REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-801/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kristine
Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OKTAL PHARMA d.o.o., Zagreb,
Utinjska 40, OIB 30750621355, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u
Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv tuženika OPĆA BOLNICA DR.
TOMISLAV BARDEK KOPRIVNICA, Koprivnica, Željka Selingera 1, OIB
44899993850, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu
Juršetić & Partneri d.o.o. u Zagrebu radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv
presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-148/2021-26 od 20.
prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-148/2021-26 od 20. prosinca 2022. u točki I. i
IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-148/2021-26 od 20. prosinca 2022. u točki V.
izreke.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova za
sastavljanje odgovora na žalbu.

r i j e š i o j e

Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba protiv točke IV. izreke presude
Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-148/2021-26 od 20. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim djelom presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj
Povrv-148/2021-26 od 20. prosinca 2022. održan je na snazi platni nalog sadržan u
rješenju o ovrsi Javne bilježnice Ljubice Papac u Koprivnici poslovni broj
Ovrv-879/2020 od 20. listopada 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 53 Pž-801/2023-2 2

tražbinu tužitelju u iznosu od 446.331,63 kn / 59.238,39 EUR s pripadajućom
zateznom kamatom. od dospijeća više pojedinačno određenih iznosa do isplate po
stopi propisanoj na odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke), naloženo je
tuženiku naknaditi tužitelju troškove spora u iznosu od 108.613,95 kn / 14.415,55
EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 20. prosinca 2022. do namirenja po stopi
propisanoj za ostale odnose (točka IV. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev
tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 20.075,05 kn / 2.664,42 EUR sa
zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate
na dio dosuđenog iznosa troška od 51.830,20 kn tekuće od 21. listopada 2020. do

19. prosinca 2022. kao neosnovan (točka V. izreke).

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako
odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave
priložene u spis, izveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje te utvrdio da tužitelj
osnovano od tuženika zahtjeva isplatu obračunatih zateznih kamata za zakašnjele
isplate u iznosu od 228.092,32 kn koje su bile predmet prijedloga za ovrhu i
obračunatih zateznih kamata u iznosu od 218.239,31 kn na glavnicu u iznosu od
3.415.545,79 kn koju je tuženik po utuženim računima uplatio tijekom ovog postupka.
Odluka se temelji na odredbama čl. 29. st. 1. i čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim
odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) i
čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-
pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv te presude obje stranke su podnijele žalbu.

4. Tuženik svojom žalbom pobija točke I. i IV. izreke iz svih zakonom
predviđenih razloga. Žalbeni navodi se svode na prigovor da je pogrešan stav
prvostupanjskog suda u vezi s primjenom instituta uračunavanja propisanog
odredbom čl. 172. Zakona o obveznim odnosima te da je pogrešan stav
prvostupanjskog suda da se u ovom postupku ne primjenjuju odredbe o zastoju tijeka
zateznih kamata za vrijeme trajanja posebnih okolnosti određenih Zakonom o
interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima („Narodne novine“ broj
53/20). Odluku o dosuđenom trošku tužitelju osporava zbog pogrešne primjene
materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno
pravo određujući visinu troška za svaku radnju prema vrijednosti predmeta spora u
vrijeme poduzimanja radnje, umjesto u odnosu na konačno postavljeni tužbeni
zahtjev sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Predlaže preinačiti presudu u
pobijanom dijelu ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno
suđenje. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 2.218,99 EUR / 16.718,98 kn.

5. Tužitelj svojom žalbom pobija odluku o troškovima spora iz točke IV. i V.
izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je Izmijenjenom
tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, („Narodne novine“ broj
142/22) izmijenjena vrijednost boda i da je stoga tužitelju primjenom Tbr. 48. st. 2.
Tarife trebalo dosuditi trošak za radnje koje je sud ocijenio potrebnim za vođenje
spora prema vrijednosti boda 15,00 kn iz Tbr. 50., a ne prema nevažećoj vrijednosti
boda 10,00 kn. Nadalje navodi koje iznose je sud dosudio za pojedine radnje, a koje
iznose je trebalo dosuditi primjenom vrijednosti boda od 15,00 kn, te zaključno

Poslovni broj: 53 Pž-801/2023-2 3

navodi da je pogrešnom primjenom vrijednosti boda oštećen za iznos od 62.050,9 kn.

6. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužitelja. Osporio je žalbene navode
ističući da tužitelj u svom određenom zahtjevu za naknadu troškova nije zahtijevao
trošak u visini od 178.664,36 kn koju ističe u žalbi, nego u visini od 128.689,00 kn, pa
bi dosudom takvog troška bio prekoračen tužbeni zahtjev. Osim toga, navodi da su
izmjene Tarife, prema kojim bod vrijedi 15,00 kn stupile na snagu 5. studenog 2022.,
a da je tuženik u svom određenom zahtjevu od 7. studenog 2022. zahtijevao trošak u
visini navedenoj u popisu troškova, iako je u to vrijeme tarifa već bila izmijenjena.
Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te zahtjeva troškove odgovora na žalbu u
iznosu od 1.576,07 EUR / 11.874,90 kn.

7. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

8. Žalba tužitelja protiv točke IV. izreke nije dopuštena, a protiv točke V. izreke nije osnovana.

9. Žalba tuženika nije osnovana.

10. Tužitelj žalbom pobija točku IV. izreke kojom je naloženo tuženiku
naknaditi tužitelju troškove spora. Budući da je u tom dijelu tužitelj uspio u sporu,
nema pravni interes pobijati taj dio presude, pa je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. u
vezi s čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-
pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22) valjalo tužiteljevu žalbu u tom
dijelu odbaciti kao nedopuštenu.

11. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a u
granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na
pravilnu primjenu materijalnog prava.

12. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu
učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po
službenoj dužnosti. Tuženik je u žalbi naveo da pobija presudu iz svih žalbenih
razloga, međutim nije naveo određeno koja bitna povreda je počinjena.

13. Iz stanja u spisu i pobijane presude proizlazi da je tužitelj na temelju
nepodmirenih računa zahtijevao isplatu u ukupnom iznosu od 3.415.545,79 kn sa
zakonskim zateznim kamatama koje teku dan nakon dospijeća svakog računa do
isplate i obračunate zatezne kamate na zakašnjele uplate ranijih računa u iznosu od

228.097,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o
ovrsi. Tijekom parničnog postupka tuženik je platio glavnicu utuženih računa, tužitelj
je povukao tužbu za iznos uplaćenih glavnica te zahtjeva isplatu obračunatih
zateznih kamata na zakašnjele uplate glavnica s pripadajućim zateznim kamatama
na pojedine obračune od dana podnošenje zahtjeva sudu.

Poslovni broj: 53 Pž-801/2023-2 4

14. Radi provjere visine duga uzimanjem u obzir tuženikove uplate izvršene
tijekom postupka izveden je dokaz vještačenjem po vještaku za financije i
knjigovodstvo. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da nakon izvršenih uplata
visina duga iznosi 446.336,34 kn i odnosi se na kamate za zakašnjelo plaćanje
ranijih računa u iznosu od 228.097,03 kn i na kamate za izvršene uplate računa
tijekom ovog postupka u iznosu od 218.239,31 kn. Nakon očitovanja vještaka na
primjedbe stranka na nalaz i mišljenje, stranke prihvatile nalaz i mišljenje i njegovu
dopunu bez ikakvih daljnjih primjedbi, pa je sud nalaz i mišljenje prihvatio kao
pravilan i stručan. Sam matematički obračun kamata niti u žalbenoj fazi postupka nije
sporan.

15. Neosnovan je žalbeni navod da je pri obračunu zateznih kamata trebalo
primijeniti zastoj tijeka zateznih kamata propisan čl. 7. Zakona o interventnim
mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti
(„Narodne novine“ broj 53/20). Tim Zakonom je u čl. 7. propisano da za vrijeme
trajanja posebnih okolnosti u smislu tog Zakona ne teku zatezne kamate, a prema čl.

1. tog Zakona interventne mjere su propisane samo za ovršne i stečajne postupke
(čl. 1.). Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da se u konkretnom slučaju ne radi
se o provedbi ovrhe, već je postupak započeo donošenjem rješenja o ovrsi javnog
bilježnika na temelju prijedloga za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, a s obzirom
da je tuženik kao ovršenik uložio prigovor, navedeno rješenje stavljeno je izvan
snage, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Kako
ovdje nije riječ o provedbi ovrhe, već o parničnom postupku koji je nastavljen kao u
povodu prigovora protiv platnog naloga i ovaj sud, kao i prvostupanjski, smatra da se
na ovaj postupak ne mogu primijeniti odredbe navedenog propisa koje određuju
interventne mjere za vrijeme trajanja posebnih okolnosti. Stoga je pravilno postupio
prvostupanjski sud kad po prijedlogu tuženika nije zatražio od vještaka da prilikom
provjere pravilnosti izračuna kamata uzme u obzir vremensko razdoblje zastoja tijeka
zateznih kamata.

16. Neosnovan je žalbeni navod da je primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a
izvršenim uplatama tužitelj trebao zatvoriti prvo troškove, zatim kamate i na kraju
glavnicu. Suprotno navodima žalitelja, ta odredba nema značenje kogentne norme
jer nije propisano da će se prvo namiriti troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.
Pravilno je izraženo shvaćanje prvostupanjskog suda da vjerovnik ima pravo
primjene takvog uračunavanja, a da je odredba čl. 172. ZOO-a dispozitivnog
karaktera i da je isključivo tužiteljevo pravo koristiti se propisanim načinom
uračunavanja, a koji ide u prilog tuženika jer prekida tijek kamata na glavnicu. Takvo
shvaćanje je izraženo u brojnim odlukama ovog suda (npr. Pž-5298/2022 od 30.
srpnja 2023., Pž-393/2021 15. prosinca 2022. i dr.).

17. Odluku o troškovima donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. i čl.

158. st. 2. ZPP-a glede osnovanosti zahtjeva i čl. 155. ZPP-a i primjenom Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,
103/14, 118/14, 107/15, 37/22; dalje: Tarifa) glede visine troška.

18. Žalba tužitelja protiv točke V. izreke kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška nije osnovana. Iz tužiteljevog popisa troškova od 7.

Poslovni broj: 53 Pž-801/2023-2 5

studenog 2022. (list 791. spisa) proizlazi da je naveo radnje za koje zahtjeva
troškove i u kojem iznosu, a koji sveukupno iznose 128.689,00 kn. Prvostupanjski
sud je troškove za radnje koje je ocijenio potrebnim za vođenje spora dosudio trošak
u iznosu od 108.613,95 kn, dok je za preostali dio troška u iznosu od 20.075,05 kn s
odbio zahtjev kao neosnovan.

19. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZPP-a o naknadi troškova odlučuje sud na
određeni zahtjev stranke, bez raspravljanja, a prema st. 2. tog članka stranka je
dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Iz tužiteljevog
popisa troškova proizlazi da je zahtjev podnio sukladno citiranoj odredbi. Budući da
je sud odlučio o iznosu trošku kako ga je zahtijevao tužitelj, a prema odredbi čl. 2.
ZPP-a sud u postupku odlučuje u granicama postavljenih zahtjeva, neosnovano je
pozivanje tužitelja na primjenu izmijenjene odredbe Tbr. 50. Tarife, jer bi njenom
primjenom, mimo postavljanog zahtjeva tužitelja, bio prekoračen tužbeni zahtjev.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika odluka o dosuđenom trošku
tužitelju iz točke V. izreke je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava.
Neosnovano je navod tuženika da je trebalo primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a,
budući da je tuženik uspio u neznatnom dijelu svog zahtjeva (točka II. izreke) pa je
prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a. S obzirom na to
da visina troškova zastupanja odvjetniku u skladu s Tarifom ovisi o vrijednosti
predmeta spora, a ona se u konkretnom slučaju mijenjala (jer je tužitelj tijekom
postupka snižavao tužbeni zahtjev), visinu troškova za svaku radnju koju je poduzeo
odvjetnik je pravilno prvostupanjski sud odredio prema vrijednosti predmeta spora u
vrijeme poduzimanja te procesne radnje, a ne prema visini konačno postavljenog
zahtjeva.

21. Iz navedenog proizlazi da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično
stanje, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno prvo, te kako nisu uočene
bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi
po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu
kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kako je odlučeno u izreci ove presude.

22. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen kao
neosnovan jer taj trošak nije bio potreban za vođenje spora (čl. 155. ZPP-a).

Zagreb, 14. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić

Broj zapisa: 9-30861-16b88

Kontrolni broj: 0a8ce-697be-ce550

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.