Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T
Pr-5114/2021-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice T. P., OIB: …, S., …, koju zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S.,
protiv tužene P. ……, S., …, OIB:…, koju zastupaju punomoćnici J. J. i A. J.,
odvjetnici u S., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave
zaključene dana 15. studenoga 2023. u nazočnosti zamjenice punomoćnice
tužiteljice i punomoćnice tužene, dne 14. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
I/ Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku
manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od veljače 2016.g. do siječnja
2017.g. u ukupnom iznosu od 961,29 EUR-a/ 7.242,84 kuna ( fiksni tečaj konverzije:
1€= 7,53450 kuna) zajedno s pripadajućom:
- zakonskom kamatom koja na iznos od 81,65 € / 615,19 kuna teče od 15. ožujak 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 81,29 € / 612,45 kuna teče od 15. travanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 81,01 € / 610,40 kuna teče od 15. svibanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 81,59 € / 614,76 kuna teče od 15. lipanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 85,96 € / 647,70 kuna teče od 15. srpanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 83,84 € / 631,69 kuna teče od 15. kolovoz 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 87,60 € / 660,01 kuna teče od 15. rujan 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 79,85 € / 601,63 kuna teče od 15. listopad 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 79,02 € / 595,38 kuna teče od 15. studeni 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 82,16 € / 619,01 kuna teče od 15. prosinac 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 82,16 € / 619,01 kuna teče od 15. siječanj 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 55,16 € / 415,61 kuna teče od 15. veljača 2017.
do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu
zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih
u gore navedenim bruto iznosima.
II/ Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici
parnični trošak u iznosu od 886,17 eura/6.676,88 kn uvećan za zakonsku kamatu
tekuću od dana 14. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim
odnosima za tri postotnih poena.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je dne 15. ožujka 2021. podnijela ovom sudu tužbu protiv tužene radi
isplate. U tužbi se navodi kako je tužiteljica u radnom odnosu kod tužene, a koja
predstavlja javnu službu u smislu odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim
službama. Tužbom tužiteljica potražuje od tužene isplatu razlike plaće temeljem
odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim
službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., a
nakon preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 21. rujna 2023., u ukupnom
iznosu od 961,29 eura/7.242,84 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od
dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, bez zakonskih zateznih kamata na
iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, te
troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2.U odgovoru na tužbu od 21. listopada 2022. tužena je navela kako se protivi tužbi
i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi kako nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu,
jer tužiteljica nikada nije zatražila od tužene dostavu platnih podataka, a tužitelj je
prije podnošenja tužbe imao sve podatke na temelju kojih je mogao odrediti tužbeni
zahtjev. Osporava osnovu potraživanja, te ističe prigovor promašene pasivne
legitimacije, kao i prigovor zastare. Predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev.
3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu, Sporazuma o
osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražne
odluke od 7. prosinca 2011., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., procjene
DZS od 4. rujna i 4. prosinca 2015., priopćenja DZS od 27. studenoga i 28. kolovoza
2015., obračuna razlike plaće dostavljenog od strane tužene pa je na temelju
savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno
provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.
4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:
- da je tužiteljica bila zaposlenica tužene u utuženom razdoblju temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme,
- da joj je tužena u vremenu od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunavala i
isplaćivala plaću na temelju osnovice od 5.108,84 kn.
- da tužena kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09, dalje: ZPSJ).
- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni
sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i
visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske,
Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat,
Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski
sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.studenoga 2006. Sporazum o osnovici za
plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za
izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008., te u 2009. i da
navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,
- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13.svibnja 2009. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se
suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn
bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica
za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što
službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl.
IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće
početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26.listopada 2011. Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te
izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi
Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je
promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i
način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni
odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na
način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom
u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za
onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto
razdoblje prethodne godine) trajao,
- da je 7.prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o
arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute
Izmjene od 26.listopada 2011. donijeli 28.prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje
Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na član IV. u vezi s
članom VII. Dodatka Sporazumu,
- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za
statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg
tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,
- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem
tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da
je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen
dana 4.prosinca 2015.,
- da je Vlada RH 29.prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun
plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj.
počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču
2017.
5. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće za razdoblje od
veljače 2016. do siječnja 2017. temeljem odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26.listopada 2011.god.
i Arbitražne odluke od 7.prosinca 2011.god.
7.1. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011.
kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim
službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7.
prosinca 2011.
8. Tužena prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji navodeći da tužena ne može
biti nositelj pravne dužnosti isplate razlike za osnovicu plaće budući da tužena nije
pristupila potpisivanju Sporazuma o osnovici plaće sa sindikatima javnih službi kao
niti dodatku Sporazuma, jer su potpisnici bili isključivo Vlada RH i sindikati javnih
službi, međutim, takovi prigovori tužene su neutemeljeni. Naime, tužiteljica je
zaposlenica tužene koji predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o
plaćama u javnim službama temeljem kojeg je isti u obvezi isplatiti plaću tužiteljici pa
je stoga tužena pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.
9. Iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluke
Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog
ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU-a, kao i da pojedini
sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i
sklapanja Kolektivnog ugovora. Okolnost da su Sporazum o osnovici plaće u javnim
službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od
osam potpisnika, a da je jedan potpisnik i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne
skrbi Hrvatske, samo parafirao KU, ne utječe na pravnu valjanost Sporazuma.
9.1. Osim toga, za istaknuti je kako je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka
Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u
pregovorima. Vrhovni sud RH u svojoj presudi poslovni broj Revr-13/02, zauzeo je
stajalište prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i
kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to
odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni
sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Niti
jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku ni sa
čime nije osporila valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim
službama.
9.2. U skladu s naprijed navedenim, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. godine obvezuju tuženu,
u čije ih je ime i za čiji račun sklopila Vlada Republike Hrvatska sa sindikatima javnih
službi.
10. Nadalje, u utuženom razdoblju plaća tužiteljice je definirana čl. 4. ZPJS kojim je
propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti
poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za
izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica
plaće je regulirana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09,
124/09, dalje: ZOPJS) na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim
službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata
javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna
RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH
posebnom odlukom.
11. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN
141/12, 150/13, 153/13 dalje: TKU), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, u čl.
51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a
osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na
koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu
godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću.
12. Imajući u vidu prednje, ovaj sud smatra da Izmjene Dodatka predstavljaju KU
sklopljen sukladno odredbama čl. 2. ZOPJS te odredbe čl. 51. st. 4. TKU kojom je
bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na
područje visine plaće u javnim službama.
12.1.Člankom 51. st. 4. TKU je bilo i propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se
na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na
način i u rokovima određenim tim dokumentima. Iz navedenih razloga Izmjene
Dodatka, a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni
ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28.
prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka radi pojašnjenja
primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka. U tome smislu uvjeti
za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka
ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz
sadržaja odredbi članka III. Izmjena Dodatka.
12.2. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće od 26.listopada
2011. bilo je utvrđeno da će doći do povećanja osnovice koja će iznositi 5.415,37 kn
bruto kada bude ispunjen uvjet, odnosno kada službeni pokazatelji Državnog zavoda
za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), kao što je i u ovom slučaju.
13. Dakle, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem
koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do
poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva
tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili
više posto).
14. Stoga je tužena tužiteljici počevši od 1. siječnja 2016. bila u obvezi obračunavati i
isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući da je ispunjen uvjet za primjenu više
osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u
utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva
tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili
više posto), a tužena je tužiteljici plaću tijekom utuženog razdoblja i nadalje
isplaćivala primjenom osnovice iz 2008. godine u iznosu od 5.108,84 kn, odnosno
5.211,02 kn.
15. Slijedom prednjeg, ukazuje se osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom
razlike plaće za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017. i to u iznosu od 961,29
eura/7.242,84 kn, koju visinu je tužiteljica postavila sukladno izračunu tužene.
15.1. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši
od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz
članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), izuzev
kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto
plaći. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o
porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12,
144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. st. 3. Pravilnika o
porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09,
123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na
zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne
podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po
sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na
dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak
dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na
dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači
da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, a kako je to
pravilno i tužiteljica zatražila, pa je odlučeno kao u točki I izreke presude.
16. Nadalje, tužena je u odgovoru na tužbu istakla kako nisu ispunjeni uvjeti za
stupnjevitu tužbu i kako se u ovom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 186.b
ZPP-a jer tužiteljica nije dokazala da je od tužene zatražila dostavu platnih podataka.
17. Odredbom čl. 186.b. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP) propisano je da u sporovima u kojima ne
može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne
želi dati, premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju
građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima
za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će tražiti od suda da
tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu,
količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne
podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o
podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavak 4. propisuje da u slučajevima iz st. 2. i
23. ovog članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za
to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna
žalba.
18. Odredbom čl. 325.a. st. 1. ZPP-a propisano je da u povodu tužbi iz čl. 186.b. st.
1. i 2. ZPP-a sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa,
podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan.
Protiv toga rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od 8 dana koja ne odgađa
ovrhu. Prema st. 2. ako utvrdi da zahtjevi iz st. 1. ovoga članka nisu osnovani sud će
donijeti rješenje iz čl. 186. b. st. 4. ZPP-a.
19. U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu
razlike plaće na ime manje obračunate osnovice za razdoblje od veljače 2016. do
siječnja 2017., s time da će točan iznos odrediti nakon što tužena položi platne liste,
raspored i evidenciju radnog vremena, a sve jer ne raspolaže potrebnim podacima
za izračun tražbine.
20. Dakle, tužiteljica u tužbi nije postavila određeni tužbeni zahtjev koji može poslužiti
kao ovršna isprava, već je sukladno dostavljenoj dokumentaciji od strane tužene (po
zahtjevu tužiteljice iz podneska od 7.studenoga 2022. za dostavom platnih lista od
strane tužene, a sve radi uređenja tužbenog zahtjeva od strane tužiteljice, tužena je
uz podnesak od 14. rujna 2023. dostavila potrebnu dokumentaciju, odnosno izračun
razlike plaće), podneskom od 21. rujna 2023. uredila tužbeni zahtjev na način da
potražuje od tužene isplatu iznosa od 961,29 eura/7.242,84 kn za razdoblje od
veljače 2016. do siječnja 2017.
21. Kako je tužiteljica prije zaključenja prethodnog postupka uredila tužbeni zahtjev
na novčanu svotu, imajući u vidu odredbu članka 40. stavka 4. i 5 ZPP-a, ima se
smatrati da je od početka vrijednost predmeta spora ona koja je navedena u
uređenom tužbenom zahtjevu i koja je tužiteljici dosuđena u cijelosti.
22. Naime, tužiteljica je podnijela tužbu iz odredbe čl. 186.b. st. 3. ZPP-a, jer kako
proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, tužiteljica nije raspolagala potrebnom
knjigovodstvenom dokumentacijom (rasporedima rada, evidencijom rada, platnim
listama za utuženo razdoblje) za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom
razdoblju, a kojim podacima je raspolagala tužena kao poslodavac tužiteljice, već je
podneskom od 21. rujna 2023. tužiteljica (a prije zaključenja prethodnog postupka)
prvi put postavila određeni tužbeni zahtjev i to odmah nakon što je tužena dostavila
potrebnu dokumentaciju.
23. Tužena je istakla prigovor zastare, a koji po ocjeni ovog suda nije osnovan.
23.1. Naime, u smislu odredbi čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14,
127/17, 98/19; dalje - ZR), potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet
godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.
23.2. Dakle, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao
pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što
drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog
vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist
dužnikovog prednika.
23.3. Kako je tužba podnesena dne 15. ožujka 2021., a najstarije potraživanje
tužiteljice se odnosi na veljaču 2016., koje dospijeva na naplatu 15. ožujka 2016., to
je onda očito da nije nastupila zastara, već naprotiv tužba je podnesena u zastarnom
roku od pet godina.
24. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154.st. 1. i čl. 155. Zakona o
parničnom postupku, pa je tužiteljici, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14,
107/15, 37/22, 126/22, dalje Tarifa), priznat sljedeći trošak: za sastav tužbe 75
bodova, za sastav podneska od 7. studenoga 2022. 75 bodova, od 21. rujna 2023.
18,75 bodova, za pristup na ročište od 20. rujna 2023. i 15. studenoga 2023. po 75
bodova, za pristup ročištu za objavu presude 37,5 bodova, što pomnoženo s
vrijednošću boda od 1,99 eura/15,00 kn iznosi 708,94 eura, na ime PDV-a iznos od
177,23 eura, ukupno iznos od 886,17 eura/6.676,88 kn. Na dosuđeni iznos tužiteljici
su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana 14. prosinca 2023, kao dana
presuđenja, do isplate, a kao u točki II izreke presude.
U Splitu 14. prosinca 2023.
S u t k i n j a
Katica Bojčić Vidović, v. r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15
dana od dana primitka pisanog otpravka iste.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se
pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda
odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz
članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (čl. 467. ZPP).
DNA:
- pun. tužiteljice
- pun. tužene
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.