Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4463/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. G. OIB:… iz P., II-tužiteljice K. B. OIB:… iz V., zastupanih po punomoćniku V. B., odvjetniku u S. i III-tužiteljice M. D. R. OIB:… iz S., zastupane po punomoćnicima B. R. OIB:…, suprugu iz S. A. d., …, A. i V. B., odvjetniku u S., protiv tužene Republike Hrvatske OIB:…, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama I- III-tužiteljica i tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 3467/2022-38 od 5. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba I-III-tužiteljica kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3467/2022-38 od 5. srpnja 2024. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke.

II Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3467/2022-38 od 5. srpnja 2024. u pobijanom dijelu iz stavka I i III izreke.

III Odbija se zahtjev I-III-tužiteljica za naknadu troška sastava žalbe.

IV Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-3467/2022-38 djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je utvrđeno da su I-III-tužiteljice suvlasnice svaka u 1/3 dijela nekretnine zk.č.br. 5318/13 k.o. V. uz ovlast za uknjižbu prava vlasništva u preostalih 696/720 dijela uz istodobno brisanje suvlasništva sa imena tužene odnosno Općenarodne imovine, organa upravljanja NO Općina V., kao u stavku I, toč. I izreke prvostupanjske presude.

1.2. U stavku I, toč. 2. iste presude utvrđeno je da su I-III-tužiteljice suvlasnice svaka u 1/3 dijela nekretnine zk.č.br. 5318/4 k.o. V. uz ovlast za uknjižbu prava vlasništva u preostalih 174/180 dijela uz istodobno brisanje suvlasništva sa imena tužene odnosno Općenarodne imovine, organa upravljanja NO Općina V..

1.3. U stavku I, toč. III i IV navedene presude utvrđeno je da su I-III-tužiteljice suvlasnice svaka u 1/3 realnih dijelova nekretnine zk.č.br. 5318/14 k.o. V., koji su realni dijelovi prikazani u skici iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. G., dipl. ing. geod. iz kolovoza 2023. slovima B, C, D, E, F, G, P, O, N, M, L, K, J, B u površini od 81 m2 te slovima Q,R,S,T,U,V,W,X,Y,Z, A1,A2,A3,A4,A5,Q u površini od 43 m2, uz ovlast za uknjižbu temeljem te presude i potvrđenog geodetskog parcelacijskog elaborata koji je potvrdilo tijelo nadležno za katastar na svoje ime u preostalih 174/180 suvlasničkog dijela uz brisanje s imena tužene odnosno Općenarodne imovine, organa upravljanja NO Općine V..

1.4. Tužbeni je zahtjev odbijen u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se da su tužiteljice pod 1 M. G. OIB:… iz P., pod 2 K. B. OIB:…, iz V. i pod 3 M. D. R. OIB:… iz S., vlasnice za cijelo, svaka za 1/3 dijela, realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem 5318/14, K.O. V., koji realni dio je prikazan u skici iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. G., dipl. ing. geod., kolovoz 2023. godine, koji čini sastavni dio ove presude, označen slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,A, površine 59 m2, pa se tužiteljice ovlašćuju temeljem ove presude i geodetskog parcelacijskog elaborata koji je potvrdilo tijelo nadležno za katastar, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva prikazanog i označenog realnog dijela čest. zem 5318/14, K.O. V., sve na svoje ime i korist, za preostalih 174/180 suvlasničkog dijela, uz istodobno brisanje suvlasništva sa imena tužene, odnosno Općenarodne imovine, organa upravljanja NO Općina V., za cijelo.", kao u stavku II izreke presude suda prvog stupnja.

1.5. Tuženoj je naloženo da I-III-tužiteljicama naknadi parnični trošak u iznosu od 1.464,04 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja.

2.1. Protiv prvostupanjske presude u dijelu iz stavka II izreke žale se I-III-tužiteljice zbog svih žalbenih razloga i predlažu u pobijanom dijelu presudu preinačiti prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, uz naknadu troška sastava žalbe.

2.2. Žali se i tužena, osporavajući prvostupanjsku presudu u dijelu iz stavka I i III izreke, pozivom na sve žalbene razloge. Predlaže osporenu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3.1. Žalba I-III-tužiteljica je neosnovana.

3.2. Žalba tužene je neosnovana.

4.1. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, postupku

43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Tužena ne može s uspjehom isticati bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer propust navođenja OIB-a tužene u uvodu presude suda prvog stupnja ne predstavlja takav nedostatak koji bi onemogućio njezino ispitivanje. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Suprotno navodima iz sadržaja žalbe I-III-tužiteljica, prvostupanjski je sud svrhovito tumačio i primijenio mjerodavno materijalno pravo i iznio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku koja ne odstupa od ustaljene sudske prakse. Stoga se kao neosnovan otklanja žalbeni prigovor o povredi prava na pravično suđenje s aspekta prava na obrazloženu odluku iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14).

5. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6.1. Kada je utvrdio suvlasništvo I-III-tužiteljica na zk.č.br. 5318/13 k.o. V. kao u stavku I, toč. I izreke osporene presude i na zk.č.br. 5318/4 k.o. V. kao u stavku I, toč. II izreke osporene presude te na realnim dijelovima zk.č. br. 5318/14 k.o. V. označenim slovima B,C,D,E,F,G,P,O,N,M,L,K,J,B u površini od 81 m2 i slovima Q,R,S,T,U,V,W,X,Y,Z,A1,A2,A3,A4,A5,Q u površini od 43 m2 iz skice iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju kao u stavku I, toč. III i IV izreke, prvostupanjski se sud pozvao na ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, posjedovanjem putem prednika I-III-tužiteljica - obitelji L. kroz 40 godina

§ 1472. Austrijskog do drugog svjetskog rata, dakle temeljem pravnog pravila iz općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" br. 1/11, dalje: OGZ) koja se primjenjuju po Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" br. 73/91) i čl. 388. st. 2. ZV.

6.2. Uz neoborenu presumpciju poštenog posjeda u predmetnom su postupku I-III- tužiteljice odgovarajućim postupanjem po čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. ZPP dokazale navedenu odlučnu činjenicu neprekinutog samostalnog posjeda navedenih zk.č.br. 5318/13, zk.č.br. 5318/4 i zk.č.br. 5318/14 k.o. Vis putem svojih prednika i osobno, u potrebnom vremenu dužem od 40 godina za izvanrednu dosjelost iz § 1472. OGZ do 6. travnja 1941.

6.3. Bez utjecaja je žalbena tvrdnja tužene kojom upire na činjenicu da je zk.č.br. 5318/13 u zk.ul.br. 7031 k.o. V. upisana kao šuma i u 696/720 dijela kao općenarodna imovina jer nema zapreke za utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću na šumama u društvenom vlasništvu ako je vrijeme potrebno za izvanrednu dosjelost iz pravnog pravila § 1472. isteklo do 6. travnja 1941., a ovdje jest s obzirom na utvrđen samostalan pošten posjed predmetne nekretnine putem prednika tužiteljica pok. P. L. i pok. A. L. odnosno obitelji L. prema podacima Državnog arhiva Republike Hrvatske iz popisnih listova od 1881. i 1855., dakle svakako od 1900. na dalje.

6.4. Zaključak prvostupanjskog suda o ostvarenju pretpostavki za izvanrednu dosjelost u skladu je i s odredbama čl. 159. st. 1. i 4. u vezi čl. 10. st. 1., čl. 11. st. 1.,

ZV jer su I-III tužiteljice

čl. 18. st. 3. i 5., čl. 114., čl. 129. st. 1., čl. 130. st. 1. i čl. 160. u posjedu zk.č.br. 5318/4 i zk.č.br. 5318/14 k.o. Vis putem svojih prednika uz nesmetano i kontinuirano posjedovanje svakako od 1962. na dalje, što do podnošenja tužbe 28. siječnja 2002. i premašuje potrebnih 40 godina samostalnog i nesmetanog neprekidnog posjeda predmetne nekretnine iz čl. 159. st. 4. ZV.

6.5. U odnosu na računanje roka dosjedanja prije 8. listopada 1991. jer su predmetne nekretnine bila u društvenom vlasništvu, valja reći da su se, uz primjenu mjerodavnog st. 1. čl. 1. Protokola I uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" br. 6-142/99 i 13-69/17, dalje: Konvencija) i u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo po zahtjevu br. 35298/04, Radomilja i dr. po zahtjevu br. 37685/10 i Jakeljić po zahtjevu br. 22768/12 a u okolnostima u kojima se ni ne tvrdi da bi postojalo kakvo ugroženo pravo trećih, ostvarile pretpostavke izvanrednog dosjedanja samostalnim poštenim posjedovanjem predmetne nekretnine kroz dvostruko dulje razdoblje od onog iz čl. 160. st. 3. ZV odnosno kroz razdoblje dulje od 40 godina iz čl. 160. st. 4. ZV.

7.1. Pri utvrđivanju odlučne činjenice savjesnosti odnosno poštenja u posjedovanju predmetne nekretnine valja poći od odredbe čl. 18. st. 5. u vezi st. 3. ZV po kojoj se poštenje posjeda pretpostavlja dok se ne dokaže suprotno. Tužena svojim žalbenim navodima o tome da su I-III-tužiteljice i njihovi prednici znali za zemljišnoknjižno

To što su I-III-tužiteljice i njihovi stanje ne može oboriti presumpciju poštenja posjeda.

prednici kao posjednici predmetnih nekretnina eventualno mogli znati ili znali za upis u zemljišnim knjigama ne čini njihov posjed nesavjesnim ili nepoštenim - ako su prednici tužitelja i I-III-tužiteljice za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imali razloga osnovano vjerovati i vjerovali da posjed vrše kao vlasnici, što jesu jer im posjed nitko nikada nije osporavao iako su na nekretninama vršili i vlasničkopravna ovlaštenja, a što je utvrdio prvostupanjski sud.

7.2. S obzirom na načelo trajnosti posjeda iz odredbe čl. 19. st. 2. ZV, tužena ne može s uspjehom u žalbi osporavati kontinuitet posjeda na strani I-III-tužiteljica tvrdnjama o tome kako su te nekretnine neobrađene, zapuštene i obrasle makijom i niskim raslinjem. Suprotno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st .1. ZPP tužena u postupku pred sudom prvog stupnja nije dokazala da su nastupile okolnosti zbog kojih bi posjed prestao a na tuženoj je bio teret toga dokaza.

7.3. Tuženičino žalbeno osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na potrebno vrijeme samostalnog poštenog posjedovanja predmetnih nekretnina nije osnovano. Kao što je navedeno, sud prvog stupnja je, postupajući u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP, na temelju odgovarajuće ocjene odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane i o tome rezultata dokaznog postupka

dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud, dok žalbeni navodi kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi predstavljaju drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza koja je bez realne podloge u rezultatima postupka.

7.4. Žalbeni navodi tužene o tome da djed I-III-tužiteljica pok. A. L. nije upisan kao "obrađivač predmetnih nekretnina" i "nije podnio agrarnu prijavu" ne dovode u dvojbu pravilno utvrđenje odlučne činjenice samostalnog i nesmetanog neprekidnog posjeda predmetne nekretnine, kojeg uz sadržaj iskaza danih u postupku potvrđuju i isprave Državnog arhiva Republike Hrvatske. Za primjenu čl. 159. st. 1. ZV odlučan je samostalan posjed kao faktična vlast na stvari, u smislu čl. 10. st. 1. i čl. 11. st. 1. ZV, za koji se smatra da, nakon što je stečen, traje neprekidno dok traje posjednikova faktična vlast na stvari sukladno čl. 19. ZV.

8.1. U odnosu na realne dijelove zk.č.br. 5318/14 k.o. V. odlučeno je kao u stavku I, toč. III i IV izreke prvostupanjske presude, na činjeničnom osnovu stečenog prava vlasništva nekretnina na temelju zakona dosjelošću i to na geometrijski odijeljenom dijelu koji dio je precizno grafički individualiziran prema geodetskom elaboratu i koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite, i to u mogućem opsegu iz kojeg je, sukladno odredbi čl. 3. st. 2. ZV u vezi čl. 5. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 83/23, dalje: ZPD) izdvojeno pomorsko dobro. 8.2. Sukladno uputi iz ukidnog rješenja ovog suda posl. br. Gž-2794/2021-2 od 6. rujna 2022., u okolnostima predmetnog slučaja u kojem nadležno tijelo iz čl. 20. st. 1. ZPD nije odredilo granice pomorskog dobra na zk.č.br. 5318/14 k.o. V., prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 12. st. 1 ZPP to prethodno pitanje odlučno za pravilnu primjenu mjerodavne odredbe čl. 3. st. 2. ZV riješio sam, iz rezultata vještačenja po stalnom sudskom vještaku za geodeziju P. G. a na temelju pribavljenih podataka Hrvatskog hidrografskog instituta. Na odgovarajuću primjenu čl. 250. ZPP i pravilno utvrđenje tih odlučnih činjenica ne utječe žalbeno polemiziranje obiju stranaka u postupku s utvrđenjima iz vještva, s obzirom da su njihove primjedbe raspravljene u smislu čl. 302. st. 2. ZPP u očitovanju vještaka na ročištu od 24. travnja 2024. za glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom nakon kojeg očitovanja ni I-III-tužiteljice niti tužena nisu iznosile daljnje prijedloge u svrhu dokazivanja osnovanosti svojih prigovora.

8.3. Kada u žalbi navodi da je predmetni postupak trebalo prekinuti do okončanja postupka utvrđivanja granice pomorskog dobra, tužena gubi iz vida da je predmetni postupak (u kojem je tužba podnesena 28. siječnja 2002.) iz tog razloga i bio prekinut u razdoblju od 20. studenog 2011. do 12. lipnja 2018., kada je odlučeno o njegovom nastavku jer je izostalo postupanje po zahtjevu tužiteljica od strane nadležnog upravnog tijela. Za razliku od žalbenih navoda, ovdje prvostupanjski sud nije određivao granicu pomorskog dobra već je odlučio o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na geometrijski određenim dijelovima nekretnine na kojima je to moguće s obzirom na čl. 3. st. 2. ZV tako da nije bilo zapreke za primjenu čl. 12. st. 1. ZPP.

8.4. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP žalba tužene u dijelu protiv odluka iz stavka I izreke prvostupanjske odluke ocijenjena je neosnovanom te je odlučeno kao u stavku II izreke.

9.1. Povodom žalbe I-III-tužiteljica kojima osporavaju odluku iz stavka II izreke prvostupanjske presude valja prvenstveno reći kako s obzirom na čl. 3. st. 2. ZV i čl.

12. st. 2. ZPP nema mjesta pozivanju na povredu konvencijskih prava na zaštitu vlasništva i na pravično suđenje sa aspekta obrazložene sudske odluke iz čl. 6. st. 1 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u vezi čl. 1. Protokola I uz konvenciju ("Narodne novine, Međunarodni ugovori". br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17). Tužiteljice ne mogu s uspjehom tvrditi da im je time što je odbijen njihov zahtjev za utvrđenje prava vlasništva realnog dijela nekretnine zk.č.br. 5318/14 k.o. V. označen slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,A, površine 59 m2, povrijeđeno pravo vlasništva jer taj dio predstavlja opće dobro koje nije sposobno biti objektom prava vlasništva, kao što je propisano odredbom čl. 3. st. 2. ZV.

9.2. Budući da je odredbom čl. 12. st. 2. ZPP pravni učinak odluke o prethodnom pitanju ograničen na predmetnu parnicu, time što je postupio u skladu s čl. 12. st .1. ZPP prvostupanjski sud nije onemogućio provođenje postupka pred nadležnim tijelom. Dakle, nema zapreke da nadležno tijelo u zakonom predviđenom postupku odluči o granicama pomorskog dobra međutim u predmetnom je slučaju zakonitu i pravilnu odluku suda o utvrđenju prava vlasništva moguće donijeti samo u odnosu na onaj dio nekretnine koji može biti objektom stvarnih prava. U tom su smislu pravilno primijenjene odredbe čl. 3. st. 2. ZV u vezi čl. 5. st. 1. ZPD.

10. O parničnom trošku odlučeno je kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja i to pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP te uz odgovarajuću primjenu tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 137/23) u odnosu na održana ročišta, čime se otklanjaju neosnovani žalbeni prigovori tužene. U tom je dijelu stoga odlučeno primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP kao u stavku II izreke.

11. Nisu prihvaćeni zahtjevi stranaka za naknadu troška sastava žalbi, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku III i IV izreke.

U Zagrebu 29. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej, v.r.