-1-

                                                                                                                                                 Broj: Ppž-7353/2022

                               U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog L.M., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 85/22. i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 6. lipnja 2022., broj: PpP-51517/2020-32, u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2023.

        p r e s u d i o   j e

I               Odbija se žalba okr. L.M. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

II               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik L.M. je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 EUR (trideset eura) / 226,04 kn[1] (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okr. L.M.proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 15.000,00 kuna.

1.1.   Okrivljeniku je istom odlukom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 7 mjeseci.

1.2.              Nadalje je okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

1.3.  Istom presudom, na temelju odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona,  okrivljenik je oslobođen od optužbe zbog djela prekršaja iz članka 59. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

2.              Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem braniteljice I.I.R., odvjetnice u S., zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama i troškovima prekršajnog postupka.

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3.              Žalba je neosnovana.

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5.              Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini, opasnosti djela i stupnju krivnje okrivljenika te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri vrednovao sve okolnosti na strani žalitelja, pa je tako već u dovoljnoj mjeri cijenio i njegove poznate materijalne prilike, na koje ponovno upire u žalbi, kao i ponašanje nakon počinjenja djela, dok žalitelj ne ističe i ne doprinosi dokaze o postojanju drugih okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno cijenio otegotnim okolnostima ranije ponašanje žalitelja, odnosno njegovu višestruku pravomoćnu kažnjavanost za najteže prometne prekršaje, iz čega proizlazi da je sklon protupravnom postupanju u prometu, što u svojoj ukupnosti opravdava izrečenu mjeru novčane kazne, unutar raspona propisane kazne za predmetni prekršaj. Stoga pri takvom utvrđenju u pogledu dosadašnjeg protupravnog ponašanja, suprotno tvrdnji žalitelja, nisu ostvareni uvjeti za blaže kažnjavanje, budući da se ranije izrečenim blažim kaznama nije ostvarila svrha kažnjavanja i utjecalo na počinitelja da se kloni činjenja prometnih prekršaja, što pokazuje ustrajnost i drskost u činjenju, pa je i ovaj sud mišljenja da je okrivljeniku pravilno izrečena kazna, smatrajući da je potrebno uputiti takvu vrstu prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine prekršaje.

5.1.              Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje neznatno nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) jer je mišljenja da je novčana kazna već pravilno odmjerena primjereno svim okolnostima slučaja i novi Zakon ne može dovesti do povoljnije kazne za okrivljenika.

6.     Prvostupanjski sud je već pravilno upozorio okrivljenika u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

7.     Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 7 mjeseci u pogledu navoda žalbe ovaj sud nalazi da je ista, s obzirom na težinu i značaj počinjenog prekršaja opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, budući da opisano postupanje  predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i ignoriranje istih, pa u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno pravilne ocjene osobina ličnosti okrivljenika, njegove ranije višestruke osuđivanosti zbog prometnih prekršaja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, dok žalitelj paušalnim navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost  odluke i duljinu trajanja mjere.              

8.              Neosnovano žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka, budući da je odluka utemeljena na odredbi čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, kojom je obvezan na naknadu paušalnog iznos troškova prekršajnog postupka u minimalnije propisanom iznosu, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.). Žalitelj u postupku pred sudom i sada uz žalbu nije doprinio dokaze da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati, pa bez uspjeha predlaže da ga se oslobodi plaćanja troškova.  

9.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka. 

10.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

                                                 U Zagrebu 14. prosinca 2023.

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.