Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr Ob-37/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Mileni Frankić, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice R. I., OIB: …, iz R., zastupana po punomoćnici B. J. B., odvjetnici iz R., protiv ovršenika L. P., OIB: …, iz D., zastupanog po odvjetnicima iz O. društva V. & P. iz R., uz sudjelovanje malodobne E. P., OIB: …, zastupane po posebnoj skrbnici N. B. S., dipl. pravnici, djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica R., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice i žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr Ob-9/2023-32 od 28. lipnja 2024., dana 28. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr Ob-9/2023-32 od 28. lipnja 2024.

II. Uvažava se žalba ovrhovoditeljice kao osnovana te se preinačuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr Ob-9/2023-32 od 28. lipnja 2024. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova postupka za iznos od 3.125,00 Eur i rješava:

Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditeljici daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.125,00 Eur u roku od 15 dana.

III. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditeljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 93,75 Eur u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja odlučeno je:

I. Nalaže se ovršeniku L. P. s prebivalištem u D., OIB: …, odnosno osobi o čijoj volji ovisi predaja djeteta, te svakoj drugoj osobi kod koje se dijete nalazi, da odmah predaju malodobnu E. P., OIB: …, ovrhovoditeljici i majci R. I., OIB: …, na adresu u I., M.

II. Ukoliko ovršenik, odnosno osoba o čijoj volji ovisi predaja djeteta, te svaka druga osoba kod koje se dijete nalazi u trenutku donošenja ove odluke odmah ne predaju dijete, određuje se:

OVRHA

oduzimanjem malodobne E. P., OIB: … od ovršenika i predajom ovrhovoditeljici, a koja radnja će se provesti uz sudjelovanje sudskog ovršitelja, djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, te djelatnika MUP RH, na način da će sudski ovršitelj preuzeti malodobnu E. P., OIB: …, od ovršenika i predati je ovrhovoditeljici.

III. Sredstva ovrhe iz točke II. ovog rješenja mogu se provesti i protiv druge osobe kod koje se dijete nalazi u vrijeme provođenja ovrhe i od čije volje ovisi predaja djeteta.

IV. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditeljici trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 625,00 eura u roku od 15 dana

V. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava provedbu ovrhe.

2. Protiv navedenog rješenja, u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troškova postupka žali se ovrhovoditeljica, sadržajno zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje u tom dijelu preinačiti, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Protiv navedenog rješenja, žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže pobijano rješenje u tom dijelu preinačiti i prijedlog za ovrhu odbaciti odnosno odbiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

4. Ovrhovoditeljica je podnijela odgovor na žalbu kojim pobija žalbene navode ovršenika i predlaže da se pobijano rješenje o ovrsi potvrdi, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba ovrhovoditeljice je osnovana, dok je žalba ovršenika neosnovana.

6. Ovrhovoditeljica je podnijela prijedlog za ovrhu protiv ovršenika radi predaje djeteta, mlt. E. P., na temelju ovršne isprave-pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1481/23-14 od 6. rujna 2023., kojim je naloženo ovršeniku osobno vratiti nezakonito zadržano mlt. dijete u I., M., na adresu …, sve sukladno Konvenciji o građansko pravnim vidovima međunarodne otmice djece.

7. Ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće:

7.1. Iz navoda posebna skrbnice koja je s mlt E. dana 21. prosinca 2023. obavila razgovor proizlazi da je ista vesela, energična djevojčica koja je rado pristala na razgovor, da je navela da živi s ocem i nonom, a da mamu vidi u parkiću kada dođe, da je živjela s majkom i s bratom u I. gdje joj je bilo lijepo, ali joj je lijepo kod tate i none, da je u I. bilo tužno u smislu da je stalno bila u stanu i sama se igrala, da je išla u vrtić i tamo je imala prijatelje, da živi sa tatom i nonom, nona je tatina majka, a baka je mamina mama koja je zločesta jer je tukla nonu, a ona je sve to vidjela, bilo je jako ružno, da ju je tata uzeo u H., a najviše bi voljela da se mama i tata pomire. Baka i dida, R. i Z. žive na T.. Baku ne bi hitjela vidjeti, a didu Z. bi htjela vidjeti.

7.2. U danom mišljenju Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured R., dostavljen sudu 12. siječnja 2024. ustrajao je u ranije danom mišljenju u postupku međunarodne otmice djeteta, navodeći majku mlt. E. sposobnijim roditeljem u davanju strukture i sigurnosti, bez da kod iste provocira lošu sliku o drugom roditelju. Zavod je uzevši u obzir emocionalnu usmjerenost mlt. E. na oba roditelja, činjenicu da je cijeli svoj život provela stanujući sa majkom, te uzevši u obzir da je u M. uključena u vrtić, koja sredina joj je primarna i poznata predložio povjeriti mlt. E. na stanovanje majci, a da s ocem ostvaruje osobne odnose kako je to pobliže navedeno u prijedlogu.

7.3. Nadalje, u smislu čl. 517 Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23-dalje: ObZ) stručna suradnica psihologinja D. B. obavila je razgovor dana 09. travnja 2024., kojem razgovoru je nazočila posebna skrbnica mlt. E., kao i uređujuća sutkinja (službena zabilješka, list 167 spisa) iz koje proizlazi da mlt. E. ima veću emocionalnu povezanost s ocem, što je i razumljivo obzirom da živi kod oca već godinu dana, dok su njezini susreti sa majkom svedeni su na minimum (druženje u parku na 1 do 2 sata) i ne održavaju se redovito. Upravo neredovitost susreta, smatra psihologinja D. B. pogotovo kod manje djece, dovodi do bržeg i lakšeg gubljenja emocionalne veze s onim roditeljem kojeg dijete ne viđa redovito. Usprkos negativnim komentarima koje mlt. E. spontano ponavlja kad govori o svojoj majci, razvidno je da joj majka nedostaje i da bi željela imati češće kontakte i susrete s njom i bratom. Vidljiv je konflikt lojalnosti, zbog kojeg se djevojčica priklanja negativnom stavu koji otac ima u odnosu na majku. Djevojčica spontano i repetitivno ponavljanja majčina ''negativna'' ponašanja, zbog čega je stečen dojam da se u kući oca često spominju postupci majke u prošlosti, namjerno ili nenamjerno. Nadalje psihologinja je navela da zbog konflikta u kojem se nalazi, djevojčici jedino preostaje da majku gleda očima oca, kako ne bi izgubila i drugu bitnu osobu na svijetu, svog oca. Jedan se roditelj u ovom slučaju doživljava kao dobar, a to je otac, a drugi kao zao ili zločest, a to je majka. Nadalje psihologinja navodi da mlt. E. ima potrebu za majkom, ali kod nje istovremeno prisutan i intenzivan strah da joj majka neće dozvoliti viđanje oca, u slučaju da se vrati majci. Međutim, psihologinja je zaključila da je za E. strah zaslužan prvenstveno otac, koji je mlt. E. oduzeo pravo na stanovanje s majkom i ograničio joj susrete majkom, kao, koji se sada boji da bi majka njemu preotela dijete ili bi mu onemogućila susrete s djetetom, u slučaju da se djevojčica vrati majci u I.. Isto tako psihologinja je istaknula da otac, ali i mldb. E., žive u stalnom strahu, što je pogubno za emocionalni razvoj djevojčice koja nesvjesno, (ne) namjerno, iz straha da će je oteti vlastita majka i da će joj ''oduzeti'' oca kao čime ustvari otac emocionalno zlostavlja mldb E.. Konačno psihologinja je naglasila da, iako je mlt. E. u više navrata tijekom razgovora izjavila da želi ostati s ocem u R., kako nije utvrđeno da je majka prijetnja ili opasnost za nju, niti da bi njezinim povratkom u I. kod majke, postojala opasnost za njezin život, zdravlje i razvoj, te je konstatirala da je vrlo vjerojatno da bi povratak majci kod djevojčice izazvao otpor i strah, ali samo zato što se djevojčica boji da više ne bi smjela ostvarivati susrete s ocem i zato što se više emocionalno povezala sa svojim ocem.

8. Ocjenom izvedenih dokaza, sud prvog stupnja, pozivom na čl. 5., 6. i 7. ObZ, kao i osnovna načela Konvencije o pravima djeteta, zaključuje da nije utvrđeno da bi povratkom mlt. E. u I. kod majke, postojala opasnost za njezin život, zdravlje i razvoj, kao što nije ni utvrđeno da je majka prijetnja ili opasnost za nju, dok je u pogledu oca utvrđeno da držeći u strahu mlt. E. od povratka majci istu emocionalno zlostavlja, što zasigurno pogubno štetno utječe na njezin razvoj.

9. Slijedom iznesenog, zaključuje da su ispunjeni uvjeti iz čl. 512. do čl. 517. ObZ i odlučuje kao u izreci rješenjA o ovrsi.

10. U žalbi ovršenik ističe razloge koje je iznosio i u tijeku ovršnog postupka, a kojima u biti osporava osnovanost pobijanog rješenje o ovrsi, ustrajući kod navoda da ovrha nije određena na temelju isprave iz čl. 513. ObZ, da nisu izvedeni predloženi dokaza, kao i navedena odluka, koja je suprotna mišljenju mlt. E. nije donesena u njezinom najboljem interesu.

11. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda ovaj sud utvrđuje da sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer rješenje sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u protivnosti sa sadržajem provedenih dokaza, te rješenje nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njegova zakonitost.

12. Nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud drugo stupnja pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.

13. U odnosu na žalbeni navod da sud nije izveo dokaz vještačenjem mlt. E. po psihijatru i pedagogu niti uvid u video dokumentaciju za vrijeme dok se mlt. E. nalazila kod majke, valja reći da sud ne mora izvesti sve dokaze predložene od stranaka, ako ocjeni da to nije potrebno za utvrđenje relevantnih činjenica, budući sud samostalno odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja onih činjenica koje su odlučne za donošenje odluke u određenoj pravnoj stvari i ako iz ostalih dokaza smatra činjenično stanje utvrđenim. Stoga, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, kako izvođenje daljnjih dokaza nije potrebno. 14. U odnosu na navedeni žalbeni navod tuženika, za istaknuti je da je Europski sud za ljudska prava u predmetu Vanjak protiv Hrvatske (zahtjev br. 29889/04; presuda, 14. siječnja 2010., § 45. i slj.), između ostaloga, (upućujući da presudu u predmetu Schenk v. Switzerland od 12. srpnja 1988., §§ 45-46, Serija A br. 140, te na presudu u predmetu Garcia Ruiz v. Spain [GC] br. 30544/96, ECHR 1999-I, § 28) očitovao i stajališta: da članak 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 1. Protokola br. 1. iako jamči pravo na pošteno suđenje, ne utvrđuje nikakva pravila o dopuštenosti dokaza niti o načinu na koji bi se oni trebali ocjenjivati, što su, dakle, pitanja koja prvenstveno trebaju urediti nacionalno pravo i nacionalni sudovi.

15. Sud prvog stupnja je osnovano na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja prihvatio prijedlog za ovrhu, iako ne u potpunosti iz razloga iznesenih u pobijanom rješenju, a kako će to biti kasnije obrazloženo u ovoj odluci.

16. Prema odredbi čl. 513. ObZ ovrha radi predaje djeteta može se provesti na temelju Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi odobrenog od strane suda, odluke suda o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, odluke suda o privremenoj mjeri s kojim će roditeljem ili drugom osobom dijete stanovati ili odluke suda o mjerama za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta.

17. Ono što je bitno za odluku u okviru zahtjeva za predajom mlt. E. je ovršno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1481/23-14 od 6. rujna 2023., kojim je naloženo ovršeniku osobno vratiti nezakonito zadržano mlt. dijete u I., M., na adresu … (čl. 25. st. 1. i čl. 29. st. 1. Ovršnog zakona -"Narodne novine", broj: 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22-dalje: OZ).

18. U odnosu na žalbene navode ovršenika valja navesti da je i sud prvog stupnja ovrhu odredio nakon što je ocijenio sve okolnosti slučaja, rukovodeći se pritom načelom najboljeg interesa mlt. djeteta.

19. U situaciji kada ovršna isprava i nadalje egzistira, te kada nije ukinuta potvrda njezine pravomoćnosti i ovršnosti, ovršenik je dužan postupati u skladu s tom ovršnom ispravom, i na ovu njegovu obvezu nije od utjecaja okolnost što je u međuvremenu pokrenuo parnični postupak radi odluke o roditeljskoj skrbi (a takav postupak vodi i ovrhovoditeljica u R. I.).

20. Ovaj sud u ovršnom postupku nije ovlašten cijeniti činjenice na koje se žalbom ovršenik poziva i navode koji su usmjereni na pitanje podobnosti ovrhovoditeljice za vršenje adekvatne roditeljske skrbi poštujući načelo formalnog legaliteta isprave temeljem koje je i odlučeno u okviru ovog postupka, radi čega se žalbeni navodi ocjenjuju kao neosnovani. Pobijano rješenje doneseno je obzirom i na zahtjev za provedbe odluke koja se i treba poštivati od onih na koje se ona odnosi (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj U-III-2852/2015, U-III- 2852/2015, U-III-2853/2015 U-III-2551/2015).

21. U smislu odredbe čl. 5 ObZ sudovi i javnopravna tijela koji vode postupke i u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štiti prava djeteta i njegovu dobrobit.

22. Štoviše, u smislu čl. 3. st. 1. i st. 2. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. (Rezolucija br. 44/25) stupila na snagu 2. rujna 1990.) u svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta, a države stranke obvezuju se da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama djetetu osigurati zaštitu i skrb kakva je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih osoba koje su za nj zakonski odgovorne.

23. Konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece potpisane u Haagu 1980. godine (Narodne novine-Međunarodni ugovori br. 4/94, u daljnjem tekstu: Haška konvencija o otmici djece) u čl. 13. glasi:

"Bez obzira na odredbe prethodnog člana, sudski ili upravni organ države kojoj se šalje zahtjev nije dužan narediti povratak djeteta ako osoba, institucija ili drugo tijelo koje se suprotstavlja njegovu povratku dokaže:

a) da osoba, institucija ili drugo tijelo koje se brine o ličnosti djeteta nije stvarno ostvarivala pravo na brigu u vrijeme odvođenja ili zadržavanja, ili da se bilo složilo ili naknadno pristalo na odvođenje ili zadržavanje;

b) da postoji ozbiljna opasnost da bi povratak izložio dijete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način doveo dijete u nepovoljan položaj.

Sudsko ili upravno tijelo može, također, odbiti odrediti povratak djeteta ako utvrdi da se dijete protivi povratku, a da je navršilo one godine i stupanj zrelosti kada je prikladno uzeti u obzir njegovo mišljenje. (.)".

24. Konvencija o pravima djeteta u čl. 12. glasi:

"1. Države stranke osigurat će djetetu koje je u stanju oblikovati vlastito mišljenje, pravo na slobodno izražavanje svojih stavova o svim stvarima koje se na njega odnose, te ih uvažavati u skladu s dobi i zrelošću djeteta.

2. U tu svrhu, djetetu se izravno ili preko posrednika, odnosno odgovarajuće službe, mora osigurati da bude saslušano u svakom sudbenom i upravnom postupku koji se na njega odnosi, na način koji je usklađen s proceduralnim pravilima nacionalnog zakonodavstva."

25. U konkretnom slučaju mlt. E. u više navrata je omogućeno izražavanje njezinog mišljenja pred stručnim osobama (čl. 517. st. 2. ObZ), a što je detaljno navedeno i u obrazloženju pobijanog rješenje o ovrsi. Konačno, razgovoru s mlt. E. dana 11. travnja 2024. prisustvovale su uz stručnu suradnicu-psihologinju i posebna skrbnica i uređujuća sutkinja (službena bilješka, list 167. spisa).

26. Međutim, ne postoji obveza suda da uvaži djetetovo mišljenje ukoliko ono po procjeni stručnih osoba ne odgovara njegovim najboljim interesima, kao što je ovdje slučaj, a za taj zaključak sud prvog stupnja naveo valjane razloge.

27. U okolnostima konkretnog slučaja najbolji je interes mlt. E. njezino vraćanje u državu iz koje je nezakonito odvedena jer je očito da protek vremena, duljina trajanja ovoga postupka i njegov tijek mogu imati nepopravljive posljedice na odnos djeteta i majke.

28. Naime, iz utvrđenja tijekom postupka proizlazi da mlt. E. ima veću emocionalnu povezanost s ocem, što je i razumljivo obzirom da živi kod oca već (više) od godinu dana, dok njezini susreti s majkom svedeni su na minimum (druženje u parku na 1 do 2 sata) i ne održavaju se redovito, a upravo neredovitost susreta, pogotovo kod manje djece, dovodi do bržeg i lakšeg gubljenja emocionalne veze s onim roditeljem kojeg dijete ne viđa redovito, da usprkos negativnim komentarima koje mlt. E. spontano ponavlja kad govori o svojoj majci, razvidno je da joj majka nedostaje i da bi željela imati češće kontakte i susrete s njom i bratom, da mlt. E. ima potrebu za majkom, ali kod nje istovremeno prisutan i intenzivan strah da joj majka neće dozvoliti viđanje oca, u slučaju da se vrati majci, a za koji strah je zaslužan prvenstveno otac, koji je mlt. E. oduzeo pravo na stanovanje s majkom i ograničio joj susrete majkom, kao, koji se sada boji da bi majka njemu preotela dijete ili bi mu onemogućila susrete s djetetom, u slučaju da se djevojčica vrati majci u I., a takav život u strahu poguban je za emocionalni razvoj djevojčice koja nesvjesno, (ne) namjerno, iz straha da će je oteti vlastita majka i da će joj ''oduzeti'' oca, čime ustvari otac emocionalno zlostavlja mlt. E.. Konačno utvrđeno je, da majka nije prijetnja ili opasnost za mlt. E., niti da bi njezinim povratkom u I. kod majke, postojala opasnost za njezin život, zdravlje i razvoj. Povratak majci kod djevojčice izazvao bi vjerojatno otpor i strah, ali samo zato što se djevojčica boji da više ne bi smjela ostvarivati susrete s ocem i zato što se više emocionalno povezala sa svojim ocem.

29. Iz navedenih utvrđenja, po ocjeni ovog suda, otac, umjesto da mlt. E. pomogne u povezivanju s majkom i pripremi ju na povrat u R. I. (gdje je do tada stanovala s majkom i bratom i pohađala vrtić), svojim postupcima pridonio je razvoju njezinog straha (da će joj majka "oduzeti“ oca).

30. Tome valja dodati da ovršenik-otac ima mogućnost mirne predaje mlt. E., i makar privremenog odlaska s njom u mjesto njezinog uobičajenog boravišta u R. I. te pomoći pri adaptaciji na tu sredinu, na koji način bi se očito umanjio šok separacije.

31. Zbog izloženih razloga, neovisno o proteku vremena a samim tim i određenih okolnosti kao što su dob djeteta i njezino psihofizičko stanje, ne postoje iznimne okolnosti koje bi, u njezinom interesu, bile razlog za odbijanje izvršenja odluke o predaji mlt. E. majci-ovrhovoditeljici

32. Prema tome, kako je nakon otmice obveza države da omogući spajanje roditelja sa svojim djetetom, a koja obveza se mora provoditi u skladu s odredbama međunarodnog prava, što znači da se mora provesti sukladno Haškoj konvenciji, koja u čl. 11. propisuje žurno postupanje sudskih tijela, što se odnosi i na ovršni postupak, jer protek vremena može imati nepopravljive posljedice za odnos maloljetnog djeteta s ovrhovoditeljicom, pa kako iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi povratak mlt. E. izložio fizičkoj ili psihičkoj šteti, niti da bi ju stavilo u nepodnošljivu situaciju, to je prijedlog za ovrhu osnovano prihvaćen.

33. Dakle, odlučujući o dopuštenosti podnesenog prijedloga za ovrhu od strane ovrhovoditeljice, odgovarajućom primjenom načela o prvenstvenoj zaštiti dobrobiti i prava mlt. djeteta sadržanog u citiranim Konvencijskim i zakonskim odredbama, pravilno je odlučeno o osnovanosti podnesenog prijedloga.

34. U odnosu na žalbu ovrhovoditeljice protiv odluke o troškovima postupka (u dijelu u kojem nije uspjela sa zahtjevom za naknadu troškova) valja reći slijedeće:

35. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni čl. 26. st. 4. Haškoj konvenciji o otmici djece. U konkretnom slučaju o troškovima zastupanja ovrhovoditeljice valjalo je odlučiti primjenom Tbr. 7. toč. 10., Tbr. 8. toč 5. i Tbr. 9. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23) jer se radi o izvanparničnom postupku po Haškoj konvenciji o otmici djece.

36. Tako je ovrhovoditeljici osnovano priznat trošak za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 500,00 Eur primjenom Tbr. 7. toč. 10. u svezi čl. 54. Tarife.

37. Međutim, osnovani su žalbeni navodi da je ovrhovoditeljici valjalo priznati i daljnje zatražene troškove postupka, a koji se odnose na trošak za sastav obrazloženog podneska od 18. siječnja 2024.-500,00 Eur (Tbr. 8. toč. 5. u svezi Tbr. 54. Tarife), troškove zastupanja na tri ročišta i to 15. siječnja 2024., 28. ožujka 2024. i 7. svibnja 2024.-po 500,00 Eur svaki (Tbr. 9. toč. 1. i 8. u svezi Tbr. 54. Tarife), te troškove zastupanja na dva ročišta i to 20. prosinca 2023. i 2. veljače 2024.-po 250,00 Eur svaki (Tbr. 9. toč. 2. i 8. u svezi Tbr. 54. Tarife), dakle ukupan iznos od 2.500,00 Eur, što uvećano za 25% PDV (Tbr. 46. Tarife) iznosi 3.125,00 Eur.

38. Stoga je, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP odlučeno kao pod toč. I. i II. izreke ovog rješenja.

39. Ovrhovoditeljici je priznat trošak žalbenog postupka koji se sastoji od troška žalbe -100,00 Eur (Tbr. 10. toč. 4. u svezi Tbr. 54. Tarife), što uvećano za 25% PDV (Tbr. 46. Tarife) iznosi 125,00 Eur, a prema uspjehu ovrhovoditeljice u žalbenom postupku (cca 69%) iznosi 93,75 Eur.

40. Ovrhovoditeljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 28. listopada 2024.

Sutkinja:

Milena Frankić, v.r.