pravna zaštita u ovršnom postupku ili parničnom postupku, sudovi moraju ispitati postoje li u ovršnom postupku dostupna i adekvatna i učinkovita sredstva koja mogu spriječiti primjenu nepoštenih ugovornih odredbi, jer je upravo taj cilj ujedno i kriteriji pomoću kojeg se može ocijeniti jesu li dostupna sredstva dostatna da se potrošaču pruži adekvatna zaštita. Pri čemu se u žalbi protiv rješenja o ovrsi ne mogu s uspjehom isticati okolnosti kojima se pobija materijalno pravna zakonitost i pravilnost javnobilježničke isprave kao ovršne isprave, a istaknuti razlozi eventualne ništetnosti Ugovora o kreditu odnosno nepoštenih odredbi, koja se tek treba utvrditi, ne predstavljaju niti jedan od žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 9. - 11. OZ-a zbog kojih može doći do upućivanja u parnicu. S obzirom na navedeno, osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud, neovisno o žalbenim razlozima iz odredbe čl. 50. stavak 1. točka 7. i 9. - 11. OZ-a, propustio razmotriti spornu prirodu ugovora o kreditu i istaknuti prigovor ništetnosti ovršne isprave.

13. Stoga je, slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet tome sudu na ponovno suđenje.

14. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka

15. U nastavku postupka prvostupanjski sud će razmotriti i utvrditi sve odlučne okolnosti vezane za utvrđivanje po tužitelju osporene visine duga, te po potrebi provesti i financijsko vještačenje te će razmotriti spornu prirodu ugovora o kreditu i istaknuti prigovor ništetnosti ovršne isprave, pri čemu će imati u vidu da je ugovor zaključen 21. ožujka 2003. te utvrditi sve ostale odlučne činjenice za rješenje spornog odnosa među strankama i potom donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

16. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci

U Zagrebu 29. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj