REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj : 81 K-313/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu toga suda Ani Zrilić, kao predsjednici vijeća uz sudjelovanje Franke Colić i Denisa Pavlovića kao članova vijeća te Eme Vrsaljko kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv I-okrivljenika ĆŠ i dr. zbog kaznenog djela iz članka 323. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj K-DO-135/2015 od dana 11. rujna 2018. godine uređene 17. lipnja 2024. godine, nakon održane javne rasprave dana 25. listopada 2024. godine u nazočnosti zastupnika optužbe UŠ zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, I-okrivljenika ĆŠ i II-okrivljenika AŠ a u odsutnosti oštećenika SŠ, istog dana, objavio je javno i

p r e s u d i o  j e

I.

I-okrivljenik ĆŠ zvani Ć“, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U i A, rođen **.**.1969. u [adresa],  s prebivalištem u [adresa], zidara,  sa  završenom  srednjom  školom,  državljanin Republike Hrvatske, razveden, otac troje djece, ratni vojni invalid, s mirovinom od 100 eura, povremeno zarađuje radom „na crno“ i djeca ga uzdržavaju, protiv njega se ne vodi  drugi  kazneni  postupak,  brani  se  sa  slobode, neosuđivan,

i

II-okrivljenik AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i Č rođene N, rođen **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], automehaničara, sa završenom  srednjom  školom,  nezaposlen,  otac malodobnog  djeteta,  državljanin  Republike  Hrvatske, oženjen, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak, brani se sa slobode, neosuđivan,

k r i v i  s u

što su dana 31. listopada 2014., oko 19,00 sati u Zadru, u ulici Ante Starčevića bb, u blizini benzinske crpke Petrol, temeljem zajedničkog prethodnog dogovora, s ciljem da silom naplate dug od 200,00 kuna koji bi iznos dugovao oštećenik SŠ I- okrivljeniku, I-okrivljenik ĆŠ došao do oštećenika SŠ te psujući mu majku istoga pitao da gdje je 200,00 kuna koje mu oštećenik duguje budući bi oštećeniku povremeno davao manje iznose dok su zajednički radili, a ukupno 200,00 kuna, koji iznos mu je oštećenik obećao vratiti kada ga isplati poslodavac ČŠ, na što mu je oštećenik rekao da mu ništa ne duguje jer da je novce za taj popravak već dao ČŠ te produžio naprijed, da bi potom I- okrivljenik potrčao za njim, gurnuo ga na ogradu, a nakon čega su do njih došli II- okrivljenik AŠ i mlađi punoljetnik NŠ koji su oštećenika uhvatili za ruke te dok su ga tako držali govorili mu da vrati I- okrivljeniku njegovih 200,00 kuna, a za to vrijeme je I-okrivljenik ĆŠ sa obje šake naizmjenično više puta udarao oštećenika u trbuh i rebra, da bi ga potom zajedno I- okrivljenik, II- okrivljenik i mlađi punoljetnik NŠ dalje nastavili udarati i to na način da ga je I- okrivljenik ĆŠ i dalje udarao šakama u trbuh, dok ga je mlađi punoljetnik NŠ uhvatio za kosu s jedne strane glave, a II- okrivljenik AŠ ga je s druge strane glave udario rukom u glavu, pa kad je oštećeniku mobitel pao na pod prestali ga tući te je oštećenik zbog straha od daljnjih udaraca i ponovnog napada dao I-okrivljeniku ĆŠ 200,00 kuna te se udaljio prema svojoj kući, a zatim su I-okrivljenik ĆŠ, II-okrivljenik AŠ i mlađi punoljetnik NŠ ponovno krenuli za oštećenikom, sustigli ga, pa je II- okrivljenik AŠ nogom udario oštećenika u lijevu potkoljenicu i rukom u lijevo rame viknuvši mu da slučajno ne zove policiju, nakon čega su se I-okrivljenik ĆŠ, II-okrivljenik AŠ i mlađi punoljetnik NŠ udaljili, kojom prilikom oštećenik nije zadobio tjelesnu ozljedu u sudskomedicinskom smislu,

dakle, I- okrivljenik od drugoga silom naplatio tražbinu koju ovaj duguje njemu, a II- okrivljenik od drugoga silom naplatio tražbinu koju ovaj duguje drugoj osobi, a pri počinjenju kaznenog djela uporabili silu izravnim napadom na tijelo dužnika,

čime su počinili kazneno djelo protiv javnog reda – protupravne naplate, opisano u članku 323. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 323. stavak 2. KZ/11,

pa se temeljem citiranih zakonskih odredbi I-okrivljenik ĆŠ i II- okrivljenik AŠ

osuđuju

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

a temeljem odredbe članka 56. KZ/11 I-okrivljeniku ĆŠ i II-okrivljeniku AŠ

se izriče

uvjetna osuda

te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako I-okrivljenik ĆŠ i II- okrivljenik AŠ u vremenu provjeravanja od 2 ( dvije ) godine ne počine novo kazneno djelo. Ukoliko I-okrivljenik ĆŠ i II-okrivljenik AŠ u vremenu provjeravanja od 2 ( dvije ) godine počine kazneno djelo, na iste će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude iz članka 58. KZ/11.

II. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 , 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24

– dalje u tekstu: ZKP/08) I-okrivljenik ĆŠ i II-okrivljenik AŠ su dužni platiti paušalnu svotu od 150,00 (stopedeset) eura svaki po naosob u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 I-okrivljenik ĆŠ i II-okrivljenik AŠ su dužni solidarno platiti stvarni trošak nastao medicinskim vještačenjem u iznosu od 398,17 eura

(tristodevedesetosameuraisedamnaestcenti) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je dana 11. rujna 2018. godine podiglo optužnicu K-DO-135/2015 protiv I-okrivljenika ĆŠ i II-okrivljenika AŠ tereteći iste za učin kaznenog djela iz članka 323. stavak 2. KZ/11. Postupak je bio obustavljen Rješenjem K-313/19 od 18. svibnja 2022. godine ali je predmetno rješenje ukinuto od strane višeg suda Rješenjem 18 Kž-242/2022 od 11. travnja 2023. godine.

2. Očitujući se o optužnici okrivljenici su iskazali da se ne smatraju krivima za kazneno djelo koje im je optužnicom stavljeno na teret. Okrivljenici su svoju obranu iznijeli na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka je saslušan ČŠ ( list spisa 187-188 ) i NŠ ( list spisa 189-190 ). Oštećenik SŠ nije bio dostupan sudu te je njegov iskaz u konačnici i pročitan (list spisa 57-60 ).

4. Osim personalnih dokaza na raspravi su pročitani i dokazi priloženi sudskom spisu i to liječnička prijavnica (l.s. 3), rješenje (l.s. 38-40) potvrda o visini dohotka (l.s. 70-72), liječnička dokumentacija (l.s. 73-75), potvrda o visini dohotka (l.s. 84) te sudsko medicinsko vještačenje (l.s. 194-195). Pročitani su i izvadci iz kaznene evidencije za okrivljenike.

5. Sud je cijenio sve provedene dokaze i to kako svaki dokaz zasebno tako je i iste doveo u međusobnu vezu jedne s drugima te sa obranom okrivljenika i nalazi dokazanim da su okrivljenici počinili kazneno djelo koje im je stavljeno na teret.

6. Prvo se valja osvrnuti na zakonsko obilježje kaznenog djela koje se okrivljenicima stavlja na teret. Naime kazneno djelo iz članka 323. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 čini tko od drugog silom ili ozbiljnom prijetnjom naplati tražbinu koju ovaj duguje njemu ili drugoj osobi, a počinitelj je uporabio silu ili prijetnju da će izravno napasti na život ili tijelo dužnika ili druge osobe. Predmetno kazneno djelo spada u kaznena djela protiv javnog reda. Navedeno kazneno djelo može se počiniti samo s namjerom koja je ujedno i sastavno obilježje kaznenog djela. Objekt zaštite je zakonita naplata potraživanja dugovanja, naime, kod ovog kaznenog djela doista postoji legalna tražbina, potraživanje, ali osoba ( vjerovnik ) je od svog ( dužnika ) naplaćuje uporabom sile tako što izravno napada na tijelo dužnika. Intenzitet sile mora biti takav da osoba pod djelovanjem te sile doista izvrši tražbinu a za izravni napad na tijelo dužnika nije nužno nastupanje posljedice ( tjelesna ozljeda ). Ono što je bitno je da je uporabljena sila izravnim napadom na tijelo dužnika pod kojom silom dužnik djeluje na način da izvrši tražbinu.

7. Činjenica koja u ovom postupku nije bila sporna je to da je oštećenik SŠ dugovao I-okrivljeniku novčani iznos od 200,00 kuna. Isti su zajedno radili na građevini, međutim, oštećenik je smatrao kako nije dužan dati I-okrivljeniku 200,00 kuna a predmetni novac da bi se odnosio na popravke na fasadi, dok je I-okrivljenik navodio da je predmetno dugovanje od marendi odnosno da je posuđivao istome novac za marendu.

8. Nije sporno niti to da su se predmetnog dana 31. listopada 2014. godine svi našli u caffe baru na benzinskoj crpki Petrol na Bulevaru te je tada ČŠ isplatio plaću oštećeniku SŠ ( list spisa 58 ). Inače oštećenik nije bio dostupan sudu te je njegov iskaz pročitan, tijekom rasprave sud nije imao mogućnosti ispitati istoga.

9. Iz kazivanja oštećenika SŠ ( list spisa 58-59 ) proizlazi da je on zajedno sa I-okrivljenikom i II-okrivljenikom radio za ČŠ građevinske radove u listopadu 2014. te tijekom razdoblja dok su radili skupa nikad nije od nijednog od radnika pa tako uključujući ĆŠ posuđivao novce. Dana **.**.2014. ČŠ ga je zvao da se nađu jer mu je dugovao još 1.200,00 kuna plaće za radove koje je za njega radio te su se oko 19,00 sati našli u caffe baru na benzinskoj crpki Petrol na Bulevaru. Kad je došao u caffe bar vidio je da ČŠ sjedi sam za jednim stolom, ĆŠ, njegov sin NŠ, AŠ i još jedan mlađi dečko od negdje 25 godina K, ne zna kako se preziva, sjedili su za drugim stolom. ČŠ je njemu nešto počeo muljati da je on odgovoran za nekakvu grešku na fasadi na grandalu, međutim oštećenik da uopće nije radio na tom dijelu već je to nečija tuđa greška, misli da je K radio taj dio. Zbog ove greške mu je ČŠ odbio 200,00 kuna od dijela plaće te je još 300,00 kuna jer je skela morala stajati još dodatno vrijeme na fasadi da bi se ta njegova navodna pogreška ispravila te mu je na kraju dao 700,00 kuna. On se nije htio svađati s njim te je uzeo tih 700,00 kuna i krenu prema kući, međutim kada je došao do autopraonice, koja se nalazi u blizini, za njim je dotrčao ĆŠ psujući mu majku da gdje je 200,00 kuna što mu duguje iz razloga što je on za njim morao popravljati fasadu. Oštećenik mu je rekao da mu ne duguje ništa jer da je ČŠ njemu već zbog te navodne pogreške skinuo određeni iznos s plaće, na što se on naljutio te mu počeo prijetiti da će ga udariti. On je nakon toga produžio dalje, međutim, kad je došao do ograde, I-okrivljenik je ponovno došao za njim, a tad su dotrčali i njegov sin NŠ i AŠ ( II- okrivljenik ) . Nakon toga ga je ĆŠ ( I-okrivljenik ) gurnuo na ogradu da bi ga potom NŠ i AŠ ( II-okrivljenik ) uhvatili za ruke, a ĆŠ ( I-okrivljenik ) ga je počeo udarati šakama obje ruke naizmjenično u trbuh i rebra. NŠ i AŠ ( II-okrivljenik ) su za to vrijeme vikali da da čovjeku njegovih 200,00 kuna. On je i dalje govorio da mu ne duguje nikakve novce nakon čega su ga njih trojica počeli udarati, a on se naslonio na ogradu i pokušavao rukama zaštiti glavu. ĆŠ ( I-okrivljenik ) ga je i dalje šakama udarao u predio trbuha i rebara, NŠ ga uhvatio za kosu a AŠ ( II-okrivljenik ) mu je sa druge strane glave svojom rukom zadao udarac, ne znam je li bilo šakom ili otvorenim dlanom. To je trajalo nekih minutu nakon čega je njemu ispao mobitel na pod pa se sagnuo podignuti ga, te su ga oni prestali tući, a on je onda rekao „evo ti novci ako ti toliko trebaju“ i izvadio 200,00 kuna i dao ih KŠ ( I-okrivljeniku ) jer je vidio da oni neće prestati. Nakon toga je oštećenika krenuo prema kući ali su oni i dalje nastavili ići za njim, te su ga sustigli a onda ga je AŠ ( II-okrivljenik ) još jednom nogom udario u lijevu potkoljenicu, a rukom ga je udario u lijevo rame te mu je AŠ ( II-okrivljenik ) još viknuo da nije slučajno zvao policiju. Nakon toga je otišao kući, ali ga je kasnije opet AŠ ( II-okrivljenik ) zvao na mobitel te mu rekao ,,Gdje si pička ti materina, da te razbijemo?!" na što mu je oštećenik odgovorio da ohladi te je isključio mobitel, a nakon što ga je ponovno uključio vidio je da ga je još par puta zvao sa tog i sa drugog broja. Inače, za cijelo ovo vrijeme dok su oni njega tukli ČŠ je sjedio u kafiću na terasi, a oštećenik misli da je on mogao vidjeti što su oni njemu napravili. Ovo pogotovo jer sutra dan kad je išao na policiju je on njega zvao na mobitel i rekao da ne može vjerovati što su oni ljudi jučer napravili, da do toga nije trebalo doći. O ovom događaju je pričao poznaniku B s kojim je prije radio skupa. Nakon ovog događaja on je sutra dan otišao na pumpu kako bi provjerio da li postoje snimke video nadzora na kojima bi se moglo vidjeti da su oni njega istukli te je onda konobar iz kafića pozvao policiju te nakon što je na policiji podnio kaznenu prijavu uputili su ga u bolnicu kako bi se utvrdilo da li ima ozljede i ako ima koje. Nakon ovog događaja ga je jako boljela glava, rebra su mu bila nabijena, drugi dan mu je izbila modrica ispod lijevog rebra i na rukama su mu bile modrice, pretpostavlja da su to bili tragovi držanja. Inače je od više ljudi čuo da je ovaj ĆŠ ( I-okrivljenik ) provokator i problematičan čovjek te da je već više puta nekoga istukao.

10. Ispitan kao svjedok, tadašnji poslodavac ČŠ ( list spisa 187-188 ) je iskazao da poznaje okrivljenike, radili su jednu fasadu, oni su bili njegovi radnici. Poznaje i SŠ jer je i on jedno kratko vrijeme radio kod njega. Od toga je prošlo toliko godina da se više i ne može sjetiti kada su kod njega radili. Koliko se sjeća on je SŠ isplatio, a to je bilo na benzinskoj. Oni su svi bili toga dana na toj benzinskoj, s tim da je svjedok SŠ isplatio i on je bio sjedio za drugim stolom, odnosno on je sa BŠ sjedio za posebnim stolom, a oni su bili za drugim stolom, ovdje prisutni okrivljenici. Upitan da li je možda sa SŠ imao nekih nesuglasica, ili da bi mu nešto odbio i ne platio, odgovorio je da nije. Nije bilo nikakve greške na fasadi koliko se sjeća, a on ( oštećenik ) je dobio točno onoliko koliko je trebao. Za drugim stolom su bili KŠ ( I-okrivljenik ), NŠ i AŠ ( II-okrivljenik ). Oni su tamo svi došli inače jednim autom. Upitan zašto nisu sjedili svi za istim stolom, pa zato što je on imao napraviti račun sa oštećenim. Kad je isplatio SŠ, digao se od stola i otišao na WC. On se vratio sa WC-a i vidio je da tamo nema nikoga za stolom. Upitan da li je možda sjedio u kafiću na terasi dok se ovo događalo, on ne zna što se događalo. Oni su inače sjedili vani, a on kako je isplatio SŠ otišao je do WC-a, a kada se vratio više nikog nije bilo od njih. Nije vidio ni sukob ni tučnjavu. Koliko zna ĆŠ ( I-okrivljenik ) je SŠ ( oštećeniku ) davao 200,00 kuna, a što se tu dogodilo stvarno ne zna. Ne sjeća se da bi SŠ nazvao sutradan na mobitel i da bi mu rekao kako ne može vjerovati što su ljudi jučer napravili. Ne sjeća se da li je iza toga vidio SŠ i kakve ozljede je imao. Koliko zna SŠ je KŠ bio dužan neke novce. Ne sjeća se cifre, ali bila je to cifra od 200-300 kuna, a to je bilo za piće i marende što je ĆŠ njemu posuđivao.

11. Ispitan kao svjedok sin I-okrivljenika NŠ ( koji je tijekom postupka imao i tretman mogućeg supočinitelja ) je iskazao ( list spisa 189-190 ) da mu je poznata osoba koja se zove SŠ. Poznat mu je i AŠ. Prije 10 godina on je povremeno radio. Završio je srednju školu za automehatroničara u [adresa]. Tada je imao 17 godina, bio je 3. razred srednje škole i povremeno je radio sa ocem. Poslodavac ocu je bio ČŠ. Sa ocem je znao raditi na građevini vikendima. SŠ je bio njihov radni kolega. Inače njegov otac je radio fasadu, a on je čistio i pomagao na građevini. SŠ je isto bio fasader. SŠ je radio kod DŠ, ali imao je financijskih problema i nikad nije imao novaca. Nekad nije imao niti za marendu, pa bi mu uvijek netko od njih dao ili mu kupio. Radilo je njih 5-6. On je s njima radio jako kratko, možda 10-15 dana. Njegov otac mu je posuđivao novac za hranu dok on ne dobije isplatu. Taj dan kad je oštećenik dobio isplatu, on je ujedno dao i otkaz i rekao je da više neće raditi i da ide odakle je. Onda su se svi poslije posla našli na benzinskoj postaji Petrol na Bulevaru. Svi skupa su pili kavu i došao je SŠ po isplatu, on je došao sam. Gospodin ČŠ mu je isplatio novce. SŠ je uzeo novce i krenuo sa pumpe prema autopraonici. Njegov se otac ustao i krenuo za njim i pitao kada će vratiti novac koji mu je otac posudio. Misli da se radilo o dugu od 200 i nešto kuna. Oni su svi ostali sjedili u tom kafiću kod pumpe kada su čuli neku galamu, na što mu je AŠ rekao idi vidi ili on ti tuče tatu ili tata njega, jer se tako činilo po toj galami. Ustao se i prišao njima i vidio da SŠ gura njegovog tatu i govori mu da nije ništa dužan i da mu neće ništa dat. To je inače stariji čovjek. Misli da je stariji bio od njegovog tate. Prišao je da ih na neki način smiri i razdvoji jer je tu bilo još ljudi koji gledaju okolo, on je tu počeo psovati i njemu majku, govorio mu je da je balavac i da zašto se petlja, na što je odgurnuo svjedoka i udario mu tatu. Nije ga mogao uhvatiti za kosu jer je bio ćelav, uz to taj čovjek je tada imao 2 metra, a svjedok metar i 60. Svjedok i AŠ ga nisu držali za ruke i govorili mu da ima vratiti 200,00 kuna. Protiv njega se nije vodio nikakav postupak vezano za ovaj događaj. Niti ga je udarao niti ga je držao za ruku, niti ga je uhvatio za kosu, jer on nije ni imao kose. SŠ i njegov otac su se naguravali. U jednom trenutku ga je otac gurnuo i SŠ je pao na trotoar na bok, udario je rebrima o trotoar, te prigode mu je ispao mobitel iz džepa. On je ustao i uzeo mobitel u ruke, a svjedok i AŠ su ga pitali da li zove policiju ili hitnu, jer ako želi da će mu nazvati hitnu obzirom da se udario. Na to je on rekao da on ne zove hitnu nego sina i da će sin doći po njega. U tom trenutku je izvadio 200,00 kuna i stavio na zidić pokraj. Vikao je ocu da su mu tu novci i opet je ocu opsovao mater. Također je rekao svjedokovom ocu „da bog da mu to bili zadnjih 200,00 kuna u životu“ na što je njegov otac rekao da ga više ne zanimaju ni tih 200,00 kuna i da mu se više nikad ne pojavljuje u životu. AŠ je uzeo te novce i dao ih u ruke svjedokovom ocu i rekao je „nemoj biti budala kad ti je već dao te novce uzmi, to su tvoji novci." Oštećenik je tada krenuo prema piceriji „Mrak“. Oni su sutradan svi bili pozvani u policiju zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda i iznude. Kad je oštećenik krenuo oni nisu išli za njim i po putu mu nešto dobacivali. Picerija Mrak ima kamere i on je tražio od policije da se utvrdi da li ga je netko tamo udario. Sutradan kada su išli na policiju davati izjavu, to je bilo kod Kauflanda, AŠ i on su išli motorom i pokušali su ih fizički napasti SŠ i njegov sin, ali kada je AŠ sišao sa motora, oni su pobjegli. Nije svjedoku poznato da su oštećenika zvali na mobitel nakon tog događaja. Oštećenik je inače tada bio u vidno alkoholiziranom stanju i misli da je tek sutra otišao na policiju. Ne sjeća se da bi s njima u društvu bio dečko koji se zove D, iako je jedan D iz [adresa] s njima bio radio. ČŠ je bio sjedio unutar kafića, a oni na terasi. Inače ČŠ je sjedio s njima na terasi i kada je isplatio SŠ on se digao i otišao na WC. Upitan da li je bilo nekih nesuglasica između ČŠ i SŠ, svjedok je odgovorio da je SŠ prije nego što su završili na tom gradilištu neke novce uzeo od vlasnika kuće i pokupio je većinu Željkovog alata, a rekao je DŠ kad mu isplati novac da će mu vratiti alat i tu je došlo do nesuglasica između njih dvojice. Sjeća se da je oštećenik imao zarađenih 650,00 kuna. Ti novci su bili za marendu, a također su njegov otac i oštećenik nešto ispravljali fasadu pa da bi ti novci potjecali od toga. Ništa se nije događalo ispred picerije Mrak.

12. Kao što je ranije navedeno okrivljenici su negirali počinjenje ovog kaznenog djela.

13. I-okrivljenik se branio kada je bio ispitan i snimljen kako je sve laž, te da je oštećeniku davao novac za marendu i cigarete, a taj dan mu je i sin dolazio na gradilište i pitao DŠ da odveze i sina pa mu je dao 40,00 kuna za gorivo te je kukao da ga gazdarica tjera iz stana i oštećenik je pitao DŠ za novac, a ovaj ga je bio odbio. I-okrivljenik je također naveo da oštećenik laže da je netko za njega popravljao i da bi mu ČŠ za to odbio novac. D ga je izgurao van kad je tražio novac, a oštećenik je stalno od DŠ tražio novac, ali mu ovaj nije davao. Inkriminiranog dana mu je I-okrivljenik dao dvije pleske jer mu je ovaj psovao majku koja mu je na rukama umrla. Kada je njegov sin NŠ došao i njemu je psovao majku pa je oštećenika htio i njegov sin tući, a I-okrivljenik je to branio. Oštećenik mu je sam dao 200,00 kuna, nitko mu nije uzeo. Ono što mu je bio dužan to mu je dao, i još mu je bio dužan jer mu je davao za marendu, za cigarete, a kada kaže "on", tu misli na SŠ, jer ga poznaje iz viđenja, nisu do tada skupa radili, a tada su radili tjedan dana kod tog DŠ. Oštećenik mu je ostao dužan po danima, te mu je govorio da će mu vratiti kada dobije isplatu. Znao je da mu je dužan, oštećeniku je kupovao marendu, pivo i cigarete. Tu je u kafiću Ex rekao da će mu platiti, jer je u tom kafiću okrivljenik platio piće, jer nisu imali ni oštećenik, ni ČŠ, još je obećao i kašetu pive, a to je bilo dva dana prije ovog događaja. Inkriminiranog dana na Petrolovoj pumpi su sjedili 5-10 minuta kada je oštećenik došao. ČŠ je došao prvi, a I-okrivljenik nije čuo što su ČŠ i SŠ razgovarali, to je bilo vani, oštećenik i ČŠ su pili piće, a I-okrivljenik je ustao i krenuo za SŠ kako bi ga pitao da mu da 200,00 kuna. I-okrivljenik ga je prvi udario jer mu je oštećenik opsovao cigansku mater. Išao je na hitnu, ali nema zdravstveno. Kada je tražio 200,00 kuna oštećenik mu je rekao da je cigan i da mu jebe majku, jer da on nema ni za hranu i tada je došao sin od I-okrivljenika, a sa njim i Z (II-okrivljenik AŠ), pa je I-okrivljenik oštećeniku dao plesku, a T je rekao njegovom sinu "Jel ti ovaj tuče tatu ili tata njega?", pa je došao tada njegov sin, kojemu je također oštećenik jebao majku, a žena od I-okrivljenika i majka njegovog sina je muslimanka, a oštećenik je njegovom sinu jebao majku balijsku. Kada mu je dao 200,00 kuna, oštećenik mu je rekao da se najede jer da nema što jesti oštećenik i njegov sin. I-okrivljenik nije novac uzeo, a oštećenik je taj novac izvadio iz desnog zadnjeg džepa i rekao mu "Evo najedi se", te mu je oštećenik psovao mater, pa je I-okrivljenik novac uzeo, ali mu je trisku dao jer ga je psovao. Uzeo je novac, i prvi ga je udario, plesnuo ga je, a točno je i da je oštećenik njega udario, a također su i bili pali dolje. I-okrivljenik misli da su to mogli vidjeti ostali gosti, to je bilo odmah kod kafića i to je trebalo biti na snimci od kafića. Kada je oštećenik izvadio novac, T je rekao "Jel zoveš policiju?", a oštećenik je rekao "Ne, zovem sina". T je rekao oštećeniku da ako zove policiju da će čekati. I-okrivljenik nije vidio da li ga je T udario. Vratili su se u kafić, a dok su bili u kafiću nitko nije zvao oštećenika. Razišli su se tako da je ČŠ imao još jedno auto, Seat pa je I-okrivljenik otišao s tim autom, a NŠ i T su otišli sa drugim autom. Nije silom htio dobiti tih 200,00 kuna, da je to htio oteti, oteo bi mu sve. I-okrivljenik je oštećenika udario prvi pleskom jer mu je majku opsovao.

14. Na raspravi je I-okrivljenik u cijelosti ostao kod svoje obrane i nije želio da ga se bilo što drugo pita.

15. II-okrivljenik AŠ kada je prije podizanja optužnice bio ispitan i snimljen je iskazao da je sjedio na Petrolu, jer je bio dogovor da se nađu tamo da riješe stvari. I-okrivljenik ĆŠ se digao, počeli su letjeti šamari, jako, a on je krenuo da ih razdvoji, a oni (I-okrivljenik i oštećenik) su se premjestili na ogradu te je II-okrivljenik pokušao pomoći čovjeku, a ispalo je da ga tuče, a on ga je samo digao (oštećenika). Oštećenik je krenuo prema pizzeriji Mrak, a II-okrivljenik ga je pitao "Ako ćeš zvati policiju, da čekam?", na što mu je oštećenik rekao da će zvati sina. I-okrivljenik je oštećeniku svaki dan davao za marendu, svi mogu potvrditi da je I-okrivljenik ĆŠ davao, a ovaj mu bio dužan. Da KŠ nije opsovao majku koja mu je umrla na rukama, ĆŠ ga ne bi ni udario. Svatko od njih je sam mogao istući oštećenika da je htio, a ne bi ga ni ĆŠ udario da mu ovaj nije majku opsovao. SŠ zna, upoznao ga je jedan-dva tjedna prije događaja. Poslodavac im je bio ČŠ. Pred njegovim očima je ĆŠ oštećeniku davao novac. Jedan dan je oštećenik rekao I-okrivljeniku "Daj mi 50,00 kuna, nemam što jesti", ĆŠ mu je kupio cigarete, dao mu je i za piće, a za ranije ne zna. II-okrivljeniku nije poznato da li je oštećenik novac vraćao, te misli da je ĆŠ ovome posudio i više od 200,00 kuna. Taj dan je bila isplata, i taj dan je SŠ došao na gradilište i radio probleme, inače, bio je nešto zabrljao i gazda mu je rekao "Nemoj mi dolaziti". ČŠ i SŠ su sjedili za jednim stolom, a oni za drugim. Oštećenik i ČŠ su došli da riješe račun, za dvije-tri dnevnice, trebao mu je ČŠ dati 1.000,00 kuna, ali mu je odbio za greške i platio oko 600,00 kuna. Pričali su 10-15 minuta. ČŠ se digao i došao kod njih, a SŠ je krenuo, pa je ĆŠ krenuo za SŠ da vrati svoje novce. Čuo je da je KŠ psovao majku, KŠ je prvi opsovao KŠ, a na to je ĆŠ puko i odmah mu šamar zviznuo. ĆŠ je govorio "Vrati mi moje pare, što se praviš glup", a ovaj mu je rekao da ne da i da mu nije ništa dužan. Nakon toga se digao NŠ jer je vidio da se tuku, pa je i II-okrivljenik došao da ih razdvoji. To je bilo kod praonice pa su se zatrčali i došli do ograde duge oko 20 metara, pa KŠ nije htio dati pare, pa su se opet potukli. KŠ nije htio dati novac pa su se pošaketali. Namjera II-okrivljenika je bila razdvojiti, možda je bubnuo oštećenika, to se sve dogodilo jednu do dvije minute. II-okrivljeniku je bila namjera da se to riješi, pa je oštećeniku KŠ rekao "Daj čovjeku novce kad si mu dužan", ali oni su se zapetljali i tukli i psovali se međusobno. Oštećeni KŠ je iz zadnjeg džepa izvadio 600,00 kuna i dao je KŠ 200,00 kuna, a II-okrivljenik ne zna je li KŠ dao novac ili je on uzeo novac pa dao KŠ. II-okrivljenik je rekao oštećeniku "Ako zoveš policiju ja ću je čekati", jer mu je mobitel bio ispao i raspao se, a oštećenik ga je sastavio, a II-okrivljenik ga je možda u tom svemu udario. Kada je II-okrivljenik pitao oštećenika zove li policiju ovaj mu je rekao da zove sina. Kada je ĆŠ dobio novac, sve je stalo. II-okrivljenik je također iskazao da ako je i udario oštećenika nije mu žao, on mu je pokušao pomoći da ne dobije batine te se II-okrivljenik pita zašto bi nekoga udario za 200,00 kuna. Također je II-okrivljenik izjavio da je oštećenik bezobrazan čovjek, znao je uzeti novce i neće da ih vrati, i od njega je tražio novac, ali mu II- okrivljenik nije dao. Oštećenik da je non stop tražio novac, a ne planira ga vratiti. Dan prije su bili u caffe baru Ex poslije posla i dogovorili su se za sutra, i ĆŠ je pitao KŠ kada će mu vratiti novac, a KŠ je rekao sutra. ĆŠ je krenuo prema KŠ, jer KŠ čim je dobio pare krenuo je da pobjegne. Oštećenik Damir II- okrivljenika nije vrijeđao, II-okrivljenik je više bio sa strane te je išao s namjerom da ih razdvoji, jer tamo je bilo ljudi, to je sramota. Oštećenik KŠ da je običan prevarant te da je i II-okrivljenika prvo bio optužio da mu je uzeo 600,00 kuna, a ne 200,00 kuna.

16. Na raspravi je II-okrivljenik iskazao da je on tamo jedini bio trijezan, zato što ne pije. Oni su radili svi za ČŠ tada, a on je imao više gradilišta. On je kod DŠ bio 15 dana i zna da su ĆŠ i SŠ sigurno bili tih 15 dana, ali ne zna koliko su doista dana proveli zajedno na gradilištu. Njemu se nije svidjelo raditi kod DŠ i on je pošao dalje, ali je sa DŠ ostao u dobrim odnosima. Taj dan na pumpi ČŠ je dao plaću i njima i SŠ. Poznato mu je da je ZŠ bio dužan i to 100 posto preko 200,00 kuna i čim je ZŠ svoju plaću primio odmah je krenuo s namjerom da ode desnim putem, a ĆŠ se odmah skočio i krenuo je lijevom stranom, jer je htio s njim popričati. Normalno da je ĆŠ htio svoje kune nazad kad je znao da je ĆŠT dao novac. Oni su svi bili bez novaca dok ne dobiju plaću. Čak je poslodavac bio bez novaca. Žurili su se da tu bauštelu završe pa da dobiju svoje novce. On ih je micao, a nije držao za ruke oštećenika zajedno sa NŠ, ali je govorio neka vrati novac jer je stvarno bio dužan, ali tu svađa i tuča nije nastala radi 200,00 kuna, već radi psovanja majke. Čim je ĆŠ dobio 200,00 kuna sve je stalo. Govorio mu je da ako će zvati policiju da ću on tu ostat, a on je inače oštećenika zvao V, ali je oštećenik rekao da će zvati sina. Njemu je to sve bilo smiješno do momenta gdje je bio priveden. On ga je nakon par dana pitao "a što je sad pičko kad sam ti rekao da čekam policiju nisi zvao već nakon dva dana si me prijavio".

17. Imajući u vidu dinamiku samog događaja koji je opisao oštećenik i okrivljenici pa i liječničku dokumentaciju za oštećenika, provedeno je i sudskomedicinsko vještačenje po vještaku dr. Davoru Mayeru (list spisa 194-195). Vještak je mišljenja da je medicinskom obradom oštećenika SŠ (49) postavljena dijagnoza natučenja lijeve strane prsnog koša i trbuha. Navedena dijagnoza je postavljena temeljem anamnestičkih podataka (opis događaja koji pacijent daje liječniku), a u odsutnosti bilo kakvih vidljivih tragova ozljeđivanja prilikom liječničkog pregleda ili drugih nalaza koji bi govorili za ozljeđivanje. Slijedom toga, radi se o kliničkoj dijagnozi koja nije objektivizirana te u konkretnom slučaju ne predstavlja ozljedu u sudskomedicinskom smislu. Također je vještak naveo da gore navedeno ne isključuje mogućnost da bi u događaju došlo do kontakta oštećenika s okrivljenicima u kojem bi oštećenik doista zadobio udarce, kako se to okrivljenicima stavlja na teret, ali bi se u tom slučaju — koji vještačenjem nije moguće potvrditi — radilo o udarcima posve niskog intenziteta koji nisu doveli do nastanka vidljivih ozljeda niti drugih dijagnostički detektabilnih posljedica ozljeđivanja.

18. Uvažavajući sve navedeno sud je zaključio da su okrivljenici doista počinili kazneno djelo koje im je stavljeno na teret od strane tužitelja, međutim iz činjeničnog opisa samog kaznenog djela, a uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine ispušten je dio koji bi se odnosio na zadobivene ozljede kod oštećenika. Nesporna je činjenica da je oštećenik dugovao I-okrivljeniku 200,00 kuna. Također je nesporna činjenica da su se inkriminiranog dana svi našli u kafiću benzinske crpke jer su znali da je isplata plaće i okrivljenici su znali da će upravo toga dana oštećenik SŠ od poslodavca ČŠ dobiti plaću, te su tamo pristupili da bi odmah I-okrivljenik ĆŠ naplatio svoje dugovanje. U postupku je utvrđeno da odmah čim je oštećenik primio novac I-okrivljenik mu je prišao potražujući svoj dug, odnosno svoju tražbinu od 200,00 kuna. Obzirom da mu oštećenik dugovani nije htio dati smatrajući da mu nije dužan, I-okrivljenik ĆŠ je primijenio fizičku silu na oštećenika, došlo je do fizičkog obračuna i izravne uporabe sile na tijelo dužnika, a u taj fizički obračun su se umiješali i sin I-okrivljenika, NŠ te II-okrivljenik AŠ, te je fizički obračun i završio kada je ĆŠ dobio nazad svojih 200,00 kuna. Iako je iskazao da se ne smatra krivim sam II-okrivljenik je rekao da je on pomogao KŠ da vrati svoj dug i čak je i uzeo kako sam navodi novce i dao KŠ da uzme tih 200,00 kuna. Dakle, namjera samih okrivljenika bila je silom naplatiti tražbinu izravnim napadom na dužnika, s tim da je nesporno utvrđeno da je sila bila takvog intenziteta da nije ostavila posljedice na tijelu oštećenika koje bi se smatrale tjelesnom ozljedom. Izostanak tjelesne ozljede ne znači da nije bilo sile i napada na tijelo dužnika, već da je ta sila bila niskog intenziteta, ali iz iskaza svih sudionika, osim ČŠ kojemu sud nije vjerovao da ništa nije vidio i da je baš u tom trenutku otišao na WC, već sud drži da se ovaj svjedok nije htio kod ovog događaja svrstavati na ničiju stranu. Dakle, iz iskaza svih sudionika proizlazi da su i I-okrivljenik i II- okrivljenik primjenom sile i napadom na tijelo oštećenog SŠ naplatili iznos od 200,00 kuna nakon čega je daljnja primjena sile zaustavljena. Poradi svega izloženog sud je okrivljenike proglasio krivima.

19. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

20. Sud je obojici okrivljenika kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da su neosuđivani. Također je sud uvažio osobne i obiteljske prilike obojice okrivljenika, uvažavajući da su isti obiteljski ljudi te je sud u obzir uzeo i obiteljsku situaciju II- okrivljenika koji je otac malodobnog djeteta. Okrivljenici su surađivali i dolazili na rasprave, a sud je također uvažio i protek vremena od počinjenja kaznenog djela. Na strani okrivljenika sud nije našao otegotnih okolnosti.

21. Uvažavajući sve navedene okolnosti na strani okrivljenika sud je istima za navedeno kazneno djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine koja se neće izvršiti ako okrivljenici u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne ponove kazneno djelo.

22. Sud navedenu kaznenopravnu sankciju smatra u cijelosti primjerenom kako osobama okrivljenika, koji nisu osuđivani, tako i njihovoj krivnji i težini kaznenog djela te smatra da će se i samom prijetnjom kaznom zatvora a bez izvršenja istoga ostvariti kako opća svrha kaznenopravnih sankcija tako i svrha uvjetne osude.

23. Okrivljenici su upozoreni da ukoliko u vremenu provjeravanja počine kazneno djelo, na iste će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude iz članka 58. KZ/11.

24. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 I-okrivljenik ĆŠ i II-okrivljenik AŠ su dužni platiti paušalnu svotu od 150,00 (stopedeset) eura svaki po naosob u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana. Paušalna svota odmjerena je s obzirom na duljinu i složenost kaznenog postupka te imovinske prilike okrivljenika.

25. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 I-okrivljenik ĆŠ i II-okrivljenik AŠ su dužni solidarno platiti stvarni trošak nastao medicinskim vještačenjem u iznosu od 398,17 eura

(tristodevedesetosameuraisedamnaestcenti) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana. Naime, okrivljenici su dužni snositi i stvarni trošak koji se odnosi na provedeno vještačenje po vještaku dr. Davoru Mayeru, a obzirom da se radi o trošku predujmljenom iz sredstava Općinskog suda u Zadru koji se financira iz Državnog proračuna poradi čega su okrivljenici dužni navedeni iznos uplatiti u Državni proračun Republike Hrvatske.

26. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 25. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Ana Zrilić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, na broj K-DO-135/2015,

2. I-okrivljenik ĆŠ,

3. II-okrivljenik AŠ,

4. Oštećenik SŠ,

5. U spis 81 K-313/2019.