Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-1671/2024-2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz J., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u O., protiv tužene Republike Hrvatske, Z., OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u O., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1156/2021-30 od 26. rujna 2024., 29. listopada 2024.
r i j e š i o j e
I Djelomično se uvažava žalba tužitelja te se preinačuje rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u točki III. izreke presude Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem P-1156/2021-30 od 26. rujna 2024. u dijelu izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 156,25 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na način da se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 156,25 eur sa zateznom kamatom koja teče od 29. listopada 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je E.s.b. primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizlašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja E.s.b., za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje citirano rješenje navedeno u točki III. izreke presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 1156/2021-30 od 26. rujna 2024. u dijelu izreke kojom je odbijen preostali zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.873,43 eur sa zakonskim zateznim kamatama.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 32,21 eur, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 450,29 eur odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odlučeno je da se proglašava u cijelosti nedopuštenom ovrha, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava na računima ovršenika, ovdje tužitelja, a koji se provode po zahtjevu za izravnu naplatu od 9. travnja 2021. radi naplate novčanog potraživanja ovrhovoditelja, ovdje tuženika, i to temeljem ovršne odluke suda, a to je presuda Županijskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem K-12/14 od 18. lipnja 2014.
2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.562,50 eur sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 26. rujna 2024. pa sve do isplate na način kako je to pobliže opisano u točki II. izreke presude. U točki III. izreke odlučeno je da se djelomično odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.029,68 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan, dok je u točki IV. izreke odbijen u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.244,27 eura.
3. Protiv citirane presude u odnosu na rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u točki III. izreke presude suda prvog stupnja žalbu podnosi tužitelj zbog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se obveže tuženika da tužitelju nadoknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 2.029,68 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i troškove žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura i troškove PDV-a, kao i trošak sudskih pristojbi na žalbu u iznosu od 170,00 eur.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja kao ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava na računu tužitelja nedopuštenim temeljem ovršne isprave pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem K-12/14 od 18. lipnja 2014. i to iz razloga što između stranaka je već u tijeku isti postupak temeljem iste ovršne isprave na istom predmetu i sredstvu ovrhe.
7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan jer da je predmetna ovrha nedopuštena budući da ovrhovoditelj, tj. tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju iste ovršne isprave protiv ovršenika, ovdje tužitelja, slijedom čega da je osnovan žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ) i to iz razloga što je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo dva ista ovršna postupka radi naplate iste tražbine i na istom predmetu i sredstvu ovrhe.
8. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku sud prvog stupnja odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) te tužitelju za sastav pravnog lijeka – prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa ovrhe nedopuštenom prema Tbr. 13. toč. 1. Tarife priznaje 250 bodova, za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife 250 bodova, za trošak sastava podneska od 10. veljače 2022., a kojim se tužitelj očitovao na navode iz odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife 250 bodova, za zastupanje na ročištu 19. veljače 2022. prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife 125 bodova, za pristup na ročišta 13. veljače 2023. i 10. rujna 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife po 250 bodova, za pristup na ročište za objavu presude prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife 50 bodova, te s obzirom na vrijednost boda i PDV dosuđuje tužitelju ukupan parnični trošak u iznosu od 3.562,50 eur.
9. Sud prvog stupnja odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu po 233,59 eur navodeći da te pristojbe tužitelj nije platio iako je rješenjem pozvan na uplatu pristojbe na tužbu, dok je pristojbu za presudu dužan je platiti u trenutku uručenja te da ista još nije podmirena.
10. Sud prvog stupnja je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav dva podneska od 11. svibnja 2022. i 2. prosinca 2023. u iznosu od po 500,00 eur uvećano za PDV navodeći da sastav tih podnesaka nije bio potreban za vođenje postupka sve sukladno čl. 155. ZPP-a, dok je odbijen zahtjev za naknadu za pristup na ročište 19. rujna 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife jer da se na istom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari već o procesnim pitanjima stoga odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.029,68 eur.
11. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je tužitelju trebalo dosuditi nagradu za pristup na ročište 19. rujna 2022. u iznosu od 250 bodova, a ne 125 bodova kako je to učinio sud prvog stupnja, jer primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife radilo se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari.
12. Naime, na navedenom ročištu tužitelj je istakao da ostaje kod tužbe, a tuženik je naveo da ostaje kod odgovora na tužbu pa je tada riječ o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari jer se na tom ročištu nije raspravljalo samo o procesnim pitanjima.
13. Navedeno pravno shvaćanje izneseno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 547/2023 od 5. rujna 2023., a koja odluka je priložena uz žalbu. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu ne pripadaju tužitelju budući da navedene pristojbe nije platio.
14. Naime, prema odredbi čl. 151. ZPP-a u troškove parničnog postupka ulaze izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, a u konkretnom slučaju navedene pristojbe nisu plaćene, te tužitelj te izdatke nije imao.
15. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da mu je sud prvog stupnja trebao dosuditi naknadu za sastav dva podneska od 11. svibnja 2022. i 2. prosinca 2023. u iznosu od po 500,00 eur, uvećano za troškove PDV-a jer je pravilno utvrdio da navedeni podnesci nisu bili potrebni radi vođenja postupka sve sukladno čl. 155. ZPP-a.
16. Pri tome nisu relevantni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja u dva navrata pozvao tužitelja da se pismeno očituje na podneske tuženika jer u tim očitovanjima tužitelj ponavlja navode iznesene u tužbi.
17. Slijedom navedenog tužitelju je ovom odlukom dosuđen daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 156,25 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove odluke 29. listopada 2024. pa do isplate sve primjenom čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena te je potvrđena točka III. izreke presude u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.873,43 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
18. S obzirom na uspjeh tužitelja u žalbenom postupku koji iznosi 6,67 % tužitelju je dosuđen trošak žalbenog postupka u iznosu od 32,21 eur, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 450,29 eur zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
19. Slijedom obrazloženog primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. i čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točkama I., II. i III. izreke ovog rješenja. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u točkama I., II. i IV. izreke ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 29. listopada 2024.
Sutkinja
Filka Pejković, v.r.
