Poslovni broj: Usž-3227/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NC iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Augustin Sudinja, odvjetnik u Zadru, Narodni trg 5/II, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe DC iz [adresa], radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 19 UsI-2519/2023-8 od 24. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 19 UsI-2519/2023-8 od 24. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 361-05/22-26/312, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 28. kolovoza 2023. i rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/I-361-03/13-11/15864, URBROJ: 2198-07-10/1-22-30 od 2. svibnja 2022., dok se, točkom II. izreke, odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja o izvedenom stanju od 2. svibnja 2022., kojim je po zahtjevu ovdje zainteresirane osobe ozakonjena nedovršena, samostojeća, jednostavna zgrada gospodarske namjene ravne AB ploče, maksimalne visine 2,75 m, maksimalnih tlocrtnih dimenzija 8,30x4,95m koja se sastoji od jedne etaže prizemlja u kojoj se nalazi „crna kužina“ i svinjac, izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno
Poslovni broj: 3227/2024-2
utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da u cijelosti ostaje kod prijašnjih navoda koje je iznosio u upravnom postupku i upravnom sporu. Nadalje, navodi da pokušaj ozakonjenja predmetne zgrade, kao stambene, nije uspio pa je u tijeku ponovljenog postupka preinačen zahtjev da bi se radilo o gospodarskoj zgradi. Smatra da je zahtjev da se predmetna zgrada ozakoni kao gospodarska zgrada postavljen godinama nakon isteka roka za podnošenje zahtjeva za legalizaciju, jer takav zahtjev, prema mišljenju tužitelja, treba smatrati novim zahtjevom i odbaciti ga zbog proteka roka za njegovo podnošenje. Mišljenja je da gospodarski objekt “SVINJAC” ne može biti ozakonjen u centru naseljenog mjesta, tridesetak metara od plaže, i u najneposrednijoj blizini više stambenih zgrada. Navodi da, da je sud poštivao načelo materijalne istine i proveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, utvrdio bi da predmetna zgrada nema minimum pretpostavki za priznanje svojstva gospodarske zgrade bilo koje namjene, a naročito da nema minimalnu infrastrukturu, ni priključka vode, ni priključka struje, priključka odvodnje ili barem “crne jame”, a nema ni pristupnog puta gospodarske nemjene. Konkretno, predmetni je objekt bio štala na dan 21. lipnja 2011. i po svojim svojstvima i po funkciji za koju je namjenjen kada je započela gradnja prije više desetaka godina. Smatra da, s obzirom na lokaciju u centru mjesta, gdje su štale izričito zabranjene, a preko toga i u zaštićenom obalnom pojasu, sa tim svojim svojstvima – kao štala, ne može biti legaliziran. Smatra da je pri donošenju pobijane presude sud učinio apsolutno bitnu povredu pravila postupka, povredom načela materijalne istine, time što nije proveo sve ponuđene dokaze, a naročito očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke. Time je pobijana presuda ostala nepotpuna i ne može se valjano ispitati, što je također čini nezakonitom. Predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni prvostupanjski postupak, uz priznanje tužitelju prava na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.000,00 EUR uključujući porez na dodanu vrijednost. 4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu podnijeli odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12.,152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporavanom presudom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
7. Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je ranijom presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-675/19 od 26. veljače 2020., poništeno prethodno rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju, KLASA: UP/I-361-03/13-11/15864, URBROJ: 2198/1-11/1-17-13-ID od 19. svibnja 2017., kojim je predmetna građevina bila ozakonjena kao stambena građevina. Navedenom presudom utvrđeno je da iz tehničkog izvješća o izradi geodetske snimke izvedenog stanja proizlazi da se radi o gospodarskom objektu te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, kako bi se u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje vezano za namjenu predmetne zgrade. U ponovnom postupku, koji se pred prvostupanjskim tijelom vodio nakon navedene presude, zainteresirana osoba je izmijenila svoj zahtjev na način da je tražila ozakonjenje nezavršene zgrade kao gospodarske te je dostavila ispravljenu arhitektonsku snimku izvedenog stanja u kojoj
Poslovni broj: 3227/2024-2
je zgrada označena kao gospodarska, sve sukladno zaključku prvostupanjskog tijela od 3. studenog 2021. godine.
8. U ponovljenom postupku je, i to provođenjem očevida 29. listopada 2021., i prema ocjeni ovog Suda nedvojbeno utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o zgradi kakvu ima u vidu odredba članka 2. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (“Narodne novine”, broj 86/12., 143/13., 65/17., 14/19., dalje u tekstu: ZoPNIZ), odnosno da ne postoje prepreke za ozakonjenje iz članka 6. ZoPNIZ- a, koja utvrđenja tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju. Prigovori tužitelja da sukladno mjerodavnim odredbama prostornoplanske dokumentacije na predmetnoj lokaciji nije dozvoljeno imati svinjac, nisu od utjecaja na predmetni postupak ozakonjenja, kako je to pravilno obrazloženo i osporavanom presudom. Iako iz prvostupanjskog rješenja proizlazi da se legalizirani objekt sastoji od dvije prostorije, “crna kužina” i “svinjac”, kako ih je zainteresirana osoba opisala tijekom očevida 29. listopada 2021., sukladno Arhitektonskoj snimci izvedenog stanja iz srpnja 2020., predmetna zgrada služi gospodarskoj svrsi te se sastoji od dva spremišta.
9. U konkretnom slučaju ne radi se o podnošenju novog zahtjeva, već se radi o izmjeni zahtjeva kakva je dozvoljena člankom 45. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj 47/09., 110/21.), a koji zahtjev je zainteresirana osoba u ponovljenom postupku izmijenila, sukladno zaključku prvostupanjskog tijela od 3. studenog 2021., dostavivši izmijenjenu arhitektonsku snimku u kojoj je isti objekt, umjesto kao stambeni, označen kao gospodarski, stoga neosnovano tužitelj smatra da je predmetni zahtjev trebalo odbaciti kao nepravovremen.
10. S obzirom na navedene činjenice, koje je, na temelju odredbe članka 33. stavka 2. ZUS-a, upravni sud ovlašten uzeti u obzir iz postupka donošenja osporenog rješenja, Sud nalazi da je pravilno odbijen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem daljnjih dokaza, jer iz naprijed navedenih i od prvostupanjskog suda ocijenjenih dokaza proizlazi da je činjenično stanje u pogledu činjenica relevantnih za zakonito donošenje rješenja pravilno i potpuno utvrđeno.
11. Kako, dakle, tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to nisu ostvareni zakonom propisani uvjeti za usvajanje žalbe.
12. Tužitelj sa žalbom nije uspio pa, sukladno odredbama članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS-a, ne može ostvariti pravo na naknadu troška žalbenog postupka.
13. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24.), odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 29. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
