Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-814/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Kosta Lacmanović, odvjetnik iz Virovitice, protiv tuženika Tvin d.o.o. (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz Virovitice, Zbora narodne garde 2, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Gordana Lazović i Mario Sukno iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu isplate, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj 8 Pr-53/2019-34 od 25. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 29. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj 8 Pr-53/2019-34 od 25. travnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Utvrđuje se da nije dopušten otkaz temeljem odluke o otkazu ugovora o radu člana uprave – direktora društva od 4. lipnja 2019. kojom je tuženik, bez prava na otkazni rok, otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 15. ožujka 1996., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao temeljem te odluke.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 872.106,96 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. lipnja 2019. do isplate po zakonom propisanoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Posl. broj: Gž R-814/2022-3

III Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 771.893,10 kuna, zajedno sa pripadajućim kamatama.

IV Svaka stranka podmiruje svoje troškove postupka.“.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I.,II. i IV. žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. Stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žali se i tužitelj i to u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke pobijane prvostupanjske presude te u odnosu na troškove postupka sadržane pod točkom IV. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopušten otkaz temeljem odluke o otkazu ugovora o radu člana uprave – direktora društva od 4. lipnja 2019. kojim je tuženik bez prava na otkazni rok, otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 15.ožujka 1996. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao temeljem te odluke, kao i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 1.644.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim kamatama od 8. lipnja 2019. su osnove otpremnine.

7. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio je u bitnom sljedeće:

-da je Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu člana uprave – direktora društva od 4. lipnja 2019. (5-6) razvidno da je tom odlukom otkazan, bez otkaznog roka, ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je dana 15. ožujka 1996. sklopljen između pravnog prednika tuženika i tužitelja, za obavljanje poslova direktora tuženika.,

-da u obrazloženju odluke navodi se da je dana 31. svibnja 2019. Nadzorni odbor tuženika na svojoj sjednici donio Odluku o opozivu imenovanja tužitelja s dužnosti direktora tuženika, uz istovremeno donošenje odluke o imenovanju novog predsjednika uprave i člana uprave tuženika, te kako je odredbom čl. 4. st. 4. Zakona o radu propisano da se na osobu iz st. 3. istog članka ne primjenjuju odredbe zakona o radu o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini, to za posljedicu ima da se na otkaz ugovora o radu takvoj osobi (članu uprave društva) primjenjuju relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima.,

-da je ugovor o radu tužitelja sklopljen isključivo za obavljanje poslova direktora tuženika te da tužitelj kod tuženika nije obavljao nikakve druge poslove osim poslova koji spadaju u poslove direktora, da je evidentno da se kod tužitelja radi o klasičnom

Posl. broj: Gž R-814/2022-3

managerskom ugovoru, za koji je isključena primjena odredbi Zakona o radu, poglavito u dijelu njegovog prestanka.,

-da je ugovor o radu tužitelja sklopljen isključivo za obavljanje poslova direktora tuženika te da tužitelj kod tuženika nije obavljao nikakve druge poslove osim poslova koji spadaju u poslove direktora, da je evidentno da se kod tužitelja radi o klasičnom managerskom ugovoru, za koji je isključena primjena odredbi Zakona o radu, poglavito u dijelu njegovog prestanka.

-da je uvidom u ugovor o obvezama, ovlaštenjima i plaći direktora od 12. prosinca 2000. (12-16) razvidno da je odredbom čl. 1. ugovora utvrđeno da se tim ugovorom uređuju odnosi vezani za obveze direktora tuženika u vođenju poslovanja tvrtke, ovlaštenjima kojima raspolaže u skladu sa zakonom i Statutom tuženika. Dalje je utvrđeno da je odredbom čl. 3. istog ugovora utvrđeno da je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika na neodređeno vrijeme, te da je odredbom čl. 15. određeno da tužitelju radni odnos prestaje u svim slučajevima propisanim zakonom, Statutom tuženika, općim aktom ili ovim ugovorom.

-da je uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 15. ožujka 1996. (7-8) utvrđeno da je tim ugovorom tužitelj sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova direktora tuženika,.

-da je uvidom u ugovor o obvezama, ovlaštenjima i plaći direktora od 30. lipnja 2015. (35-37) razvidno da je odredbom čl. 10. tog ugovora propisano da direktor ima pravo na naknadu štete u visini od 24 njegovih mjesečnih plaća iz čl. 6. ovog ugovora. Pravo na naknadu iz predmetnog stavka direktor stječe istekom mandata nakon kojega više nije izabran na tu funkciju, ili kada se odlukom Nadzornog odbora smjenjuje s funkcije direktora društva. Pravo na naknadu direktor ima i u svim drugim slučajevima prestanka radnog odnosa ili funkcije, pa i onda kada mu radni odnos ili funkcija prestaje na temelju vlastite izjave.

-da nije sporno da je tužitelj odlukom Nadzornog odbora opozvan s funkcije direktora društva,

-da je odredbom čl. 6. ugovora o obvezama, ovlaštenjima i plaći direktora od 30. lipnja 2015. (35-37) utvrđeno da osnovna mjesečna plaća direktora iznosi 68.500,00 kuna bruto, tako da bi primjenom ovog bruto iznosa pri izračunu naknade štete odnosno otpremnine iz odredbe čl. 10. ista iznosila 1.644.000,00 kuna.

-da je uvidom u ugovor o obvezama, ovlaštenjima i plaći direktora od 12. prosinca 2000. (12-16) i Dodatak ugovoru o obvezama, ovlaštenjima i plaći direktora od 12. prosinca 2000. zaključen 30. lipnja 2001. (17) utvrđeno je da je odredbom čl. 12. tog ugovora utvrđeno da direktor ima pravo na otpremninu od 24 njegovih mjesečnih plaća iz članka 6. tog ugovora. Dalje je utvrđeno da je izmijenjenom odredbom čl. 6 ugovora utvrđeno da osnovna mjesečna neto plaća direktora iznosi protuvrijednost od 8.000 Dem, izraženo u kunama po srednjem tečaju NB Hrvatske.

-da primjenom neto iznosa plaće pri izračunu otpremnine iz odredbe čl. 12. ugovora od 12. prosinca 2000., otpremnina bi iznosila 24 x 8.000 dem, što po srednjem tečaju HNB iznosi 872.106,96 kuna.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da nakon donošenja odluke nadzornog odbora tuženika o opozivu imenovanja tužitelja sa dužnosti direktora tuženika od 31. svibnja 2019. prestaju važiti i odredbe sklopljenog ugovora o obvezama i ovlaštenjima i plaći direktora od 30. lipnja 2015., dok odredbe ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. ožujka 1996. i dalje ostaju na snazi te je bila dužnost uprave tuženika ponuditi tužitelju sklapanje novog ugovora o radu za određeno radno mjesto, pa kako se

Posl. broj: Gž R-814/2022-3

predmetna odluka o otkazu nije temeljila na odredbama Zakona o radu prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju temeljem te odluke nije prestao radni odnos. 9. Osim toga prvostupanjski sud smatra da su ugovorne strane pri potpisivanju ugovora o obvezama, ovlaštenjima i plaći direktora od 30. lipnja 2015. vjerovala da su suglasne a u stvari među njima je postojao nesporazum o odnosu na odredbe ugovora koje se odnose na izračun visine otpremnine, te imajući u vidu volju ugovornih stranaka da se visina otpremnine kao uvjet prenese iz ugovora o obvezama, ovlaštenjima i plaći direktora od 12. prosinca 2000. godine prvostupanjski sud je prihvatio novčani iznos od 872.106,96 kuna kao visinu otpremnine izračunate primjenom uvjeta iz ugovora iz 2000. godine.

10. Iznesena činjenična određenja kao i izrečeni zaključak prvostupanjskog suda za sada se ne mogu prihvatiti kao pravilna jer su isti u žalbenim navodima stranaka dovedena u pitanje. Naime sud prvog stupnja nije sasvim pravilno utvrdio činjenično stanje niti pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Prema shvaćanju ovog višeg suda predmetni ugovor o obvezama, ovlaštenjima i plaćama direktora od 12. prosinca 2000. (list 12-16 spisa) odnosno ugovor o obvezama, ovlaštenjima i plaći direktora od 30. lipnja 2015. (list 35-37) jest menadžerski ugovor a na to svojim sadržajem upućuju i njegove odredbe.

12. Naime, odredbe članka 4. stavaka 3. i 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 – dalje u tekstu: ZR), definiraju pojam menadžerskog ugovora. One glase: „fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno ili samostalno ili zajedno ili skupno, ovlaštena voditi i poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. Na osobe iz stavka 3. ovog članka ne primjenjuje se odredbe zakona o ugovora o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini.

13. Kod sklapanja menadžerskog ugovora prava i obveze ugovornih stranaka nisu ograničena odredbama ZR-a, pa se takvim ugovorom mogu drugačije ugovoriti plaće, otpremnina, raskid ugovora, stimulacija i drugo, nego što je propisano odredbama ZR-a obzirom da se taj ugovor ne temelji na odredbama ZR-a već na odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i /155/23 u daljnjem tekstu: ZOO/05) s određenim značajkama ugovora o djelu.

14. Također, s obzirom da se odredbe o prestanku ugovora o radu ne primjenjuju na ugovore zaključene s osobama iz članka 4. stavak 3. Zakona o radu to znači da se na predmetne ugovore o radu ne primjenjuju odredbe niti o redovnu odnosno izvanrednom otkazu ugovora o radu kao niti odredbe Zakona o radu o otkaznim rokovima.

15. Prema tome isključena je mogućnost da član uprave s društvom bude u klasičnom radnom odnosu u pogledu obavljanja funkcije člana uprave, makar ga stranke tako i zovu. Ovo stoga jer se radi o mandatnom odnosu reguliranog Zakonom

Posl. broj: Gž R-814/2022-3

o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 ZTD) i Zakonom o obveznim odnosima, a ne Zakonom o radu. Nakon što je opoziv člana uprave konačan jer ga tužitelj nije pobijao pred sudom, opoziv je zakonit sukladno članku 244. ZKD-a.

16. Međutim, osnovano tuženik u žalbi izvodi da je prvostupanjski sud olako prihvaća kao nesporno činjenicu da je tužitelj zaključio ugovor o radu od 15. ožujka 1996. godine na koji ugovor se primjenjuju radnozaštitne odredbe o prestanku ugovora o radu. Budući da iz činjeničnih navoda tužbe i priloženog ugovora o radu na neodređeno vrijeme proizlazi da su nadzorni odbor tuženika u ime tuženika i tužitelj zaključili ugovor o radu na neodređeno vrijeme gdje će tužitelj obavljati poslove direktora tuženika, osnovano žalitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud ne daje valjano jasno obrazloženje temeljem čega smatra da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o radu na koji se primjenjuje relevantne radnozaštitne odredbe ZR-a, kad je navedeni ugovor isključivo sklopljen za obavljanje poslova direktora društva, a tužitelj i nije obavljao nikakve druge poslove osim onih koji spadaju u domenu poslova direktora.

17. Obzirom da prvostupanjska presuda u ovom dijelu nema razloge niti jasna objašnjenja to se ništa ne može ispitati pa je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo neupotpunjeno.

18. Nadalje, isto tako tuženik osnovano u žalbi navodi da prvostupanjski sud izostavlja razlog koji bi opravdali tužiteljevo pravo na isplatu otpremnine.

19. Naime, odredbom članka 10. ugovora o obvezama, ovlaštenjima i plaći direktora od 30. lipnja 2015. utvrđeno da i direktor ima pravo na naknadu štete u visini od 24 njegovih mjesečnih plaća, a to pravo direktor stječe istekom mandata nakon kojeg više nije izabran na tu funkciju ili kada se odlukom nadzornog odbora smjenjuje s funkcije direktora društva. Pravo na naknadu direktor ima u svim drugim slučajevima prestanka radnog odnosa ili funkcije pa i onda kada mu radni odnos ili funkcija prestaje na temelju vlastite izjave.

20. Dakle naprijed citirana odredba članka 10. Ugovora taksativno nabraja slučajeva u kojima tužitelj ima pravo na isplatu otpremnine.

21. Međutim, osnovano tuženik u žalbi navodi da je predmetni menadžerski ugovor obveznopravni posao, a obveze iz njega primarno prestaju na način striktno uređenim ugovornim odredbama koje se odnose na materiju prestanka ugovora. Dakle tim ugovorom utvrđena su prava i obveze i ovlasti člana uprave, primanja beneficije naknade troškova koje mu pripadaju ugovoreno razdoblje a obzirom da menadžerski ugovor ima određene značajke ugovora o djelu prema odredbi članka 17. stavak 1. ZO-a sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršavati svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

22. Prema tome odnos tužitelja i tuženika treba promatrati kroz relevantne odredbe zakona o obveznim odnosima i Zakona o trgovačkim društvima.

23. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja sud prvog stupnja nije utvrđivao ove odlučne činjenice niti je o ovome dao razlog obrazloženja svoje presude.

Posl. broj: Gž R-814/2022-3

24. U ponovljenom postupku sud će prvog stupnja iznijeti sve dokaze predložene na bitne okolnosti utvrditi bitne činjenice i na njih primijeniti odgovarajuće materijalno pravo uvažavajući pritom gore izražena pravna shvaćanja i pri tom donijeti novu na zakonu temeljenu odluku.

25. Slijedom navedenog valja uvažiti žalbe stranaka ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje temeljem odredbe članka 369. stavak 1. članka 370. ZPP-a.

26. O zahtjevu za naknadu troškova postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a.

U Splitu, 29. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras Ivanišević