REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1038/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužiteljice LZ, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik David Franjković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 17. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, s danom objave 25. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB 26187994862 naknaditi tužiteljici LZ, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 770,41 EUR (slovima: sedamstosedamdeset eura i četrdesetjedan cent) sa zateznim kamatama koje teku od 15. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB 26187994862 naknaditi tužiteljici LZ, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 112,39 EUR (slovima: stodvanaest eura i tridesetdevet centi) sa zateznim kamatama koje teku od 11. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim tužitelj traži isplatu zateznih kamata koje teku na iznos od 770,41 EUR po kamatnoj stopi iznad stope dosuđene točkom I. izreke i na iznos od 112,39 EUR po kmatoj stopi iznad dosuđene točkom II. izreke, sve do zatražene stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 112,39 EUR koje su teku u razdoblju od 15. svibnja 2024. do 10. lipnja 2024., kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB 26187994862 naknaditi tužiteljici LZ, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.082,72 EUR (slovima: tisućuosamdesetdva eura i sedamdesetdva centa) sa zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za platež zateznih kamata na dosuđene troškove parničnog postupka u iznosu od 1.082,72 EUR (slovima: tisućuosamdesetdva eura i sedamdesetdva centa) po stopi iznad dosuđene točkom IV. izreke do zatražene koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 942,42 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 17. svibnja 2023. uslijed obilnih kiša i povećanja vodostaja rijeke Mrežnice došlo do poplave ugostiteljskog objekta "Otok ljubavi", koje u okviri svog poslovanja koristi tužitelj. Izvidom na licu mjesta tuženik je utvrdio prodor vode, odnosno tragove vlage u visini od 70 – 120 cm. Ističe da je tom prilikom došlo do oštećenja predmetnog objekta i stvari u tom objektu. Ističe da su predmetni građevinski objekt, oprema i zalihe bile na dan poplave osigurane kod tuženika policom osiguranja br. [broj police osiguranja]. Navedenom policom rizik poplave, vuice i visoke vode bio je osiguran "na prvi rizik" do limita od 6.636,14 EUR / 50.000,00 kn. Na objektu je nastala višestruko šteta. 17. svibnja 2023. tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za isplatu osigurnine, a tuženik je zahtjev otklonio 12. ožujka 2024. Tužitelj je 25. ožujka 2024. podnio prigovor, a tuženik je 4. travnja 2024. obavijestio tužitelja da prihvaća prigovor i istog dana isplatio iznos od 5.693,72 EUR. Međutim, tuženik nije isplatio cjelokupan iznosa. Limit pokrića po predmetnoj polici iznosio je 6.636,14 EUR. Poziva se na čl. 19. i 16. Uvjeta za osiguranje paketa mPODUZETNIK. Ukazuje da nema mjesta umanjenju osigurnine po osnovi istrošenosti. Navodi da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 942,42 EUR na ime razlike osigurnine sa zateznim kamatama od dana nakon podnošenja tužbe do isplate, kao i isplatu iznosa od 770,41 EUR na ime uglavničenih zateznih kamata koje su tekle na isplaćeni iznos osigurnine od 5.693,72 EUR od podnošenja odštetnog zahtjeva 17. svibnja 2023. do isplate 4. travnja 2024. te zahtjev za isplatu iznosa od 112,39 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana nakon podnošenja tužbe na ime zateznih kamata koje su tekle od 17. svibnja 2023. do 14. svibnja 2024. na neisplaćeni dio osigurnine u iznosu od 942,42 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da je s tužiteljicom imao zaključen ugovor o osiguranju. Ne osporava da je na ime osigurnine isplatio iznos od 5.693,72 EUR. Navodi da se ne može primijeniti čl. 16. st. 2. Uvjeta za osiguranje paketa mPODUZETNIK već st. 1. navedenog čl. Ističe da će tuženik platiti i preostali dio u iznosu od 942,42 EUR. Osporava navode tužiteljice da je trebao izvršiti isplatu osigurnine odmah po zaprimanju odštetnog zahtjeva jer mu nije bila dostavljena sva dokumentacija koju je tuženik potraživao od tužitelja kako bi se mogla utvrditi obveza tuženika za isplatu osigurnine.

3. Tužiteljica u podnesku od 11. lipnja 2024. navodi da joj je tuženik 5. lipnja 2024. isplatio daljnji iznos od 942,42 EUR. Navodi da tuženik ne osporava visinu uglavničenih zateznih kamata. Ukazuje da je izvid štete obavljen 25. svibnja 2023. te je tada tuženik imao sve potrebne informacije za utvrđenje svoje obveze i visinu štete. Poziva se na čl. 943. Zakona o obveznim odnosima. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 770,41 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 15. svibnja 2024. do isplate, kao i iznos od 112,39 EUR sa zateznim kamatama koje teku od istoga dana.

4. Tijekom postupka sud je pročitao izvadak iz zemljišne knjige (list 8. spisa), ugovor sklopljen između tužiteljice i OZ od 5. rujna 2007. (list 9. spisa), zapisnik o očevidu i procjeni štete od 25. svibnja 2003. (listovi 10. i 11. spisa), policu osiguranja br. [broj police osiguranja] od 3. lipnja 2022. (listovi 12. – 14. spisa), uvjete za osiguranje paketa mPODUZETNIK (listovi 15. – 20. spisa), obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu od 12. ožujka 2024. (list 21. spisa), e-mail od 25. ožujka 2024. s prigovorom (listovi 22. – 25. spisa), odgovor na pritužbu od 4. travnja 2024. (listovi 26.

– 31. spisa), e-mail od 8. ožujka 2024. 40. – 41. spisa), troškovnik sanacije građevinsko objekta "OTOK LJUBAVI" (list 42. spisa), e-mail od 22. rujna 2023. (list 44. spisa), troškovnik sanacije objekta (list 46. spisa), nalog za doznaku po šteti 62 IM 10371 2023/1 od 4. travnja 204. (list 48. spisa), odgovor na pritužbu od 4. travnja 2024. (list 50. spisa), procjenu štete od požara i nekih drugih opasnosti – građevine (listovi 52. – 54. spisa)

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022. i 114/2022. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u odnosu na glavnu stvar osnovan.

6. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu:

a) preostalog, neisplaćenog dijela osigurnine u iznosu od 942,42 EUR do punog iznosa štete, odnosno limita police, sa zateznim kamatama koje teku od dana nakon podnošenja tužbe do isplate,

b) uglavničenih zateznih kamata u iznosu od 770,41 EUR, koje su teke na isplaćen dio osigurnine od 5.693,72 EUR u razdoblju počev od podnošenja zahtjeva 17. svibnja 2023. do isplate 4. travnja 2024.,

c) uglavničenih zateznih kamata u iznosu od 112,39 EUR koje su teke na iznos od 942,42 EUR u razdoblju od podnošenja zahtjeva za isplatu 17. svibnja 2023. do podnošenja tužbe, odnosno 14. svibnja 2024.

7. U odnosu na samu glavnicu, a koja predstavlja preostali, neplaćeni iznos osigurnine do punog iznosa štete, odnosno do limita pokrića po polici osiguranja od 942,42 EUR, valja navesti da prema sadržaju podneska od 11. lipnja 2024. proizlazi da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na taj dio zahtjeva za isplatu, dok se tuženik nije protivio povlačenju tužbe, a zbog čega je sud na temelju odredbe iz čl. 193. ZPP-a riješio kao u izreci rješenja.

8. Prema odredbi iz čl. 17. st. 1. Uvjeta za osiguranje paketa mPODUZETNIK (dalje u tekstu: Uvjeta, listovi 15. do 20. spisa) kada se ostvari osigurani slučaj u smislu čl. 16. st. 2. Uvjeta i utvrdi obveza osiguravatelja, kao i visina štete, osiguravatelj je dužan isplatiti u zakonskom roku iznos nespornog dijela svoje obveze u visini stvarne vrijednosti osiguranog predmeta (nova vrijednost smanjena za iznos procijenjen vrijednosti).

9. Dakle, navedene odredba Uvjeta upućuje na zakonske odredbe u pogledu rokova isplate obveze isplate osigurnine tuženika.

10. Prema čl. 943. st. 1. ZOO-a kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.

11. Prema čl. 943. st. 2. ZOO-a ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan.

12. Prema čl. 943. st. 3. ZOO-a ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma.

13. Prema čl. 943. st. 4. ZOO-a ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

14. Između stranka nije sporno da je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev 17. svibnja 2023.

15. Također, između stranaka nije sporno da je tuženik prije pokretanja ovog postupka tužitelju, na ime osigurnine, platio iznos od 5.693,72 EUR, a da je tijekom trajanja ovog postupka platio i daljnji iznos od 942,42 EUR.

16. Neosnovano upire tuženik da nije dužan platiti zatezne kamate na plaćen iznos osigurnine (5.693,72 EUR) počev od podnošenja odštetnog zahtjeva.

17. Takav navod tuženika je suprotan odredbi iz 17. st. 1. Uvjeta, kao i odredbi iz čl. 943. st. 4. ZOO-a jer tuženik svoju obvezu plaćanja osigurnine tužitelju nije ispunio u roku.

18. Nadalje, tuženik neosnovano ukazuje da mu nije dostavljena sva potrebna dokumentacija na temelju koje je mogao utvrditi visinu svoje obveze, dok takve navode ne dokazuje, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, zbog čega je sud odlučio primjenom odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a te zaključio da zatezne kamate na plaćeni iznos glavnice za obvezu plaćanja osigurnine teku od podnošenja odštetnog zahtjeva do dana plaćanja iznosa glavnice.

19. Prema čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

20. Prema čl. 29. st. 2. ZOO-a stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

21. Prema čl. 31. st. 1. ZOO-a na dospjele a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno.

22. Prema čl. 31. st. 2. ZOO-a na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

23. Stoga, osnovano potražuje tužitelj uglavničen iznos zateznih kamata (koje su teke na plaćeni iznos glavnice od podnošenja odštetnog zahtjeva do dana plaćanja toga iznosa) te na tako iskazane zatezne kamate u apsolutnom iznosu zatezne kamate koje teku od podnošenja tužbe do plaćanja.

24. Visina iznosa uglavničenih kamata od 770,41 EUR između stranka nije sporna, zbog čega je sud primjenom prethodno navedenih odredbi materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa te odlučio kao u točki I. izreke presude.

25. Nadalje, tužitelj potražuje i isplatu uglavničenih kamata na iznos koji mu je plaćen tek tijekom postupka od 942,42 EUR.

26. Plaćanjem i navedenog iznosa tuženik je priznao potraživanje tužitelja, a uglavničene kamate tužitelj može potraživati tek nakon što je potraživanje prestalo (ne prije) i tek od podnošenja zahtjeva.

27. Sud je cijenio da je to od podnošenja zahtjeva za isplatu u podnesku od 11. lipnja 2024. Ovo stoga jer je iznos plaćen nakon podnošenja tužbe, odnosno tek 5. lipnja 2024. (zatezne kamate iskazane u apsolutnom iznosu ne mogu se osamostaliti prije prestanka potraživanja).

28. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke, sve kako ni ovaj dio tužbenog zahtjev nije sporan u svoj visini između stranaka.

29. Prije plaćanja navedenog iznos potraživanje zateznih kamata tužitelja se nije moglo osamostaliti, suprotno traženju tužitelja. Slijedom iznesenog, odlučeno je točki III. izreke presude.

30. Ujedno je valjalo odbiti dio dio zahtjeva tužitelja traži isplatu zateznih kamata koje teku na iznos od 770,41 EUR po kamatnoj stopi iznad stope dosuđene točkom I. izreke, kao i zahtjev za platež zareženih kamata koje su tekle na iznos od 112,39 EUR iznad stope dosuđene točkom II. izreke, sve do zatražene stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena te odlučiti kao u točki III. izreke presude. Navedeno stoga jer se ne radi o potraživanjima proizašlim iz trgovačkih ugovora (čl. 29. st. 2. u vezi s čl. 14. st. 2. ZOO-a) već o zateznim kamatama koje su se osamostalile i koje je tužitelj prikazao u apsolutnom iznosu (točka III. izreke presude).

31. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

32. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati trošak sastava prigovora u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 32.1 Tarife, sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, sastava podneska od podneska od 4. lipnja 2024. i 11. lipnja 2024., za svaki iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, te trošak zastupanja, po punomoćniku, na ročištu 17. listopada 2024. u iznosu od 150,00 EUR, sve uvećano za PDV. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR. Slijedom iznesenog, tužitelju je valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.082,72 EUR te na troškove postupka dosuditi zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na ostale odnose, a zbog čega je odlučeno kao u točki IV. izreke.

33. Međutim, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zateznih kamata na dosuđene troškove parničnog postupka po kamatnoj stopi iznad stope dosuđene točkom IV. izreke do zatražene, radi čega je valjalo odlučiti kao u točki V. izreke presude.

U Zagrebu 25. listopada 2024.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 39,82 EUR

2. tuženiku

3. kal. 30 dana