Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4297/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1-tužiteljice OG, rođ. UG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2-tužiteljice IG, rođ. UG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku TB, odvjetniku u [adresa], Gorička 12, protiv tužene JG, rođ. UG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u OD LjV & P u [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2261/2022 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2261/2022 od 12. travnja 2024., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak. II Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da u ostavinsku imovinu iza pok. UG ulaze katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako je to prikazano u vještvu stalnog sudskog vještaka AB pod brojem 80/15 od 6. rujna 2016. i 4. veljače 2016. koje je sastavni dio ove presude, na utvrđenje da u ostavinu iza pok. UG ne ulazi 2/3 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, zgrada i dvor te na utvrđenje da je oporukom od 23. rujna 2009. tužiteljicama povrijeđen nužni dio i zahtjev za naknadu troškova postupka (točka I izreke). Ujedno je tužiteljicama naloženo da tuženoj naknade parnični trošak u iznosu od 3.750,00 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke).

2. Presudu pobijaju tužiteljice zbog svih žalbenih razloga iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlažu uvažavanje žalbe, preinačenje prvostupanjske presude u smislu žalbenih navoda odnosno podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na daljnji postupak.

3. Žalba tužiteljica je osnovana.

4. Sud prvog stupnja pošavši od utvrđenja da, s obzirom da su tužiteljice tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi prvotno tražile utvrđenje što ne ulazi u ostavinsku masu pok. UG jer su tvrdile da su čestice navedene u oporuci pok. UG (oca stranaka) u vlasništvu trećih osoba dok su podneskom od 21. veljače 2017. zatražile da sud utvrdi što spada u ostavinsku masu ostavitelja a da se za navedene čestice (za koje po konačnom zahtjevu traži utvrđenje da iste ulaze u ostavinsku masu) radi samo o identifikaciji istih čestica (navedenih u oporuci), o čemu nije bilo prijepora između stranaka s obzirom da je tužena od početka postupka isticala odnosno detaljno obrazložila koje čestice ulaze u sastav ostavinske imovine te za svaku česticu navela i stari i novi broj u katastru i zemljišnim knjigama, a koji navodi su potvrđeni provedenim vještačenjem sud prvog stupnja utvrdio je da u tom dijelu nije bilo osnove za postavljanje takvoga zahtjeva odnosno da tužiteljice za to nisu imale pravni interes.

4.1. Pošavši od daljnjeg utvrđenja da su tužiteljice u ovoj pravnoj stvari iz ostavinskog predmeta koji se vodio iza pok. UG, oca stranaka, upućene na pokretanje ovog parničnog postupka rješenjem od 10. prosinca 2010., da su tužbi prvotno tvrdile da su, zajedno s prednikom stranaka gradile kuću u [adresa], označenu kao čest. 686 te tražile utvrđenje da u ostavinu iza pok. UG ne ulazi 2/3 dijela te nekretnine da bi potom odustale od toga utvrđenja i tužbenim zahtjevom zatražile utvrđenje da potpuno druga nekretnina, označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u omjeru od 2/3 dijela ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. UG sud prvog stupnja utvrdio je da su tužiteljice u tom dijelu u prekluziji jer su zahtjev u odnosu na česticu 7399 k. o. [katastarska općina] postavile izvan roka koji im je ostavljen rješenjem kojim su upućene u parnicu te ga iz tog razloga odbio kao neosnovan s time da je utvrdio da ukoliko su tužiteljice doista i izvršile uređenje, adaptaciju ili dogradnju predmetne nekretnine iste bi imale osnovu za obvezno-pravni zahtjev, a ne za zahtjev za stjecanje vlasništva.

4.2. U odnosu na zahtjev tužiteljica na utvrđenje je li oporukom ostavitelja povrijeđeno njihovo pravo na nužni dio sud prvog stupnja utvrdio je da je isto predmet ostavinskoga a ne parničkog postupka zbog čega je isti neosnovan. Osim toga utvrdivši da tužiteljice nisu uplatile predujam za provođenje vještačenja radi utvrđenja visine ostavinske mase iza pok. UG sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) utvrdio je da tužiteljice nisu dokazale svoje tvrdnje i činjenice koje su osnova za taj dio tužbenoga zahtjeva iz kojeg razloga je isti i u tom dijelu neosnovan.

4.3. Slijedom navedenog sud prvog stupnja, ne pozvavši se niti na jedan materijalni propis odbio je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljica.

5. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer su njeni razlozi proturječni ispravama priloženim spisu, odnosno su o odlučnim činjenicama razlozi nedostani, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu tužiteljice sadržajno ukazuju u svojoj žalbi.

6. Tako se u razlozima presude navodi da sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u točki I izreke jer tužiteljice nisu imali pravni interes za postavljanje takvog zahtjeva budući je tužena od početka postupka navodila koje čestice ulaze u sastav ostavinske imovine. Nije jasno kako sud utvrđuje da tužiteljice ne bi imale pravni interes za podnošenje tužbe a sam utvrđuje da su iste rješenjem suda upućene na pokretanja parnice u ovoj pravnoj stvari. Isto tako nije jasno kako bi ponašanje tužene tijekom ovog postupka (dakle nakon pokretanja postupka) utjecalo na pravni interes za pokretanja ovog postupka. Pri tome valja napomenuti da identifikaciju u oporuci eventualno pogrešno ili opisno navedenih nekretnina sud u ostavinskom postupku može izvršiti samo ako o identifikaciji postoji javna ili javno ovjerovljena isprava ili ako su o identifikaciji suglasni svi nasljednici. U suprotnom mora se prekinuti ostavinski postupak i stranke uputiti u parnicu, što je u konkretnom slučaju i učinio sud u ostavinskom postupku. Osim toga valja reći da je pravni interes sukladno odredbi čl. 187. st. 2. ZPP procesna pretpostavka za podnošenje tužbe na utvrđenje iz čl. 187. st. 1. ZPP pa ukoliko bi sud utvrdio da tužitelj nema pravni interes za podizanje takve tužbu to ne bi bio razlog za utvrđenje o neosnovanosti takvog zahtjeva već bi takvu tužbu trebao odbaciti.

7. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da su tužiteljice prekludirane u pravu na traženje sudske zaštite vezano za točku II njihovog zahtjeva jer nisu tužbu u tom dijelu podnijele u roku u kojem su upućene u parnicu iako nije utvrdio u kojem su roku upućene, kada bi takav rok isticao i uopće iz kojeg su razloga upućene u parnicu pa se u tom dijelu presuda uopće ne može ispitati. Naime, sud prvog stupnja je tijekom postupka priklopio predmetni ostavinski predmet međutim iako je na zapisniku o održanom ročištu dana 26. rujna 2012. utvrdio da se taj spis čita što je utvrdio uvidom u isti (koji više nije priklopljen prvostupanjskom spisu) nije konstatirao. 7.1. Osim toga valja reći da rok iz čl. 225. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05 u daljnjem tekstu ZN) nije prekluzivan nego sudski rok. Dakle, zbog eventualnog propuštanja tog roka ne dolazi do prekluzije prava na sudsku zaštitu na koju bi stranka bila upućena iz ostavine u parnicu.

8. Isto tako sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljice nisu dokazale svoje tvrdnje da bi im oporukom ostavitelja bilo povrijeđeno njihovo pravo na nužni dio odnosno da zbog njihovih ulaganja 2/3 nekretnine opisane u točki II njihovog zahtjeva ne bi ulazila u ostavinsku imovinu pok. UG jer nisu uplatile predujam za provođenje građevinskog vještačenja iako, a što tužiteljice ističu u svojoj žalbi, iz spisa proizlazi da su tužiteljice prije zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari zatraženi predujam uplatile.

9. Ostalo je i nejasno zašto sud prvog stupnja smatra da tužiteljice ne bi mogle u parnici, ako su rješenjem upućene na parnicu, tražiti utvrđenje da su oštećene u svom nužnom dijelu. Naime, ako je među strankama u ostavinskom postupku sporna vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava nužni dio sud će prekinuti ostavinski postupak (čl. 222. st. 1. i st. 2. toč. 2. ZN) i stranke uputiti parnicu jer je riječ o spornim činjenicama o kojima ovisi pravo na nužni dio.

10. Nije jasno niti temeljem čega je sud utvrdio da bi u pogledu zahtjeva da 2/3 nekretnine iz točke II tužbenog zahtjeva tužiteljice mogle postaviti samo obvezno pravni zahtjev a ne stvarno pravni zahtjev kada sud nije utvrdio niti za eventualno takvo svoje utvrđenje dao bilo kakve razloge da li je ulaganjima tužiteljica u predmetnu nekretninu došlo do promjene identiteta te nekretnine ili nije.

10.1. U tom pogledu valja reći da je potrebno utvrditi da li se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za izdvajanjem dijela ostavine u smislu odredbe čl. 75. ZN ili o vlasničkom zahtjevu u smislu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, ukoliko se radi o situaciji iz čl. 75. ZN onda eventualna promjena identiteta nekretnine ne bi bila odlučna.

11. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

12. U ovom predmetu sud prvog stupnja dokaze nije ocijenio na način određen navedenim propisom, jer je propustio ocijeniti i sadržaj rješenja o upućivanju tužiteljica u parnicu a vezano za utvrđenje što je mogao biti predmet tužbenog zahtjeva kao niti sadržaj oporuke a vezano za utvrđenje koje su točno čestice bile obuhvaćene oporukom pok. UG odnosno da li tužiteljice za čestice koje su bile navedene u oporuci u ovoj pravnoj stvari traže da se utvrde da ulaze u ostavinsku imovinu.

13. Kako je opisana nepravilna primjena čl. 8. ZPP mogla biti od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, to je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

14. I činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava iz čl. 5. st. 3. ZN i čl. 70., 71. i 77. ZN u pobijanoj presudi ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno. 15. Slijedom navedenog valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. i 370. ZPP pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će postupovne povrede ukazane ovim rješenjem, raspravit će naprijed navedene odlučne okolnosti (utvrditi sadržaj rješenja o upućivanju tužiteljica u parnicu, ocijeniti sadržaj predmetne oporuke, utvrditi koje su čestice bile predmet iste te koja je imovina u trenutku smrti bile ostaviteljeva odnosno koja čini njegovu ostavinsku imovinu i da li je s obzirom na vrijednost ostavinske imovine i oporučnog raspolaganja došlo do povrede nužnog dijela tužiteljica), do sada provedene dokaze i one koje će izvesti po prijedlogu stranaka (građevinsko vještačenje za koje je uplaćen predujam) ocijeniti na način određen čl. 8. ZPP, te o predmetu spora ponovno odlučiti.

17. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka.

18. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166 st. 3 ZPP-a.

U Zagrebu 29. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš