Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-792/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Marijanke Salopek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Merica Miše, odvjetnica u Trogiru, protiv tužene Zagrebačke banke d.d. Zagreb, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3627/2019 od 13. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Zagrebačke banke d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3627/2019 od 13. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženice Zagrebačke banke d.d. za nadoknadu parničnog troška u povodu žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I Utvrđuje se da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) sadržane u Ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209011064 od 27. travnja 2007., potvrđenom od strane javne bilježnice Nevenke Kekez iz Splita, Hrvatske mornarice 1b, dana 3. svibnja 2007. pod brojem OV-4263/07 i to u članku 1., članku 2. i članku 6.

II Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju ZC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.949,66 eur/37.293,20 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. travnja 2007., odnosno od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet (5) postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a koja

-na iznos od 5,424 eur/40,87 kn teče od 15. prosinca 2007. do isplate.

-na iznos od 5,402 eur/40,70 kn teče od 15. siječnja 2008. do isplate.

-na iznos od 7,752 eur/58,41 kn teče od 15. veljače 2008. do isplate.

-na iznos od 9,376 eur/70,64 kn teče od 15. ožujka 2008. do isplate.

-na iznos od 15,769 eur/118,81 kn teče od 15. travnja 2008. do isplate.

-na iznos od 13,032 eur/ 98,19 kn teče od 15. svibnja 2008. do isplate.

-na iznos od 9,983 eur/ 75,22 kn teče od 15. lipnja 2008. do isplate.

-na iznos od 9,094 eur/68,52 kn teče od 15. srpnja 2008. do isplate.

-na iznos od 8,117 eur/61,16 kn teče od 15. kolovoza 2008. do isplate.

-na iznos od 9,738 eur/73,37 kn teče od 15. rujna 2008. do isplate.

-na iznos od 16,045 eur/120,89 kn teče od 15. listopada 2008. do isplate.

-na iznos od 19,821 eur/149,34 kn teče od 15. studenog 2008. do isplate.

-na iznos od 30,242 eur/227,86 kn teče od 15. prosinca 2008. do isplate.

-na iznos od 30,676 eur/231,13 kn teče od 15. siječnja 2009. do isplate.

-na iznos od 30,676 eur/ 231,13 kn teče od 15. veljače 2009. do isplate.

-na iznos od 29,030 eur/ 218,73 kn teče od 15. ožujka 2009. do isplate.

-na iznos od 28,600 eur/ 215,49 kn teče od 15. travnja 2009. do isplate.

-na iznos od 26,931 eur/202,91 kn teče od 15. svibnja 2009. do isplate.

-na iznos od 24,190 eur/182,26 kn teče od 15. lipnja 2009. do isplate.

-na iznos od 25,452 eur/191,77 kn teče od 15. srpnja 2009. do isplate.

-na iznos od 23,400 eur/176,31 kn teče od 15. kolovoza 2009. do isplate.

-na iznos od 29,916 eur/225,40 kn teče od 15. rujna 2009. do isplate.

-na iznos od 29,916 eur/225,40 kn teče od 15. listopada 2009. do isplate.

-na iznos od 27,989 eur/210,88 kn teče od 15. studenog 2009. do isplate.

-na iznos od 29,821 eur/224,69 kn teče od 15. prosinca 2009. do isplate.

-na iznos od 35,619 eur/268,37 kn teče od 15. siječnja 2010. do isplate.

-na iznos od 36,84 eur/277,57 kn teče od 15. veljače 2010. do isplate.

-na iznos od 41,07 eur/309,44 kn teče od 15. ožujka 2010. do isplate.

-na iznos od 40,031 eur/301,61 kn teče od 15. travnja 2010. do isplate.

-na iznos od 45,069 eur/339,57 kn teče od 15. svibnja 2010. do isplate.

-na iznos od 48,648 eur/366,54 kn teče od 15. lipnja 2010. do isplate.

-na iznos od 48,648 eur/366,54 kn teče od 15. srpnja 2010. do isplate.

-na iznos od 54,021 eur/407,02 kn teče od 15. kolovoza 2010. do isplate.

-na iznos od 61,863 eur/ 466,11 kn teče od 15. rujna 2010. do isplate.

-na iznos od 62,584 eur/471,54 kn teče od 15. listopada 2010. do isplate.

-na iznos od 58,47 eur/440,54 kn teče od 15. studenog 2010. do isplate.

-na iznos od 69,122 eur/520,80 kn teče od 15. prosinca 2010. do isplate.

-na iznos od 74,427 eur/560,77 kn teče od 15. siječnja 2011. do isplate.

-na iznos od 71,496 eur/538,69 kn teče od 15. veljače 2011. do isplate.

-na iznos od 71,327 eur/537,41 kn teče od 15. ožujka 2011. do isplate.

-na iznos od 71,327 eur/537,41 kn teče od 15. travnja 2011. do isplate.

-na iznos od 76,261 eur/574,59 kn teče od 15. svibnja 2011. do isplate.

-na iznos od 89,241 eur/672,39 kn teče od 15. lipnja 2011. do isplate.

-na iznos od 95,693 eur/721,00 kn teče od 15. srpnja 2011. do isplate.

-na iznos od 137,781 eur/1038,11 kn teče od 15. kolovoza 2011. do isplate.

-na iznos od 93,588 eur/705,14 kn teče od 15. rujna 2011. do isplate.

-na iznos od 86,821 eur/654,15 kn teče od 15. listopada 2011. do isplate.

-na iznos od 86,387 eur/650,88 kn teče od 15. studenog 2011. do isplate.

-na iznos od 87,827 eur/661,73 kn teče od 15. prosinca 2011. do isplate.

-na iznos od 87,827 eur/661,73 kn teče od 15. siječnja 2012. do isplate.

-na iznos od 95,063 eur/716,25 kn teče od 15. veljače 2012. do isplate.

-na iznos od 96,343 eur/725,90 kn teče od 15. ožujka 2012. do isplate.

-na iznos od 95,93 eur/722,78 kn teče od 15. travnja 2012. do isplate.

-na iznos od 95,095 eur/716,49 kn teče od 15. svibnja 2012. do isplate.

-na iznos od 95,852 eur/722,20 kn teče od 15. lipnja 2012. do isplate.

-na iznos od 94,885 eur/714,91 kn teče od 15. srpnja 2012. do isplate.

-na iznos od 94,885 eur/714,91 kn teče od 15. kolovoza 2012. do isplate.

-na iznos od 93,782 eur/706,60 kn teče od 15. rujna 2012. do isplate.

-na iznos od 89,522 eur/674,50 kn teče od 15. listopada 2012. do isplate.

-na iznos od 93,254 eur/702,62 kn teče od 15. studenog 2012. do isplate. na iznos od 95,797 eur/721,78 kn teče od 15. prosinca 2012. do isplate.

-na iznos od 96,179 eur/724,66 kn teče od 15. siječnja 2013. do isplate.

-na iznos od 95,978 eur/723,15 kn teče od 15. veljače 2013. do isplate.

-na iznos od 92,702 eur/698,46 kn teče od 15. ožujka 2013. do isplate.

-na iznos od 95,663 eur/720,77 kn teče od 15. travnja 2013. do isplate.

-na iznos od 91,812 eur/691,76 kn teče od 15. svibnja 2013. do isplate.

-na iznos od 87,133 eur/656,50 kn teče od 15. lipnja 2013. do isplate.

-na iznos od 87,133 eur/656,50 kn teče od 15. srpnja 2013. do isplate.

-na iznos od 87,133 eur/656,50 kn teče od 15. kolovoza 2013. do isplate.

-na iznos od 91,506 eur/689,45 kn teče od 15. rujna 2013. do isplate.

-na iznos od 91,907 eur/692,47 kn teče od 15. listopada 2013. do isplate.

-na iznos od 95,421 eur/718,95 kn teče od 15. studenog 2013. do isplate.

-na iznos od 95,71 eur/721,12 kn teče od 15. prosinca 2013. do isplate.

-na iznos od 95,011 eur/715,86 kn teče od 15. siječnja 2014. do isplate.

-na iznos od 96,121 eur/724,22 kn teče od 15. veljače 2014. do isplate.

-na iznos od 97,819 eur/737,02 kn teče od 15. ožujka 2014. do isplate.

-na iznos od 96,365 eur/726,06 kn teče od 15. travnja 2014. do isplate.

-na iznos od 93,981 eur/708,10 kn teče od 15. svibnja 2014. do isplate.

-na iznos od 93,301 eur/702,98 kn teče od 15. lipnja 2014. do isplate.

III Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju ZC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 1.988,92 eur/14.985,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena."

2. Protiv navedene presude pravovremeno je podnijela žalbu tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 153/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredbe iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i koju povredu ovaj drugostupanjski sud isto pazi i po službenoj dužnosti jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženica u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno članku 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. ZPP na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženica, niti je pobijana odluka sačinjena protivno članku 338. ZPP na što isto neosnovano ukazuje tuženica.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenljivosti kamatne stope i odredbi o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3209011064 (dalje: Ugovor) pobliže navedene u izreci pobijane presude, a koji Ugovoru su 27. travnja 2007. sklopili tuženica kao Kreditor i tužitelj kao korisnik kredita kojim je tužitelju odobren namjenski kredit za kupnju osobnog automobila u iznosu od 22.942,29 CHF u kunskog protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, kao i isplata preplaćenih kamata jer ugovorena kamatna stopa u visini od 5,20% godišnje, promjenljiva, temeljem Odluke o kamatnim stopama Kreditora zbog čega je ugovorena kamata višekratno mijenjana, kao i isplata razlike u tečaju valute CHF, jer se radilo o ništetnim i nepoštenim odredbama Ugovora.

9. Ocjenjujući osnovanom osnovu tužbenog zahtjeva (ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope), prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu.

10. U odgovoru na tužbu tuženica je prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari istaknula prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda pozivajući se na članak 16. Ugovora. Kako je prema navodima tuženice sud čija je nadležnost sporazumno određena ujedno i sud čija je nadležnost ustanovljena zakonom u smislu članaka 46. i 48. ZPP, to predlaže prihvatiti prigovor mjesne nenadležnosti jer da je za suđenje mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.

10.1. O prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjski sud nije donio posebno rješenje i to pobijanu odluku ne čini nezakonitom jer je o tom prigovoru odlučio pravilno u pobijanoj presudi na način da je dao razloge na temelju kojih je utvrdio da je prigovor tuženice neosnovan, pa time nije, kako se to navodi u žalbi tuženice, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članaka 344. ZPP i 345. ZPP jer se iste odnose na rješenja koja sud donosi izvan ročišta, kao i da rješenje mora biti obrazloženo ako se odbija prijedlog stranke i mora sadržavati uvod i izreku.

10.2 U članku 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/2003, dalje: ZZP/03), jednako kao u i u Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14.) na koji se poziva prvostupanjski sud je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan dokazati da se je pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. U članku 87. ZZP/03 je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine ugovorne odredbe ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

10.3. Prvostupanjski sud se poziva i na članak 1. stavak 3. Direktive Vijeća Europske ekonomske zajednice od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima kojima se ima smatrati jednostrane klauzule koje suprotno načelu savjesnosti i poštenju uzrokuju značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a nepoštenost se odnosi na ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, s time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.

10.4. Protivno navodima iz žalbe tuženice, iz Ugovora koji je priložen uz tužbu, proizlazi da je u članku 16. ugovoreno da se u slučaju spora ugovara nadležnost suda prema sjedištu banke, odnosno prema sjedištu njene podružnice, ako spor proizađe iz pravnog odnosa zasnovanog poslovanjem podružnice.

10.5. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju treba primijeniti članak 59. ZPP u kojem je propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti što bi bio Općinski građanski sud u Zagrebu, nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi i da je tužitelj iskoristio mogućnost izbora podnošenjem tužbe stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Splitu. Predmetni ugovor je, kako proizlazi iz spisa solemniziran po javnom bilježniku Nevenki Kekez u Splitu, dok tuženica nije u žalbi osporila da nema registriranu poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta koje je u Zagrebu i to u Splitu.

10.6. U konkretnom slučaju prilikom odlučivanja o mjesnoj nadležnosti dolazi do primjene i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15.) kojim je dodana odredba članka 19. l., a kojom je regulirana mjesna nadležnost u sporovima koji nastanu u vezi s Ugovorom o kreditu, a koja propisuje da potrošač, u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

11. Suprotno navodima iz žalbe, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio status potrošača tužitelja. U smislu članka 3. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje: ZZP/03.) potrošač je svaka osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnog aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Predmetni Ugovor tužitelj je sklopio kao fizička osoba za kupnju osobnog automobila te u spisu nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti.

11.1. Pri tome valja dodati da je Sud Europske unije u interpretativnoj presudi od 3. rujna 2015., Costea, C-110/14, EU: 2015/357 protumačio pojam potrošač u smislu članka 2. točka /b) Direktive 93/13 navodeći da je pojam potrošač objektivan i ne ovisi o možebinim konkretnim saznanjima predmetne osobe ili informacijama kojima ona stvarno raspolaže, da uz prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pri tome je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje se s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora na utječu na procjenu svojstva potrošača.

12. Nisu sporne činjenice sklapanja navedenog ugovora o kreditu, da je kredit isplaćen i da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženica mijenjala kamatne stope.

13. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenljivosti kamatne stope i odredbi o valutnoj klauzuli treba poći od prednje navedenih odredbi članaka 81. i 84. ZZP/03 i to da je bilo propisano u članku a 81. stavka 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Navedena materija jednako je regulirana u člancima 96. i 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP/07.).

14. Na žalbene navode tuženice valja navesti da je prema članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14.), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i ZZP/07 u članku 138.a. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

14.1. Navedeno stoga što sukladno članku 502.a stavku 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Člankom 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

15. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.), presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., a istovjetno stajalište iskazao je i Sud EU u presudi poslovni broj C 26/2013 od 30. travnja 2014., vezano za tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. U konkretnom slučaju posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 56/22., 155/23., dalje: ZOO), a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je neodređena i neodrediva te nije razumljiva.

16. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da je tuženica u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

17. Tuženica u ovom postupku nije dokazala da bi se o ugovornim odredbama ugovora o kreditu na ništetnosti kojih tužitelj temelji svoj zahtjev za isplatom pojedinačno pregovaralo, odnosno da su tužitelju protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi, to jest da mu je te odredbe tuženica učinila razumljivima, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku.

18. Protivno žalbenim navodima iz spisa proizlazi da tuženica nije predlagala dokaz saslušanjem svjedoka i da bi taj dokazni prijedlog prvostupanjski sud odbio i da je time počinjena bitna povreda odredbe iz članka 354 stavka 2. točke 11. ZPP. Pri tome treba dodati da je tuženica u odgovoru na tužbu predložila saslušanje tužitelja, s time da na ročištu za glavnu raspravu 23. ožujka 2024. na kojoj je glavna rasprava zaključena stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

18.1. Međutim, po ocjeni ovoga suda saslušanje tužitelja na predložene okolnosti i nije bilo potrebno, jer je za ovaj spor odlučna činjenica je li tužitelj prilikom sklapanja Ugovora mogao pregovarati o sadržaju spornih ugovornih odredbi na način da utječe na njihov sadržaj, a tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nije ni tvrdila da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora imao mogućnost pregovarati o istima.

19. Visina zahtjeva tužiteljice je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke.

20. Neosnovano se navodi u žalbi da je tužba u ovom predmetu podnesena 14. lipnja 2019. i da je nastupila zastara potraživanja jer iz eSpisa proizlazi da je tužitelj tužbu podnio preporučenom pošiljkom 13. lipnja 2019. u 00:00, a prvostupanjski sud zaprimio 14. lipnja 2019. jer je tužba podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina sukladno članku 371. ZPP.

21. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

22. Predmetni Ugovor je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema članka 323. stavak 1.ZOO u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je člankom 1111. stavcima 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

23. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženice na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženica primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužna vratiti tužitelju jer je u smislu članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine. Pri tome valja navesti da tuženica nije dokazala da anuitete prema predmetnom ugovoru o kreditu nije platio tužitelj.

24. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud neosnovano odbio prigovor tuženice da je potraživanje tužitelja potrebno umanjiti za iznos manje plaćenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po koje je isplaćen kredit i manje plaćenih kamata kada se primjenjivala niža kamatna stopa od ugovorene treba navesti da bi prvostupanjski sud o tome mogao odlučivati tuženica je trebala postaviti prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovora prijeboja ili protutužbeni zahtjev, a što je izostalo.

25. Budući da je tuženica sastavila Ugovor i isključivo ga ona predložila prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženica je nepošten stjecatelj, kakvim ju je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekla na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

26. Tuženica neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presudi te je pravilna po visini i osnovi tužiteljici dosuđenih troškova, pri čemu su joj priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice između stranaka, a suprotni žalbeni navodi tuženice nisu osnovani.

1 0

28. Nije sporno da je Zakonom o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 51/23.) od plaćanja sudskih pristojbi su oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interes.

28.1. U vezi žalbenih navoda tuženice da je prvostupanjski sud neosnovano tužitelju priznao trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu treba navesti da se predmetni Zakon ne odnosi na pristojbu za tužbu na plaćanje koje je tužitelj pozvan rješenjem ovlaštenog službenika prvostupanjskog suda poslovni broj: P-3627/2019-2 od 19. lipnja 2016. Što se tiče pristojbe na presudu koju je tužitelj platio prema podacima u spisu 13. studenoga 2023. treba navesti da je tužitelj pristojbu platio iako nije bio zakonski obvezan, ali ju je platio po pozivu suda i to rješenjem ovlaštenog službenika poslovni broj: 3627/2019-21 od 14. rujna 2023. Budući da je u konkretnom slučaju tuženica bila u obvezi platiti tu pristojbu, tada kada ju je platio tužitelj i njemu dosuđeno to kao trošak, tuženica nije ni na koji način oštećena.

29. Slijedom navedenog valjalo je primjenom članka 368. stavki 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke, a o troškovima žalbe primjenom članka 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP.

U Sisku 29. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić