Poslovni broj: 86 K-337/2022-48

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Davoru Dubravici, sucu pojedincu uz sudjelovanje Lucije Prtenjače, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽC, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019 – dalje u tekstu KZ/11), koji je pokrenut u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-151/22 od 10. ožujka 2022., nakon provedene i zaključene javne rasprave 22. listopada 2024., dana 24. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

Na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24 u daljnjem tekstu ZKP/08)

Okrivljenik ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. Ž i C, E, rođen **.**.1980. u [adresa], trgovac, razveden, otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno, nezaposlen, povremeno radi, s mjesečnim primanjima od 600-700 eura, neosuđivan,

k r i v  j e

što je dana 06. prosinca 2019. u Zadru da se protupravno okoristi od oštećenog CC pozajmio 20.000,00 EUR-a pri čemu je i potpisao izjavu po kojoj se obvezao isti iznos vratiti do 1. lipnja 2020., a zatim 12. ožujka 2020. sa istim ciljem od oštećenog zatražio pozajmicu još 7.000,00 EUR-a, što mu je oštećeni također dao, a okrivljeni o istome sačinio izjavu ponovno se obvezujući novac vratiti do 1. lipnja 2020., što nije učinio, jer mu nije niti namjera bila novac vratiti, već je 27. prosinca 2020. oštećenom CC ponudio laku zaradu navodeći da je njegov prijatelj u krizi i da mu hitno treba 600,00 EUR-a, a da će CC za deset dana vratiti 1.000,00 EUR-a, što je oštećeni prihvatio, te okrivljenom dao ovih 600,00 EUR-a, međutim okrivljeni nije oštećenom vratio ništa od navedenog novca, čime ga je oštetio za 27.600,00 EUR -a (oko 207.000,00 kuna), a za isti iznos se okoristio,

dakle, s ciljem da sebi pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist, doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine- prijevarom opisano po čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11.

pa se na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11 okrivljenik ŽC

osuđuje na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

te se na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljeniku ŽC

izriče

UVJETNA OSUDA

pa se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 djelomično se prihvaća imovinskopravni zahtjev oštećenika CC u visini od 19.070,00 eura (devetnaesttisućasedamdeseteura) te se nalaže okrivljeniku ŽC navedeni iznos isplatiti oštećeniku CC, dok se u preostalom iznosu upućuje u parnicu.

Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 prema okrivljeniku ŽC se uz uvjetnu osudu nalaže i posebna obveza da u roku od 8 (osam) mjeseci od dana pravomoćnosti ove presude oštećeniku CC naknadi štetu i isplati iznos od 19.070,00 eura (devetnaesttisućasedamdeseteura).

Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 okrivljenik se upozorava da će sud opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako okrivljenik ŽC tijekom danoga mu roka ne izvrši obveze koje su mu naložene.

Temeljem čl. 189. st. 1. ZKP/08 vraćaju se okrivljeniku ŽC privremeno oduzeti predmeti oduzeti temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU Zadarske, broj 00227582 od 7. prosinca 2021 i to mobilni uređaj marke Huwai pro a koji je na čuvanje preuzeo okrivljenik ŽC.

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku ŽC snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura (stoeura) u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. ODO Zadar podnijelo je dana 10. ožujka 2022. optužnicu poslovni br. KO-DO- 151/2022 protiv okrivljenika ŽC, zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevara, opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11.

2. Okrivljenik je u svom stavu o osnovanosti optužbe izjavio da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. Okrivljenik je u svom prvom iskazu naveo da je istina da je od CC posudio iznos na taj datum koji je bio ovjeren na 20.000,00 eura, a CC mu je dao ili 10 ili 10 ipo tisuća dolara, obavezao se da će mu vratiti. Iznos je bio za osnivanje strat up-a. Nakon toga je od njega posudio 3 ipo ili 4 tisuće dolara. Radi svoje nagrade i kamate je tražio da mu ovjeri puno veći iznos. Zna da mu je nešto vratio. Nudio mu je za taj isti iznos donije udjele u iznosu novca koji mu je dao, ali je CC trebao novac nazad. Točno je da je od CC posudio 600 eura koje mu nije vratio do danas. Sreo je CC i dao mu nov broj telefona, da popiju kavu i vrati mu novac. Novac koji je vratio CC je od toga što je netko drugi kupio udjele u tvrtki. Ni kad je CC davao novac ni kad ga je primao nije bilo svjedoka. Nije imao namjeru dovoditi CC u zabludu. Bili su u komunikaciji. CC je upoznao u svibnju ili lipnju 2019 preko EC. Zna da je CC pomorac. Na upit čim se bavi govori da je osnivač start up - a koji se trebao baviti kompjuterskim rezervacijskim sustavom. Izrada sustava je u tijeku. MC je bio s njim od početka ali nije pokazao znanje za izradu aplikacije. Izjavu o posudbi novca je ovjerio kod javnog bilježnika. Novac mu je trebao za kupnju opreme oko 15 tisuća kuna, preuredio je ured, za let u Estoniju. CC je rekao da će vratiti novac kad dobije investiciju i trebao je dobiti veliki novac preko burze. U Estoniju je morao ići da bi postao e-građanin. Potrošio je novac koji mu je dao CC. Molio je CC za 600 eura da mu posudi, rekao je da će mu vratiti za deset dana 1000 eura. Trebao mu je za tekuće poslove. Nije vratio CC taj novac. Aplikacija će biti gotova, postoji demo. Nakon toga ide beta verzija. To financira prodajom udjela.

4. U svojoj obrani pred ODO Zadar je naveo da CC pozna preko EC. Imao je ideju za napraviti računalnu aplikaciju, CC je predložio da pomogne. CC je pitao što dobija za uzvrat. CC mu je dao između 10ipo i 11 tisuća dolara a potpisao je na veći iznos. Za taj novac su kupili opremu i otišao u Estoniju. MC koji je s njim radio je predložio koju opremu da se kupi. Nakon toga je od CC posudio još oko 3ipo tisuće dolara. A CC je tražio da mu ovjeri na već iznos kao kamatu. Kasnije je ponudio CC udio u firmi ali nije htio. S CC je izričito dogovorio posudbu a osigurao se s papirom od 20 tisuća eura. Novce mu je dao u auto nasamo i nema svjedoka o tome. Kasnije je posudio od CC 600 eura i rekao mu da će mu vratiti. MC je pomagao oko izrade aplikacije negdje do srpnja 2020. Poslije toga se okupio tim od deset programera u kolovozu 2020. Start up nije postojao prije. Nemaju prihode, ne plaća programere, oni su dobili udjele, osnovali tvrtku u Nizozemskoj. Sve to je nastupilo nakon CC. Stoji iza svog duga CC ali ne u tom iznosu.

5. Okrivljenik je u svojoj obrani na raspravi naveo da ostaje pri obrani pred ODO Zadar. Želi dodati da se od 2019. CC i on druže preko EC i CC je iskazao interes za kupnju udjela u njegovom projektu, a taj iznos se kasnije pretvorio u dug jer je CC rekao da želi izaći van projekta zbog drugih financijskih gubitaka i da mu je taj novac jako bitan i da ima problema sa suprugom oko novca. On nikad nije pobjegao od toga da CC vrati ono što mu je dao, ali kako je već naveo, on mu je dao manji iznos od onoga na koji je sklopljena pozajmica, a što je i objasnio radi čega. Situacija je bila takva da je ispalo da MC nije sposoban izraditi informatičko rješenje za koje je mislio da može, došla je korona u ožujku 2020. i sve je stalo. Cijelo vrijeme nakon toga je CC dolazio u ured i pratio kako se razvija projekt. On je čuo da je CC ulagao novac u razne projekte, između osta log i kripto valute i da je izgubio velik iznos novca, a praktički jedino što je imao potpisao je bio papir koji je on ovjerio o posudbi novca, a koji je trebao biti tehnička formalnost do osnivanja tvrtke. Kad su razgovarali, CC ga je pitao koliko će firma vrijediti. On mu je odgovorio da je to vrlo teško predviđati, ali da bi jedan posto tvrtke mogao vrijediti oko 5.000,00 EUR-a u početku pa je zato i stavljen iznos od 25.000,00 EUR-a, koji je trebao biti formalan. Istu takvu izjavu o pozajmici kao CC imao je SC kao i još neki drugi ljudi, ali oni nisu nikad zloupotrijebili taj papir. Ostali su se zaista i upisali kao suvlasnici tvrtke i nitko od njih nije odustao osim CC. Projekt koji su razvijali je i dalje u radu, oni promišljaju rješenja, ali dug je put do konačne realizacije takvih projekata. Npr. Uber je osmišljen 2009., a zaživio je tek 2014. On je u nekoliko navrata CC uplaćivao novac, kao što je već navedeno u postupku, i sveukupno mu je do danas uplatio 8.530,00 EUR-a. On je posudio novac od LC, i to 10.000,00 EUR-a, kako bi ih predao CC te su putem odvjetnika stupili u kontakt, ali CC je rekao da on želi cjelokupan iznos ili ništa. Tih 10.000,00 EUR-a nije mu uplatio jer u to vrijeme je CC odbijao kontakt, on nije imao ni njegov broj računa gdje bi uplatio taj novac pa ga je vratio LC, kojemu je trebao. Nakon toga se druga strana javila i majka je posudila novac od druge osobe i dala njemu te mu uplaćuje tih 8.200,00 EUR -a u dvije rate. Tražio je i sastanak s drugom stranom kako bi mogli dogovoriti modalitete vraćanja, a da bih kasnije ovdje u sudnici čuo da su tražili sastanak kako bi CC ublažio iskaz, što nije točno. Kad sve novce koji su navedeni u izjavi vrati, on će biti u minusu oko 12.000,00 EUR-a, on će to vratiti, ali bi volio da CC iskreno kaže koliko je novca stvarno dobio od njega. Na upit da navede koliki su troškovi bili u postupku osnivanja tvrtke i započinjanja posla, okrivljenik odgovara da je prostor koji su iznajmili u prostoru TIZ-a koštao najam 5.500,00 kuna mjesečno, bez režija, a u najmu su bili 8 do 9 mjeseci. Taj prostor nije bio uređen i bilo ga je potrebno urediti kao i kupiti potrebnu informatičku opremu, što je koštalo oko 17.000,00 kuna. MC je davao novac za razne stvari, između ostalog i za kupnju drva što je iznosilo oko 1.000,00 EUR-a sveukupno. Iznos od 11.000,00 USD-a koji je CC dao nije pokrio te izdatke. Putovanje u Estoniju je koštalo sveukupno do 2.000,00 EUR-a. Nakon ureda u TIZ-u su prešli na ured na poluotoku, gdje su jednu godinu iznajmljivali ured za 300,00 EUR-a mjesečno. Zbog neučinkovitosti uzrokovanog prevelikim posjetima tom uredu, otkazali su taj najam i sad se radi iz [adresa] u [adresa]. Sami troškovi osnivanja tvrtke u Nizozemskoj su sveukupno iznosili oko 10.000,00 EUR-a. Na upit da li je CC bio upoznat s njegovim imovinskim stanjem, okrivljenik odgovara da je bio upoznat, i to s njegovom privatnom situacijom, da je nezaposlen, da živi s majkom i razveden je. CC je bio upoznat s time da uzdržava maloljetnu djecu. U to vrijeme uzdržavao se surađujući s bookerima za izlete za Kornate te od toga zarađivao otprilike 10.000,00 EUR-a po sezoni. Nakon početka pandemije sve je to stalo i ostao je bez tog prihoda. Na upit suca, okrivljenik odgovara da se trenutno uzdržava radom u fušu na raznim poslovima, ali da će morati doći sebi i naći trajniji posao. Otac je dvoje djece od kojih starije ima 19 godina i uzdržavao ga je do prošle godine, a mlađeg sina od 12 godina i dalje uzdržava. Na upit suca da razjasni radi čega na izjavama potpisuje i ovjerava da je primio iznos od 20.000,00 plus 7.000,00 EUR-a, a u svojoj obrani iznosi da je stvarno primio manji iznos, okrivljenik odgovara da je to tako jer je CC inzistirao da se navede veći iznos jer bi to bilo ekvivalent udjela u tvrtki od 5 %, kako je ranije objasnio da bi 1 % tvrtke vrijedio oko 5.000,00 EUR-a. Na upit suca zašto je naveden tako kratak rok vraćanja posuđenog novca, a sam navodi, kao i drugi saslušani, da je postupak izrade aplikacije i stavljanje u funkciju dugotrajan, okrivljenik odgovara da je taj rok takav jer je trebao uplaćen iznos prijeći kao udio osnovane tvrtke koju su planirali ubrzo otvoriti u Estoniji. Međutim, zbog estonskog zakonodavstva kao i početka pandemije stvar je zapela i tvrtka nije osnovana u roku kako je planirano već kasnije u [adresa]. U Estoniju je putovao u prosincu 2019. Kako je već naveo, vratit će CC iznos koji je potpisao na izjavi iako taj iznos nije u cijelosti primio. Cjelokupan dug planira vratiti do lipnja 2025. Na upit branitelja okrivljenika, okrivljenik odgovara da do lipnja planiraju pustiti neku verziju aplikacije o kojoj se govori u ovom postupku, ali to će dakako ovisiti i o fondovima i ulagačkim platformama. Spreman je i voljan sjesti s oštećenikom i dogovoriti obračun i otplatu svog duga, a kako bi se izbjegle situacije o kojoj je i danas bilo govora uplaćivanja putem Air Cash platforme i slično.

6. U dokaznom postupku ispitan je svjedok oštećenik CC (l.s.77-81, 349- 350), svjedok EC (l.s.91-93), svjedok FC (l.s.93-96), svjedok MC (l.s.96-98), svjedok SC (l.s.240-241), svjedok LC (l.s.246-248), svjedokinja KC (l.s.248-250), te su pročitane izjave o pozajmici ( l.s. 3 i 4.), sms komunikacija (l.s. 5-7,20), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (l.s. 28), podatke o dohotku okrivljenika za 2020. i 2021. g. (l.s. 51-52), poslovna dokumentacija koju je dostavio branitelj (l.s.99-230), uplatnice (l.s.231-232), podnesak od 18. travnja 2024 (l.s.251-309), dokumentacija Porezne uprave (l.s. 324-334), dokumentacija Fine (l.s. 324-326), dopis A1 (l.s. 337), dokumentacija poslovnih banaka (l.s. 333,334,335,343,345 i 346), dokumentacija koju je dostavio branitelj (l.s.351-357, 376-380), poruke (l.s.309-310).

7. Ispitan kao svjedok oštećenik CC je naveo da je 2019. g. došao s broda i družio se sa svojim prijateljem EC, a povremeno im se u društvu počeo pridruživati ŽC kojega nije znao od ranije već ga je EC upoznao sa njime. On je znao pričati kako je bio prevaren od nekih ljudi za novac i od podstanara, a JC mu je rekao da ih on može srediti na što on nije reagirao. Može reći da je JC bio galantan prema njemu i njemu se činio kao uredna osoba. Njemu je **.**.2019. JC zatražio da mu posudi 20.000,00 eura. Njemu je to bilo malo čudno jer ga je kratko poznavao, ali je ipak pristao, dao mu novac o čemu je on sam sastavio izjavu i ovjerio je kod javnog bilježnika. Prije toga se raspitivao kod EC o JC, a on mu je rekao da je i on znao JC posuditi i da mu je on vraćao novac pa se onda i on odlučio na to. JC mu je pričao da će kupiti neke kompjutere i razvijati neki softver i to prodati pa da će od toga zaraditi 5-6 milijuna eura u par mjeseci, te je isticao kako će JC, ĆC i on biti bogati građani grada [adresa]. On je JC pričao da trguje s kripto valutama ali on je to znao iz njegovog kruga ljudi i govorio mu je da zašto ne uloži u to jer on tjedno zarađuje 4.000,00 dolara. Međutim JC je rekao da je ovo bolji posao. JC je sam napisao u izjavi da će vratiti novac do 01. lipnja 2020. g. s čim se on složio. Nakon par mjeseci JC mu je rekao da ide u Litvu ili Estoniju, ne zna sigurno, otvoriti firmu i pitao ga je još 7.000,00 eura pa mu je pristao dati, a o čemu je JC također sastavio izjavu s istim rokom vraćanja kao i za prethodni iznos. Nakon mjesec dana JC ga je ponovno nazvao i tražio ga još 20.000, 00 eura za koje je rekao da ih nema i da mu ih ne može dati. U svibnju 2020. g. JC ja je nazvao i tražio 2-3.000,00 eura, a on je rekao da mu ih ne može dati i da mu supruga ne da. Njemu je jedan prijatelj trebao doći za par dana kojega je mislio pitati novac da bi dao JC i rekao je JC da pričeka malo. Međutim JC ga je nazvao ponovno i vrijeđao što ga je jako iznenadilo. Rok u kojem je JC trebao vratiti novac je prošao i ništa se nije dogodilo, te je on ponovno otišao na brod. Nakon par mjeseci dobio je unuka pa mu se JC javio, čestitao i nekako su izglad ili njihov sukob, a on je i htio to da prođe mirno jer mu je ipak JC dugovao novac. Kada bi ga pitao za novac on bi mu odgovarao "bit će", govorio da će biti sada sljedeći mjesec, a on se nije bunio nego je strpljivo čekao. Malo prije Božića 2020. JC mu se javio da postoji mogućnost da da 600,00 eura, a da zaradi 1.000,00 eura, a da to daje jedan njegov prijatelj, njemu je to bilo sumnjivo i pitao ga je da li se taj prijatelj bavi drogom, a on mu je garantirao da je to posao siguran i da će isplata biti sljedeći tjedan. On je JC dao taj novac a dogovor je bio da ga on da prijatelju koji će mu dati 1.000,00 eura, a oni bi poslije valjda podijelili taj novac, mada nisu dogovorili ništa. Međutim vrijeme je prolazilo, a JC mu nije davao novac i uvijek je govorio da će to biti sljedeći tjedan. Zvao ga je na mobitel i nije mu odgovarao. JC je imao jednu prostoriju u [adresa] u [adresa], u kojoj su bili neki kompjuteri, a ništa nije pisalo na vratima. On bi tamo znao otići, to bi obično bilo zatvoreno pa bi on nazvao JC na mobitel. Krajem kolovoza 2021. g. je sreo JC u [adresa] u [adresa] i on ga je pozdravio i govorio mu da mu je prijatelj, da ga je spasio i da bez njega ne bi imao ništa niti bi bilo posla. On mu je na to rekao da kad će mu vratiti novac a on je rekao da će mu do 01. studenoga 2021. g. vratiti, da je firma u Nizozemskoj, da ima novca da neki M treba donijeti novac i sl. Prošao je i 01. studenoga, a on nije ništa dobio, pa je podnio kaznenu prijavu. Raspitivao se u vezi tvrtke koju je okrivljenik otvorio u Nizozemskoj i da mu je rečeno da tamo na toj adresi na kojoj je registrirana ta firma je i registrirano i puno drugih tvrtki. Ne zna što se nalazi na toj adresi navodno neki pravni ured. Ne zna što je bilo sa softverom kojeg je JC razvijao niti zna išta o tvrtki u Estoniji i Litvi. Poznato mu je da je za registraciju tvrtke u Nizozemsku bio prijavljen broj mobitela od EC. Ukupan iznos koji je dao JC je 27.600,00 eura. Bio je sam kad je JC davao novac za koji mu je JC kasnije donio izjave. 600,00 eura je poslao trajektom iz Tkona za Biograd. Novac je dao JC nekih dan ili dva prije nego što su sastavljene izjave. JC je uredno ovjerio izjave i sam je najavio da će ih donijeti. Po prvoj posudbi od 20.000,00 eura JC je rekao da će kupiti neke kompjutere, a koliko se sjeća za ništa drugo mu nije trebao novac. JC mu je pokazao kompjuter i rekao mu da ga je platio 15.000,00 kuna i da je to najbolji kompjuter. Tamo je bio i informatičar MC za kojega je sam čuo da je dobar informatičar. Nije bio upoznat sa razvojem start up aplikacije i dok je on dolazio u njegov ured prvo u zgradi Tiza, a potom u BC to se nije spominjalo. Nakon što mu je predočeno dio njegovog ranijeg iskaza l.s. 40, prvi paragraf, zadnja rečenica navodi da je vidio te kompjutere, a da oni jesu govorili da će na tim kompjuterima raditi tu aplikaciju. Nakon posudbe od 7.000,00 eura za koju je JC rekao da mu treba za otvaranje tvrtke nije predočio dokumentaciju o otvaranju iste, a niti je on tražio od njega.Navodi da mu je u početku kada je dao novac JC, JC rekao da će mu za posuđeni novac dati dionice tvrtke i to 1-2%, i da je on želio da uspije taj posao. JC mu se nije naknadno obraćao da mu vrati makar dio novca. Svjedok navodi da bi pristao da mu JC daje novac u ratama tj. bio bi pristao na bilo što. Na upit suda da razjasni dio svog iskaza u kojem govori da će mu JC dati dionice tvrtke svjedok pojašnjava da mu je JC trebao vratiti posuđeni novac a dionice tvrtke bi bile bonus kao nagrada za uslugu koju mu je napravio i da će te dionice puno vrijediti u budućnosti. Odgovara da kada je on dolazio u ured kod JC i kada je dao novac tamo radio MC, a kasnije FC. Na upit zastupnika optužbe koliko mu je uopće poznato što se trebalo izgraditi odgovara da mu je rečeno će se raditi o nekakvom programu koji će povezivati razne usluge ali dok je on dolazio u ured nije ništa vidio. Na upit suda u kakvom je odnosu sa EC sada odgovara da se više ne druže i da su se udaljili, ali da to nema veze s ovim slučajem. Nikad nije pitao EC iz kojega razloga je njegov broj telefona bio naveden kao kontakt za osnivanje tvrtke u Nizozemskoj. Na upit da li su mu poznate osobe koje je obrana predložila kao svjedoke odgovara mu je poznato osim FC, KC. Kada je dolazio u ured kod JC ona je tamo izrađivala logo tvrtke. To je bilo u uredu u zgradi Tiza, a on je tamo skoro svaki dan dolazio se EC i družili se. OC zna od ranije, a EC mu je rekao da je OC pomogao oko osnivanja tvrtke u Nizozemskoj.

8. Nadoslušan na okolnosti priloženih poruka s l.s.309-310 oštećenik CC je naveo da se EC u tim porukama ustvari požalio na okrivljenika jer ga je maloprije toga izvrijeđao a o čemu je već govorio u svom iskazu. Na upit iz kojega razloga je EC njegovom mobitelu memoriram ĆC Fondovi odgovara da jer je to jer je ĆC upoznao prije desetak godina kada se ĆC bavio nekim fondovima pa ga je tako i memorirao. Na upit na koga je mislio kada je rekao da ga biznismen izvrijeđao misli na okrivljenika. Točno je da je ulagao u BOT u što ga je uveo EC preko svoga prijatelja RC ali to je bilo nakon 6-7 godina poznanstva što je upoznao EC, otprilike u listopadu 2019. g. na tom poslu je bio u blagom minusu. Novac je u taj posao uložen na način da je RC dao novac na ruke, S ga je uplatio u Zagrebačkoj banci i ta uplata se odmah prikazala u njegovom električnom novčaniku. EC je od tog njegovog uloga dobio 7.500,00 eura kao proviziju. Na upit zastupnika optužbe oštećenik odgovara da mu je EC rekao da je dao 7.000.00 eura kao ulog u Buconjićev posao ali da ga nije ni briga jer je i tako dao novac koji je zaradio od provizija koje je dobio uvlačeći ljude u posao s L. EC je rekao da je on to ustvari poklonio ŽC i da mu neće tražiti nazad. EC mu je to rekao tek kasnije kada je on počeo od ŽC tražiti novac da mu vrati.

9. Svjedok EC, je naveo da poznaje ŽC i CC sa različitih strana i bio je nazočan jednom na kavi prije 4-5 godina kad su ŽC i CC dogovorili da CC da ŽC 12 tisuća dolara te su otišli to realizirati. Zna da je ŽC namjeravao izgraditi firmu za prodaju usluga na svjetskom nivou. Svi koji su čuli za tu ideju su mu se divili. On je isto dao nešto novaca ŽC i to do visine do 4.000,00 do 5.000,00 dolara u tri navrata koje mu je vratio. Radilo se o posudbi za razvijanje Buconjićeve firme. On je često navraćao u njegov ured, prvo u zgradi Tiza, a poslije na Poluotoku. Zanimalo se kako se radi, a radilo se dan i noć i radio je FC. U početku je radio MC ali nije znao pa ga je ŽC izbacio. Nakon toga je našao FC koji je imao vrhunska saznanja. Ne zna kako se zvalo ime firme od ŽC, zaboravio je. Firma je bila registrirana u [adresa], a on nije ništa imao s registracijom firme niti su za firmu korišteni njegovi podaci. U uredu firme je vidio par puta CC i čuo je da ŽC i CC dogovaraju da CC dobije udjele u firmi. Nikada nije čuo poslije od onih 12 tisuća dolara. Njemu je nakon nekog vremena preminula supruga i on sam prestao dolaziti kod ŽC u firmu. CC pozna duže nego ŽC. Sada je u vojnoj mirovini, a radio je kao vozač u Marasci. ŽC je upoznao preko MC i to slučajno na kavi. ŽC nije pitao ni gdje je prije radio ni kakve je škole završio. Svi su ga hvalili ali ne može reći niti jedno ime tko ga je hvalio. Poslovni prostor u koju je dolazio pretpostavlja da je bio u najmu. U razgovoru je ŽC odavao dojam naprednog čovjeka. Nikada nije bio u Nizozemskoj niti ga je itko zvao u svezi firme u Nizozemskoj, njegov broj mobitela je godinama [broj telefona]. Kada bi ŽC posuđivao novce on bi mu vratio isti iznos i to u roku od mjesec, mjesec ipo. Nisu o tome sklapali nikakve potvrde i bili bi sami kada mu je davao i kada mu je vraćao. Nije bio prisutan kada je CC dao novac ŽC već je samo čuo na kavi da se dogovaraju i otišli su skupa to realizirati. CC je dao novac za udjele. Nakon nekih godinu ipo je razgovarao s CC koji mu je govorio da nije zadovoljan i da traži da mu se novac vrati za udjele. Zastupnica optužbe postavlja pitanje svjedoku koji je njegov fiksni broj telefona, iz razloga što je oštećenik u svom iskazu naveo da je upravo taj broj korišten kod registracije firme u Nizozemskoj. Svjedok navodi da je njegov kućni broj je 023/211 -546.Na upit pun. oštećenika da li mu je poznat broj 023/646-437 svjedok odgovara da nije. Na upit suda svjedok odgovara da su prvi puta na kavi kada je bio prisutan CC i ŽC dogovarali da mu CC da 12 tisuća dolara za investiciju u firmu od ŽC. On nije imao nikakve udjele u firmi niti ih je trebao dobiti, a često je dolazio u prostore Buconjićeve tvrtke da vidi kako se to radi i to ga je oduševilo. On se ne razumije u kompjutere ali oduševio bi ga napredak koji je vidio na ekranu. Na upit punomoćnika oštećenika svjedok odgovara da je još netko ulagao u tu firmu ali da on ne poznaje te ljude. Punomoćnik oštećenika čita imena FC, SC, LC, KC, OC, IC, ĐC, UC i AC. Svjedok navodi da je u prostorima firme vidio samo FC. OC pozna ali ga nije nikad vidio u firmi, a drugi mu nisu poznati, osim što mu je nekoliko imena zvoni u ušima. Na upit branitelja okrivljenika odgovara da su mu neka ta imena poznata ali ne zna dali ih je sreo u firmi ili van firme.

10. Svjedok FC je naveo da je informatičar i duže već poznaje ŽC. Surađivali su kada je on imao pekaru jer mu je izrađivao neka rješenja oko kase. JC mu je pristupio sa idejom izrade aplikacije za prodaju turističkih aranžmana i to je bilo neke 2019. g. i početkom 2020. g., taman pred epidemiju. Radilo se o start up projektu. Ideja koju su imali su vidjeli da neće moći zbog zakonskih ograničenja ostvariti kako su zamislili pa su tijekom vremena mijenjali projekt. Start up projekt se provodi kroz različite faze od ideje do izrade prototipa. Kako bi se omogućilo financiranje projekta potrebno je izraditi prototip koji bi prikazali investitorima. S vremenom su unaprijedili ideju i rješenje do kojeg su došli bi po njegovoj procjeni u izradi koštalo više od 500 tisuća eura. Zbog visokih troškova pokušali su surađivati s informatičarima u Indiji koji su jeftiniji ali kvaliteta rada nije bila zadovoljavajuća tamo. Nikada nisu došli do faze da bi izradili prototip koji bi pokazali potencijalnim investitorima. Svaki takav projekt ima više faza financiranja. U prvoj fazi se radi o Angel rundi u koju ulažu u 3 F fazi "family and friends and fools" budući se radi o rizičnoj fazi u kojoj bi bili veliki prinosi kada bi se nešto ostvarilo ali je riječ o rizičnom ulaganju bliskom kockanju. U fazi serije A dolazi se do investitora koji ulažu na temelju izrečenih prototipa i sličnih pokazatelja. Njegov rođak kapetan s [adresa] ĐC je uložio 10 tisuća eura u projekt u 3 F fazi. On osobno nije uložio novčana sredstva jer ih nema ali je uložio puno rada. Tvrtka je osnovana u [adresa].g. i to zato zbog zakonskih ograničenja nije bilo moguće takav tip tvrtke osnovati u Hrvatskoj. Tvrtka ima više vlasnika i on je jedan od suvlasnika i ima misli 15 % ili 17%. CC se sjeća iz početaka njegovog rada i on je stekao dojam da je CC potencijalni investitor jer je dolazio u prostorije gdje su radili i interesirao se za razvoj aplikacije. CC nije imao udjele u tvrtki koja je kasnije osnovana. On ne zna detalje o odnosu ŽC i CC ali mu je ŽC rekao da mu je CC dao novac za stvari koje su potrebne. EC je prijatelj koji bi došao kod njih u firmu pa bi oni išli na kavu, a on im je donosio pozitivnu energiju. Oni bi mu pričali što rade i kako napreduje, a on je to razumio iako nije informatičar. Projekt o kojem priča je trenutno "u ladici" a JC i on trenutno rade na nekom drugom zajedničkom projektu. JC mu je rekao da mu je CC dao 15 tisuća eura ali da mu je potpisao na 27 tisuća eura i to zato što će to biti gledano kao Medićev udio u projektu, ali on to baš ne razumije. Sve što o tome zna, zna po tome što mu je JC pričao. CC je dolazio u prostore tvrtke u Tizu i kasnije u Klaićevoj prvih par mjeseci otkad je on bio u projektu. Kada je rekao da je projekt u ladici mislio je na to da nije taj projekt odbačen nego da je trenutno situacija na tržištu takva da investitori neće uložiti u ništa što nema veze s AI. Za ovaj projekt je izrađen "killer feature" što u softverskom rječniku znači da taj softver ima značajku koja je super i koju nema niti jedan drugi softver na svijetu. Najjednostavnije kazano aplikacija koju su razvijali je služila tome da korisnik pronađe bilo koju uslugu na lokaciji koja mu treba i u vremenu kada mu treba. Ne zna točno koliko je investirano u firmu jer on nije vodio financijski dio to je vodio JC. U ovom trenutku se ne može točno izjasniti koliki su troškovi učinjeni tijekom razvoja ovog projekta, ali svakako više od 20 tisuća eura. Koliko mu je poznato ŽC i MC su prvo htjeli osnovati tvrtku u Estoniji jer je tamo zakonodavstvo povoljno za takvu vrstu projekata. Međutim kada se krenulo u realizaciju vidjelo se da postoje zapreke oko toga pa se osnivanje tvrtke prebacilo u Nizozemsku. MC je upoznao kao prijatelja od ŽC koji je u počecima kao informatičar bio u projektu međutim kada je upoznao MC i s njim razgovarao i vidio da MC ne razumije što se treba napraviti. Do razlaza između ŽC i MC je bilo što je MC pričao mjesecima da zna napraviti što je potrebno ali to nije držalo vodu i JC je shvatio da ga MC vuče za nos. Ne zna da li je MC sudjelovao u financiranju ali mu je poznato da je tražio ogroman udio u firmi koja se trebala osnovati. Sa ŽC nije potpisao nikakav ugovor o djelu niti su imali usmeni dogovor koliko će ga plaćati već bi mu ŽC na ruke davao novac, a u prosjeku bi to iznosilo oko 2.000,00 kuna mjesečno. Od tvrtke iz Nizozemske nije nikada dobio ništa, ni plaću ni dobit. Ta firma je u gubitku jer ni nema dobiti jer nema gotov proizvod. ŽC mu povremeno da nešto novca za cigarete ili za gorivo. ŽC nema stručno znanje oko onoga što bi trebalo napraviti u aplikaciji, a prije je imao pekaru i bavio se trgovinom. Prostor u Tizu je bio iznajmljen na Mateovo ime i to je on plaćao, a cijena zakupa je bila 400 ili 500 eura. Koliko mu je poznato JC je jednom otišao u Estoniju na put. Opremu koja je kupljena je birao MC i ona je već bila tamo kada je on došao. Tvrtka u Nizozemskoj se zove Bee app tech. Misli da je osnovana 2021. g. i misli da je temeljni kapital 5.000,00 eura. Ništa osim novca nije uneseno u osnivanje firme. Tvrtka nema zaposlene, a direktor tvrtke je ŽC koji za to ne prima plaću. Da bi tvrtka profunkcionirala kako je zamišljeno nedostaje još 500 tisuća eura.

Tvrtka u Nizozemskoj nije nikada profunkcionirala kako su zamislili niti počela raditi jer nisu s proizvodom koji su imali mogli izaći pred investitore. Start up firme funkcioniraju na način da se u različitim fazama prodaju investitorima različite stvari, a kako je već prije naveo oni nikada nismo došli do faze A. Investitori su različite tvrtke na svjetskom tržištu koje ulažu u firme u razvoju. Nije vidio pisane izjave koje je JC potpisao kod javnog bilježnika. JC mu je rekao da je potpisao te izjave da CC ne misli da će ga prevariti. Ne zna ništa o roku vraćanja. CC je susreo jednom na kavi i tada mu je CC izrazio nezadovoljstvo s ŽC iz svoje perspektive i CC mu je rekao da nije dobio novac u roku u kojem mu je ŽC rekao. On ima udio u tvrtki kako je već naveo tj. u postotku od ukupnog broja od 5 tisuća dionica. Sve osobe koje su navedene u osnivačkom aktu imaju udjele, a ne zna kako je dobio taj akt da li poštom da li e-mailom ili mu je ŽC dao. Navodi još neke osobe koje imaju udio u firmi i to ĐC, SC, LC. ŽC ima oko 50 % udjela u firmi. Sjeća se da je CC pri njihovom zadnjem susretu rekao da će učiniti sve što je u njegovoj moći da ŽC vrati CC novac. Ne može se sjetiti svega što su pričali ali zna da mu je priča koju je CC pričao bila čudna i da ga nije mogao razuvjeriti u ono što priča. Nakon toga je razgovarao s ŽC koji mu je ispričao istu priču ali iz druge perspektive. Znalo se za taj dug ali druga stvar je bila ta što je JC bio naivan i da je vjerovao da će se za 6 mjeseci vratiti. Zna da je bilo nuđeno nedavno da se vrati dio duga ali je to bilo odbijeno, a prije par dana je bio vraćen dug i to oko 8.000,00 eura. Nakon godinu dana otkada je došao u projekt nazvao rođak ĐC i pričao da je razgovarao s CC i da mu je CC rekao da je ŽC prevarant. ĐC je dao 10 tisuća eura za udio u tvrtki i to i dalje stoji. Koliko mu je poznato sve u vezi ovog projekta i tvrtke se plaćalo u gotovini a ništa preko računa. JC je sve to plaćao.

11. Svjedok MC je naveo da je nn je od 1985. g. vezan uz stručne informatičke poslove i ima bogatu karijeru u tom području. Jedan od zadnjih poslova prije ulaska u projekt s ŽC je bio za Hrvatsko veleposlanstvo na Kosovo. ŽC poznaje od 2007. g. i bili su poznanici koji bi ponekad otišli na kavu. Kako se 2017. g. vratio s [adresa] ŽC je otvarao pekaru u Varoši i zamolio ga da mu pomogne oko nekih stvari kao pronalazak djelatnika i uvođenja fiskalnih blagajni što je i učinio. Budući su čuli dosta pritužbi od brodara koji su vozili dnevne izlete kako im bukeri uzimaju visoke provizije za bukiranje tih izleta JC i on su došli do ideje da bi bilo korisno da se izradi aplikacija koja bi bukerima omogućila izravan pristup korisnicima i bukiranje s minimalnom provizijom. Razmišljajući dalje došli su do zaključka da bi aplikacija trebala sadržavati i kompletan paket usluga koje se nude u jednoj turističkoj destinaciji i to ne samo u [adresa] nego i šire, i to na način da se pokrije Mediteran pa kasnije globalno tržište. U razvoju ideja im je pomagala ŠC koja je i sama bila buker pa je poznavala tržište. On je sam izgradio projekt specifikaciju takve aplikacije što bi bio projektni zadatak za programere, a inicijalnu verziju grafičkog sučelja aplikacije. To je sve bilo negdje u travnju ili svibnju 2017. Budući on nije programer bilo je potrebno izraditi programersko rješenje te je pitao svog prijatelja HC koji ima informatičke tvrtke oko izrade takve aplikacije. On je dao ponudu od 40 tisuća eura za izradu po sistemu "ključ u ruke". Ta ponuda nije nikada realizirana. Želi naglasiti da je sav posao obavljao volonterski kao i svi drugi jer su bili uvjereni da će projekt zaživiti. Kolega ga je savjetovao oko nekoliko modela financiranja među ostalima povlačenje sredstava Europske unije, korištenje sredstava HBOR-a, međutim JC se nije slagao s time jer je to smatrao presporim. Također je bila opcija financiranja preko Investicijskog fonda iz Dubaija. Prvi troškovi koji su se pojavili su bili 2019. g. kada se iznajmio poslovni prostor u zgradi Tiza u [adresa] za 500 eura mjesečno. JC je plaćao najamninu i rekao mu je da toliko plaća. Internet i telefon su bili na KC i nekoliko je puta on platio taj račun. U svibn ju 2020.g. mu je JC rekao da više nema novca za najam i on je od tada van projekta. Informiran je da je JC nastavio raditi na projektu bez njegovog znanja i to smatra krajnje nekorektnim prema njemu jer je osobno uložio puno vremena, truda i veza u taj projekt. Dok su bili u uredima JC je kupio računalo, printer i televiziju za ured koji su koštali oko 15 tisuća kuna. CC je upoznao preko EC i zna ga već godinama. Vidio je nekoliko puta CC i EC kako dolaze u ured i zanimalo ih je što se radi jer su se svi skupa družili. U lipnju 2021. g. mu je CC govorio kako ga je ŽC prevario jer mu je posudio novac koji mu nije vratio. Kada je saznao koliko je ŽC uzeo novca od CC 2019. g bio je šokiran jer su oni morali izaći iz poslovnog prostora zato što nije bilo novca za plaćanje najma. Ništa od toga novca on nije vidio osim mali dio ako je to potrošenu za nabavku informatičke opreme. Njegova procjena je da bi za početak za izradu aplikacije bilo potrebno utrošiti oko 100 tisuća eura do nivoa funkcionalnog prototipa a da bi aplikacija bila spremna za tržište trebalo je uložiti od pola milijuna eura pa na više. ŽC mu nije nikada pričao oko novaca koje je dao CC. Bili su različite mogućnosti financi ranja. Htjeli smo pokrenuti i Crowdfuning kampanju i za to im se najpogodnije učinilo pokretanje iz Estonije s obzirom na dobra estonska iskustva. Pripremio je sve što je bilo potrebno od dokumentacije između ostalog i digitalno državljanstvo za JC. Kol iko zna firma u Estoniji nije osnovana jer su se čekala sredstva. Nitko iz Hrvatske nije trebao biti investitor u ovaj projekt van modela financiranja koje je naveo u svom iskazu. Koliko je njemu poznato nije se s nikim pregovaralo da bi u zamjenu za dobivanje udjela ili dionica tvrtke bude investitor. Nije bilo tvrtke pa se nije ni imalo u što investirati. Budući je on u sve bio uključen on bi znao da se s nekim pregovaralo osim ako JC nešto privatno mimo njega dogovarao. Htjelo se osnovati tvrtku u Estoniji jer su tamo povoljniji uvjeti. Nizozemska nikada nije bila opcija dok je on bio tamo. FC je JC doveo kao programera da se počne raditi na realizaciji aplikacije međutim FC to nije mogao sam jer on smatra da je to posao koji po obujmu i složenosti zahtjeva 7-8 programera različitih specijalnosti. Svjedok navodi da je on izradio grafičko sučelje i dao ga FC da dalje razvije demo verziju aplikacije kako bi se nešto pokazalo investitoru. FC je dolazio jedno do dva puta tjedno. Svjedok navodi da smatra da je oštećen u cijelom ovom projektu i to za najmanje za 24 prosječne Hrvatske plaće. Kada je razgovarao s CC, CC mu je pokazao što je ŽC potpisao i on je to shvatio kao privatnu pozajmicu CC ŽC. Da je bila to pozajmica za projekt na kojem su radili bilo bi logično da mu je ŽC to rekao, a ŽC mu nije niti slova to spomenuo. Na upit u svezi kratkog roka vraćanja navodi da mu je CC rekao da mu je ŽC prezentirao da će se zaraditi od aplikacije i da će biti novaca za povrat. Osim modela financiranja koje je već ranije naveo čak bio spreman ponuditi svoju zemlju na [adresa] kao garanciju investitoru da na nju upiše hipoteku u zamjenu za sredstva za projekt. To je bilo 2017. g. a nastavilo se i kasnije CC i MC su u prosjeku jednom do dva puta tjedno navraćali, oni bi otišli na kavu pa bi svratili do ureda jer su sva trojica bili prijatelji. Kada je saznao da je CC posudio ŽC novac već je bila podignuta kaznena prijava i on nije htio više razgovarati s ŽC jer je bio ljut na njega a kako je već ranije objasnio. Poznato mu je da je CC investirao u investicijske fondove i kripto valute, ali tu je manji rizik od gubitka kod ovakvih projekata.

12. Svjedok SC je naveo da ŽC poznaje već nekih 5 -6 godina. Pitao ga je oko ulaganja u Bitcoine jer zna da je on s tim upoznat. JC ga je uputio na platformu preko koje može trgovati. Također ga je upoznao s projektom na kojem radi, a koji ga je zainteresirao. Radilo se o platformi za pružanje usluga i njemu je to super izgledalo. To je bilo prije tri godine, on ga je pitao da li bi mogao nekako sudjelovati i dao mu je financijsku pomoć u obliku nekoliko tisuća eura, a to je bilo prije 2-3 godine. Za to ulaganje dobio je udio od 7% u tvrtki koja je osnovana u [adresa]. Projekt do danas nije završen a to iz razloga jer je potrebno više sredstava za završetak. Nakon njegovog početnog ulaganja do sada nije dobio nikakav povrat uloženog. CC ne poznaje niti ga je ikad vidio ali je čuo za njega. Čuo je da je on bio jedan od onih koji su pomogli u projektu i da je dao neke novce. CC nije suvlasnik tvrtke u [adresa]. Na aplikaciji su radili kao programeri FC, F kojem ne zna prezime i još neki ljudi među kojima je K. Prostorije su bile prvo u zgradi Tiza, a kasnije na poluotoku. U prostorijama su održavani sastanci na kojem se upućivalo oko razvoja aplikacije. Objasnjeno im je da je zastoj zbog nedostatka sredstava kao i tehničkih problema jer im je nedostajalo programera. MC je upoznao jednom u uredu u Tizu, ali je MC kratko ostao pa nisu niti razgovarali. Kada je ulagao novac je bio svjestan da postoji mogućnost da neće dobiti povrat ali to je sa svakim poslom u koji se ulaže. Otprilike godinu dana više nema poslovnih prostorija i da se čuje povremeno s ŽC. Zadnje informacije su da se radi na projektu i da FC radi da to završi. Poznati su mu dioničari tvrtke. Navodi da su to TC, FC, a druga imena ne zna, da CC nije dioničar zna po tome jer kad su prevodili ugovor s engleskog Medićevo ime nije bilo navedeno. Novac za udio u firmi je dao ŽC na ruke i to 5.000,00 eura. Kod javnog bilježnika je ovjereno da će kad se osnuje tvrtka za taj novac dobiti udjele. Akt o osnivanju tvrtke je vidio ali nema primjerak, a dobio je papir na kojem su navedeni udjeli u tvrtki. Njegovih 7% je 700 udjela u tvrtki. Osnivački kapital tvrtke je 2-3.000,00 eura. Na upit pun. oštećenika da li može objasniti kako tvrtka vrijedi 2-3.000,00 eura a on je dao sam 5.000,00 eura, zašto onda ima samo 700 udjela tj. 7% odgovara da se on ne bavi matematikom da je takav bio dogovor. Na upit suda svjedok odgovara da je kod javnog bilježnika ovjeren dokument u kojem on ŽC daje 5.000,00 eura za udio u tvrtki kada bude osnovana.

13. Svjedok LC je naveo da je upoznat je sa poslovnim projektima ŽC i sa projektom razvoja aplikacije za nuđenje raznih usluga na tržištu. Od 2019. g. je dolazio u prostorije u zgradi TIZ-a gdje je JC imao ured. Tamo je dolazilo više ljudi a viđao je i CC. Kad su raspravljali o marketinškom pristupu projekta bio je CC i JC ga je predstavio kao osobu koja inače ulaže u kripto valute a spreman je uložiti i u ovaj projekt. JC mu je pričao kasnije da mu je CC dao 15.000 eura za projekt razvoja aplikacije i to na ruke o čemu nisu odmah ništa potpisali već mu je CC kasnije tražio da mu potpiše da mu je posudio novac a kao osiguranje je naveden veći iznos. Ne zna zašto je dokument sastavljen u formi posudbe novca. U uredu je na razvoju aplikacije radio MC koji je sebe predstavio kao iskusnog programera koji može riješiti tehničke zadaće izrade aplikacije međutim kasnije se ispostavilo da on to ne zna napraviti i da je sve to bila preuveličana priča pa se JC zahvalio MC na suradnji i doveo drugog programera FC koji i danas još radi na tome. Sad vidi da je izrada takve aplikacije previše za jednu osobu i da bi tu trebao cijeli tim programera. On je i sam uložio u projekt jer mu se svidjela ideja te je JC na ruke dao 2.000 eura, a pomagao je i u nabavi opreme u manjim iznosima. Kasnije je u [adresa] osnovana tvrtka a za svoj ulog je dobio dionice tvrtke. To je bilo 2020. ili 2021. godine. Zna da je JC nudio CC da se i on upiše kao dioničar na ime novaca koje je uložio ali je CC to odbio i tražio je povrat novca. To zna jer mu je pričao JC a kad je počeo ovaj postupak JC ga je pitao da mu posudi 10.000 eura da vrati CC. On mu je dao novac što su ovjerili kod bilježnika, međutim nakon dva tjedna mu je JC rekao da CC ne želi novac nego da želi ići na sud pa mu je JC vratio novac a što je također ovjereno. Inače JC pozna odavno a kad mu je pričao o svojim idejama za ovu aplikaciju njemu se svidjela ta ideja jer i sam radi u turizmu a aplikacija je nudila rješenja i za turističke usluge. Po njegovom mišljenju aplikacija nije izrađena kako je bilo zamišljeno jer se u cijeli projekt ušlo pomalo laički a i programer MC se pokazao nekompetentan za takav zadatak. Smatra da nije bilo dovoljno novca za izradu cijelog projekta kako je zamišljeno. Međutim da je bio dobar programer bilo je sredstava za izradu barem jednog segmenta aplikacije koji bi počeo prihodovati a onda bi se ostale usluge nadograđivale. Kasnije kad je došao novi programer je došla korona, a on i dalje radi na razvoju aplikacije. Međutim smatra da je to prevelik posao za jednu osobu. JC kad im je predstavljao projekt upoznao s rizicima realizacije takvog projekta i mogućnošću da projekt ne zaživi. Ne osjeća se izigran za novce koje je uložio jer je dobio 100 dionica nominalne vrijednosti 30 centi i ako aplikacije uspije vrijednost dionica bi porasla. On ne očekuje da njemu JC osobno vraća te novce. Novce koje je JC dobio je uložio u tehničko opremanje ureda, a plaćao je MC plaću ali i razne druge stvari koje je MC tražio kao što su nabava goriva ili drva za ogrjev. CC je sretao dok su dogovarali marketinški pristup projektu i izradu loga aplikacije pri čemu je i CC iznosio svoje ideje. Nekoliko puta ga je znao susresti u uredu, pretpostavlja da je navraćao u pro lazu. On je s CC razgovarao na sastancima kad su raspravljali o marketingu. Nije nikad s njim razgovarao što on očekuje od uloženog novca ali pretpostavlja da je kao i svi mi očekivao zaradu. Sjeća se da je CC spomenuo da ulaže u kripto valute i takve vrste projekata. JC je svim ulagačima rekao da će otvoriti firmu i sukladno ulaganju raspodijeliti dionice. CC se nije bunio na takav prijedlog. Kad su išli potpisivati ugovore o osnivanju tvrtke JC je rekao da je CC rekao da ne želi potpisa ti niti želi dionice. Ne zna da li KC ima dionice. Nju pozna sa sastanaka jer je od početka uključena u idejni projekt. Kako mu je JC prenio aplikacija je sada blizu izbacivanja demo verzije. JC redovno viđa u teretani. FC je vid io prije 3 mjeseca ali nije s njim pričao o aplikaciji. S njim je o tome zadnji put pričao prije najmanje dvije godine. Koliko mu je poznato oprema je prebačena kod njega kući i on od tamo radi. On nije informatički stručnjak ali smatra FC kompetentnim. Ne zna točno od čega JC živi. Pun. oštećenika predlaže da se svjedoku predoči sporazum koji je obrana priložila u spis (ls. 239). Predočuje se sporazum te svjedok navodi da je on osobno potpisao isti. Osim uloga od 2.000 eura on je kupio i uređaj za zaštitu računala od groma u vrijednosti od oko 150 eura. Odgovara da je dobio od javnog bilježnika u [adresa] dokument o suvlasništvu tvrtke u Nizozemskoj. Zna da je bilo nekih papira iz Nizozemske ali ne zna što. Po struci je diplomirani turistički komunikolog i informatolog. U programiranju nikad nije radio. U početku je rijetko dolazio u ured a kad se počeo raditi marketinški dio to mu je postalo zanimljivije pa je dolazio i par puta tjedno. Na upit suda navodi da je 2.000 eura JC dao 2000. godine. Na upit zašto nije odmah osnovana firma nego su se prvo davali novci odgovara da se prvo išlo u tehničko opremanje a kasnije kad se to riješi da će se osnovati firma.

14. Svjedokinja KC je navela da radi na bukiranjima turističkih izleta i ŽC poznaje preko zajedničkog poznanika. Ime CC nikad nije čula. Ona je s JC bila i privatno dobra ali se u posljednje vrijeme ne druže. Zna da joj je JC prije 6 godina pričao o tome da je način bukiranja izleta zastario i da bi trebalo razviti digitalnu platformu. Zna da je imao ured u TIZ-u i na Poluotoku gdje je znala navratiti na kavu. Sjeća se da joj je slao slike iz Estonije. JC joj je pričao da kad projekt bude gotov mogu sudjelovati u tome jer JC nije imao nikakvo znanje što se tiče bukiranja. Njen jedini dodir s tim projektom je bilo to što je u samom početku razmijenila par ideja a s obzirom na njeno poznavanje turističkog bukinga. Koliko joj je poznato aplikacija koju je JC namjeravao razviti nije do danas zaživ jela. Sada postoje druge aplikacije za bukiranje koje koristi u poslu ali u vrijeme kad joj je JC o tome pričao one nisu postojale. Misli da je to bila dobra ideja ali je realizacija trajala. Misli da JC nije bio svjestan financijskog aspekta projekta. Sjeća se da joj je spominjao da bi pokrenuo Crowfunding kampanju i mislim da je radi toga išao u Estoniju ali ne zna što je bilo s time. Nikad joj nije spominjao koliko je novaca potrebno za aplikaciju. Ne sjeća se da joj je JC spominjao odakle mu sredstva za najam i opremanje. Pretpostavljala je da ima neke investitore ali o tome nismo pričali. Nekoliko puta je posudila novce JC za neke njegove privatne potrebe a aplikaciju nije nikada spominjao. JC joj je uredno vraćao posuđeni novac. U početku mu je posuđivala 2 do 3 tisuće kuna a kasnije i iznos od 35 tisuća kuna s kojim je povratom malo kasnio ali je na kraju sve uredno vratio. Ne zna točno od čega JC živi i da li je zaposlen. Koliko zna on se bavio samo s ovom aplikacijom. LC poznaje preko JC. JC duže nije vidjela samo joj je jednom spomenuo da je dobio prijavu i da ću vjerojatno biti pozvana za svjedoka. Zadnju ratu duga JC joj je vratio u rujnu 2023. godine. Poznato ime MC jer je on bio prvi informatičar u Ma teovom uredu. Poznat joj je FC koji je drugi informatičar u Mateovom uredu. SC joj nije poznat. Ime ZC joj nije poznato kao ni imena OC, IC, ĐC, UC i AC.

15. Iz izjava o pozajmici (l.s. 3 i 4.) razvidno je da okrivljenik od CC **.**.2020. prima iznos od 7.000,00 eura i da se isti obvezuje vratiti do 1. lipnja 2020 te da 6. prosinca 2019. prima iznos od 20.000,00 eura koje se obvezuje vratiti CC od 1. lipnja 2020. Obe izjave su ovjerene kod javnog bilježnika.

16. Iz sms komunikacija (l.s. 5-7,20) oštećenika i okrivljenika razvidno je da17. lipnja 2020. okrivljenik piše oštećeniku, da se ispričava za ružne riječi i čestita na unuku, 23. srpnja 2020. oštećenik piše da se vratio s broda i traži od okrivljenika povrat novca na što mu okrivljenik odgovara da se javi da se vide i srede račune. 18. siječnja 2021. oštećenik mu piše da je očekivao poruku da dođe po novac , okrivljenik odgovara da nije naj naj ali da će to riješiti. Također 27. prosinca 2021. okrivljenik piše oštećen iku da imaju kombinaciju, 600 eura i da dobija natrag 1000 u roku od 10 dana.

17. Iz podatka o dohotku okrivljenika. (l.s. 51-52, 324-334) razvidno je da za godine 2019, 2020., 2021., 2022. i 2023. i dio 2024. nije imao nikakvih prihoda.

18. Iz uplatnica (l.s.231-232) razvidno je da je okrivljenik uplatio oštećeniku 9. 11. 2023. iznos od 1.700,00 eura i 20.10.2023. iznos od 6.500,00 eura. Iz Aircash uplatnica (l.s.351, 376-380) razvidno je da je okrivljenik oštećeniku izvršio tri uplate i to 19.7.2024. 111,10 eura, 19,10.2024, 110,00 eura i 17.9.24. 110,10 eura.

19. Iz podataka FINE (l.s.324-326) razvidno je u kojim bankama je okrivljenik imao otvorene račune. Iz dokumentacije poslovnih banaka (l.s. 333,334,335,343,345 i 346) o prometu na računima okrivljenika od 1. prosinca 2019 do 5. lipnja 2024. razvidno je da je u Addiko banki imao 25,00 kuna, u Privrednoj banci nije bilo prometa, u OTP Banci nije bilo prometa, u Erste Banci da je ukupan promet bio 472,46 kuna i da je dug na dan 31. 12. 2022. iznosio 6.290,84 kune.

20. Iz dopisa A1 (l.s. 337) razvidno je da korisnik broja 023 646437 u vremenskom periodu 1.1.2021. do 31.12.2021. bio EC.

21. Iz poruka (l.s.309-310) razvidno je da **.**.2020. EC piše oštećeniku CC i govori mu da mu je žao što se nisu stigli vidjeti, a oštećenik odgovara da ga je onaj biznismen uvrijedio i da mu je dužan novac, da mu je rekao da ne dolazi u ured i a da će on novac dati njemu (EC).

22. Analizom svakog dokaza pojedinačno i dovodeći iste u međusobnu vezu i u vezu sa obranom okrivljenika sud je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, iako je u obrani osporavao da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

23. U postupku nije bilo sporno da je CC dvaput dao novac okrivljeniku što su ovjerili kod javnog bilježnika. Sporno je u kojem iznosu mu ga je dao i u koju svrhu. Također nije bilo sporno da je oštećenik dao okrivljeniku 600 eura jer mu je rekao da će mu vratiti 1000 za deset dana, koje nije vratio, a što proizlazi iz dokaznog postupka što ne spori ni okrivljenik.

24. Okrivljenik je u obrani pred policijom i ODO Zadar naveo da mu je CC posudio novac za otvaranje firme i da su dogovorili da mu ih vrati. Na raspravi je promijenio iskaz i naveo da je s tim novcima ustvari CC kupovao udio u firmi i da je kasnije promijenio mišljenje i tražio da mu se novac vrati kao dug. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika kao vjerodostojnu u dijelu u kojem tvrdi da se nije radilo o pozajmicama već o ulaganju oštećenika u budući poslovni projekt. Takva obrana prvenstveno je u suprotnosti s materijalnim dokazima jer iz dvije javnobilježnički ovjerene izjave proizlazi da je okrivljenik primio iznose od 20.000,00 EUR i 7.000,00 EUR te se izričito obvezao vratiti ih do 1. lipnja 2020. godine. Iz ovjerenih izjava nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik primio novac na ime pozajmice te se obvezao vratiti ga u određenom roku. Sud ne prihvaća objašnjenje okrivljenika da su te izjave bile samo „formalnost“ ili privremeno rješenje do osnivanja društva. Takvo objašnjenje nije potkrijepljeno nijednim dokazom. Da je doista postojao dogovor o stjecanju udjela u društvu, postojala bi odgovarajuća dokumentacija, predugovori, sporazumi o ulaganju ili barem pisana komunikacija između stranaka. Ništa od toga nije pronađeno. Da se radilo o investiciji, kako to okrivljenik tvrdi, tada ne bi postojao nikakav razlog da se sastavljaju i ovjeravaju izjave o pozajmici s precizno određenim rokom povrata novca. Posebno je značajno da je okrivljenik tijekom postupka iznosio različita i međusobno proturječna objašnjenja prirode tog odnosa. Prvo je tvrdio kako se radilo o posudbi novca, dok je tijekom rasprave iznio tezu da je riječ o investiciji u buduću tvrtku. Sud smatra da takva promjena obrane predstavlja pokušaj prilagodbe obrane rezultatima dokaznog postupka te bitno umanjuje vjerodostojnost okrivljenikovih navoda. Dodatno, sam okrivljenik tijekom cijelog razdoblja nakon dospijeća obveze ne osporava postojanje duga, već kontinuirano obećava njegovo vraćanje. Takvo ponašanje nije karakteristično za poslovni odnos ulaganja u rizični startup projekt, nego upravo za odnos zajma. Također okrivljenik ničim nije dokazao da je oštećeniku dao manji iznos od onog koji je potpisao na izjavi koju je ovjerio kod javnog bilježnika.

25. Sud je iskaz oštećenika CC prihvatio kao vjerodostojan cijeneći ga kao dosljedan, logičan i životan. Oštećenik je detaljno opisao način upoznavanja s okrivljenikom, okolnosti pod kojima mu je predao novac te razloge zbog kojih je vjerovao njegovim obećanjima. Prije svega, njegove tvrdnje potvrđuju ovjerene izjave o pozajmici. Nadalje, potvrđuju ih ispis poruka iz kojih proizlazi da oštećenik nakon isteka ugovorenih rokova traži povrat posuđenog novca, dok okrivljenik ne osporava dug nego obećava da će ga podmiriti. Iz komunikacije stranaka nigdje se ne spominju dionice, udjeli, ulaganja ili bilo kakav investicijski odnos, nego isključivo povrat novca i podmirenje dugovanja. Iskaz oštećenika potvrđen je i porukom EC od 29. svibnja 2020. godine u kojoj oštećenik navodi da mu je „onaj biznismen dužan novac“. Da je tada među njima postojao odnos investitora i poduzetnika, a ne vjerovnika i dužnika, oštećenik ne bi koristio takvu terminologiju neposredno nakon događaja.

26. Svjedok MC je neposredno sudjelovao u razvoju projekta te je imao izravna saznanja o njegovoj stvarnoj fazi razvoja. Njegov iskaz potvrđuje da projekt nije bio ni približno razvijen na način kako ga je okrivljenik tad predstavljao oštećeniku. Njegov iskaz također potvrđuje da sredstva kojima je raspolagao okrivljenik nisu bila dovoljna za realizaciju projekta, kao i da se veliki dio priče o skorom uspjehu projekta temeljio više na očekivanjima nego na stvarnim poslovnim rezultatima. Sud cijeni iskaz svjedoka MC istinitim i sukladnim provedenim dokazima. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka EC smatrajući ga neistinitim i usmjerenim na umanjivanje kaznene odgovornosti okrivljenika. Da okrivljenik neistinito iskazuje najviše svjedoči činjenica da je u iskazu rekao da mu nije poznat broj telefona koji je evidentiran kao kontakt broj pri registraciji nizozemskog društva, da bi se u dokaznom postupku utvrdilo da je broj registriran na njega. Također je zatajio da je on financirao put okrivljenika u Estoniju. Sud prihvaća iskaz FC samo u dijelu u kojem opisuje razvoj projekta. Međutim, njegova saznanja o odnosu okrivljenika i oštećenika temelje se isključivo na onome što mu je rekao okrivljenik. Sam je naveo da ne zna detalje njihova odnosa. Svjedoci LC i SC nemaju neposredna saznanja o konkretnim pozajmicama između stranaka. Njihovi navodi uglavnom se temelje na informacijama koje su dobili od samog okrivljenika, zbog čega ih sud ne smatra relevantnima za utvrđenje spornih činjenica.

27. Sud je posebno analizirao opsežnu dokumentaciju koju je obrana dostavila radi dokazivanja da je okrivljenik doista razvijao informatički projekt i poduzimao aktivnosti usmjerene prema osnivanju trgovačkih društava u inozemstvu te kasnijem plasmanu aplikacije na tržište. Nije sporno da je okrivljenik tijekom relevantnog razdoblja poduzimao određene aktivnosti vezane uz razvoj poslovne ideje, osnivanje tvrtke te pronalaženje potencijalnih investitora. Međutim, sama činjenica postojanja poslovne ideje ili poduzimanja pojedinih organizacijskih aktivnosti ne isključuje mogućnost postojanja prijevarne namjere prema konkretnom oštećeniku. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da projekt za koji je okrivljenik tvrdio da se u trenutku kad posuđuje novac nalazi u završnoj ili barem naprednoj fazi razvoja u stvarnosti nije dosegao ni osnovnu razvojnu razinu. Sud u tom dijelu prihvaća iskaz svjedoka FC koji je naveo da je za predstavljanje projekta investitorima bilo nužno izraditi funkcionalni prototip, a da do izrade takvog prototipa nikada nije došlo. Nadalje, isti svjedok je izjavio da je projekt praktično ostao „u ladici“, odnosno da nije dosegao fazu tržišne prezentacije niti je ostvario bilo kakve poslovne rezultate. Takve navode potvrđuje i iskaz svjedoka MC, koji je bio neposredno uključen u tehnički dio projekta te je opisao da aplikacija nikada nije razvijena do stupnja koji bi omogućavao njezino komercijalno korištenje ili ozbiljno predstavljanje potencijalnim ulagateljima. Sud stoga zaključuje da su tvrdnje okrivljenika o skorom uspjehu projekta, velikim investicijama i izvjesnim budućim prihodima bile u znatnoj mjeri lišene stvarnog uporišta. Posebno je značajna okolnost da je okrivljenik oštećeniku u ožujku 2020. godine prikazivao kako mu je potreban novac radi osnivanja društva u Estoniji, iako iz dokumentacije proizlazi da je putovanje u Estoniju već bilo realizirano tijekom veljače 2020. godine te da su troškovi tog putovanja podmireni sredstvima EC. Takva okolnost ozbiljno dovodi u pitanje istinitost razloga koje je okrivljenik predočavao oštećeniku prilikom traženja dodatne pozajmice od 7.000,00 EUR. Društvo BEE APP TECH B.V. u Nizozemskoj je osnovano tek 15. travnja 2021. godine, dakle više od godinu dana nakon primitka spornih pozajmica. Oštećenik nije evidentiran kao osnivač, član društva, dioničar niti nositelj bilo kakvog poslovnog udjela. Također, ne postoji niti jedan ugovor, predugovor, sporazum ili druga isprava iz koje bi proizlazilo da je novac koji je oštećenik dao predstavljao njegov ulog u buduće društvo. Suprotno tome, za druge osobe koje su ulagale sredstva postojala je odgovarajuća dokumentacija o stjecanju udjela, što dodatno potvrđuje da položaj oštećenika nije bio položaj investitora, nego vjerovnika koji je okrivljeniku pozajmio novac. Nije pronađen niti jedan vjerodostojan trag iz kojeg bi proizlazilo da je iznos od 27.600,00 EUR uložen u temeljni kapital društva, položen na račune društva ili utrošen na razvoj aplikacije u opsegu koji bi odgovarao visini primljenih sredstava. Naprotiv, iz dokaznog postupka proizlazi da je samo manji dio sredstava korišten za nabavu opreme i troškove poslovanja, dok za preostali dio nije dano uvjerljivo ni dokumentirano objašnjenje. Stoga Sud zaključuje da činjenica postojanja poslovne ideje, određenih pripremnih aktivnosti i kasnijeg osnivanja društva u Nizozemskoj ne dovodi u pitanje zaključak o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika. Naprotiv, provedeni dokazi pokazuju da je okrivljenik upravo pozivanjem na navodni razvoj aplikacije, osnivanje inozemnih društava i očekivane buduće investicije stvarao kod oštećenika uvjerenje da će pozajmljeni novac biti brzo vraćen, iako je bio svjestan da projekt nije dosegao fazu koja bi omogućavala ostvarivanje prihoda niti je raspolagao sredstvima iz kojih bi mogao podmiriti preuzete obveze. Iz svega navedenoga Sud zaključuje da aktivnosti vezane uz razvoj aplikacije i osnivanje trgovačkih društava nisu predstavljale stvarnu osnovu za povrat pozajmljenih sredstava, već su služile kao sredstvo uvjeravanja oštećenika da okrivljeniku preda novac i da kasnije dulje vrijeme tolerira neispunjavanje preuzetih obveza.

28. Iz podataka o dohotku proizlazi da okrivljenik tijekom 2019., 2020., 2021., 2022., 2023. i dijela 2024. godine nije imao prijavljenih prihoda. Iz podataka poslovnih banaka proizlazi da na računima gotovo nije bilo prometa te da je jedan račun bio u minusu. Ovi podaci imaju izniman značaj za utvrđivanje prijevarne namjere. Naime, osoba bez prihoda i bez imovine koja preuzima obvezu da će u nekoliko mjeseci vratiti 27.000,00 EUR nužno mora biti svjesna da takvu obvezu objektivno nije u mogućnosti izvršiti.

29. Iz svih naprijed navedenih okolnosti proizlazi jedan jedini razuman zaključak. Okrivljenik je od oštećenika posudio znatna novčana sredstva s određenim rokom povrata lažno prikazujući svoje financijske mogućnosti, stvarnu fazu razvoja projekta i mogućnost skorog povrata novca. U trenutku kada je preuzimao obveze nije imao prihode ni imovinu iz kojih bi ih mogao izvršiti. Oštećenik nikada nije stekao status investitora niti suvlasnika. Projekt nije dosegao fazu koja bi omogućila stvaranje prihoda, a okrivljenik je nakon dospijeća duga godinama davao nova obećanja i izgovore umjesto da obvezu ispuni. Također nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik od CC posudio 600 eura lažno mu obećavši da će mu za deset dana vratiti 1000 eura a koji novac mu nikad nije vratio. Slijedom svega naprijed navedenog sud nije prihvatio obranu okrivljenika cijeneći je kao neuvjerljivu i usmjerenu prema izbjegavanju kaznene odgovornosti.

30. Zaključno, iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka dokazano je da je okrivljenik od početka postupao s ciljem da se nepripadno okoristi te doveo u zabludu CC lažno mu tvrdeći da će mu novac vratiti jer upravo razvija posao koji će okrivljeniku donijeti veliki novac, a koji povrat novca mu nije bila namjera, čime se u ponašanju okrivljenika ostvaruju objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 236. st.2 KZ/11 pa ga je valjalo proglasiti krivim i osuditi po zakonu iz kojeg razloga je sud držao obranu okrivljenika neosnovanu i usmjerenu u pravcu otklona od kaznene odgovornosti. Okrivljenik je dakle postupao sa izravnom namjerom.

31. Kao nevažni i odugovlaćeći odbijeni su dokazni prijedlozi obrane da se nadoslušaju svjedoci MC I EC te da se pribavlja potvrda Erste banke budući se s obzirom na predmet inkriminacije i na raspravi utvrđenim stanjem, navedenim dokaznim prijedlozima ne bi utvrdila niti jedna činjenica važna za odlučivanje u ovom predmetu a i nepotrebno bi se odugovlačio sudski postupak.

32. Prilikom odlučivanja o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije sud je okrivljeniku kao olakotnim cijenio dosadašnju nekažnjavanost, narušeno zdravstveno stanje, kao i činjenicu da je ipak nakon početka sudskog postupka vratio dio duga , dok posebno otegotnih okolnosti nije našao. Stoga je imajući u vidu olakotne okolnosti sud okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te mu je izrečena uvjetna osuda na način da se ova kazna neće izvršiti ako okriv ljenik u roku provjeravanja od tri godine ne počini drugo kazneno djelo. Ova je kazna primjerena obliku krivnje, pogibeljnosti ovog kaznenog djela kao i prouzročenim posljedicama a istom će se ostvariti svrha kažnjavanja, te će se utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge građane da ne čine kaznena djela i da poštuju pravni poredak RH.

33. Sud je na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 djelomično prihvatio imovinskopravni zahtjev oštećenika CC u iznosu od 19.070 eura. Naime u postupku je nesporno utvrđeno da je okrivljenik oštetio oštećenika za 27.600 eura na koji iznos je oštećenik i postavio imovinskopravni zahtjev. Kako je u postupku utvrđeno da je do zaključenja postupka okrivljenik uplatio oštećeniku 8.530,00 eura, a oštećenik svoj postavljeni imovinskopravni zahtjev nije mijenjao nakon toga, upućen je taj dio u razlici ostvariti u parnici ukoliko ga još smatra potrebnim.

34. Kako bi se osiguralo da okrivljenik oštećeniku popravi štetu, okrivljeniku je uz uvjetnu osudu, sukladno odredbi čl. 56. st. 4. KZ/11 određena posebna obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, pa mu je naloženo da u roku od osam mjeseci naknadi štetu oštećeniku CC i isplati iznos od 19.070,00 eura. Okrivljenik je upozoren sukladno odredbi čl. 58. KZ/11 da će sud opozvati uvjetnu osudu ako okrivljenik bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz čl. 62. KZ/11.

35. Mobilni uređaj oduzet okrivljeniku a koji je on preuzeo na čuvanje mu je vraćen, budući ne postoji potreba za njegovim oduzimanjem.

36. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeniku je naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

37. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 25. listopada 2024. godine

Sudac

Davor Dubravica

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke. Presuda se može pobijati zbog povrede kaznenog Zakona, zbog povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazneno pravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka.

DNA:

1. ODO Zadar na br. KO-DO-151/2022

2. Okrivljenik ŽC

3. Branitelj, Jurica Kvartuč, odvjetnik

4. Oštećenik CC

5. Punomoćnik oštećenika Trpimir Kučina, odvjetnik u Zadru

6. U spis