Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-5527/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Jasne Momirović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe TELEMACH HRVATSKA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ŽL, zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 26. travnja 2022., broj: 48. Pp-1458/2022, na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2024.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe TELEMACH HRVATSKA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ŽL, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17,118/18,114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura) - svaki, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 kn, te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kn, zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kn.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka, navodeći u bitnom da je izreka pobijanog dijela presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, zatim da pobijani dio presude nema uopće razloga te u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su sadržani u pobijanom dijelu presude su potpuno nejasni te u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Ističu da je iz obrazloženja pobijane presude vidljivo da su nije odlučio o prigovoru okrivljenika da iz iznosa novčane kazne za I-okrivljenu pravnu osobu predložene u prekršajnom nalogu od 21.12.2021. nije jasno koliki iznos kazne je Državni inspektorat kao tužitelj predložio za I-okrivljenu pravnu osobu s obzirom da brojčana i slovna oznaka iznosa predložene kazne nisu u suglasju niti je nesuglasje uopće utvrđivao. Okrivljenici ističu da sud nakon otvaranja glavne rasprave odnosno prije ispitivanja okrivljenika nije rješenjem stavio izvan snage prekršajni nalog. Okrivljenici su tijekom cijelog postupka ukazivali sudu da u ovom konkretnom slučaju tužitelj nije ovlašten niti nadležan za pokretanje inicijalnog inspekcijskog, ali ni ovog prekršajnog postupka. Tužitelj je 17.9.2021. izvršio inspekcijski nadzor po predstavci korisnika FL kao podnositelja te je I-okrivljena pravna osoba dostavila traženu dokumentaciju i očitovanja iz kojeg je vidljivo kako se u konkretnim slučajevima ne radi o pisanom prigovoru potrošača kako je isti definiran ZZP-om, već se radi o prigovoru kako je definiran člankom 50. Zakona o elektroničkim komunikacijama, jer se radi o prigovoru u vezi pružanja usluga, te je za ove konkretne slučajeve nadležan inspektor HAKOM-a, a ne Državni inspektorat RH. Odredbom čl. 4. st. 1. ZPP-a se ZEK izrijekom proglašava lex specialis u odnosu na ZZP za područje elektroničkih komunikacijskih usluga, budući pitanje pisanog prigovora regulira drugačije nego ZPP, pri čemu se prvenstveno misli na rokove, uvjete podnošenja prigovora, postupak rješavanja, obvezu korisnika za plaćanjem nespornog dijela računa. Nadalje, ističu da korisnik, a niti tužitelj nisu dokazali da je korisnik predmetni prigovor od 12.3.2021. podnio u roku propisanim ZEK-om, odnosno u roku od 15 dana od dana saznanja za radnju ili propust operatora javnih komunikacijskih usluga, a najkasnije u roku od 30 dana od dana povrede odredaba pretplatničkog ugovora, pa se prigovor korisnika ukazuje nepravovremenim. Sud se na te navode uopće nije očitovao niti se na iste osvrnuo niti je iste cijenio. Sud nije pravilno cijenio utvrđene olakotne okolnosti, niti je kao olakotnu okolnost uzeo činjenicu da je predmetno nedogovaranje korisniku u propisanom roku uzrokovano organizacijskim i tehničkim razlozima uz istovremeni prelazak na novi operativni sustav, ali navedeno ne znači da su okrivljenici namjerno i svjesno išli za kršenjem prava potrošača. Okolnosti da je od strane I-okrivljene pravne osobe prigovor korisnika usvojen u cijelosti (izvršeno je umanjenje računa korisniku zbog nekontroliranog preuzimanja podatkovnog prometa u međunarodnom prometu od strane ispravnog mobilnog uređaja korisnika), kao i da se radi o jednom prigovoru korisnika, sud nije uzeo kao olakotne. Sud je morao okrivljenike osloboditi od kazne temeljem čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona ili barem ublažiti izrečenu prekršajnu kaznu, a što nije učinio.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, kao i uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove za utvrditi da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača.

8. Neosnovano žalitelji ističu da je iz obrazloženja pobijane presude vidljivo da sud nije odlučio o prigovoru okrivljenika da iz iznosa novčane kazne za I-okrivljenu pravnu osobu predložene u prekršajnom nalogu od 21.12.2021. nije jasno koliki iznos kazne je Državni inspektorat kao tužitelj predložio za I-okrivljenu pravnu osobu s obzirom da brojčana i slovna oznaka iznosa predložene kazne nisu u suglasju niti je nesuglasje uopće utvrđivao, te da sud nakon otvaranja glavne rasprave odnosno prije ispitivanja okrivljenika, isti nije rješenjem stavio izvan snage.

9. Naime, kako je prekršajni nalog od 31. prosinca 2021. stavljen izvan snage rješenjem na zapisniku od 7. ožujka 2022., a sud nije vezan prijedlogom tužitelja u vezi predloženih novčanih kazni, to nije relevantno koje su novčane kazne bile izrečene okrivljenicima u prekršajnom nalogu, niti je li postojala proturječnost u prekršajnom nalogu u vezi izrečenih novčanih kazni.

10. Nadalje, nisu u pravu žalitelji kada smatraju da se u konkretnom slučaju ne radi o prekršaju iz Zakona o zaštiti potrošača, već Zakona o elektroničkim komunikacijama, te da u konkretnom slučaju Državni inspektora nije ovlašteni tužitelj.

11. Naime, iz činjeničnog opisa optužnog akta jasno je vidljivo da se okrivljenicima stavlja na teret prekršaj iz članka 138. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, da potrošaču nisu u pisanom obliku odgovorili na prigovor u roku od 15 dana od zaprimljenog pisanog prigovora u vezi postojanja materijalnog nedostatka na mobilnom uređaju, te je takav sadržaj vidljiv i iz samog prigovora potrošača FL, priloženog u spisu.

12. Slijedom navedenoga, u konkretnom slučaju ne radi se o prigovoru podnesenom operatoru javnih komunikacijskih usluga u vezi s pružanjem usluga, kakvoće usluge, povrede odredaba pretplatničkog ugovora, kada bi bila primjenjiva odredba članka 50. Zakona o elektroničkim komunikacija, već se radi o prigovoru potrošača zbog materijalnog nedostatka kupljene stvari, odnosno o prigovoru potrošača u smislu odredbe članka 4. točke 18. Zakona o zaštiti potrošača, kojom je propisano da pisani prigovor potrošača je prigovor kojim potrošač iznosi svoje nezadovoljstvo u odnosu na kupljenu robu, u vezi članka 47. Zakona o zaštiti potrošača, kojom je propisano postupanje u odnosu na materijalne nedostatke robe, pa je stoga Državni inspektorat Republike Hrvatske ovlašteni tužitelj u ovom predmetu, jer u smislu odredbe članka 141. Zakona o zaštiti potrošača obavlja nadzor nad provođenjem istog, pa se stoga prvostupanjski sud nije trebao posebno očitovati na navode okrivljenika u vezi pravodobnosti prigovora potrošača prema Zakonu o elektroničkim komunikacijama, što okrivljenici neutemeljeno ističu.

13. Također, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, što neosnovano navode žalitelji, ističući da je izreka pobijanog dijela presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, zatim da pobijani dio presude nema uopće razloga te u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su sadržani u pobijanom dijelu presude su potpuno nejasni te u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

14. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona, te nisu prestroge, time više što su izrečene znatno ispod zakonom propisanih minimuma, jer je za prekršaj iz članka 138. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača za pravnu osobu bila propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 100.000,00 kn, a za odgovornu osobu u rasponu od 10.000,00 do 15.000,00 kn, a sve odlučne okolnosti za odmjeru kazne u dovoljnoj su mjeri cijenjene u korist okrivljenika, pa nema osnove za dodatno ublažavanje izrečenih novčanih kazni okrivljenicima, a propusti u poslovanju okrivljenika, s obzirom da isti ističu da je predmetno nedogovaranje korisniku u propisanom roku uzrokovano organizacijskim i tehničkim razlozima, nikako se ne mogu uzeti kao olakotne okolnosti prilikom odmjere kazne.

15. U vezi navoda žalitelja da se oslobode od kazne, ističe se da u konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan zakonski uvjet za primjenu instituta oslobođenja okrivljenika od kazne iz odredbe članka 38. Prekršajnog zakona.

16. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena, a troškovi su odmjereni blizu donje granice propisanih okvira paušalnih troškova prekršajnog postupka.

17. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

18. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 29. listopada 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.