Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr Ob-37/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Mileni Frankić, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice R. I., OIB: …, iz R., zastupana po punomoćnici B. J. B., odvjetnici iz R., protiv ovršenika L. P., OIB: …, iz D., zastupanog po odvjetnicima iz O. društva V. & P. iz R., uz sudjelovanje malodobne E. P., OIB: …, zastupane po posebnoj skrbnici N. B. S., dipl. pravnici, djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica R., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr Ob-9/2023-40 od 30. rujna 2024., dana 28. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika L. P. kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr Ob-9/2023-40 od 30. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika od 9. srpnja 2004. da se odgodi ovrha u predmetnoj pravnoj stvari (toč. I. izreke). određeno je da žalba protiv rješenje ne odgađa ovrhu (toč. II. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja, žali se ovršenih zbog svih žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti, sukladno navodima žalbe.

3. Ovrhovoditeljica je podnijela odgovor na žalbu kojim pobija žalbene navode ovršenika i predlaže da se pobijano rješenje o ovrsi potvrdi, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba ovršenika je neosnovana.

5. U ovom predmetnu ovrhovoditeljica je podnijela prijedlog za ovrhu protiv ovršenika radi predaje djeteta, mlt. E. P. na temelju ovršne isprave-pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1481/23-14 od 6. rujna 2023., kojim je naloženo ovršeniku osobno vratiti nezakonito zadržano mlt. dijete u I., M., na adresu …, sve sukladno Konvenciji o građansko pravnim vidovima međunarodne otmice djece, te je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj P Ob-9/23- 32 od 28. lipnja 2023.

6. U žalbi protiv rješenja o ovrsi ovršenih je stavio prijedlog radi odgode ovrhe.

7. Rješenjem ovog suda poslovni broj Gž Ovr Ob-37/24-2 od 28. listopada 2024. odbijena je žalba ovršenika i potvrđeno rješenje o ovrsi P Ob-9/23-32 od 28. lipnja 2023.

8. Sud prvog stupnja odbija prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, polazeći od utvrđenja da odgodom ovrhe samo bi se još više produžio dosadašnji nezakonit boravak mlt. E. kod oca, nakon što su njezinim odvođenjem iz I. i nevraćanjem u mjesto njezinog uobičajenog boravka ispunjene sve zakonske pretpostavke protupravnog odvođenja djeteta – međunarodne otmica djeteta, te bi se zasigurno još više produbilo gubljenje njezine emocionalne veze s majkom, pri čemu mišljenje djeteta, iako bitno u smislu čl. 360 ObZ ni u kojem slučaju ne može biti presudno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer odluke donosi sud, a ne dijete, koja je kao i većina djece njene dobi navela kako bi najviše voljela da se mama i tata pomire.

9. Pri tome se sud prvog stupnja, pozvao na mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda R., dostavljenog sudu 12. siječnja 2024., koji je ustrajao u ranije danom mišljenju u postupku međunarodne otmice djeteta, navodeći majku mlt. E. sposobnijim roditeljem u davanju strukture i sigurnosti, bez da kod iste provocira lošu sliku o drugom roditelju. Zavod je uzevši u obzir emocionalnu usmjerenost mlt. E. na oba roditelja, činjenicu da je cijeli svoj život provela stanujući sa majkom, te uzevši u obzir da je u M. uključena u vrtić, koja sredina joj je primarna i poznata predložio povjeriti mlt. E. na stanovanje majci, a da s ocem ostvaruje osobne odnose kako je to pobliže navedeno u prijedlogu.

10. Nadalje, u smislu čl. 517 Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23-dalje ObZ) stručna suradnica psihologinja D. B. obavila je razgovor dana 09. travnja 2024., kojem razgovoru je nazočila posebna skrbnica mlt. E., kao i uređujuća sutkinja (službena zabilješka, list 167 spisa) uvidom u koju je utvrđeno da mlt. E. ima veću emocionalnu povezanost s ocem, što je i razumljivo obzirom da živi kod oca već godinu dana, dok su njezini susreti sa majkom svedeni su na minimum (druženje u parku na 1 do 2 sata) i ne održavaju se redovito. Upravo neredovitost susreta, smatra psihologinja D. B. pogotovo kod manje djece, dovodi do bržeg i lakšeg gubljenja emocionalne veze s onim roditeljem kojeg dijete ne viđa redovito. Usprkos negativnim komentarima koje mlt. E. spontano ponavlja kad govori o svojoj majci, razvidno je da joj majka nedostaje i da bi željela imati češće kontakte i susrete s njom i bratom. Vidljiv je konflikt lojalnosti, zbog kojeg se djevojčica priklanja negativnom stavu koji otac ima u odnosu na majku. Djevojčica spontano i repetitivno ponavljanja majčina ''negativna'' ponašanja, zbog čega je stečen dojam da se u kući oca često spominju postupci majke u prošlosti, namjerno ili nenamjerno. Nadalje psihologinja je navela da zbog konflikta u kojem se nalazi, djevojčici jedino preostaje da majku gleda očima oca, kako ne bi izgubila i drugu bitnu osobu na svijetu, svog oca. Jedan se roditelj u ovom slučaju doživljava kao dobar, a to je otac, a drugi kao zao ili zločest, a to je majka. Nadalje psihologinja navodi da mlt. E. ima potrebu za majkom, ali kod nje istovremeno prisutan i intenzivan strah da joj majka neće dozvoliti viđanje oca, u slučaju da se vrati majci. Međutim, psihologinja je zaključila da je za E. strah zaslužan prvenstveno otac, koji je mlt. E. oduzeo pravo na stanovanje s majkom i ograničio joj susrete majkom, kao, koji se sada boji da bi majka njemu preotela dijete ili bi mu onemogućila susrete s djetetom, u slučaju da se djevojčica vrati majci u I.. Isto tako psihologinja je istaknula da otac, ali i mldb. E., žive u stalnom strahu, što je pogubno za emocionalni razvoj djevojčice koja nesvjesno, (ne) namjerno, iz straha da će je oteti vlastita majka i da će joj ''oduzeti'' oca kao čime ustvari otac emocionalno zlostavlja mldb E.. Konačno psihologinja je naglasila da, iako je mldb. E. u više navrata tijekom razgovora izjavila da želi ostati s ocem u R., kako nije utvrđeno da je majka prijetnja ili opasnost za nju, niti da bi njezinim povratkom u I. kod majke, postojala opasnost za njezin život, zdravlje i razvo, te je konstatirala. da je vrlo vjerojatno da bi povratak majci kod djevojčice izazvao otpor i strah, ali samo zato što se djevojčica boji da više ne bi smjela ostvarivati susrete s ocem i zato što se više emocionalno povezala sa svojim ocem.

11. Imajući u vidu navedeno, a pozivom na čl. 5. ObZ, kao i osnovna načela Konvencije o pravima djeteta, zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe propisane čl. 519. st. 1. Obz dok je u smislu čl. 7 Obz određena mjera kojom se zadire u obiteljski život obitelji I.-P. nužna odnosno prihvatljiva budući se njezina svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera uključujući i preventivnu pomoć, odnosno potporu obitelji, te odlučuje kao u izreci.

12. U žalbi ovršenik ističe da mlt. E. ima veći povezanost s ocem jer s istim živi već godinu dana i devet mjeseci, da bi povratak majci kod mlt. djeteta izazvao otpor i strah, da kod oca nije utvrđeno postojanje opasnosti za život i zdravlja mlt. E., da nisu utvrđene prilike u kojima živi ovrhovoditeljica, da nije izveden dokaz o roditeljskim kompetencijama stranaka i da ne postoji odluka o sadržaju roditeljske skrbi, radi čega je odluka odnesena protivno odredbe čl. 519. ObZ te se bitno ugrozilo osobne i druge važne interese mlt. E..

13. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, a žalbeni navodi neosnovani.

14. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda ovaj sud utvrđuje da sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer rješenje sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u protivnosti sa sadržajem provedenih dokaza, te rješenje nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njegova zakonitost.

15. Nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud drugo stupnja pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.

16. Sud prvog stupnja je osnovano na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio prijedlog za odgodu ovrhe, iako ne u potpunosti iz razloga iznesenih u pobijanom rješenju, a kako će to biti kasnije obrazloženo u ovoj odluci.

17. U smislu odredbe čl. 5 ObZ sudovi i javnopravna tijela koji vode postupke i u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štiti prava djeteta i njegovu dobrobit.

18. Štoviše, u smislu čl. 3. st. 1. i st. 2. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. (Rezolucija br. 44/25) stupila na snagu 2. rujna 1990.) u svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta, a države stranke obvezuju se da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama djetetu osigurati zaštitu i skrb kakva je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih osoba koje su za nj zakonski odgovorne.

19. Pravo na zaštitu od protupravnog odvođenje i nevraćanja djeteta spada u pravosudno-zaštitna prava djece, sukladno Konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece potpisane u Haagu 1980. godine (Narodne novine-Međunarodni ugovori br. 4/94, u daljnjem tekstu: Haška konvencija o otmici djece).

20. Osnovni cilj Haške konvencije je spriječiti međunarodnu otmicu djece te osigurati što hitniji povratak djece nezakonito odvedene ili zadržane u nekoj državi ugovornice i osigurati da se prava na brigu i viđanje s djetetom po zakonu jedne države ugovornice poštuju u drugoj državi ugovornici.

21. Prema čl. 13. Haške konvencije, bez obzira na odredbe prethodnog člana, sudski ili upravni organ države kojoj se šalje zahtjev nije dužan narediti povratak djeteta ako osoba, institucija ili drugo tijelo koje se suprotstavlja njegovu povratku dokaže:

a) da osoba, institucija ili drugo tijelo koje se brine o ličnosti djeteta nije stvarno ostvarivala pravo na brigu u vrijeme odvođenja ili zadržavanja, ili da se bilo složilo ili naknadno pristalo na odvođenje ili zadržavanje;

b) da postoji ozbiljna opasnost da bi povratak izložio dijete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način doveo dijete u nepovoljan položaj.

Sudsko ili upravno tijelo može, također, odbiti odrediti povratak djeteta ako utvrdi da se dijete protivi povratku, a da je navršilo one godine i stupanj zrelosti kada je prikladno uzeti u obzir njegovo mišljenje. (.) ".

22. Konvencija o pravima djeteta u čl. 12. glasi:

" 1. Države stranke osigurat će djetetu koje je u stanju oblikovati vlastito mišljenje, pravo na slobodno izražavanje svojih stavova o svim stvarima koje se na njega odnose, te ih uvažavati u skladu s dobi i zrelošću djeteta.

2. U tu svrhu, djetetu se izravno ili preko posrednika, odnosno odgovarajuće službe, mora osigurati da bude saslušano u svakom sudbenom i upravnom postupku koji se na njega odnosi, na način koji je usklađen s proceduralnim pravilima nacionalnog zakonodavstva. "

23. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je mlt. E. u više navrata omogućeno izražavanje njezinog mišljenja pred stručnim osobama (čl. 517. st. 2. ObZ), a što je detaljno navedeno i u obrazloženu pobijanog rješenje o ovrsi. Konačno, razgovoru s mlt. E. dana 11. travnja 2024. prisustvovale su uz stručnu suradnicu-psihologinju i posebna skrbnica i uređujuća sutkinja (službena bilješka, list 167. spisa)

24. Međutim, ne postoji obveza suda da uvaži djetetovo mišljenje ukoliko ono po procjeni stručnih osoba ne odgovara njegovim najboljim interesima, kao što je ovdje slučaj, a za taj zaključak sud prvog stupnja naveo valjane razloge.

25. U okolnostima konkretnog slučaja najbolji je interes mlt. E. njezino vraćanje u državu iz koje je nezakonito odvedena jer je očito da protek vremena, duljina trajanja ovoga postupka i njegov tijek mogu imati nepopravljive posljedice na odnos djeteta i majke.

26. Naime, iz utvrđenja tijekom postupka proizlazi da mlt. E. ima veću emocionalnu povezanost s ocem, što je i razumljivo obzirom da živi kod oca već (više) godinu dana, dok su njezini susreti sa majkom svedeni su na minimum (druženje u parku na 1 do 2 sata) i ne održavaju se redovito, a upravo neredovitost susreta, pogotovo kod manje djece, dovodi do bržeg i lakšeg gubljenja emocionalne veze s onim roditeljem kojeg dijete ne viđa redovito, da usprkos negativnim komentarima koje mlt. E. spontano ponavlja kad govori o svojoj majci, razvidno je da joj majka nedostaje i da bi željela imati češće kontakte i susrete s njom i bratom, da mlt. E. ima potrebu za majkom, ali kod nje istovremeno prisutan i intenzivan strah da joj majka neće dozvoliti viđanje oca, u slučaju da se vrati majci, a za koji strah je zaslužan prvenstveno otac, koji je mlt. E. oduzeo pravo na stanovanje s majkom i ograničio joj susrete majkom, kao, koji se sada boji da bi majka njemu preotela dijete ili bi mu onemogućila susrete s djetetom, u slučaju da se djevojčica vrati majci u I., a takav život u strahu poguban je za emocionalni razvoj djevojčice koja nesvjesno, (ne) namjerno, iz straha da će je oteti vlastita majka i da će joj ''oduzeti'' oca kao čime ustvari otac emocionalno zlostavlja mlt. E.. Konačno utvrđeno je, da majka nije prijetnja ili opasnost za mlt. E., niti da bi njezinim povratkom u I. kod majke, postojala opasnost za njezin život, zdravlje i razvoj. Povratak majci kod djevojčice izazvao bi vjerojatno otpor i strah, ali samo zato što se djevojčica boji da više ne bi smjela ostvarivati susrete s ocem i zato što se više emocionalno povezala sa svojim ocem.

27. Prema tome, kako je nakon otmice obveza države da omogući spajanje roditelja sa svojim djetetom, a koja obveza se mora provoditi u skladu s odredbama međunarodnog prava, što znači da se mora provesti sukladno Haškoj konvenciji, koja u čl. 11. propisuje žurno postupanje sudskih tijela, što se odnosi i na ovršni postupak, jer protek vremena može imati nepopravljive posljedice za odnos maloljetnog djeteta s ovrhovoditeljicom, pa kako iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi povratak mlt. E. izložio fizičkoj ili psihičkoj šteti, niti da bi ju stavilo u nepodnošljivu situaciju, pravilno je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu predmetne ovrhe.

28. Polazeći od iznesenog, žalbeni navodi ovršenika kojima ukazuje na veću povezanost mlt. E. s ocem, da kod njega nije utvrđeno postojanje opasnosti za život i zdravlje mlt. E., da nisu utvrđene prilike u kojima živi ovrhovoditeljica, da nije izveden dokaz o roditeljskim kompetencijama stranaka i da ne postoji odluka o sadržaju roditeljske skrbi, bez utjecaja su na pobijanu odluku kojom je odlučeno od neosnovanosti prijedloga ovršenika za odgodu predmetne ovrhe.

29. Stoga je, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

30. Ovrhovoditeljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu ovršenika jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 28. listopada 2024.

Sutkinja:

Milena Frankić, v.r.