Poslovni broj: K-1341/23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Martine Duić Omerzo, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog CF, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice oštećene kao tužiteljice HF od 16. studenog 2021., nakon održane javne rasprave 25. listopada 2024. u prisutnosti oštećene kao tužiteljice HF, opunomoćenika oštećene kao tužiteljice odvjetnika DF, optuženog CF i branitelja optuženog odvjetnika Igora Radelića, dana 30. listopada 2024., objavio je, a 25. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ZF i KF rođene C, rođen **.**.1944. u mjestu Boderište (Brčko), državljanin RH i R BiH, sa prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], oženjen, otac dvoje djece, umirovljenik, sa mjesečnim primanjima u iznosu od 800 eura, neosuđivan, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

što je:

- dana 11. svibnja 2016. oko 16:00 sati, nazvao oštećenu HF na mobitel broja [broj telefona] i to prvo sa skrivenog broja upitavši oštećenu "zašto mu nije poslala ključeve njegovog stana u [adresa] i potom na odgovor oštećene da se obrati sudu izjavio da "što on ima sa sudom" i prekinuo razgovor, a odmah nakon toga nazvao sa broja 00387/62-168-530 te oštećenoj uputio riječi: "sam ću ti presudit, neće te više biti među živima, smaknut ću te, neće te biti među živima, znam točno gdje živiš, nosiš crno-bijeli kišobran",

- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženi CF se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom CF se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV.Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08) optuženi CF dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura (stopedeseteura), a koje troškove je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude te nužne izdatke oštećenika kao tužitelja te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika koji iznos će biti određen posebnim rješenjem, ukoliko takav trošak bude zatražen.

Obrazloženje

1. Oštećena kao tužiteljica HF podigla je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog CF, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

2. Optuženi CF pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitan je dopis Hrvatskog telekoma d.d. od 17. srpnja 2024. (list 73 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi oštećene kao tužiteljice HF od 10. svibnja 2024. (list 63-66 spisa), svjedoka EF od 11. srpnja 2024. (list 67-68 spisa) i CFP od 11. srpnja 2024. (list 68-69 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog.

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da nikome nikada nije prijetio, pa tako niti ovdje oštećenoj, zapravo ona njega već 15 godina optužuje, prijeti da će mu se napiti krvi, da će mu zabraniti dolazak u [adresa], da će Hrvatska za njega biti tijesna. Jedne prigode kada se nalazio u [adresa], ali ne zna točno koje godine oštećena ga je nazvala na telefon, a pored njega su se slučajno zatekli policijski službenici te su kroz telefon čuli prijetnju oštećene da će mu se napiti krvi, a na pitanje kako su se to policijski službenici slučajno zatekli pored njega, odgovorio je da je to bilo kada je selio stvari iz stana koji je prodao majci oštećene, a policijski službenici su došli u stan da provjere tko je vlasnik. Oštećena mu je u više navrata prijetila, pa pored gore navedenog mu je govorila da će mu zabraniti graditi, ista ga za sve optužuje te misli da je protiv njega podnijela sigurno 15 prijava. Nije prijetio oštećenoj tako da su u cijelosti netočni navodi iz činjeničnog opisa koji mu se stavlja na teret. Zaista je nelogično da ako bi vidio njen kišobran u Zagrebu, da bi potom otišao u Njemačku pa joj prijetio, ako je nešto htio učiniti onda je to mogao odmah. Također je dodao da se sa oštećenom u više navrata vidio na sudu te ju je zvao, ali samo radi toga da mu vrati stan te da joj da ostatak novca za stan, ali ne zna koje godine je to bilo. U [adresa] su mu bile probušene 4 gume na automobilu, to je prijavio policiji, a pretpostavlja da je to netko učinio po nalogu oštećene. Na pitanje da li je 2016. zvao oštećenu odgovorio je da istu nema što zvati, a na daljnje pitanje koji bi bio razlog da ga je oštećena prijavila za prijetnju odgovorio je da je razlog taj što mu je u više navrata govorila da mu neće dati mira dok je živa. Na posebno pitanje opunomoćenika oštećene je odgovorio da 2016. godine nije imao nikakav broj teleoperatera iz Bosne i Hercegovine, možda je takav broj imao prije 20 godina. Nikada nije imao broj mobitela [broj telefona], već ima samo brojeve telefona od hrvatskog i njemačkog teleoperatera. Stan koji je predmet postupka između njega i oštećene smatra svojim stanom jer oštećena za njega nije ništa platila samo je platila njezina majka, a ne zna da li je povodom stana donesena kakva pravomoćna sudska odluka. Na posebno pitanje opunomoćenika da li ima državljanstvo Bosne i Hercegovine odgovorio je da najvjerojatnije ima jer je rođen u [adresa]. Na daljnje pitanje da li boravi u [adresa] i koliko često tamo ide odgovorio je da u Bosni i Hercegovini ne boravi, živi u [adresa], a ove godine je u Bosni i Hercegovini bio 7, 8 dana i sada će ponovno ići 1.11.2024., a ne nije se mogao sjetiti da li je u Bosni i Hercegovini bio 2016. Na daljnje pitanje u kakvom je odnosu danas sa oštećenom odgovorio je da ga ista stalno napada, ne zna kada ga je zadnji put napala, ne piše datume, a na daljnje pitanje kada se zadnji put čuo sa oštećenom obzirom da je u obrani naveo da ga ista stalno napada i govori da će mu se napiti krvi odgovorio je da ne zna kada je to bilo, ponovio je da ne piše datume, sve je zabilježeno u policiji, a na pitanje da li može okvirno odrediti kada se zadnji put čuo sa oštećenom odnosno da li je to bilo prije par mjeseci ili više godina odgovorio je da je to bilo prije više godina. Ne zna da li je oštećena zbog ovih napada odnosno prijetnji na njega ikad procesuirana, zna samo da je kontaktirao H iz policijske postaje u [adresa] kojeg je molio da ne dolazi na sud zbog gluposti koje govori oštećena, to što ona govori su za njega gluposti, ali nije glupost kad ti netko probuši gume. Na daljnje pitanje da li je u sudskom postupku morao oštećenoj predati u posjed stan odgovorio je da je ona sama ušla u stan, valjda joj je sud dopustio da uđe u stan, a po njegovom mišljenju ista je imala neku vezu u sudu, a to je poznato u cijelom [adresa]. Dodao je da je prije ovih napada njega oštećena zvala na kavu i tražila da joj da tabularnu izjavu što nije učinio nakon čega su počeli napadi na njega, s time da je njegov tadašnji odvjetnik Ganzulić iz [adresa] otkazao punomoć jer je kazao da ga oštećena zna zvati i u 10 sati navečer s time da mu je odvjetnik kazao da su ga u [adresa] zaustavljali neki važni ljudi te govorili da se makne od ovog njihovog predmeta.

5. S obzirom na ovakvu obranu optuženog proizlazi da su sve okolnosti događaja sporne.

6. Iz iskaza oštećene kao tužiteljice HF od 10. svibnja 2024. (list 63-66 spisa) proizlazi da između nje i optuženog postoje dugogodišnji imovinskopravni sporovi. Naime, njezina sada već pokojna majka je optuženom isplatila novac za stan u [adresa], međutim ona je vlasnik tog stana s time da je supruga od optuženog upisana u zemljišne knjige obzirom da je isti taj predmetni stan njoj darovao tijekom postupka, međutim optuženom je isplaćena puna kupoprodajna cijena, ali stan nije prenesen na nju iz kojeg razloga su vodili više postupaka, a jedan od tih postupaka kojim je utvrđeno da je na temelju dosjelosti vlasnik stana je okončan na Općinskom sudu u Zadru prošle godine. Što se tiče samog odnosa između nje i optuženog misli da je ovo sve krenulo 2012., a možda čak i ranije, moguće već 2006. te je u cijelom tom razdoblju bilo mnogo prijetnji koje joj je optuženi uputio, a sve te prijetnje je prijavljivala kako u Zagrebu tako i u [adresa] ovisno na kojem području se u tom trenutku nalazila, s time da joj je optuženi prilikom svake prijetnje govorio da će ju smaknuti i da neće biti među živima odnosno to je bio njegov uobičajeni vokabular. Što se tiče samog događaja koji je predmet ovog postupka isti se dogodio 11. svibnja 2016. Naime, tog dana ju je na mobitel [broj telefona] sa skrivenog broja nazvao optuženi, s time da se javila na taj skriveni broj iz razloga što ju na taj način kćer zove koja je u Americi, a kada se javila optuženi joj je kazao "što ne šalješ ključ od stana", na što je optuženom kazala da se obrati sudu, a na to joj je optuženi odgovorio "nemam ja što sa sudom, sam ću ti presuditi, neće te biti među živima, smaknut ću te". Prilikom ovog razgovora se nalazila u stanu na adresi [adresa], te je s njom za vrijeme ovog razgovora bila prijateljica EF, međutim ista nije mogla čuti razgovor obzirom da ga nije stavila na zvučnik, međutim ista je vidjela da je bila sva uznemirena pogotovo iz razloga što joj je optuženi uz navedene prijetnje kazao i da zna gdje stanuje te da nosi crno-bijeli kišobran što je istina te je upravo taj kišobran odnijela u policijsku postaju. Optuženom je na to kazala da li je svjestan da joj prijeti na što joj je on odgovorio "ja ću uzeti stvari u svoje ruke, ja ću ti presuditi, neće te biti među živima". Nakon što je završila razgovor sa optuženim odmah je EF ispričala što joj je optuženi kazao u telefonskom razgovoru, a isto tako je o tome obavijestila istog dana i svoju odvjetnicu CFP. Isto tako je vezano za ovaj događaj podnijela i prijavu policijskoj postaji, ali se nije mogla sjetiti da li je to bilo istog dana ili možda par dana nakon samog događaja. Ne zna zašto je optuženi spominjao ključ od stana u ovom razgovoru jer je isti u to vrijeme bio deložiran iz stana, s time da to nije bio jedini put, već je isti iz tog stana bio dva puta deložiran. Što se tiče samog razgovora tog 11. svibnja 2016. kazala je da ju je optuženi najprije nazvao sa ovog skrivenog broja, a odmah potom ju je nazvao sa broja kojeg i danas ima memoriranog u svom mobitelu, a radi se o broju 00387-62-168-530. Već je naprijed navela da ovo nije bila jedina prijetnja obzirom da ju je optuženi zvao u više navrata te joj u više navrata prijetio. Od svih ovih prijetnji pa tako i od one koja joj je upućena 11. svibnja 2016. je osjetila strah zbog čega je zatražila i liječničku pomoć te su joj od liječnika prepisani Praxiteni ili neko drugo sredstvo za smirenje. Optuženog nikada nije zvala jer nije niti imala njegov broj mobitela, jedino su se viđali na sudu, dakle isključivo se radilo o pozivima koje je on upućivao njoj, s time da se radilo o pozivima kako sa fiksne tako i mobilne linije, međutim svi ti pozivi su bili iz Bosne, to zna s obzirom na pozivni broj. Također je dodala da je jedne prigode prilikom ovih prijetnji čak kazala optuženom da li je on svjestan da joj prijeti i da ću ga prijaviti policiji na što joj je on odgovorio da on ima braću koja će to za njega odraditi. Isto tako jedne prigode na sudskom hodniku nakon završetka ročišta optuženi joj je prstom prijetio kroz zube, a isto tako susjedi ga vide kako ulazi u dvorište gdje se nalazi ovaj stan u [adresa] te kako se biciklom vozi oko zgrade. Na posebno pitanje opunomoćenika je odgovorila da nakon prve i druge deložacije optuženog je stan nastavila koristiti njezina majka. I dalje sve ove prijetnje smatra ozbiljnim, i dalje se smatra ugroženom te i dalje osjeća strah za svoj život. Na posebno pitanje branitelja optuženog što joj je nakon razgovora sa optuženim 11. svibnja 2016. kazala prijateljica EF, odgovorila je da joj je ista kazala da optuženi nije normalan čovjek, zapravo ista joj je uvijek govorila da ne zna kako uopće ima snage za sve to te kako ju nije strah. Protiv optuženog je sigurno podnijela pet, šest kaznenih prijava zbog prijetnji, s time da ne zna razloge zbog čega su te prijave odbačene. Na daljnje pitanje kako je prepoznala da je 11. svibnja 2016. zove optuženi, odgovorila je da se optuženi nikada ne predstavi niti ne kaže dobar dan već je te prigode najprije kazao "što ti ne šalješ ključeve od stana u [adresa], tako da je ne samo po sadržaju njegovih riječi već i po glasu prepoznala da se radi o optuženom, pa tko bi je drugi tražio da mu pošalje ključeve stana.

7. Iz iskaza svjedokinje EF od 11. srpnja 2024. (list 67-68 spisa) proizlazi da su ona i oštećena kao tužiteljica prijateljice već više od 50 godina te zna da joj se ista potužila u vezi stana govoreći joj da je njezina majka kupila stan pa da je osoba koja je stan prodala tražila neke novce ali ne zna da li je HF toj osobi ostala dužna. Kazala je da ima 75 godina, da je starija osoba tako da se ne može svega sjetiti, ali ono što joj je ostalo u sjećanju je to da joj je HF onako općenito kroz razgovor znala kazati da joj je ta osoba prijetila koja je prodala stan, ali nije mogla govoriti o nikakvih konkretnim riječima. Uopće ne poznaje tu osobu koja je prodala stan Mirjaninoj majci, istog je vidjela samo jedne prigode i to prije 10 godina na sudu. Nikada nije bila prisutna nekom događaju u kojem bi ta osoba prijetila HF niti je ikada bila nazočna nekom događaju da bi ta osoba telefonskim putem prijetila HF. Na posebno pitanje opunomoćenika oštećene kao tužiteljice je odgovorila da prije 10 godina u [adresa] kada je vidjela tu osobu koja je prodala stan nije bilo nekog događanja da bi se ona ili netko drugi njega uplašili.

8. Iz iskaza svjedokinje CFP od 11. srpnja 2024. (list 68-69 spisa) proizlazi da optuženog poznaje kroz sudske postupke u kojima je zastupala SF a radilo se o najmanje 10 sudskih postupaka koji su se vodili u [adresa] te za vrijeme trajanja tih postupaka je bilo dosta nezgodnih situacija koje su upućivale na nasilno ponašanje optuženog. Spomenula je tako jednu situaciju kada je donesena pravomoćna presuda kojom je utvrđeno da je oštećena kao tužiteljica vlasnica stana, da je optuženi unatoč pravomoćnoj presudu provalio u stan te iz njega izbacio stvari oštećene kao tužiteljice te je u taj isti stan stavio podstanara. Isto tako optuženi vezano za isplatu kupoprodajne cijene je tvrdio da je primio jedan dio dok drugi dio koji je uplaćen putem uplatnice da nije dobio u Njemačku, međutim trebalo je dvije godine da se utvrdi da je u konačnici optuženi primio i taj drugi dio kupoprodajne cijene, a time samo želi ukazati na to kako optuženi iskrivljuje činjenice. Isto tako, prilikom rasprava koje su se vodile na sudu u [adresa] optuženi je na sudskom hodniku uporno gledao nju i oštećenu kao tužiteljicu, stiskao zube i nešto mrmljao, a isto tako je jednom njezinoj stranci dizao prste i na taj način prijetio, a jednom prilikom kada je izlazila iz toaleta na sudu vidio ju je optuženi, dignuo se sa stolice, krenuo prema njoj i međusobno su se sudarili jer je krenuo svojim ramenom prema njezinom tijelu. Što se tiče samog događaja koji je predmet ovog postupka misli da je od toga prošlo 8 i više godina. Naime, tada se nalazila u svom stanu te ju je na telefon nazvala oštećena kao tužiteljica te je ista bila van sebe. Te prigode joj je kazala da ju je nazvao optuženi te da joj je kazao da zna gdje stanuje i da zna kakav kišobran ima odnosno da ima crno bijeli kišobran, a upravo joj je oštećena kao tužiteljica kazala da ona ima crno bijeli kišobran pa je iz toga izvukla zaključak da nju optuženi prati jer drugačije to ne bi mogao niti znati. Isto tako joj je kazala da joj je optuženi uz te riječi prijetio i likvidacijom, ali se sada zbog proteka vremena nije mogla sjetiti koju točno riječ je kazao da li likvidacija ili ubojstvo, ali svakako je bilo u tom kontekstu. Kada joj je predočen dio iskaza od 26. rujna 2019. na listu 62 spisa, a u kojem je navela da joj je oštećena kao tužiteljica kazala da joj je optuženi rekao da će ju smaknuti, navela je da ostaje kod tog dijela iskaza obzirom da joj je tada sve bilo svježije te vremenski bliže samom događaju. Također joj je oštećena kao tužiteljica te prigode kazala da se boji i da misli da će ju optuženi ubiti. Ne zna odnosno ne može se sjetiti gdje se oštećena kao tužiteljica nalazila u trenutku kada je zaprimila prijetnje od optuženog te se sada nije mogla sjetiti da li je sa nekim bila u društvu, a kada joj je predočen dio iskaza od 26. rujna 2019. u kojem je navela da joj je oštećena kao tužiteljica kazala da je u stanu bila sa prijateljicom kojoj ona (svjedokinja) ne zna ime, navela je da je točno to što joj je predočeno jer se sada po predočenom iskazu toga sjetila. Inače oštećena kao tužiteljica joj je znala govoriti da ju optuženi zove, da joj prijeti ali ništa ozbiljno kao što je bilo ove prigode. Kada joj je predočen dio iskaza od 26. rujna 2019. na listu 61 spisa, zadnji redak, koji počinje s riječi "sjećam se ", a završava na listu 62 spisa, treći redak, s riječi "njega učiniti", u kojem se navela da se sjeća da je optuženi oštećenu jednom zovnuo dok je bila sa kćerkom na kruzeru i tom prilikom joj je rekao da će je likvidirati, na što mu je HF rekla da će u tom slučaju i on odgovarati, da bi joj CF rekao da on nije toliko lud, da on ima ekipu koja će to za njega učiniti” navela je da je točno to što joj je predočeno te se sada po predočenom iskazu sjetila da joj je oštećena kao tužiteljica kazala za tu prijetnju, a to je bilo kada je njezina kćer došla iz Amerike pa su zajedno otišli na kruzer te joj je ta prijetnja upravo zbog kruzera ostala u sjećanju. Oštećena kao tužiteljica je i prije ove konkretne prijetnje u kojoj se spominje crno bijeli kišobran osjećala strah od optuženog, a nakon prijetnje je još više bila u strahu, te ju je tog dana zvala nekoliko puta, ista je bila sva ukomirana, a potom ju je kroz naredni period sigurno još nazvala 10-tak puta te su o tome razgovarale, a okidač za sve i za njezin najveći strah je bilo upravo to što je optuženi spomenuo crno bijeli kišobran iz čega je ona zaključila da ju optuženi prati i da se radi o vrlo ozbiljnoj prijetnji koju je izrekao u vidu da će ju smaknuti. Koliko se sjeća oštećena kao tužiteljica joj je kazala da je podnosila kaznene prijave protiv optuženog ne samo za ovaj događaj nego i za neke druge. Na posebno pitanje opunomoćenika oštećene kao tužiteljice je odgovorila da je sa oštećenom kao tužiteljicom i dalje u kontaktu jer se čuju vezano za predmete koji su i dalje u tijeku pa tako porazgovaraju o nekim drugim stvarima te joj u tim razgovorima oštećena kao tužiteljica i dalje spominje strah od optuženog. Na posebno pitanje branitelja optuženog je odgovorila kako je već naprijed navela da je zastupajući oštećenu kao tužiteljicu pokrenula sigurno 10 sudskih postupaka, ali je i optuženi protiv oštećene kao tužiteljice također pokretao sudske postupka ali u manjem broju, možda 2-3 postupka. Oštećena kao tužiteljica je protiv optuženog također pokrenula postupak radi naknade štete iz razloga što su sve njezine stvari nestale iz stana u koji je optuženi protupravno ušao. Ne zna da li je oštećena kao tužiteljica prijavljivala optuženog zbog držanja oružja. Misli da oštećena kao tužiteljica nikada nije zvala optuženog niti njegovu djecu kako bi sa njim pokušala na taj način uspostaviti kontakt.

9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene kao istinit i vjerodostojan obzirom da je iskazujući detaljno, okolnosno i sigurno, na životan i logičan način opisala kako cjelokupnu povijest odnosa sa optuženim tako i cjelokupnu dinamiku zbivanja inkriminirane prigode, odnosno sadržaj telefonskog razgovora sa optuženim te riječi prijetnje koje joj je prilikom tog razgovora uputio. Ovakav iskaz oštećene, iako o samom događaju nema neposredna saznanja je potvrđen iskazom svjedokinje CFP koju je nakon samog događaja oštećena telefonskim putem obavijestila o prijetnji koju joj je uputio optuženi te njezin iskaz, ne samo u odnosu na inkriminirani događaj, već u cjelini zajedno sa iskazom oštećene čini zaokruženu cjelinu na temelju čega je sud utvrdio sve okolnosti samog događaja.

10. Ovdje u prvom redu treba kazati kako je nesporno da između optuženog i oštećene postoje narušeni odnosi koji svoju podlogu imaju u imovinskopravnim sporovima vezano za stan u [adresa], pri čemu optuženi i oštećena na dijametralno suprotan način opisuju svoje međusobne odnose. Optuženi tako navodi da nikada ranije, pa tako niti inkriminirane prigode nije prijetio oštećenoj, već da je ona ta koja njemu prijeti govoreći mu da će mu se napiti krvi, da će mu zabraniti dolazak u [adresa], da će Hrvatska za njega biti tijesna, da će mu zabraniti graditi, da mu neće dati mira dok je živa. S druge strane oštećena je u svom iskazu navela da joj je prije inkriminiranog događaja optuženi u više navrata prijetio da će je smaknuti i da neće biti među živima što je bio njegov vokabular, a prilikom jednog takvog razgovora, kada mu je oštećena rekla da li je svjestan da joj prijeti i da će ga prijaviti policiji optuženi joj je odgovorio da on ima braću koja će to za njega odraditi. Također je navela kako joj je optuženi jedne prigode na sudskom hodniku nakon završetka rasprave prstom prijetio kroz zube. Tijekom postupka je u svojstvu svjedoka iskazivala AF koja je dugogodišnja prijateljica oštećene, a ista je u svom iskazu navela da joj je oštećena kroz razgovor znala kazati da joj osoba koja je prodala stan (što bi bio optuženi) prijeti, ali nije mogla govoriti o nikakvim konkretnim riječima prijetnje. Obzirom da su optuženi i oštećena vodili dugogodišnje sporove u kojima je oštećenu u mnogobrojnim postupcima protiv optuženog zastupala odvjetnica Tea Milanković-Podzbrenički logično je da je ista bila uključena u odnos između optuženog i oštećene pa je tako ista u svojstvu svjedoka u odnosu na zbivanja prije samog inkriminiranog događaja navela da je prilikom rasprava koje su se vodile na sudu u [adresa] optuženi na sudskom hodniku uporno gledao nju i oštećenu kao tužiteljicu, stiskao zube i nešto mrmljao, a isto tako je jednom njezinoj stranci dizao prste i na taj način prijetio. Također je po predočenom iskazu 26. rujna 2019. potvrdila kako se sjeća da je optuženi oštećenu jednom zovnuo dok je bila sa kćerkom na kruzeru i tom prilikom joj je rekao da će je likvidirati, na što mu je HF rekla da će u tom slučaju i on odgovarati, da bi joj CF rekao da on nije toliko lud, da on ima ekipu koja će to za njega učiniti”.

11. U pogledu odnosa između optuženog i oštećene, imajući u vidu ono što je navedeno u točki 10. presude, sud je prihvatio iskaz oštećene kao tužiteljice kao istinit i vjerodostojan, a koji iskaz je potvrđen iskazom svjedokinje EF, koja iako nije govorila o nikakvim konkretnim riječima prijetnje, ipak je potvrdila da je imala saznanja o tome da je oštećenoj osoba koja je prodala stan prijetila, a svoja saznanja crpi iz razgovora sa oštećenom obzirom da se radi o dugogodišnjim prijateljicama, pa je životno i logično da joj se o takvim stvarima i povjerila. U odnos između optuženog i oštećene je zbog brojnih sudskih postupka u kojima je zastupala oštećenu kao tužiteljicu bila uključena njezina odvjetnica Tea Milanković-Podbeznički koja je u svom iskazu sukladno iskazu oštećene opisala situaciju u kojoj je optuženi prijetio oštećenoj na sudskom hodniku, kojem događaju je osobno prisustvovala, kao i situaciju kada joj se oštećena povjerila da joj je optuženi prijetio telefonskim putem smrću kojom prigodom joj je kazao da ima svoju braću/ekipu koja će to za njega odraditi. Nadalje, svjedokinja CFP je vezano za same sporove između optuženog i oštećene navela kako je optuženi kada je donesena pravomoćna presuda kojom je utvrđeno da je oštećena kao tužiteljica vlasnica stana, unatoč pravomoćnoj presudi provalio u stan te iz njega izbacio stvari oštećene kao tužiteljice te je u taj isti stan stavio podstanara. Oštećena kao tužiteljica je navela da optuženi dva puta bio deložiran iz stana koji je predmet njihovog spora, dok je optuženi u svojoj obrani naveo kako stan koji je predmet postupka između njega i oštećene smatra svojim stanom jer oštećena za njega nije ništa platila samo je platila njezina majka, a na pitanje da li je u sudskom postupku morao oštećenoj predati u posjed stan odgovorio je da je ona sama ušla u stan, valjda joj je sud dopustio da uđe u stan, a po njegovom mišljenju ista je imala neku vezu u sudu, a to je poznato u cijelom [adresa]. Iz naprijed navedenog sud je utvrdio kako je optuženi očigledno nezadovoljan razvojem situacije u sporovima koje je vodio protiv optužene istoj u više navrata prije inkriminiranog događaja upućivao prijetnje smrću o čemu se oštećena povjeravala svojoj prijateljici EF, a isto tako i odvjetnici CFP koja je uostalom i neposredno nazočila situaciji na sudskom hodniku kada je optuženi prijetio oštećenoj, iz kojeg razloga sud nije prihvatio obranu optuženog u kojoj je naveo da nikada nije prijetio oštećenoj kao tužiteljici, jer je ovakva obrana suprotna iskazima oštećene kao tužiteljice i pogotovo svjedokinje CFP, koje iskaze je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne, a optuženi na ovakav način pokušava prikazati oštećenu kao tužiteljicu nasilnom osobom koja je njemu upućivala prijetnje, istodobno prikazujući sebe kao određenu žrtvu, jer je izložen stalnom teroru od oštećene, međutim ovakvu obranu sud nije prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu, već usmjerenu na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti.

12. Optuženi je u svojoj obrani naveo da stan koji je bio predmet spora i dalje smatra svojim stanom, a da je oštećena kao tužiteljica uspjela u sporu isključivo iz razloga što ima veze na sudu u [adresa], iz čega je i dalje, unatoč proteku vremena razvidno kako je optuženi revoltiran ishodom sudskog postupka, te je po ocjeni suda optuženi za vrijeme trajanja sudskog postupka kada je u dva navrata bio i deložiran iz stana koji je predmet postupka, nezadovoljan tijekom sudskih postupka učestalo prijetio oštećenoj što je obrazloženo u prethodnim točkama presude, a takav obrazac ponašanja je nastavio i 11. svibnja 2016., kada joj je u telefonskom razgovoru uputio riječi prijetnje sadržane u činjeničnom opisu, pri čemu je ponovno, kao i više puta ranije podloga za takvo protupravno postupanje nezadovoljstvo načinom na koji se odvijaju sudski postupci, koji očigledno nisu išli njemu u korist.

13. Jednako kao i u odnosu na ponašanje optuženog prije samog telefonskog razgovora koji je predmet postupka, oštećena kao tužiteljica je detaljno i okolnosno opisala sadržaj telefonskog razgovora i riječi koje joj je uputio optuženi inkriminirane prigode, pa je tako navela da je optuženog prilikom prvog razgovora kada je spomenuo ključ i Bosnu uputila da se obrati sudu, a on joj je kazao da sa sudom nema ništa, iz čega je razvidno da je optuženi već tada bio nezadovoljan samim tijekom sudskih postupaka, a takav revolt je i dalje prisutan nakon što su postupci okončani jer smatra da je oštećena kao tužiteljica uspjela u sporu samo zato što je imala veze na sudu u [adresa] kako je naveo u svojoj obrani, te joj je tada, nakon što je kazao da sa sudom nema ništa, kao i u više navrata ranije uputio riječi prijetnje da će joj sam presuditi, da će je smaknuti, da neće biti među živima, da zna gdje stanuje i da nosi crno bijeli kišobran nastavljajući na takav način sa protupravnim postupanjem koje uvijek ima istu podlogu, a to je nezadovoljstvo na koji se način odvija sudski postupak koji nije išao njemu u korist. Oštećena kao tužiteljica je navela da je o telefonskom razgovoru i prijetnjama koje joj je uputio optuženi obavijestila svoju odvjetnicu CFP, koja je u svom iskazu potvrdila da ju je oštećena nazvala, da je bila ukomirana, van sebe, da joj je optuženi rekao da zna gdje stanuje i da zna kakav kišobran ima, odnosno da ima crno bijeli kišobran te da joj je te prigode prijetio likvidacijom, a nakon predočenog iskaza od 26. rujna 2019. je potvrdila da joj je što se tiče konkretnih riječi kazao da će je smaknuti. Dodala je kako ju je nakon toga kroz naredni period oštećena zvala 10-ak puta te su razgovarali o toj prijetnji, da joj je oštećena rekla da se boji optuženog, a da joj je najveći strah bio da je optuženi prati jer je spomenuo kakav ima kišobran.

14. Sud je i u odnosu na sadržaj telefonskog razgovora i riječi prijetnje koje je oštećenoj uputio optuženi u cijelosti prihvatio njezin iskaz kao istinit i vjerodostojan, pri čemu je evidentno da se inkriminirane prigode nije radilo o izoliranom incidentu, već o ustaljenom obrascu ponašanja optuženog, o čemu je oštećena konkretne prigode, kao i ranije obavještavala svoju odvjetnicu CFP, koja je u svom iskazu potvrdila ono što je navela i sama oštećena vezano za sadržaj telefonskog razgovora, pa iako svjedokinja CFP nije u svom iskazu navela identične riječi koje je u svom iskazu navela oštećena, treba kazati kako je od događaja proteklo više od 8 godina, a obzirom da su prijetnje upućene oštećenoj onda je životno i logično da se ona najbolje, odnosno najtočnije sjećala svih riječi koje joj je izrekao optuženi, međutim svjedokinja CFP je u svom iskazu potvrdila da joj je oštećena kazala odmah nakon telefonskog razgovora sa optuženim da joj je prijetio smrću na način da joj je kazao da će je smaknuti i da zna gdje stanuje te da nosi crno bijeli kišobran.

15. Obzirom da je sud utvrdio da događaj od 11. svibnja 2016. godine nije bio izolirani incident, već da je optuženi i ranije prijetio oštećenoj o čemu je ona obavještavala svoju odvjetnicu CFP, nije životno ni logično da bi oštećena, da nije bilo prijetnji upućenih od strane optuženog, ne samo inkriminirane prigode već i ranije, sve te događaje inscenirala i o tome obavještavala svoju odvjetnicu koja je uostalom svjedočila na sudskom hodniku ponašanju optuženog koje odudara od onoga kako ga je on opisao u svojoj obrani (da nije nikome nikada prijetio), pri čemu sud također ne vidi nikakvog objektivnog razloga zašto bi svjedokinja CFP neistinito iskazivala i sebe izlagala davajući lažan iskaz da se događaji nisu odvili onako kako je to opisala u svom iskazu, s time da je ista kao odvjetnica dobro upoznata sa posljedicama davanja lažnog iskaza, a zasigurno zbog jedne stranke, unatoč tome što ju je zastupala u više postupka, ne bi ugrožavala svoju odvjetničku djelatnost lažnim svjedočenjem na sudu.

16. Nadalje, oštećena kao tužiteljica je navela da je inkriminirane prigode za vrijeme razgovora sa optuženim s njom u stanu bila njezina prijateljica EF, međutim da ista nije mogla čuti razgovor obzirom da ga nije stavila na zvučnik, ali da je vidjela kako je uznemirena te joj je po završetku razgovora sa optuženim ispričala što joj je kazao u telefonskom razgovoru. Svjedokinja EF je u svom iskazu navela da nije bila prisutna nekom događaju u kojem bi osoba koja je prodala stan prijetila oštećenoj, niti je ikada bila nazočna nekom događaju da bi ta osoba telefonskim putem prijetila oštećenoj. Iako svjedokinja EF nije potvrdila iskaz oštećene da je bila prisutna telefonskom razgovoru inkriminirane prigode, navedena okolnost ne utječe na vjerodostojnost iskaza oštećene kojeg je sud cijelosti prihvatio kao istinit, životan i logičan, a koji iskaz je u skladu sa iskazom svjedokinje CFP,što je obrazloženo u prethodnim točkama, pri čemu je sud prilikom ocjene dokaza uzeo u obzir da se događaj koji je predmet postupka dogodio 2016. godine, a sama svjedokinja AF je navela u svom iskazu da ima 75 godina, da je starija osoba i da se ne može svega sjetiti, što je po ocjeni suda i bio razlog zašto se nije mogla sjetiti konkretnog događaja koji je predmet postupka, međutim ista je potvrdila da joj je oštećena govorila da joj je osoba koja je prodala stan prijetila, ali da se ne može sjetiti točnih riječi, što samo potvrđuje činjenicu da je svjedokinja ipak bila upoznata sa prijetnjama od strane optuženog, ali da su protek vremena i njezina životna dob doprinijeli tome da se nakon osam godina nije mogla sjetiti konkretnih riječi prijetnji, kao niti konkretnog događaja inkriminirane prigode za koji je sud na temelju iskaza oštećene kao tužiteljice i svjedokinje CFP utvrdio da se dogodio na način kako su iste navele u svojim iskazima.

17. Optuženi je u svojoj obrani negirao, ne samo da inkriminirane prigode, već i ranije nikada nije prijetio oštećenoj, međutim sud je za prijetnje i ponašanje optuženog prije samog inkriminiranog događaja u točki 11. presude obrazložio zašto ne prihvaća njegovu obranu, a iz istih razloga ne prihvaća dio obrane u kojoj navodi da nije zvao oštećenu i da joj nije prijetio 11. svibnja 2016., jer je takva obrana suprotna iskazima oštećene kao tužiteljice i svjedokinje CFP.

18. Sud je iz činjeničnog opisa ispustio „smaknut ću te na svoj način” obzirom da oštećena u svom iskazu nije navela da joj je točno te riječi uputio optuženi, kao i dio u zadnjem retku činjeničnog opisa „te je time istoj ozbiljno prijetio da će ju usmrtiti”, obzirom da navedeno predstavlja zakonski opis kaznenog djela.

19. Da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnim prijetnjama proizlazi iz riječi koje je optuženi uputio oštećenoj, i to „sam ću ti presudit, neće te više biti među živima, smaknut ću te, neće te biti među živima, znam točno gdje živiš, nosiš crno- bijeli kišobran”. Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Tako izgovorene riječi od osobe s kojom oštećena vodi mnogobrojne sudske sporove i koja je prije samog inkriminiranog događaja upravo zbog nezadovoljstva razvojem sudskih sporova koji nisu išli u njegovu korist oštećenoj u više navrata upućivao prijetnje u svakom slučaju predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenoj da će ju usmrtiti. Radi se o ozbiljnoj prijetnji koja je po svom karakteru i s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha.

20. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog koji oštećenoj upućuje inkriminirane riječi stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje.Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo bio svjestan da su izgovorene riječi objektivno podobne izazvati osjećaj straha te je upravo optuženi i postupao s namjerom da ustraši oštećenu, a radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje adresata, koje svoju podlogu ima u narušenim odnosima koji su posljedica imovinskopravnih sporova i nezadovoljstva optuženog samim tijekom sudskih postupaka koji ne idu njemu u korist. Ovdje je potrebno istaknuti kako u činjeničnom opisu nije posebno opisana izravna namjera kao sastavnica krivnje kako je to uobičajeno kod kaznenih djela prijetnje u vidu „u cilju da ga ustraši”. Međutim, činjenični opis kaznenih djela koja se mogu počiniti samo sa izravnom namjerom, kao što je slučaj kod kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11, ne moraju sadržavati sastavnice krivnje, nego je dostatno da se iz činjeničnog opisa može zaključiti o subjektivnom odnosu optužene osobe prema djelu kao i drugim sastavnicama krivnje te da se sve to dosljedno odrazi i u pravnom opisu djela, čemu je u konkretnom slučaju optužnicom u cijelosti udovoljeno.

21. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 za koje je oglašen krivim.

22. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

23. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio kaznenu neosuđivanost, kako prije tako i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, njegovo korektno držanje pred sudom, protek vremena od počinjenja djela, da je u vrijeme počinjenja djela bio prekršajno neosuđivan, dok je otegotno cijenio naknadnu prekršajnu osuđivanost zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti pučansva od zaraznih bolesti.

24. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako uzete su u obzir i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, a to je nezadovoljstvo samim tijekom sudskih postupka koje vodi sa oštećenom, a koji nisu išli u njegovu korist, što ga nikako ne opravdava u počinjenju djela, ali ima biti cijenjeno prilikom odluke o kazni.

25. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je prvenstveno vodio računa da se radi o optuženom u dobi od 80 godina koji je kazneno neosuđivan, kako prije tako i nakon počinjenja djela od kojeg je proteklo više od 8 godina, slijedom čega je ocjena suda da kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje i ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe, koliko god ga iste teško pogađale ne može rješavati ispoljavanjem nasilja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 2 (dvije) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

26. Sud je primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24) nisu blaže za optuženog.

27. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP/08 optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 150,00 eura, pri čemu je sud uzeo u obzir da optuženi ostvaruje mjesečna primanja od 800,00 eura, da je prema vlastitom kazivanju srednjeg imovnog stanja, te da je u ovom postupku angažirao izabranog branitelja, slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija s time da je troškove postupka dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Isto tako, optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u vidu nužnih izdatka oštećene kao tužiteljice te nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećene kao tužiteljice, koji iznos će biti određen posebnim rješenjem ukoliko takav trošak bude zatražen.

U Zagrebu, 25. listopada 2024.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. oštećena kao tužiteljica HF, [adresa]

2. opunomoćenik oštećene kao tužiteljice odvjetnik DF – uz zapisnik s rasprave od 25. listopada 2024.

3. optuženi CF, [adresa]

4. branitelj optuženog odvjetnik Luka Radelić - uz zapisnik s rasprave od 25. listopada 2024.