REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-228/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Darka Milkovića predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠH, kao vlasnika obrta „[obrt]“, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Reškovac, odvjetnik iz Karlovca, protiv tuženika Gradska Toplana društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, Tina Ujevića 7, Karlovac, OIB 84300617934, kojeg zastupaju punomoćnici Josip Janković, Mate Burazin, Dario Banić i Tomislav Horački, odvjetnici iz Karlovca, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-45/2021-2 od 1. ožujka 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-389/2020-4 od 23. listopada 2020., u sjednici održanoj 29. listopada 2024.,
r i j e š i o j e :
1. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-45/2021-2 od 1. ožujka 2021. i Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-389/2020-4 od 23. listopada 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužitelj sa zahtjevom na utvrđenje da ne koristi toplinsku energiju u svom poslovnom prostoru koji je smješten u prizemlju i podrumu u zgradi [adresa] i da slijedom toga nije u obvezi plaćanja računa za isporuku toplinske energije prema tuženiku od dana stjecanja prava vlasništava na navedenom poslovnom prostoru odnosno od 23. svibnja 2018., a što je tuženik dužan priznati, te na isplatu iznosa od 2.773,52 kune (368,11 eura) sa zateznom kamatom. Stavkom 3. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku prouzročene troškove u iznosu od 9.003,12 kuna (1.194,32 eura) sve sa zakonskom zateznom kamatom.
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je navedena presuda te je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev u stavku I izreke na utvrđenje da tužitelj ne koristi toplinsku energiju u svom poslovnom prostoru pobliže opisanom u izreci te presude, slijedom čega nije u obvezi plaćanja računa za isporuku toplinske energije tuženiku, na isplatu iznosa od 2.773,52 kune (368,11 eura) sa zateznom kamatom. U stavku II izreke preinačena je i odluka o troškovima parničnog postupka te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kuna (746,57 eura) sve za zakonskom zateznom kamatom kao i troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.571,87 kuna (208,62 eura). U stavku III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.
3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revd 3723/2021-2 od 6. listopada 2021. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„U slučaju da se korisnik izdvoji iz zajedničkog toplinskog sustava, pri čemu izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava nije provedeno na način i u skladu sa zakonskim propisima, prestaje li time i obveza korisnika podmiriti pripadajući dio troškova sustava koji kao fiksni trošak, uz trošak isporučene toplinske energije razmjerno udjelu samostalne uporabne cjeline korisnika u ukupnoj priključnoj snazi na zajedničkom mjerilu toplinske energije odnosno mjerilu svih upotrebnih cjelina te zgrade, čini ukupne troškove toplinske energije?“.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj se protivi navodima revizije te predlaže da se ista kao neosnovana odbije.
5. Revizija je osnovana.
6. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je samo u dijelu kojim je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP).
6.1. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da ne koristi toplinsku energiju u svom poslovnom prostoru slijedom čega nije u obvezi plaćanja računa za isporuku toplinske energije prema tuženiku te zahtjev na isplatu iznosa od 2.773,52 kune zajedno sa zateznim kamatama.
8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužitelj nije ispunio sve navedene uvjete za izdvajanje već je samo fizički obavio odvajanje pa je temeljem st. 3. čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj 80/13, 14/14, 102/14, 94/15 i 102/15 – dalje: ZTTE) kao krajnji kupac dužan platiti sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.
9. Drugostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključuje da je tužitelj izdvojen iz zajedničkog toplinskog sustava i ne koristi uslugu tuženika, tužitelj nije krajnji kupac, pa bi plaćanje troškova za uslugu koja nije izvršena bilo suprotno osnovnim načelima obveznog prava iz čl. 4. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) kao i odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15) te prinačuje prvostupanjsku presudu i prihvaća tužbeni zahtjev.
10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 285/2021 od 23. kolovoza 2022., odgovarajući na sadržajno isto postavljeno pravno pitanje, pošao od shvaćanja Suda Europske unije izraženog u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17, te ocjenom na odredbe čl. 3. ZTTE, čl. 45. st. 1. i 9. ZTTE i čl. 2. st. 2. toč. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine" broj 139/08, 18/09, 136/11 i 145/11
– dalje: Pravilnik), zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: "Krajnji kupci su dužni nakon izdvajanja, a sukladno odredbi čl. 45. st. 9. ZTTE, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije - koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste.".
11. Konkretno, iz navedenog proizlazi da je tužitelj dužan plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u vezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili poslovnog prostora (dakle troškove koji nisu u vezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) ali nastaju kao nužni.
12. Kako se nižestupanjski sudovi nisu pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva vodili navedenim shvaćanjem ovog suda te nisu razmotrili okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora glede visine potraživanja tužitelja (koja se naknada na računu koji potražuje tužitelj od tuženice odnosi na fiksni dio, a koja na isporučenu toplinsku energiju), nema uvjeta za preinaku pobijane presude te je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i odlučiti kao u izreci.
13. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci, na temelju odredbe čl. 166. st. 4. ZPP.
Zagreb, 29. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Darko Milković
