REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-770/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o., Novaki, dr. Franje Tuđmana 22, OIB 53883696257, kojeg zastupa punomoćnik UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80a, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 24. rujna 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika po zaposlenju tuženika, s danom objave 28. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 146,83 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 02. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju zateznu kamatu preko stope dosuđene točkom I/ izreke ove presude, kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 207,41 € sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 28. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Odbija se djelomično zahtjev tužitelja na naknadu parničnog troška u iznosu od 37,89 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao i u dijelu kojim se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni trošak od 207,41 € preko stope dosuđene u točki III/ izreke ove presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 16. travnja 2024. radi isplate iznosa od 146,83 €. U tužbi je naveo da je u prometnoj nesreći 16. veljače 2024. nastala šteta na vozilu, marke AUDI A3, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika VČ iz [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (Narodne novine 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22; dalje u tekstu ZO) te Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku dana 19. veljače 2024. godine te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 70-AO-3327/2024/2. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Napominje kako je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun popravka br. 142/01/01, a koji račun u ukupnom iznosu od 814,69 € (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila, a koji je odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 667,86 €. Razliku od 146,83 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Samim plaćanjem tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Posebno je indikativno što je na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) nije napisana cijena rada, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 42,11 €/sat plus PDV. Naime, navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 42,11 €/ sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno. Postupanje tuženika je pogrešno obzirom da nema ugovorni odnos s tužiteljem niti zakonsku osnovu da bi „priznavao”, ”uvećavao” ili „umanjivao” nečiju cijenu rada, u konkretnom slučaju tužitelja. Nadalje, napominje kako su prethodno navedeni oštećenik, kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 22. ožujka 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje od 146,83 € na primatelja tj. tužitelja o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je priznao da je automobil reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 017003136066, priznao je nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika. Nadalje, naveo je kako je dana 19. veljače 2024. godine zaprimio odštetni zahtjev te je po obradi odštetnog zahtjeva, temeljem procjene i dokumentacije iz štete, na ime naknade imovinske štete na automobilu reg. oznake [registarska oznaka], isplatio iznos od 667,86 €, čime smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu zbog čega se svako daljnje potraživanje tužitelja kako na ime glavnice tako i na ime zateznih kamata smatra neosnovanim. Stoga je osporio osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva koji tužitelj temelji na ugovoru o ustupu potraživanja (cesiji) s oštećenikom VČ. Također je osporio tijek zakonskih zateznih kamata jer je tuženik isplatom u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu te u skladu s navedenim nije niti pao u zakašnjenje, a također je osporio i zatraženu stopu zatezne kamate, jer ista nije određena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

3. Tužitelj osporava da bi tuženik u cijelosti podmirio štetu isplatom od 667,86 € te navodi kako tuženik kao i druga osiguranja isplaćuju cijene sata rada tužitelja u iznosu od 42,11 €/sat uvećano za PDV.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu i sudsku praksu (list 8-26, 33- 57 spisa), mail korespondenciju (list 27-28, 67, 71-73 spisa), dopisa od 20.02.2020. (list 29-32 spisa), račun (list 59 spisa), izvid štete (list 60 spisa), dopis od 12.03.2024. (list 61 spisa), dopis od 22.02.2024. (list 62-63 spisa), detaljan prikaz transakcije (list 64, 65 spisa), cjenik (list 66 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine (list 68-69 spisa), notifikaciju o ustupu (list 70 spisa), račun-otpremnica OPEL Servis Kašnar (list 80 spisa), presliku računa tužitelja, detaljnog prikaza transakcije i naloga za isplatu (list 88-91, 95-97, 99-101, 102-104, 105-107, 108110, 111-112 spisa), presliku računa društva Autolimarija 24 d.o.o., detalji transakcije (list 92-94 spisa), presliku računa obrta [obrt] (list 98 spisa), izvršio je uvide u pisane iskaze svjedoka VČ (list 114-115 spisa) i zakonskog zastupnika tužitelja ĆČ (list 116- 117 spisa).

5. Sud je odbio dokazni prijedlog saslušanja svjedoka VČ i zakonskog zastupnika tužitelja, obzirom da je tužitelj u spis dostavio njihove pisane iskaze, a tuženik nije ospori ovjerene pisane iskaz ranije navedeno svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja, pa je sud, sukladno čl. 492c ZPP-a, cijenio nepotrebnim dodatno usmeno saslušati iste. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanje visine odnosno cijene sata rada tužitelja u odnosu na smjernice AZTN-a i HANFA-e kao i na okolnost je li oštećeni na području Zagrebačke županije mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one naveden u računu tužitelja odnosno na okolnost utvrđena prosječne cijene rada na području zagrebačke županije od strane neovlaštenih servisa te je li isplatom bio moguć popravak vozila kod većeg broja neovlaštenih autoservisera. Prema mišljenju ovog suda naveden okolnosti se mogu utvrditi iz dokumentacija dostavljene u spis i bez provođenja vještačenje, a posebice imajući na umu vrijednost predmeta spora. Naime, provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebno odugovlačenja postupka i povećanja troškova, a posebice imajući na umu malu vrijednost predmeta spora u ovom predmetu kao i obvezu sud postupak provesti bez odugovlačenja u razumnom roku i sa što manje troškova.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 146,83 € koji predstavlja razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj.

8. U postupku nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, nastanak štete i odgovornost tuženika, kao i činjenica da je tuženik izvršio djelomično isplatu štete u visini 667,86 €, već je sporno je li tom isplatom tuženik u cijelosti naknadio štetu na vozilu odnosno sporna je osnova i i visina tužbenog zahtjeva odnosno cijena radnog sata popravka vozila tužitelja.

9. Uvidom u Izvid štete tuženika broj 70-AO-3327/2024 razvidno je kako je tuženik pregledao vozilo registarske oznake [registarska oznaka] broj šasije [broj šasije] dana 19.02.2024. te da je utvrdio oštećenja na vozilu i to spojler branika ST, što je potrebno zamijeniti, pokrov branika ST što je potrebno popraviti, pokrov branika ST što je potrebno lakirati. Također je navedeno radno vrijeme popravka lim, meh, tap, plast, elek i ostali radovi osim lakiranja 5,30 sati i rad lakiranja 4,40 sati pri čemu nije procijenjena cijena radnog sata. Procijenjen je potrošni materijal lakiranja na iznos od 138,35 €.

10. Uvidom u utuženi račun tužitelj razvidno je da je isti izdao račun za popravak vozila AUDI A3 reg. oznake [registarska oznaka] u ukupnom iznosu od 814,69 € prema izvidu štete tuženika 70-AO-3327/2024. Iz računa je vidljivo da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. U istom su obračunati troškovi rada usluga za 4,40 sati po jediničnoj cijeni od 42,11 € po satu odnosno ukupno 185,28 €, potrošni materijal sa perl metal. lakom u iznosu od 138,35 €, rad usluge limarije u trajanju od 5,30 sati po jediničnoj cijeni 42,11 € po satu što je ukupno 223,18 €, potrošni materijal u iznosu od 22,32 € te trošak spojlera str. branika u iznosu od 82,62 €.

11. Iz e-mail korespondencije razvidno je da je kako je tužitelj dostavio tuženiku dana 22.03.2024. račun na ovjeru po predmetnom izvidu štete zajedno sa suglasnosti, osobnom iskaznicom i prometnom dozvolom.

12. Iz dopisa od 12.03.2024. razvidno je kako je VČ isplaćen već nesporni iznos od 330,00 € te da će mu dodatno isplatiti i iznos materijala u iznosu od 172,94 € dijelovi 103,27 € i radni sati u iznosu od 538,48 €, a da ne priznaju razmjenu naknadu za trošak rada u iznosu od 146,83 € te je navedeno kako će dakle preostalu priznatu naknadu štetu isplatiti na račun ovdje tužitelja.

13. Iz detaljnog prikaza transakcije razvidno je kako je tuženik uplatio tužitelju za VČ iznos od 330,00 € dana 13.03.2024., a potom iznos od 337,86 € dana 13.03.2024. odnosno ukupno 667,86 €.

14. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine (cesija) razvidno je da su ga potpisali tužitelj kao primatelj i VČ (vlasnik vozila) kao ustupitelj dana 22.03.2024. i da su u istom suglasno utvrdili kako ustupitelj ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 146,83 €, a sve prema računu popravka za štetu primatelja br. 142/01/01 u ukupnom iznosu od 814,69 € temeljem police auto osiguranja štetnika odnosno tuženika br. 70-AO-3327/2024. Nadalje, da suglasno utvrđuju kako je primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja te je ispostavio račun za popravak štete br. 142/01/01 tuženiku koji je navedeni račun dužan podmiriti djelomičnu u iznosu od 667,86 €, čime je tuženik dužan podmiriti još iznos od 146,83 € pa da primatelj i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu od 146,83 €. Ustupitelj navedenim ugovorom ustupa primatelju odnosno tužitelju svoje potraživanje u visini od 146,83 €. O istom ugovoru tužitelj i vlasnik vozila obavijestili su tuženika notifikacijom od 22.03.2024.

15. Iz mail korespondencije tužitelj je po punomoćniku dostavio tuženiku notifikaciju o ustupanju predmetne tražbine 29.03.2024., na koju je tuženi odgovorio kako je sukladno čl. 1092. ZOO-a oštećenik koji je pridonio da šteta bude veća nego bi inače bila ima pravo isključivo na razmjerno sniženu naknadu štete.

16. Iz pisanog iskaza svjedoka VČ razvidno je kako je kao vlasnik vozila nakon štetnog događaja odlučio popraviti vozilo kod tužitelja, a čije usluge koristi jer je zadovoljan sa popravkom kod njih i da je upoznat sa cijenama sata rada tužitelja. Naveo je kako je vozilo bilo popravljeno i dovedeno u stanje u kojem se nalazilo prije predmetnog štetnog događaja. Štetu je prijavio 19.02.2024., da je tuženik izvršio procjenu štete i napravio izvid štete, da je donio odluku kojom je utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je samo djelomično podmirio iznos štete po računu tužitelja. Djelomično podmireni iznos štete po računu tužitelja za popravak vozila nije bio dostatan da se vozilo dovede u stanje u kakvom je bilo prije predmetnog štetnog događaja pa je odlučio razliku novčanog potraživanja prema tuženiku ustupiti radi ispunjenja tužitelju kod kojeg je popravio svoje vozilo pa su sklopili on i tužitelj 22.03.2024. Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je on prenio potraživanje u iznosu od 146,83 € na tužitelja, o čemu je obaviješten tuženik.

17. Iz pisanog iskaza zakonskog zastupnika tužitelja razvidno je kako je tužitelj izvršio popravak vozila marke AUDI A3 reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu VČ te da su za to izdali račun br. 142/01/01 u ukupnom iznosu od 814,69 €, a koji račun je bio obvezan naknaditi tuženik temeljem oznake štete 70-AO-3327/2024, da je popravkom vozilo dovedeno u stanje u kojem se nalazilo prije predmetnog štetnog događaja te da je tuženik napravio obračun štete kojim se obvezao isplatiti iznos 337,86 € uz ranije isplaćeni iznos od 330,00 €, čime je ostao tužitelju dužan 146,83 €, a koji ne želi platiti jer da ne priznaje cijenu sata rada tužitelja. Nadalje, isti je izjavio kako je službena cijena sata limarskih i lakirerskih radova kod tužitelja 42,11 € + PDV koju cijenu fakturira tužitelj svim osiguranjima s kojima nemaju ugovor o poslovnoj suradnji još od 01.09.2022. i koja cijena je navedena u službenom cjeniku koji je izvješen u prostorijama tužitelja.

18. Na temelju čl. 80. st. 1. ZOO-a, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja VČ je ustupio tužitelju kao primatelju, tražbinu koju je ustupitelj imao prema u iznosu od 146,83 €, a sve prema računu popravka za štetu primatelja br. 142/01/01, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika.

19. Predmet u ovom postupku je isključivo naknada štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (42,11 € po satu uvećano za PDV) i cijene radnog sata koju je procijenio i isplatio tuženik.

20. Uvidom u Cjenik tužitelja razvidno je kako isti ima propisanu cijenu sata za lakirerski rad kao i za limarski rad u visini od 317,25 kn (bez PDV-a) (što preračunato u eure iznosi 42,11 €) odnosno 396,56 kn/52,63 € (zajedno s PDV-om).

21. Dakle, tužitelj je za popravak predmetnog vozila obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila svim klijentima.

22. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu svog boravišta u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tuženik prema mišljenju ovog suda nema ovlasti niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093 Urbroj: 580- 09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. kao i maila HANFA-e od 03.07.2015.

23. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Stoga, nije odlučna činjenica je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni pa je sud sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZOO-a odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđenja stvarne cijene sata rada, odnosno prosječne cijene sata na području Zagrebačke županije.

24. Nadalje, valja napomenuti kako je tuženik u spis dostavio račun društva OPEL SERVIS KAŠNAR od 12.09.2023. iz koje je razvidno kako je u istom obračunat sat rada limara u iznosu od 15,00 € po satu, dok je tužitelj u spis dostavio i svoj račun iz 2021. za popravak vozila CČ po izvidu štetu Allianz osiguranja broj A3274/21, a koji se ne odnosi na predmet spora, no međutim u istoj je također obračuna rad limarije od 317,25 kn bez PDV-a (što preračunato u eure iznosi 42,11 €), a koji trošak je Allianz osiguranje d.d. platio tužitelju (list 88-91 spisa). Isto tako u spis je dostavljen i račun tužitelja iz 2022. za popravak vozila NČ u kojem je obračunata cijena radnog sata u istom iznosu, a koji popravka se vršio po izvidu štete UNIQA OSIGURANJA d.d. i koji je trošak plaćen od strane istog osiguravajućeg društva (list 95-97 spisa). Isti trošak radnog sata mu je priznat i od strane ovdje tuženika u 2023. godini (list 99-101 spisa), kao i Triglav osiguranja d.d. tijekom 2022. (list 102-112 spisa). Također je u spis dostavio račun AUTOLIMARIJA 24 d.o.o. u kojem su zaračunati limarski radovi i lakirerski radovi sa cijenom radnog sata u iznosu od 60,00 kn (7,96 €) bez PDV-a, kao i račun obrta [obrt] od 15.09.2023. u kojem su obračunati limarski radovi po cijeni od 34,30 € i lakirerski radovi po cijeni od 34,29 € bez PDV-a. Dakle, iz navedenog razvidno kako su društva osiguravajuća društva priznavala tužitelju njegovu cijenu radnog sata prilikom vršenja popravaka, a također je razvidno da obrt [obrt] imao je cijenu radnog sata u iznosu od 34,29 € bez PDV-a odnosno 34,30 € (list 98 spisa), što je veća cijena od tužitelja.

25. Iz navedene dokumentacije razvidno je kako se tijekom 2022. i 2023 cijena sata lakirera i limara kretala od 60,00 kn (7,96 €) do 42,11 € (bez PDV-a). Cijenu od 42,11 € su priznala druga osiguravajuća društva kao i tuženik, slijedom čega je ista cijena u to vrijeme bila prema mišljenju ovog suda tržišna cijena. Slijedom navedenog sud je cijenio kako je tužiteljeva cijena rada sata lakirera i limara tržišna cijena.

26. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 42,11 € po satu (bez PDV-a), a obzirom da je tuženi naknadi štetu u manjem iznosu, tako postoji i tražbina naknade štete u preostalom utuženom iznosu od 146,83 € Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

27. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

28. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

29. U spis nije dostavljena prijava štete i zahtjeva za naknadu štete iz kojeg bi proizlazi kada je oštećenik podnio zahtjev tuženiku, no iz Izvida štete razvidno je da je prvi pregled vozila obavljen 19.022024. pa je očito da je oštećenik prijavio štetu i podnio zahtjev prije toga. Međutim tužitelj potražuje zatezne kamate od dana 02. travnja 2024. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP- a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o naknadi štete. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

30. Obzirom da je tužitelj potraživao zateznu kamatu po stopi za trgovačke odnose, a kako se ovdje radi o naknadi štete, tako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate te je stoga odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

31. Kako tužitelj nije uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu, to mu sukladno čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj 138/23, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora.

32. Tužitelju je priznat trošak tužbe u iznosu od 50,00 € (Tbr. 7. i Tbr. 50. Tarife), trošak podneska 19.06.2024. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 50. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 24.09.2024. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 50. Tarife), što je ukupno 150,00 €, a što uvećano za PDV iznosi 187,50 €. Tužitelju je dodijeljen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 € te na presudu u iznosu od 13,27 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23). Slijedom navedenog tužitelj je dosuđen trošak u iznosu od 207,41 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka dakle, po istoj stopi kao i na glavnicu jer se radi o sporednoj tražbini koja prati glavnu tražbinu.

33. Tužitelj je odbijen za previsoko zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 26,55 €, obzirom da sukladno Uredbi o Tarifi o sudskih pristojbama, a sukladno vrijednosti predmeta spora iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 13,27 € kao i na tužbu, no međutim uvidom u spis razvidno je da je tužitelj uplatio 50% sudske pristojbe na tužbu prilikom podnošenja tužbe putem e-komunikacije, slijedom čega mu je dodijeljen uplaćeni iznos od 6,64 € pa je valjalo tužitelja odbiti za previsoko zatraženi trošak sudskih pristojbi u iznosu od 6,64 €. Tužitelj je odbijen i za trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom da prema mišljenju suda isti trošak također nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-oglasnu ploču. Nadalje, valja napomenuti kako je tužitelj potraživao zateznu kamatu na trošak po stopi za trgovačke odnose, pa je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate. Slijedom svega navedenog sud je o troškovima postupka odlučio kao pod točkom III/ i IV/ izreke ove presude.

U Zagrebu 28. listopada 2024. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. tuženiku po punomoćniku