REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3792/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri d.o.o. u Zagrebu, Palmotićeva 60/II, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi isplate iznosa od 9.196,12 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1977/2023 od 17. rujna 2024., 28. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1977/2023 od 17. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Raspravnim rješenjem prvostupanjskog suda donesenim na ročištu za glavnu raspravu 17. rujna 2024., naloženo je tuženiku u roku od osam dana dostaviti sve eventualne Anekse ugovora o kreditu, sve otplatne planove, obavijesti o promjeni kamatnih stopa te promet po kreditu.

2. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da pobijano rješenje predstavlja rješenje iz čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku budući da je u ovom predmetu tužitelj podnio stupnjevitu tužbu. Smatra da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz o tome da mu tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva, zbog čega je tužiteljev manifestacijski zahtjev neosnovan. Predlaže ukinuti pobijano rješenje bez potrebe vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i odbaciti tužbu.

3. Tuženikova žalba nije dopuštena.

4. U odnosu na žalbene navode o dopuštenosti žalbe valja kazati sljedeće. Prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud se nije pozvao na odredbe Zakona o parničnom postupku iz kojih bi se dalo zaključiti da se radi o odluci suda o manifestacijskom zahtjevu tužitelja. Dakle, pobijano rješenje nije uopće obrazloženo, doneseno je na raspravi, nakon što je tužitelj već određeno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 13. ožujka 2024. te nakon što je, na izravan upis suda, tužitelj na ročištu od 29. svibnja 2024. izjavio da odustaje od manifestacijskog zahtjeva (raspravni zapisnik – list 440. spisa).

5. Stoga se ne mogu prihvatiti žaliteljeve tvrdnje da bi se u ovom slučaju radilo o rješenju iz čl. 186.b st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

6. Odredba iz čl. 186.b st. 2. ZPP-a regulira mogućnost da tužitelj postavi zahtjev da se tuženika osudi na isplatu iznosa čiju će visinu tužitelj odrediti nakon što tuženik dostavi potrebne podatke, ali ne regulira donošenje odluke kojom se tuženik poziva da dostavi određenu dokumentaciju koju traži tužitelj, već samo mogućnost postavljanja tužbenog zahtjeva u tom slučaju bez navođenja njegove visine. Zakonska odredba koja regulira pozivanje jedne stranke da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok je odredba iz čl. 233. st. 1. ZPP-a i u tom slučaju stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati, ili ako se isprava s obzirom na njezin sadržaj smatra zajedničkom za obje stranke. Prema odredbi iz čl. 233. st. 6. ZPP-a protiv takvog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

7. Dakle, po ocjeni ovoga suda žalba tuženika na prvostupanjsko rješenje kojim je pozvan da dostavi određenu dokumentaciju koja se kod njega nalazi, a zajednička je za obje stranke, predstavlja odluku suda iz čl. 233. st. 1. ZPP-a, a protiv koje nije dopuštena posebna žalba kako to propisuje odredba iz čl. 233. st. 6. ZPP-a zbog čega je žalbu tuženika valjalo odbaciti temeljem odredbe iz čl. 380. t. 1. ZPP-a. Osim toga, vidljivo je da je već prije donošenja pobijanog rješenja tuženiku dostavljena sva potrebna dokumentacija od strane korisnika kredita o čemu je tužitelj izvijestio prvostupanjski sud podneskom od 13. ožujka 2024. kojim je i postavio određen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 9.196,12 EUR (list 231. do 240. spisa). Radi naprijed navedenog valjalo je žalbu tuženika odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 28. listopada 2024.

Sudac

Mladen Šimundić