Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Kzd-5/2024-18

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu za mladež Tatjani Čargonja, uz sudjelovanje zapisničara Kristine Kučan, u kaznenom predmetu protiv optuženika BĆ, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ( Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 129/19, 84/21 dalje u tekstu KZ/11 ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KMP-DO-81/2019 od 28. listopada 2019., izmijenjene u činjeničnom opisu kaznenoga djela podneskom od 12. listopada 2022. nakon javne rasprave održane 28. listopada 2024., u nazočnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice za mladež u [adresa], VĆ, optuženika i zamjenice braniteljice optuženika, Mihaele Radulović odvjetnice iz Opatije, istoga dana donio je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

optuženik

BĆ, sin B i V rođene J, rođen **.**.1976. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], hotelijerski tehničar, sa završenom srednjom Hotelijersko turističkom školom, zaposlen u trgovačkom društvu „Draxlmaier“ u Republici Njemačkoj kao skladištar, sa mjesečnim primanjima od 2.000,00 eura, bez imovine, vojsku služio u [adresa] i [adresa], sa boravištem u [adresa], neosuđivan,

k r i v  j e

što je

u vremenskom razdoblju od 20. svibnja 2017. do početka srpnja 2022. iako osnovom rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-235/17 od 4. svibnja 2017. pravomoćnog i ovršnog od 20. svibnja 2017. kojeg je sastavni dio Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sastavljen 17. ožujka 2017., obvezan na ime uzdržavanja za svoje maloljetno dijete, JĆ, rođenu **.**.2006., doprinositi iznosom od 2.500,00 kuna mjesečno, dok za to postoje zakonski uvjeti, najkasnije do 25-og u mjesecu za tekući mjesec, premda svjestan svoje obveze i u mogućnosti je izvršavati s obzirom da je kontinuirano ostvarivao primanja i to prvotno do svibnja 2019. godine s osnova naknade za nezaposlene, a potom s osnova radnih odnosa u Republici Njemačkoj, nije plaćao redovito, nego je po vlastitom nahođenju plaćao tek povremeno i u umanjenim iznosima, pa je tako u 2017. izvršio pet uplata u ukupnom iznosu od 1.020,00 eura ( u protuvrijednosti od 7.685,19 kuna), u 2018. dvije uplate u ukupnom iznosu od 240,00 eura (u protuvrijednosti od 1.808,28 kuna), u 2019. godini jednu uplatu u iznosu od 150,00 eura ( u protuvrijednosti 1.130,18 kuna), potom tijekom 2020. sedam uplata u ukupnom iznosu od 1.275,00 eura (protuvrijednost od 9.606,49 kuna) nakon čega je od rujna 2020. do srpnja 2022. redovno plaćao umanjeni iznos od 200,00 eura mjesečno ( u protuvrijednosti od 1.506,90 kuna), osim što je u listopadu 2021. uplatio 3.350,00 eura (u protuvrijednosti od 25.240,56 kuna) dakle, sveukupno na ime uzdržavanja platio 11.250,00 eura u protuvrijednosti od 84.763,13 kuna, radi čega je rješenjem Centra za socijalnu skrb Rijeke, djetetu LĆ priznato pravo na privremeno uzdržavanje pa joj je u razdoblju od 20. ožujka do 31. prosinca 2019. isplaćeno ukupno 5.592,43 kuna / 742,24 eura[1] , kojim postupanjem je oštetio svoju maloljetnu kćer za iznos od ukupno 64.644,43 kuna / 8.579,79 eura

dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11,

pa se za gornje kazneno djelo temeljem odredbe članka 172. stavka 2. KZ/11 optuženik BĆ, osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 6 ( šest ) mjeseci.

Temeljem odredbe članka 56. stavka 1., 2., 3. i 4. u vezi odredbe članka 62. stavka 2. točka 10. KZ/11 prema optuženom primjenjuje se

U V J E T N A  O S U D A

pa se izvršenje izrečene kazne zatvora odlaže za vrijeme od 2 ( dvije ) godine, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u tome roku ne počini novo kazneno djelo te pod uvjetom da izvrši posebnu obvezu na način da u roku od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci na ime dospjelih a neplaćenih obroka alimentacije za malodobnu oštećenicu u razdoblju od 20. svibnja 2017. do početka srpnja 2022. uplati iznos u visini od 64.644,43 kuna / 8.579,79 eura[2] , kao i da ubuduće nastavi doprinositi za uzdržavanje malodobne oštećenice HĆ na način kako je to određeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-235/17 od 4. svibnja 2017., sve dok za to postoje zakonske pretpostavke.

Temeljem odredbe članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu koja mu je izrečena ili ju teško ili uporno krši.

Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ( Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24) optuženik BĆ u obvezi je nadoknaditi troškove kaznenoga postupka s osnova paušalne svote u visini od 150,00 eura.

Obrazloženje

1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci naznačenom u uvodu presude optuženiku BĆ stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11. Podneskom od 12. listopada 2022. državno odvjetništvo izmijenilo je činjenični opis kaznenog djela. Nastavno zastupnica optužbe izmijenila je činjenični opis kaznenoga djela na raspravi 28. listopada 2024. u dijelu u kojemu se odnosi na iznose u kunama konvertirane u eure.

2. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kžzd-76/2023 od 28. prosinca 2023. povodom žalbe optuženika po službenoj dužnosti ukinuta je prvostupanjska presuda poslovni broj Kzd-14/2020 od 12. siječnja 2023. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Pozvan na kaznenu odgovornost u ponovljenom postupku optuženik BĆ iskazao je da se ne smatra krivim u odnosu na predmetno kazneno djelo te je iznosio obranu.

4. Tijekom ponovljenog dokaznog postupka pročitan je zapisnik o ispitivanju majke i zakonske zastupnica malodobne oštećenice AĆ u svojstvu svjedoka, pročitana je materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-235/17 od 4. svibnja 2017. te plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sa lista 4 - 9 spisa, izvadak prometa po računu majke i zakonske zastupnice sa lista 10 - 11 spisa, podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje sa lista 24 spisa, podaci trgovačkog društva „Auto Hrvatska STP“ sa lista 25 spisa, podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje sa lista 26 spisa, podaci Porezne uprave sa lista 27 spisa, evidencija uplata alimentacije sa lista 157 - 159, podaci o uplatama dječjeg doplatka Raiffeisen banke sa lista 163 i 257 spisa, podaci „Erste banke“ o uplatama alimentacije sa lista 253 spisa, podaci Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka ranije Centra za socijalnu skrb Rijeka sa lista 170 - 171 spisa.

5. Optuženik u obrani na raspravi ( list 147-149 ) navodi da je u razdoblju kada se odlučivalo o visini alimentacije radio u Njemačkoj sa mjesečnim primanjima oko 2.300,00 eura slijedom čega se suglasio da alimentacija iznosi 2.500,00 kuna. Iskazuje da je početkom 2015. firma u kojoj je radio otišla u stečaj te je u Njemačkoj prijavljen na Zavod za zapošljavanje gdje je ostvario pravo na novčanu naknadu od 1.600,00 eura uz obvezu prekvalifikacije. Iskazuje da je 1. srpnja 2019. pronašao stalno zaposlenje dok je prethodno radio od 15. svibnja do 30. lipnja 2019. sa sveukupnom zaradom od 1.500,00 eura. Navodi da je u razdoblju tijekom kojega nije radio njegova kćerka redovito primala dječji doplatak u visini o 200,00 eura koji je iznos uplaćivala država na račun majke i zakonske zastupnice. Navodi da od 1. srpnja 2019. od kada je ponovno zaposlen redovito plaća 200,00 eura na tekući račun majke i zakonske zastupnice otvoren kod „Erste banke“. Iskazuje da je tijekom listopada 2021. na račun AĆ uplatio 3.350,00 eura odnosno oko 25.000,00 kuna, da je navedenom uplatom htio namiriti dio duga na ime alimentacije. Navodi da je JĆ kod njega u Njemačku dolazila jednom do dva puta godišnje odnosno posljednji put da je bila tijekom ljeta 2020. u kojim prigodama je istoj kupovao potrebnu odjeću i obuću dok je u razdoblju od svibnja 2017. do listopada 2019. kćerki u dva navrata dao novčane iznose, jednom 400,00 eura, a u drugom navratu 200,00 eura koji novac je trebala predati majci kao iznose za uzdržavanje. Nastavno navodi da je AĆ u međuvremenu zatražila dječji doplatak u Republici Hrvatskoj pa kada joj isti bude odobren da će uslijediti obustava plaćanja dječjeg doplatka u Njemačkoj.

5.1 Nastavno optuženik navodi da je u Republici Njemačkoj ostao bez zaposlenja 1. ožujka 2017., da je ponovno počeo raditi 15. svibnja 2019. te da ima konstantno zaposlenje s time da je u razdoblju od svibnja 2019. do 30. lipnja 2019. zaradio sveukupno 1.500,00 eura, dok od 1. srpnja 2019. radi kod drugog poslodavca s primanjima od 2.000,00 eura mjesečno. Iskazuje da je u razdoblju od 01. ožujka 2017. do 15. svibnja 2019. u Njemačkoj koristio novčanu naknadu s osnova nezaposlenosti u visini od 1.600,00 eura. Iskazuje da unatrag tri do četiri godine u Njemačkoj živi u izvanbračnoj zajednici, da je njegova supruga zaposlena i ostvaruje prihode od 1.500,00 eura. Navodi da je u razdoblju tijekom kojega nije imao zaposlenje uplaćivao AĆ na tekući račun iznose alimentacije sukladno svojim mogućnostima te da je ukupno uplatio i više nego što je ona isticala. Navodi da je za travanj i svibanj 2019. dobio naknadu s osnova nezaposlenosti u visini od 250,00 eura dok je dječji doplatak rastao te je od 170,00 eura došao do 200,00 eura.

5.2 Ispitan u prostorijama Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci 4. listopada 2019. godine ( list 36 - 40 ) optuženik navodi da je tijekom ožujka 2017. dobio otkaz te da je do 1. rujna 2017. bio prijavljen na Zavodu za zapošljavanje u Republici Njemačkoj, da je naknada s osnova nezaposlenosti do 1. veljače 2019. iznosila 1.600,00 eura dok da je od 1. ožujka 2019. dobivao naknadu u visini od 249,00 eura mjesečno na ime socijalne pomoći. Navodi da malodobna oštećenica prima dječji doplatak Republike Njemačke koji se uplaćuje na račun njegove bivše supruge u visini od 170,00 eura mjesečno. Iskazuje da kćerka redovito dolazi u Njemačku te da joj kupuje odjeću, obuću i ostalo. Optuženik navodi da se u svibnju 2019. zaposlio te je dobio plaću za svibanja i lipanj međutim od 1. srpnja 2019. da je zaposlen u drugoj tvrtki gdje ima primanja 1.650,00 eura te da će biti u mogućnosti plaćati alimentaciju. Nastavno iskazuje da je u inkriminiranom razdoblju nešto plaćao na ime alimentacije te da je to činio na bankovni račun bivše supruge.

5.3. Optuženik u dopuni obrane na raspravi 28. listopada 2024. navodi kako ima zdravstvenih problema odnosno da boluje od borelioze slijedom čega je upitno da li će u dogledno vrijeme moći obavljati istu vrstu poslova kao i prethodno. Iskazuje da uzima terapiju u medikamentima te da zdravstveno stanje utjecati na njegove radne sposobnosti slijedom čega će biti potreban dulji vremenski rok kako bi nadoknadio dug s osnova alimentacije. Navodi da uplate koje su izvršene po njemačkoj službi Familienkasse predstavljaju dječji doplatak što nije povezano sa njegovim uplatama. Iskazuje da je po zasnivanju radnog odnosa u Njemačkoj predao zahtjev za dobivanje navedene naknade.

6. Svjedokinja AĆ ( list 153 - 155 ) na raspravi dana 17. siječnja 2022. navodi da optuženik u inkriminiranom razdoblju nije nikada uplatio puni iznos alimentacije jer da su tijekom 2017. godine izostale uplate za svibanj, rujan, listopad i prosinac dok je u lipnju izvršio uplatu od 300,00 eura i 100,00 eura, u srpnju 2017. izvršio je uplatu od 210,00 eura, u kolovozu 190,00 eura, u studenom 2017. uplatu od 220,00 eura. Iskazuje da je tijekom 2018. optuženik izvršio samo dvije uplate i to u veljači 2018. u iznosu od 140,00 eura i u lipnju 2018. u iznosu od 100,00 eura. Svjedokinja navodi da je tijekom 2019. godine izvršena samo jedna uplata u mjesecu studenom u visini od 150,00 eura. Iskazuje nastavno da optuženik boravi u [adresa] te da nema saznanja o tome da li je radio i kakve su njegove imovinske prilike. Navodi da tijekom 2020. i 2021. optuženik redovito plaća alimentaciju međutim da niti jedan mjesec to nije bilo u visini od 2.500,00 kuna dok da je u listopadu 2021. uplatio iznos od 3.350,00 eura. Iskazuje nastavno da je kćerka JĆ u proteklom razdoblju bila u kontaktu sa optuženikom te da je istoga posjećivala u Njemačkoj, jednom do dva puta godišnje iz kojih posjeta se vraćala sa sezonskom odjećom koju joj je kupio optuženik, od optuženika da bi dobila i nešto novca za džeparac ali da se nije radilo o iznosima koji bi predstavljali alimentaciju. Iskazuje da je malodobna JĆ učenica 2. razreda srednje škole međutim da optuženik ne izdvaja za izlete i slično. Iskazuje da je sa optuženikom kontaktirala telefonskim putem i podsjetila ga na plaćanje alimentacije međutim da je rekao kako nema novca za uzdržavanje. Navodi da ju optuženik nikada nije obavijestio da je ostao bez posla u Njemačkoj, optuženik da je nakon 2018. godine pokrenuo postupak radi smanjenja visine alimentacije. Iskazuje da je u razdoblju od šest mjeseci dobivala uplate na ime alimentacije u visini od 200,00 do 300,00 kuna mjesečno. Navodi da za JĆ od prosinca 2017. dobiva uplate na ime dječjeg doplataka u visini od 179,00 eura mjesečno na račun otvoren kod Raiffaisen banke, Iskazuje da nije realizirala pravo na dječji doplatak u Republici Hrvatskoj obzirom optuženik nije prijavio novu adresu stanovanja. Svjedokinja navodi kako nema saznanja da bi optuženik JĆ dao 400,00 eura odnosno 200,00 eura na ime alimentacije. Navodi da je Centar na ime privremenog uzdržavanja tijekom 2019. godine uplaćivao iznose od 686,00 kuna mjesečno. Iskazuje nastavno da je vodila evidenciju uplata na ime alimentacije koje su u proteklom razdoblju dolazile na njezin devizni račun otvoren kod „Erste banke“ koju evidenciju je predala u spis.

7. Na listu 157 - 159 prileži evidencija uplata alimentacije koju je vodila majka i zakonska zastupnica malodobne oštećenice te proizlazi da su tijekom 2017. izvršene uplate u mjesecu travnju 220,00 eura, 2. lipnja 300,00 eura, 8. lipnja 100,00 eura, u srpnju 210,00 eura, u kolovozu 190,00 eura, u studenom 220,00 eura. Nastavno tijekom 2018. godine da su izvršene uplate alimentacije u veljači 140,00 eura i u lipnju 100,00 eura, tijekom 2019. evidentirana je uplata u studenom od 150,00 eura. Nastavno tijekom 2020. evidentirane su uplate u siječnju 230,00 eura, u ožujku 170,00 eura, u travnju 150,00 eura, u svibnju 180,00 eura, u lipnju 170,00 eura, u srpnju 185,00 eura, u kolovozu 190,00 eura, te u rujnu, listopadu, studenom i prosincu po 200,00 eura. Tijekom 2021. evidentirane su uplate alimentacije u visini od 200,00 eura svaki mjesec izuzev što je 25. listopada 2021. evidentirana uplata od 3.350,00 eura. Nastavno tijekom 2022. evidentirana je uplata iznosa od 200,00 eura dana 4. siječnja 2022.

8. Na listu 165 - 168 spisa te na listu 253 spisa prileži evidencija kretanja sredstava po deviznom računu AĆ otvorenom kod Erste banke za razdoblje od 1. svibnja 2017. do 5. prosinca 2022. iz kojih su razvidne uplate izvršene na ime alimentacije od strane BĆ te proizlazi da su uplate od 200,00 eura evidentirane 4. siječnja 2022., 8. veljače 2022., 2. ožujka 2022., 5. travnja 2022., 3. svibnja 2022., 2. lipnja 2022., 1. srpnja 2022., 27. srpnja 2022., 5. rujna 2022., 3. listopada 2022., 4. studenog 2022. i 5. prosinca 2022.

9. Na listu 163 spisa i listu 257 spisa priležu podaci Raiffeisen banke od 2. srpnja 2022. o evidentiranim uplatama po deviznom računu na ime AĆ u razdoblju od 1. svibnja 2017. do 30. siječnja 2022. godine od strane uplatitelja „Bundesagentur fur Arbeit Familienkasse“ iz kojih proizlazi da su od 18. svibnja 2017. do 14. prosinca 2017. evidentirane uplate od 159,62 eura svaki mjesec, od 18. siječnja 2018. do 18. lipnja 2019. uplate od 161,62 eura svaki mjesec, 16. srpnja 2019. uplata od 171,62 eura, dana 29. travnja 2020. uplata od 1.476,00 eura, od 7. svibnja 2020. do 7. rujna 2020. uplata od 164,00 eura svaki mjesec, 8. rujna 2020. uplata od 200,00 eura, 7. listopada 2020. uplata od 164,00 eura, 8. listopada 2020. uplata od 100,00 eura, 5. studenog i 4. prosinca 2020. uplate od po 164,00 eura, od 8. siječnja do 8. travnja 2021. uplate od 179,00 eura svaki mjesec, 7. svibnja 2021. uplata od 150,00 eura, od 7. lipnja 2021. do 7. siječnja 2022. uplate od po 179,00 eura svaki mjesec. Nastavno 11. kolovoza 2022. evidentirana je uplata od 100,00 eura, dana 20. ožujka 2024. uplata od 188,20 eura, 20. ožujka 2024. uplata od 4.915,75 eura, 5. travnja 2024. uplata od 188,20 eura, 7. svibnja 2024. uplata od 188,20 eura.

10. Iz podataka Centra za socijalnu skrb Rijeka od 22. ožujka 2022. godine ( list 170 - 171 ) proizlazi da je malodobna JĆ ostvarila pravo na privremeno uzdržavanje u razdoblju od 20. ožujka 2019. do 31. prosinca 2019. u ukupnom iznosu od 5.592,43 kune.

11. Na listu 4 spisa prileži rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob- 235/17 od 4. svibnja 2017., pravomoćno i ovršno s danom 20. svibnja 2017. kojim je razveden brak između optuženika i AĆ te je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u odnosu na malodobnu ŽĆ koji prileži na listu 5 - 8 spisa kojim je utvrđena visina alimentacije od 2.500,00 kuna koju je u obvezi plaćati optuženik počev od travnja 2017. godine do svakog 25-og za svaki tekući mjesec na račun otvoren kod Erste banke d.d.

12. Iz uvjerenja „Auto Hrvatske STP“ d.o.o. od 12. travnja 2019. na listu 25 spisa proizlazi da optuženik nije evidentiran kao vlasnik vozila.

13. Iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 15. travnja 2019. godine na listu 26 spisa proizlazi da je optuženik bio prijavljen na mirovinsko osiguranje do 8. rujna 2013. godine te da nakon toga ne postoje podaci o svojstvu osiguranika u evidencijama Zavoda.

14. Na listu 27 spisa priležu podaci Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka od 3. svibnja 2019. iz sadržaja kojih proizlazi da tijekom 2017. i 2018. godine te u razdoblju od siječnja do ožujka 2019. godine na ime optuženika nisu evidentirani dohodak i neoporezivi primici te nastavno da u navedenom razdoblju optuženik nije evidentiran kao otuđitelj odnosno stjecatelj nekretnina, prodavatelj ili kupac motornog vozila i plovila.

15. Iz podataka Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Rijeka od 5. lipnja 2019. godine na listu 29 spisa proizlazi da optuženik nije upisan u evidenciji nezaposlenih osoba te da ne ostvaruje prava s osnova nezaposlenosti.

16. Slijedom prethodno provedenog dokaznog postupka osnovano je zaključiti da je optuženik ostvario bitna obilježja kaznenoga djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11.

17. Optuženik otklanja kaznenu odgovornost za predmetno kazneno djelo navodeći da je u razdoblju tijekom kojega nije radio plaćao obroke alimentacije sukladno svojim mogućnostima. Nadalje ukazuje da je majka i zakonska zastupnica u inkriminiranom razdoblju primala novčane iznose na ime dječjeg doplatka. Međutim iz obrane optuženika proizlazi da je od 1. ožujka 2017. do 15. svibnja 2019. u Republici Njemačkoj primao novčanu naknadu s osnova nezaposlenosti u visini od 1.600,00 eura te nastavno u svibnju i lipnju 2019. da je počeo raditi i ostvario primanja od 1.500,00 eura odnosno od 1. srpnja 2019. da ostvaruje mjesečna primanja iz radnog odnosa u Republici Njemačkoj u visini od 2.000,00 eura.

18. Iz iskaza majke i zakonske zastupnice malodobne oštećenice proizlazi da optuženik u inkriminiranom razdoblju nije plaćao redovito alimentaciju, a nakon što je to počeo činiti da nije plaćao pune iznose alimentacije. Nastavno iz iskaza navedene svjedokinje proizlazi da tijekom 2017. nije bilo uplata alimentacije u svibnju, rujnu, listopadu i prosincu, dok je u srpnju, kolovozu i studenom optuženik uplatio umanjen iznose alimentacije uz iznimku mjeseca lipnja tijekom kojega je uplatio 400,00 eura. Nadalje tijekom 2018. optuženik da je uplatio alimentaciju svega u dva navrata u umanjenim iznosima, ukupno 240,00 eura, tijekom 2019. izvršio je uplatu samo u mjesecu studenom u iznosu od 150,00 eura dok da tijekom 2020. i 2021. plaća alimentaciju ali da to ne čini u punom iznosu. U ulomku 7. obrazloženja naznačene su uplate alimentacije u inkriminiranom razdoblju zaključno sa 4. siječnja 2022. sukladno evidenciji koju je vodila majka i zakonska zastupnica malodobne oštećenice i koja je evidencija podudarna podacima koji su pribavljeni od „Erste banke“ i koji priležu na listu 165 - 168 spisa o izvršenim uplatama na ime alimentacije u razdoblju od 1. svibnja 2017. do 30. siječnja 2022.

19. Optuženik u obrani ne osporava da je tijekom optuženog razdoblja ostvarivao primanja najprije u razdoblju nezaposlenosti u visini od 1.600,00 eura, a potom nakon pronalaska zaposlenja i to tijekom svibnja i lipnja 2019. u visini od 1.500,00 eura, a potom od 1. srpnja 2019. u visini od 2.000,00 eura. Ocjena je suda da se tijekom inkriminiranog razdoblja radi o primanjima koja su bila dostatna za podmirenje iznosa alimentacije obzirom je mjesečna obveza optuženika utvrđena u visini od 2.500,00 kuna. Sud smatra da na strani optuženika ne postoje okolnosti koje bi opravdale ne plaćanje alimentacije u punom iznosu to tim više što optuženik osim obveze uzdržavanja malodobne oštećenice nije u obvezi uzdržavati druge osobe. Naime, iz obrane optuženika proizlazi da je njegova sadašnja supruga zaposlena i ostvaruje prihode od 1.500,00 eura.

20. Dakle, slijedom iskaza svjedokinje AĆ zaključuje se da optuženik u razdoblju od svibnja 2017. do početka 2020. nije redovito doprinosio za uzdržavanje malodobnog djeteta, a povremene uplate koje je izvršio da nisu bile u visini koja je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom dok nakon toga dakle od početka 2020. optuženik redovito uplaćuje alimentaciju ali u umanjenim mjesečnim iznosima. Stoga kada se cijeni da je optuženik tijekom 2017. uplatio alimentaciju u srpnju, kolovozu i studenom ali u umanjenim iznosima odnosno da je jedino u mjesecu lipnju uplatio puni iznos alimentacije te da je od ukupno dospjelog iznosa uzdržavanja za 2017. godinu u visini od 20.000,00 kuna / 2.654,46 eura, uplatio svega 1.020,00 eura / 7.685,19 kuna očigledno je da tijekom 2017. nije ispunjavao obvezu alimentacije na način i u visini kako je to bio u obvezi činiti iako su primanja koja je ostvarivao s osnova nezaposlenosti u visini od 1.600,00 eura mjesečno bila dostatna za podmirenje obveze alimentacije. Optuženik je tijekom 2018. uplatio samo dva iznosa na ime alimentacije i to u veljači 140,00 eura te u lipnju 100,00 eura što je ukupno 240,00 eura / 1.808,28 kuna, dok je tijekom 2019. uplatio samo jedan obrok uzdržavanja u mjesecu studenom 150,00 eura / 1.130,18 kuna iako je sve do svibnja 2019. ostvarivao naknadu s osnova nezaposlenosti u visini od 1.600,00 eura dok je od 15. svibnja do 30. lipnja 2019. s osnova zaposlenja ostvario prihod od 1.500,00 eura što je također bilo dostatno za podmirenje mjesečnih iznosa alimentacije. Optuženik je od 1. srpnja 2020. počeo raditi na poslovima s mjesečnim primanjima od 2.000,00 eura međutim neovisno od toga tijekom 2020. uplatio je na ime alimentacije iznos od 1.890,00 eura / 14.240,21 kuna iako je dospjeli obrok alimentacije iznosio 30.000,00 kuna / 3.981,68 eura odnosno iz evidentiranih uplata razvidno je kako je svaki mjesec uplaćivao umanjene iznose uzdržavanja. Nadalje tijekom 2021. optuženik je na ime alimentacije mjesečno plaćao 200,00 eura te je ukupno uplatio 2.400,00 eura / 18.082,80 kuna iako je uzdržavanje za cijelu godinu dospjelo u iznosu od 30.000,00 kuna / 3.981,68 eura. Optuženik je dana 25. listopada 2021. izvršio uplatu iznosa od 3.350,00 eura / 25.240,58 kuna što prema njegovom iskazivanju predstavlja uplatu iznosa koji je dugovao na ime prethodno nepodmirene obveze uzdržavanja. Nastavno optuženik je i tijekom 2022. nastavio uplaćivati umanjene iznose alimentacije u visini od 200,00 eura mjesečno te je osnovano zaključiti da je do lipnja 2022. ukupno uplatio 1.200,00 eura / 9.041,40 kuna iako je u razdoblju od siječnja do početka srpnja 2022. uzdržavanje dospjelo u visini od 15.000,00 kuna / 1.990,84 eura. Slijedom izloženoga osnovano je zaključiti da optuženik u razdoblju od svibnja 2017. do početka 2020. nije redovito plaćao obroke alimentacije već je uplate izvršavao povremeno i pritom u umanjenim iznosima izuzev u mjesecu lipnju 2017. kada je u dva navrata uplatio 400,00 eura. Nastavno optuženik tijekom 2020., tijekom 2021. i tijekom 2022. plaća iznose na ime alimentacije svaki mjesec međutim to čini u umanjenim iznosima pa niti jedan mjesečni obrok ne prelazi 200,00 eura / 1.506,90 kuna, izuzev u siječnju 2020. kada je uplatio 230,00 eura / 1.732,94 kuna. Obzirom optuženik od 1. srpnja 2019. pa nadalje ima zaposlenje i ostvaruje primanja od 2.000,00 eura očigledno je da proizvoljno plaća obroke alimentacije u iznosu manjem od utvrđenoga pravomoćnom sudskom odlukom, to čini u kontinuitetu iako je u mogućnosti plaćati iznose alimentacije u visini od 2.500,00 kuna jer ostvaruje dostatne prihode.

21. Sud je stava kako na strani optuženika ne postoje objektivne okolnosti koje bi opravdale neredovito plaćanje alimentacije u razdoblju od 20. svibnja 2017. pa do početka 2020. odnosno okolnosti koje bi opravdale plaćanje alimentacije u umanjenim iznosima tijekom 2020., 2021. i 2022. godine. Optuženikovi prihodi tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja bili su dostatni za podmirenje obveze alimentacije u utvrđenom mjesečnom iznosu od 2.500,00 kuna međutim optuženik unatoč tome što je bio u mogućnosti plaćati alimentaciju u punom iznosu svjesno to nije činio. Optuženik u obrani ukazuje da su tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja na račun majke i zakonske zastupnice oštećene uplaćivani mjesečni iznosi na ime dječjeg doplatka. Međutim dječji doplatak je novčana potpora za uzdržavanje djeteta, pravo na navedenu novčanu potporu ostvaruje se neovisno od utvrđene obveze plaćanja alimentacije, u konkretnom slučaju navedeno pravo realizirano je u Republici Njemačkoj te ne može predstavljati zamjenu za optuženikovu obvezu plaćanja uzdržavanja. Stoga okolnost što su u proteklom razdoblju na račun majke i zakonske zastupnice izvršene uplate dječjeg doplatka od nadležnog tijela Republike Njemačke ne ekskulpira optuženika odgovornosti za neplaćanje uzdržavanja u konkretnom predmetu. Dakle, kako je optuženik bio svjestan da je u obvezi doprinositi za uzdržavanje djeteta u visini od 2.500,00 kuna mjesečno te kako je bio u mogućnosti plaćati alimentaciju u navedenom novčanom iznosu pa kako svojevoljnom odlukom od svibnja 2017. do početka 2020. nije redovito doprinosio za uzdržavanje već je to činio povremeno i u umanjenim iznosima odnosno kako od početka 2020. alimentaciju plaća svaki mjesec ali u umanjenim iznosima koji se prosječno kreću u visini od 200,00 eura / 1.506,90 kuna, osnovano je zaključiti da nije uzdržavao malodobno dijete na način, u visini i rokovima određenima ovršnom i pravomoćnom sudskom odlukom čime je ostvario bitna obilježja kaznenoga djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11. Optuženik je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom.

22. Obveza s osnova uzdržavanja za malodobnu oštećenicu JĆ od mjeseca svibnja do kraja 2017. dospjela je u iznosu od 20.000,00 kuna / 2.654,46 eura[3] dok je optuženik uplatio u više navrata svega 1.020,00 eura / 7.685,19 kuna, nadalje tijekom 2018., 2019., 2020., 2021. obveza uzdržavanja dospjela je u visini od 30.000,00 kuna / 3.981,68 eura dok je tijekom 2018. optuženik uplatio 240,00 eura /1.808, 28 kuna, tijekom 2019., uplatio je 150,00 eura / 1.130,18 kuna, tijekom 2020. uplatio je 1.275,00 eura / 9.606,49 kuna, tijekom 2021 uplatio je 2.400,00 eura / 18.082,80 kuna te na ime dugovanog iznosa u prethodnom razdoblju 3.350,00 eura / 25.240,58 kuna , a tijekom 2022. do kraja lipnja uplatio je 1.200,00 eura / 9.041,40 kuna iako je uzdržavanje dospjelo u iznosu od 15.000,00 kuna /1.990,84 eura. Dakle, utvrđeno je da je optuženik u inkriminiranom razdoblju uplatio na ime uzdržavanja sveukupno 84.763,13 kuna / 11.250,00 eura pa ukoliko se tome doda iznos privremenog uzdržavanja koji je isplatio Centar za socijalnu skrb od 5.592,43 kuna / 742,24 eura proizlazi da je u inkriminiranom razdoblju na ime alimentacije uplaćen iznos od sveukupno 90.355,56 kuna / 11.992,24 eura. Nastavno kada se cijeni da je u razdoblju od svibnja 2017. do početka srpnja 2022. dospjela alimentacija u visini od 155.000,00 kuna / 20.572,04 eura pa stoga kako je na ime uzdržavanja plaćeno 90.355,56 kuna / 11.992,24 eura osnovano je zaključiti da je dug optuženika u inkriminiranom razdoblju na ime neplaćenih obroka alimentacije 64.644,43 kuna / 8.579,79 eura u kojoj visini je uslijed inkriminiranog postupanja optuženika oštećena malodobna JĆ.

23. Slijedom izloženoga optuženik je za predmetno kazneno djelo oglašen krivim te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uz primjenu uvjetne osude sa utvrđenim rokom kušnje od 2 (dvije) godine u uvjerenju suda da se svrha kaznenih sankcija može ostvariti mjerom upozorenja.

24. Prilikom odmjeravanja vrste i visine kaznene sankcije na strani optuženika sud je olakotnim cijenio raniju neosuđivanost. Otegotnim je na strani optuženika cijenjena duljina vremenskog razdoblja tijekom kojega je ostvarivao obilježja predmetnog kaznenog djela, što nastavno upućuje na izrazitu nekritičnost naspram roditeljskih propusta glede obveze plaćanja alimentacije te nastavno na iskazanu upornost optuženika u činjenju kaznenog djela te na visoki stupanj ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra, što su u konkretnom slučaju egzistencijalne potrebe malodobne oštećenice HĆ. Stoga cijeneći vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela, jačinu ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra te stupanj kaznene odgovornosti optuženika sud je stava kako će se izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja utvrđena zakonom.

25. Nadalje kako je u članku 56. stavku 4. ZKP/08 određeno da sud može počinitelju kaznenoga djela uz uvjetnu osudu odrediti jednu ili više posebnih obveza, sud drži kako je u konkretnom slučaju uz uvjetnu osudu svrhovito odrediti i posebnu obvezu iz članka 62. stavka 2. točka 10. KZ/11 u okviru koje je optuženom naloženo u roku od 1 ( jedne ) godine i 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti i ovršnosti presude isplatiti iznos od 64.644,43 kuna / 8.579,79 eura koji se odnosi na dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja u inkriminiranom razdoblju. Ujedno optuženiku je naloženo da ubuduće doprinosi za uzdržavanje malodobne HĆ na način kako je to utvrđeno pravomoćnom i ovršnom odlukom suda sve dok za to postoje zakonske pretpostavke.

26. Osnovom odredbe članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu koja mu je izrečena ili ju teško ili uporno krši.

27. Optuženik je u ovom postupku oglašen krivim slijedom čega je temeljem odredbe članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 obvezan nadoknaditi troškove kaznenoga postupka s osnova paušalne svote u visini od 150,00 eura koji su troškovi odmjereni sukladno materijalnim prilikama optuženika te duljini trajanja i složenosti postupka.

U Rijeci, 28. listopada 2024.

Sudac za mladež

Tatjana Čargonja

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 ( petnaest ) od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci

- okr. BĆ

- braniteljica Tatjana Starčević, odvjetnica iz Rijeke

- oštećena JĆ, nakon pravomoćnosti

- Ured za probaciju Rijeka, nakon pravomoćnosti