- 1 -              III Kr 137/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 137/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. K. M., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda  Županijskog suda u Sisku od 11. lipnja 2021. broj K-20/2018-17 i presuda  Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 7. ožujka 2023. broj I Kž-352/2021-9, u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev os. K. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Sisku od 11. lipnja 2021. broj K-20/2018-17 i presuda  Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 7. ožujka 2023. broj I Kž-352/2021-9, K. M. je, zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora  u trajanju jedne godine i šest mjeseci te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti dio kazne zatvora u trajanju šest mjeseci  dok se dio kazne u trajanju jedne godine neće izvršiti ako u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Osuđenik je putem branitelja I. B., odvjetnika u S., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) „-sukladno odredbi članka 517. st. 1. točka 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku“ s prijedlogom da Vrhovni sud Republike  Hrvatske „…prvotno donese rješenje o odgodi izvršenja pravomoćne presude…te da…preinači drugostupanjska presudu na način da okrivljenika oslobodi od krivnje odnosno podredno ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te postupak vrati na ponovno suđenje.“

 

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.).

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Osuđenik prigovara da je predmetna presuda „…rezultat izravne povrede Zakona o kaznenom postupku…konkretno odredbe članka 3. stavka 3. ZKP/08 … koja povreda je učinjena odlučujućim dijelom u drugostupanjskom postupku budući da je pravomoćna – drugostupanjska odluka, školski primjer kršenja načela in dubio pro reo.“ Nastavlja kako „… postoji dvojba o apsolutno svim konstitutivnim elementima kaznenog djela …“, jer je presuda „… gotovo isključivo bazirana na iskazu žrtve koja je suprotna obrani…te svim provedenim materijalnim i personalnim dokazima …“ Polemizirajući sa argumentacijom žalbenog suda smatra da je „… iskaz žrtve u potpunosti neživotan i nelogičan …“ upirući na iskaz svjedoka očevica pri čemu, po mišljenju osuđenika, drugostupanjski sud nelogičnosti u iskazu žrtve „… velikom kreativnosti i trudom preinačava na način koji je najnepovoljniji po osuđenika.“ Budući da „… sud ključnom za osudu smatra činjenicu da je tekstilno vlakno žrtve pronađeno na odjeći osuđenika …“ zamjera drugostupanjskom sudu da je u potpunosti ignorirao iskaz vještaka o nestručno pakiranoj odjeći i mogućnosti prijenosa vlakana „… na drugi način …“ pa da i oko ove činjenice „… postoji dvojba koju je trebalo riješiti u korist osuđenika…“

 

6. Prema sadržaju zahtjeva prije svega proizlazi da osuđenik polemizira sa ocjenom dokaza i činjeničnim stanjem koje je utvrdio prvostupanjski, a potom pravilnim prihvatio i žalbeni sud te shodno tome nije zadovoljan zaključkom nižih sudova o krivnji za predmetno kazneno djelo. Međutim, prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona. Ovo zakonsko ograničenje također znači da se zahtjev ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje se jesu li niži sudovi ispravno ocijenili dokaznu građu (personalne i materijalne dokaze, vještačenja itd.).

 

7. Nadalje, prema čl. 3. st. 3. ZKP/08. sud u kaznenom postupku odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe kaznenog zakonodavstva. Drugim riječima, do primjene spomenute odredbe (načela/pravila in dubio pro reo) dolazi tek nakon što sud i nakon sveobuhvatne ocjene dokaza (čl. 450. st. 2. ZKP/08.) i to primjenom načela slobodne ocjene dokaza (čl. 9. st. 3. ZKP/08.) nije u mogućnosti otkloniti dvojbe oko ne/postojanja neke odlučne činjenice.

 

7.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi na koji je način sud prvog stupnja vrednovao personalne (iskaze osuđenika, oštećenice, svjedoka J. L., D. J., Lj. A.) i materijalne (vještačenje bioloških i kontaktnih tragova tekstilnih vlakana)  dokaze te je shodno sveobuhvatnoj analizi otklonio obranu osuđenika. Naime, prvostupanjski sud je prije svega uočio nedosljednost obrane jer je osuđenik „… prvo tvrdio kako nju [oštećenicu] niti u jednom trenutku nije dotaknuo…“, a kako je ova obrana „…osporena provedenim vještačenjem kontaktnih tekstilnih i bioloških tragova sa iskazom žrtve i svjedokinje J. L., on je na kraju dokaznog postupka promijenio obranu te naveo kako se slučajno sudario sa žrtvom tražeći ključeve od auta …“. Uz ocjenu o nelogičnosti obrane (odlomak 25.) posebnu je pažnju prvostupanjski sud posvetio analizi materijalnih dokaza, vještačenju kontaktnih tekstilnih vlakana koje „… potvrđuje iskaz žrtve … da joj je optuženik skidao gaćice i tajice, a imajući u vidu da su tekstilna vlakna tajica i gaćica žrtve pronađena na kratkim hlačama i majici optuženika“. Za sud prvog stupnja znakovito je iskazivanje svjedokinja J. L. i D. J. kojima se oštećenica požalila da ju je neki muškarac htio silovati. Pored toga kako se „… žrtva i optuženik od ranije ne poznaju, nema nikakvog razloga zašto bi S. N. neosnovano teretila optuženika, a iz kojih razloga je vijeće smatralo njezin iskaz vjerodostojnim.“

 

7.2. Ovakvo utvrđenje odlučnih činjenica pravilnim je ocijenio i sud drugog stupnja pri razmatranju osuđenikove žalbe uz opsežnu argumentaciju o ispravnom zaključku da je vjerodostojnost iskaza oštećenice potvrđena personalnim te osobito materijalnim dokazima. Drugostupanjski sud među ostalim jasno odgovara da je „… na kratkim hlačama optuženika izolirano i jedno roza vlakno koje odgovara gaćicama oštećenice, a to je moguće isključivo ako se događaj odigrao onako kako to prikazuje oštećenica. Uz to ima na umu činjenicu da je odjeća bila nepravilno pakirana (oba odjevna predmeta osuđenika su bila zajedno zapakirani), ali ocjenjuje da „… nije bilo od značajnog utjecaja na rezultat vještačenja, budući da je odjeća oštećenice bila odvojena od odjeće optuženika, što je odlučno.“ (odlomak 9.7. drugostupanjske presude).

 

7.3. Iz navedenog jasno slijedi da nakon savjesne, sveobuhvatne i razumne ocjene dokaza sudovi nisu bili u dvojbi o postojanju činjenica koje tvore obilježja terećenog kaznenog djela te stoga nije ni trebalo primijeniti načelo in dubio pro reo kako se neosnovano tvrdi u zahtjevu.

 

8. Slijedom izloženog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08. trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan, a shodno tome nema mjesta ni odgodi izvršenja pravomoćne presude.

 

Zagreb, 14. prosinac 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.