REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-628/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Darka Milkovića predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Garac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Biskupije Šibenske, Šibenik, Biskupa Jeronima Milete 2a, OIB: 46115555394, koju zastupa punomoćnica dr. sc. Nada Mikulandra, odvjetnica u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-460/2020-2 od 30. studenog 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-948/19 od 30. prosinca 2019., u sjednici održanoj 29. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom 1. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljima iznos od po 3.000.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos kako je to pobliže navedeno u točki 1. izreke, pod točkom 2. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 225.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2019. do isplate, dok je pod točkom 3. izreke u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog u točki 2. izreke odbijen kao neosnovan.
2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke žalba tuženice odbijena je kao neosnovana te je u pobijanom dosuđujućem dijelu u točkama 1. i 2. izreke potvrđena prvostupanjska presuda, a pod točkom II. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova nastalih povodom žalbe.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2196/2022- 4 od 11. listopada 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-460/2020-2 od 30. studenog 2021. zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Može li stranka valjano sklopiti izvansudsku nagodbu, koja nagodba prema pravnoj doktrini i sudskoj praksi treba predstavljati uzajamno popuštanje i imati konstitutivni učinak, i kojom nagodbom ta ista stranka popušta u pogledu nekog imovinskog prava, ako ta ista stranka pritom uopće nije imatelj/nositelj tog imovinskog prava, niti ga je kasnije stekla?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu tako da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženice iz revizije, predložio je odbiti reviziju te je zatražio trošak odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je 21. siječnja 2011. sklopljen ugovor o poslovno-pravnoj suradnji, savjetovanju i zastupanju između tuženice Biskupije Šibenske i Interpublic-holding d.d. Zagreb, čiji direktor je bio GŠ (tužitelj),
- da je tim ugovorom Interpublic-holding d.d. preuzeo obvezu rješavanja zastupanja u predmetu povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine koji se vodi kod Ureda za imovinsko pravne poslove Šibensko-kninske županije i to: a) čest. zem. [katastarska čestica] i b) čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] (čl. 3. st. 1.)
- da se Interpublic-holding d.d. obvezao da će za zastupanje biskupije (u predmetu Pirovac i Solaris) angažirati stručni odvjetnički tim kojim će biskupija izdati odgovarajuće punomoći za zastupanje (čl. 3. st. 2.), da je u čl. 4. je Interpublic- holding d.d. preuzeo daljnje obveze,
- da se u čl. 5. Biskupija Šibenska obvezala da će Interpublic-holding d.d. za naručene poslove platiti naknadu u iznosu od 10% od tržišne vrijednosti zemljišta iz čl. 3. toč. 1. a) i b),
- da je Sporazumnim raskidom Ugovora o poslovno-pravnoj suradnji sklopljenim između Biskupije Šibenske i Interpublic-holding d.d. Zagreb od 11. lipnja 2015. raskinut ugovor jer Interpublic-holding d.d. Zagreb nije ispunio sve preuzete obveze iz Ugovora iz 2011.,
- da se potpisom Sporazumnog raskida Biskupija Šibenska obvezuje u roku od 9 mjeseci isplatiti Interpublic-holding d.o.o. iznos od 5 milijuna kuna najkasnije do 10. ožujka 2016.,
- da su Sporazum o nagodbi koji je ovjeren kod javnog bilježnika 11. ožujka 2016. sklopile Biskupija Šibenska, ovdje tuženica i GŠ, ovdje tužitelj, kojim su utanačile da su 21. siječnja 2011. Interpublic-holding d.d. i Biskupija Šibenska sklopile Ugovor o poslovno-pravnoj suradnji, savjetovanju i zastupanju, da je Interpublic-holding d.d. ispunio dio obveza iz Ugovora o poslovno-pravnoj suradnji te da je prenio sva prava iz navedenog ugovora na GŠ,
- da se tim Sporazumom o nagodbi u čl. 2. Biskupija Šibenska obvezala u roku od pet godina od dana sklapanja Sporazuma, isplatiti GŠ, ovdje tužitelju, iznos od 5 milijuna kuna prema dinamici – 1 milijun kuna do 1. prosinca 2016., 1 milijun kuna do 1. prosinca 2017. itd. i prenijeti na GŠ, pravo vlasništva z.k. č. br. [katastarska čestica], površine 54263 m2, k. o. [katastarska općina] te ga ovlašćuje na uknjižbu,
- da su rješenjem Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji od 17. lipnja 2010. Crkvi Gospe od Karmela iz Pirovca vraćene čest. zem. [katastarska čestica],
- da je u tom upravnom postupku Šibenska biskupija, Crkva Gospe od Karmela iz Pirovca izdala punomoć za zastupanje punomoćniku GŠ **.**.2010. te odvjetniku Vici Vukšiću kojem je punomoć 23. srpnja 2010. izdala također Šibenska biskupija, Crkva Gospe od Karmela iz Pirovca.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 150. st. 1. i čl. 151. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) prihvatili tužbeni zahtjev s obrazloženjem da su stranke sklopljenom nagodbom riješile svoje odnose.
10. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda stranke su u ovom postupku sklapanjem nagodbe, koja ima značaj izvansudske nagodbe, definitivno otklonile neizvjesnost na relaciji tužitelj-tuženica-Interpublic d.o.o., a njihov odnos su sudovi ispitali u skladu s nagodbom, a sudovi zaključuju i da nagodba nije aneks Ugovora iz 2011., jer je on raskinut ugovorom o raskidu iz 2015.
11. Prema čl. 150. st. 1. ZOO ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze, dok je čl. 151. st. 1. ZOO propisano da se popuštanje može sastojati, među ostalim, u djelomičnom ili potpunom priznavanju nekog od zahtjeva druge strane ili u odricanju od nekoga svog zahtjeva; u uzimanju na sebe neke nove obveze; u smanjenju kamatne stope; u produljenju roka; u pristajanju na djelomične otplate; u davanju prava na odustatninu.
12. Nadalje, odredbom čl. 153. st. 1. ZOO je propisano da sadržaj nagodbe može biti svako pravo kojim se može raspolagati.
13. Prema tome, pretpostavka za sklapanje nagodbe je da stranka koja sklapa nagodbu može raspolagati pravom u odnosu na koje se sklapa nagodba što znači da ako stranka nije imatelj ili nositelj nekog imovinskog prava niti ga je kasnije stekla, ne može niti valjano sklopiti nagodbu.
14. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
Stranka koja nije imatelj/nositelj nekog imovinskog prava, niti ga je kasnije stekla, ne može valjano sklopiti izvansudsku nagodbu kojom popušta u pogledu nekog imovinskog prava.
15. Međutim, u ovom konkretnom predmetu tražbina isplate novčanog potraživanja prenesena je cesijom s trgovačkog društva Interpublic-holding d.o.o. na tužitelja GŠ. Pri tome se ističe da je tuženica već u odgovoru na tužbu pod točkom 10.g) učinila nespornim da je Interpublic-holding d.o.o. zastupan po tužitelju prenio potraživanja iz, po tuženici ništavog, pa raskinutog, Ugovora iz 2011., na tužitelja, a da je tražbina prenesena cesijom tuženica nije sporila niti tijekom postupka te je tuženica tek u žalbi protiv prvostupanjske presude prvi puta osporavala postojanje ugovora o prijenosu tražbine s trgovačkog društva Interpublic- holding d.o.o. na tužitelja, s time da prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi nije dopušteno iznositi nove činjenice.
16. Stoga iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj bio imatelj/nositelj imovinskog prava (tj. prava na isplatu) u vezi kojeg je mogao sklopiti valjanu izvansudsku nagodbu.
17. Nadalje, upravo je tuženica sklapala ugovor o poslovno-pravnoj suradnji iz 2011. kojim je ugovorena pomoć u zastupanju Župe Pirovac u postupku povrata oduzete imovine te se tuženica obvezala za te usluge platiti pravnom predniku i sada nagodbom tužitelju određeni novčani iznos što tuženica nije sporila niti u odgovoru na tužbu niti tijekom postupka. Kakav je pak odnos između tuženice - Biskupije Šibenske i Župe Pirovac kojoj su vraćene nekretnine u postupku povrata nije odlučno za ovaj spor posebno kraj činjenice da je tuženica preuzela obvezu isplate novčanog iznosa tužitelju neovisno o tome što su nekretnine vraćene Župi Pirovac, a ne tuženiku.
18. Revizijski navodi da se tuženica obvezala prenijeti tužitelju u vlasništvo nekretninu koja nije tuženičina nego treće pravne osobe (Župe Pirovac) koja nije ugovorna strana niti jednog od pravnih poslova može eventualno ukazivati na djelomičnu ništetnost nagodbe i to u dijelu koji se odnosi na obvezu prijenosa prava vlasništva zemljišne čestice na tužitelja, međutim, tužitelj u ovom postupku ne traži prijenos prava vlasništva na nekretnini nego isplatu pa stoga za ovaj spor nije odlučno što su sporne nekretnine vlasništvo Župe Pirovac.
19. Nadalje, iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je punomoćnik GŠ zastupao u upravnom postupku Crkvu Gospe od Karmela iz Pirovca na temelju punomoći koju mu je 22. veljače 2010. izdala upravo Šibenska biskupija, Župa Gospe od Karmela u Pirovcu koja je 23. srpnja 2010. punomoć izdala i odvjetniku Vici Vukšiću pa je stoga neosnovan navod tuženice da su pravne radnje poduzimane za treću osobu, a ne za naručitelja Biskupiju Šibensku jer je punomoći izdavala upravo Biskupija Šibenska.
20. Slijedom navedenog, i tuženica je bila ovlaštena sklopiti izvansudsku nagodbu jer se obvezala isplatiti tužitelju određeni novčani iznos neovisno o tome jesu li nekretnine vraćene tuženici ili drugoj osobi pa su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev.
21. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. st. 1. ZPP-a reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
22. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
Zagreb, 29. listopada 2024.
Predsjednik vijeća
Darko Milković