REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4133/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marijan Mišević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika: 1) PN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2) EN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3) DN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]) HN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženici pod 3) i pod 4) zastupani po punomoćniku Vinku Adžiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-464/2022-3 od 22. svibnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 418/2022-232 od 30. kolovoza 2022. ispravljena rješenjem broj P-418/2022-233 od 31. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 29. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-464/2022-3 od 22. svibnja 2024.
2. Tuženici u odgovoru na prijedlog osporavaju navode tužiteljice te predlažu prijedlog odbiti kao neosnovan.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je naznačila pitanja:
„1.Da li je za zakonitu odluku suda odlučna činjenica kada je bračni drug stekao vlasništvo predmetnog stana ili je odlučna činjenica postojanja faktične bračne zajednice nakon stjecanja toga vlasništva?
2.Da li je za odluku o stjecanju prava vlasništva na predmetnom stanu mjerodavan datum zaključivanja Ugovora o otkupu ili vrijeme stjecanja vlasništva sukladno odredbama čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dan upisa u zemljišnim knjigama?
3.Da li na izmijenjenu tužbu treba primjenjivati odredba zakona koji su vrijedili u trenutku te izmjene (kao nove tužbe) ili odredbe Zakona koji je vrijedio u vrijeme podnošenja prijašnje (izmijenjene) tužbe?
4.Da li je odlukom Županijskog suda kao drugostupanjskog povrijeđeno tužiteljičino pravo na stan sukladno znatnoj judikaturi Međunarodnog suda za ljudska prava na koju se djelomično poziva tužiteljica u ovom Prijedlogu?“.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je kao bračnu stečevinu sa sada pokojnim NN, čiji su zakonski nasljednici tuženici, stekla suvlasništvo za ½ dijela stana u [adresa], površine 37,8 m², pobliže opisanog u izreci pobijane presude, te ovlaštenje za upis tog prava suvlasništva navedenog stana u knjizi položenih ugovora.
4.1. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužiteljica sklopila brak sa prednikom tuženika 16. rujna 1989. koji brak je prestao razvodom 25. veljače 2002. međutim da je faktična bračna zajednica prestala najkasnije u ožujku 1999. kada je tužiteljica preselila u Argentinu, da je prednik tuženika stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu na temelju Ugovora o korištenju stana od 9. rujna 1981. koji je isti sklopio sa Fondom za naknadu oduzete imovine, da je tužiteljica dala predniku tuženika suglasnost za otkup predmetnog stana, te je on 30. lipnja 1999. sklopio Ugovor o kupoprodaji stana sa Gradom Zagrebom od kojeg je kupio predmetni stan na kojem postoji stanarsko pravo te prvu ratu otkupa platio 29. prosinca 1999.
5. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-313/2002 od 13. svibnja 2003. i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2357/2006 od 10. lipnja 2009., a na koje se tužiteljica poziva u reviziji, (a tako i u odlukama U-III-2686/2005, U-III-3136/2003), zauzeto je shvaćanje da „je pravo na otkup stana imovinsko pravo, koje je za nositelje stanarskog prava nastalo na temelju zakona, u procesu pretvaranja društvenog vlasništva i koje je postojalo pored stanarskog prava. S obzirom da je pravo na otkup stana svojeg nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana, pravo na otkup stana bilo je pravo imovinske naravi, koje je ovlašćivalo na stvaranje imovinskog prava - prava vlasništva. U odnosu na stanarsko pravo sudovi su u osporenim presudama utvrdili da ono ne predstavlja vlasničko pravo, već da se pravo vlasništva stječe tek kupnjom stana. Međutim, a obzirom na naprijed navedeno, Ustavni sud utvrđuje da pravo vlasništva na spornom stanu koji je tužena otkupila na svoje ime, potječe od prava na otkup stana (…)“.
5.1. Iz navedenog proizlazi da pravo na otkup stana ima značenje imovinskog prva, te da prednik tuženika, uopće ne bi mogao sklopiti predmetni ugovor o prodaji, da nije bio nositelj stanarskog prava. Kako je prednik tuženika stanarsko pravo stekao 1981., dakle 8 godina prije sklapanja braka sa tužiteljicom, a pravo na otkup, kako to ističe i Ustavni sud Republike Hrvatske u navedenim odlukama, nastaje na temelju zakona za nositelje stanarskog prava, samo je prednik tuženika mogao sklopiti ugovor o otkupu stana. Pritom valja napomenuti da je tužiteljica predniku tuženika dala i suglasnost da stan otkupi samostalno.
5.2. Imajući dakle u vidu da je prednik tuženika stanarsko pravo stekao 8 godina prije sklapanja braka sa tužiteljicom, da je prednik tuženika stan otkupio u vrijeme kada je faktična bračna zajednica sa tužiteljicom prestala, da je isplatu rata za otkup započeo također kada je faktična bračna zajednica sa tužiteljicom prestala, da je tužiteljica predniku tuženika dala suglasnost da stan otkupi samostalno, ovaj sud ocjenjuje pravilnim stajalište drugostupanjskog suda o tome da navedena nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu.
6. Radi navedenog ovaj sud ocjenjuje da od odgovora na pitanja postavljenih u prijedlogu za dopuštenje revizije ne ovisi ishod ovog spora, te je stoga na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno kao u točki I. izreke.
7. U odnosu na istaknutu povredu temeljnog ljudskog prava, prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava Republike Hrvatske odnosno prava na dom, tužiteljica u prijedlogu nije ničim učinila vjerojatnim da su joj drugostupanjskom odlukom navedena prava povrijeđena. Također se ističe da je tužiteljica navedenu povredu prava na dom prvi puta istakla tek u prijedlogu za dopuštenje revizije.
8. Kako tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u tom dijelu odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 29. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
