REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-592/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Zagreb, Savska cesta 41, OIB: 40032571039, zastupane po punomoćniku Matiji Pečatniku, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr-276/2022-2 od 7. srpnja 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pu Ovr- 148/2018-20 od 11. veljače 2022., u sjednici održanoj 29. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr-276/2022-2 od 7. srpnja 2022. i rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pu Ovr-148/2018-20 od 11. veljače 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom odlukom potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je obustavljena ovrha u ovoj ovršnoj pravnoj stvari.
2. Rješenjem ovog suda broj Revd 368/2023-2 od 1. ožujka 2023. dopušteno je ovrhovoditeljici podnošenje revizije u odnosu na pravna pitanja:
"1. Ima li mjesta primjeni odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 131/20), koja propisuje da će sud obustaviti ovrhu po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku, u situaciji kada sud po prijedlogu ovrhovoditelja podnesenom prije stupanja na snagu tog Zakona nije ni nastavio ovrhu (izvršenje) po pravomoćnom rješenju o izvršenju odnosno nije poduzeo radnju koju samo sud može poduzeti?
2. Počinje li računanje roka neaktivnosti ovrhovoditelja tek po reakciji suda na procesne radnje odnosno prijedloge ovrhovoditelja kada nastavak ovršnog postupka ovisi o određenom prijedlogu ovrhovoditelja, dakle, krivnjom za neaktivnost na strani ovrhovoditelja ili i u situaciji kada sud u ovršnom postupku po prijedlogu ovrhovoditelja nije postupio po pravomoćnom rješenju o izvršenju odnosno nije poduzeo radnju koju samo sud može poduzeti?".
3. Postupajući po navedenom dopuštenju ovrhovoditeljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ), zbog pravnih pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena. Predlaže ukinuti nižestupanjske odluke uz naknadu troškova revizijskog postupka.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija ovrhovoditeljice je osnovana.
6. Predmet spora u ovom stadiju postupka je utemeljenost obustave ovrhe na temelju odredbe čl. 7. Zakona o izmjena i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 131/20 - dalje: ZID OZ) koja određuje da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku. Navedena odredba primjenjuje se na sve postupka u tijeku a rok od jedne godine računa se od dana stupanja na snagu ZID OZ.
7. Prvostupanjski je sud, pozivom na odredbu citiranu odredbu čl. 7. ZID OZ, po službenoj dužnosti obustavio predmetnu ovrhu uz obrazloženje da ovrhovoditeljica nije poduzela niti jednu radnju u postupku u roku od jedne godine.
8. Drugostupanjski sud je potvrdio navedeno pravno shvaćanje i dodao da je zakonodavac donio navedenu odredbu kako bi ovrhovoditelje potaknuo na aktivno sudjelovanje u postupku.
9. Iz utvrđenja suda proizlazi da u predmetnom postupku, od 27. studenoga 2020. do dana donošenja rješenja, 11. veljače 2022., ovrhovoditelj nije poduzeo niti jednu radnju, odnosno, uopće nije aktivno sudjelovao, nije iskazao interes za nastavkom postupka pa niti požurio postupanje.
10. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja u odnosu na koja je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP).
11. U rješenju ovog suda broj Rev 252/2024-2 od 21. ožujka 2024. (identično i u rješenju broj Rev 670/2023-2 od 24. listopada 2023.) izraženo je pravno shvaćanje da:
"… primjena odredbe čl. 7. ZIDOZ-a/20, dolazi u obzir samo onda, kada nastavak ovršnog postupka ovisi o određenom prijedlogu ovrhovoditelja. Smisao je navedene zakonske odredbe bio poticanje ovrhovoditelja na aktivno sudjelovanje u ovršnom postupku radi ostvarivanja tražbine, u situaciji kada ovrhovoditelji od suda ne traže poduzimanje konkretnih procesnih radnji predviđenih zakonom. U situacijama u kojima ovrhovoditelj predlaže poduzimanje određene procesne radnje, po kojemu prijedlogu sud ne postupa, ne može se smatrati da ne postoji inicijativa ovrhovoditelja za daljnje vođenje postupka. Naročito se ne može pripisivati pasivnosti ovrhovoditelja činjenica što nije požurivao postupanje (a kako to navodi drugostupanjski sud u pobijanom rješenju). Stoga se, u odgovoru na prvo postavljeno pitanje navodi, da odredbu čl. 7. ZIDOZ-a/20, valja tumačiti na način da se „radnja u postupku“ smatra radnja (prijedlog ovrhovoditelja) koja je potrebna da bi se nastavio ovršni postupak."
12. Imajući u vidu revizijske navode da je u konkretnom slučaju posljednja radnja bila radnja suda, rješenje o zastoju postupka do 31. srpnja 2020. prema Zakonu o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine", broj 53/20), koji rok je Vlada RH produljila do 18. listopada 2020. po čl. II. Odluke o produženju roka trajanja posebnih okolnosti Vlade RH ("Narodne novine", broj 83/20), a prije toga ukidno rješenje drugostupanjskog suda o rješenju o obustavi postupka, čemu je prethodio obrazloženi podnesak ovrhovoditeljice s određenim prijedlozima u provođenju ovrhe, o kojima sud nije odlučio to, a reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, odgovor na postavljeno pitanje glasi:
"Nema mjesta primjeni odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 131/20), koja propisuje da će sud obustaviti ovrhu po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku, u situaciji kada sud po prijedlogu ovrhovoditelja podnesenom prije stupanja na snagu tog Zakona nije ni nastavio ovrhu (izvršenje) po pravomoćnom rješenju o izvršenju odnosno nije poduzeo radnju koju samo sud može poduzeti."
13. S obzirom na odgovor na prvo postavljeno pitanje, u odgovoru na drugo postavljeno pitanje navesti je da se rokovi neaktivnosti ovrhovoditeljice ne mogu računati u vremenu u kojem nastavak ovršnog postupka nije ovisio o određenom prijedlogu ovrhovoditeljice.
14. Slijedom navedenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve činjenice, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP obje nižestupanjske odluke ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naputak da sud postupi u skladu s iznijetim shvaćanjem.
15. Za napomenuti je da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 331/21 i dr. od 19. prosinca 2023. (objavljenom u "Narodnim novinama", broj 114/24 od 15. siječnja 2024.), ukinuta odredba čl. 72. st. 3. OZ. Međutim, ukinuti zakon i drugi propis odnosno njihove ukinute odredbe na temelju odredbe čl. 53. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 99/99, 29/02 i 49/02 - dalje: Ustavni zakon) prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u Narodnim novinama, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok.
15.1. U situaciji ako je nadležno tijelo ukinulo neki pravni akt, tada pravne posljedice ukidanja djeluju od dana donošenja odluke odnosno od dana kada je nadležno tijelo odlučilo da će njegova odluka početi proizvoditi pravne učinke (ex nunc). Za razliku od poništavanja gdje pravni učinci akta koji se poništava uopće ne nastupaju, kod ukidanja akt je proizvodio pravne učinke do donošenja odluke, a sama odluka u tom slučaju je konstitutivne prirode. Stoga odluke Ustavnog suda imaju učinak za ubuduće.
16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 29. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković