Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-5144/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice RKT Župa Presvetog Trojstva Krapinske Toplice, Krapinske Toplice, Toplička 30, OIB: 72290649356, koju zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić-Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35A, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276 (prije: Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 18. listopada 2024., u nazočnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, dana 25. listopada 2024. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/20, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 14. srpnja 2023. godine.
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 25. listopada 2023. godine protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/20, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 14. srpnja 2023. godine, kojim se odbija žalba Rimokatoličke župe Presvetog Trojstva Krapinske Toplice izjavljena protiv djelomičnog rješenja Krapinsko-zagorske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/20-01/49, URBROJ: 2140/01-14-5- 20-7 od 9. prosinca 2020. godine. Potonjim rješenjem točkom 1. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev Rimokatoličke župe Presvetog Trojstva Krapinske Toplice u dijelu koji se odnosi na kčbr. u trenutku oduzimanja označena kao 119/2 k. o. [katastarska općina].
2. Tužiteljica podnosi tužbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Naime, pobijanim rješenjem potvrđen je stav prvostupanjskog upravnog tijela izražen u navedenom prvostupanjskom rješenju kojim je odbijen zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na kč.br. u trenutku oduzimanja označenu kao 119/2 k. o. [katastarska općina], i to iz razloga što u tijeku postupka nije provedeno geodetsko vještačenje, niti su dostavljeni drugi dokazi u svrhu identifikacije oduzetih nekretnina, pa stoga nije moguće utvrditi koje nekretnine danas čine oduzetu česticu. U slučaju kada postoje uvjeti da se tužiteljici kao ovlaštenici prava na povrat utvrđuje pravo na zamjenske nekretnine ili pravo na isplatu i to prema prijedlogu samog podnositelja zahtjeva zbog stečenih prava trećih osoba, nije ekonomično niti svrhovito provoditi opsežna geodetska vještačenja i opterećivati ovlaštenike troškovima vještačenja, koje će rezultirati donošenjem rješenja kojim se utvrđuje pravo na naknadu. Stoga je opravdano provoditi vještačenje tek u fazi procjene radi dodjele zamjenskog zemljišta. Obrazloženje pobijanog rješenja, osim navođenja tijeka postupka, te opširnog citiranja propisa i Ugovora koji se imaju primijeniti u ovoj pravnoj stvari zaključno navodi kako je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da je sukladno uputi drugostupanjskog rješenja od 10. ožujka 2011. godine i 9. siječnja 2015. godine potrebno provesti geodetsko vještačenje kojim bi se utvrdilo da li oduzeto zemljište danas građevinsko ili poljoprivredno, u čijem se vlasništvu nalazi, te da li postoje uvjeti za naturalni povrat nekih od čestica. S obzirom na očitovanje tužiteljice koji prihvaća utvrđenje prava na naknadu, opravdano se postavlja pitanje svrhe provedbe vještačenja i kome ono zapravo služi, ukoliko nema uvjeta za naturalni povrat oduzete nekretnine. Kao dokaz da je stav tužene stranke u ovom konkretnom postupku potpuno pogrešan i protivan materijalno pravnim odredbama, koje je tužena strana dužna u ovoj vrsti predmeta u cijelosti primijeniti, u prilogu tužiteljica dostavlja odluke tužene strane. Stav tužene stranke iskazan u sada pobijanom rješenju suprotan je stavu tužene stranke u priloženim odlukama/rješenjima i nije opravdano niti razumljivo iz kojih razloga tužena strana postupa na način da neutemeljeno osporava prava tužiteljice. U priloženim rješenjima izričito je navedeno kako je prvostupanjsko tijelo dužno postupati na način da njegove odluke ne smiju dovoditi do nerazumnog i objektivno neopravdanog ishoda za same stranke u postupku, te na taj način i do kršenja ustavom zajamčenih prava. Opisani stav protivan je stavu pobijanog rješenja kao i prvostupanjskog rješenja koji ustraju u provedbi geodetskog vještačenja i sve to protivno imperativu razumnosti i pravičnosti kako to iskazuje i Ustavni sud. U konkretnom slučaju kada tužiteljica prihvaća utvrđenje prava na naknadu i ne traži naturalni povrat zbog stečenih prava trećih osoba, i kada je moguće donijeti odluku o zahtjevu temeljem stanja u spisu, stav o nužnosti provedbe geodetskog vještačenje čini pobijano rješenje nezakonitim u smislu pogrešne primjene materijalnog prava kao i povrede pravila upravnog postupka.
3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/20, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 14. srpnja 2023. godine i djelomično rješenje Krapinsko-zagorske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/20-01/49, URBROJ: 2140/01-14-5-20-7 od 9. prosinca 2020. godine, te naloži tuženiku da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora u roku od 15 dana od dana donošenja prvostupanjske presude zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.
5. U svom odgovoru na tužbu zainteresirana osoba da su tužbeni navodi u cijelosti neosnovani. Županijsko državno odvjetništvo, kao zainteresirana osoba, suglasno je s pobijanim drugostupanjskim rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske. Smatra da su razlozi navedeni u obrazloženju rješenja na zakonu osnovani, a posebice, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje. Slijedom navedenoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u cijelosti.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/20, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 14. srpnja 2023. godine (stranica 4-9 spisa), djelomično rješenje Krapinsko-zagorske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/20-01/49, URBROJ: 2140/01-14-5- 20-7 od 9. prosinca 2020. godine, zapisnik o usmenoj raspravi od 5. studenog 2020. godine, zapisnik o usmenoj raspravi od 14. travnja 2017. godine, rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/12-01/708, URBROJ: 514-04/01-15- 02 od 9. siječnja 2015. godine, rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/09- 01/822, URBROJ: 514-03-02-03/1-11-2 od 10. ožujka 2011. godine, djelomično rješenje IX, Ureda državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostave Zabok, KLASA: UP/I-942-05/08- 01/29, URBROJ: 2140-10-03-06/4-09-26 od 26. svibnja 2009. godine, zapisnik o usmenoj raspravi od 23. veljače 2009. godine, očitovanje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Krapina, Ispostave Zabok, KLASA: 930-01/09-1/16, URBROJ: 541-08-3-04/02-09-2 od 30. siječnja 2009. godine o identifikaciji nekretnina, te zahtjev za naknadu za oduzetu imovinu od 30. lipnja 1997. godine.
8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 14. srpnja 2023. godine, kojim se odbija žalba Rimokatoličke župe Presvetog Trojstva Krapinske Toplice izjavljena protiv djelomičnog rješenja Krapinsko-zagorske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/20-01/49, URBROJ: 2140/01-14-5-20-7 od 9. prosinca 2020. godine. Potonjim rješenjem točkom 1. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev Rimokatoličke župe Presvetog Trojstva Krapinske Toplice u dijelu koji se odnosi na kčbr. u trenutku oduzimanja označena kao 119/2 k. o. [katastarska općina]. Naime, zahtjev za naknadu oduzete imovine u smislu odredbi Zakona o naknadi tužiteljica je podnijela Uredu državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji dana 30. lipnja 1997. godine. Pobijano djelomično rješenje doneseno je u ponovnom postupku nakon što je drugostupanjskim rješenjem, KLASA: UP/II-942-01/12-01/708, URBROJ: 514-04/01- 15-02 od 9. siječnja 2015. poništen zaključak prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I- 942-0510-01/06, URBROJ: 2140-10-03-06/3-12-9 od 25. travnja 2012., koje je, također, doneseno u ponovnom postupku, nakon što je rješenjem drugostupanjskog tijela, KLASA: UP/II-942-01/09-01/822, URBROJ: 514-03-02-03/1-11-2 od 10. ožujka 2011. poništeno djelomično prvostupanjsko rješenje IX, KLASA: UP/I-942-05/08- 01/29, URBROJ: 2140-10-03-06/4-09- 26 od 26. svibnja 2009. U obrazloženju tog drugostupanjskog rješenja je utvrđeno da prvostupanjsko tijelo nije u potpunosti utvrdilo činjenično stanje u navedenom postupku. Naloženo je prvostupanjskom tijelu da u ponovnom postupku utvrdi koje su čestice obuhvaćene zahtjevom podnositelja unutar zakonskog roka za podnošenje zahtjeva, te ukoliko se utvrdi da su navedene čestice bile predmetom zahtjeva podnositelja, potrebno je identificirati iste uz nazočnost vještaka geodetske struke. Navedeno je da se u ovom postupku radi o činjenici o kojoj ovisi i meritum stvari, dakle o pravno relevantnoj činjenici koja je odlučna za samo rješavanje konkretne upravne stvari i koja je sam temelj provedbe načela materijalne istine te je u tom slučaju podnositeljica zahtjeva u obvezi plaćanja vještačenja radi identifikacije samog zemljišta. Nesporno je utvrđeno da je predlagateljica pravodobno podnesen zahtjev (30. lipnja 1997.), kojim je zatražila naknadu za svu oduzetu imovinu temeljem priložene dokumentacije specificirala tijekom postupka na način da je zatražila naknadu za čestice koje su nastale kasnijom parcelacijom iste temeljem prijavnog lista od 3. rujna 1947., i to za kč. [katastarska čestica] površine 815 čhv, za kč. [katastarska čestica] površine 688 čhv, za kč. [katastarska čestica] površine 573 čhv i za kč. [katastarska čestica] površine 961 čhv, a što je vidljivo iz povijesnog zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Utvrđeno je da je kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduzeta Odlukom Okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Varaždinu, broj: 692/46 od 2. srpnja 1946. u površini od 1j. 1377 čhv, da je kč. [katastarska čestica] temeljem rješenja NOO-a Zabok od 8. srpnja 1959. otpisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao društveno vlasništvo, da su kč. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] temeljem rješenja NOK Krapina od 2. lipnja 1962. otpisane u vlasništvo fizičkih osoba i da predmetne čestice danas imaju znatno manju površinu (1442 čhv) nego što je kč. [katastarska čestica] imala u trenutku oduzimanja. Prvostupanjsko tijelo je na raspravi održanoj 14. travnja 2017. upozorilo punomoćnicu podnositeljice zahtjeva da je sukladno drugostupanjskom rješenju potrebno provesti vještačenje po vještaku geodetske struke, kojim bi se utvrdilo koje čestice i u kojim površinama danas čine oduzeti dio predmetne nekretnine. Punomoćnica podnositeljice zahtjeva se suglasila sa prijedlogom provođenja vještačenja, te je za vještaka predložila Pervisus d.o.o. iz Strmca Samoborskog. Prvostupanjsko tijelo je zaključkom od 18. travnja 2017. imenovalo vještaka geodetske struke Ivicu Tušinca iz tvrtke PERVISUS d.o.o. za geodetske poslove iz Strmca Samoborskog. S obzirom da vještak geodetske struke Ivica Tušinec nije u spis predmeta dostavio nalaz i mišljenje, a budući da podnositeljica zahtjeva u ostavljenom roku nije predložila drugoga vještaka geodetske struke, prvostupanjsko tijelo je zaključkom od 5. veljače 2020. imenovalo vještaka geodetske struke Branka Kraljića iz tvrtke GEOTAG d.o.o. radi identifikacije predmetnih nekretnina, te je zaključkom od 11. ožujka 2020. pozvalo podnositeljicu zahtjeva da uplati predujam iznosa troškova od 4.687,50 kuna. Punomoćnica podnositeljice zahtjeva se dopisom od 8. lipnja 2020. očitovala navodeći da provođenje vještačenja nije potrebno ukoliko temeljem dokumentacije u spisu slijedi da nisu ispunjeni uvjeti za naturalni povrat pojedinih oduzetih nekretnina, već da je podnositeljici zahtjeva potrebno priznati pravo na naknadu u zamjenskim nekretninama. Zatražila je da se o navedenom očituje Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru. Tijekom postupka je održana rasprava 5. studenoga 2020. na kojoj je punomoćnica podnositeljice zahtjeva navela da bi se vještačenje trebalo provesti tek u fazi sklapanja nagodbe za zamjensko zemljište, budući da naturalni povrat čestica nije moguć, a da je utvrđivanje namjene zemljišta relevantno tek u trenutku realne zamjene nekretnina. Punomoćnica Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru je istaknula da je u postupku potrebno provesti vještačenje. Prvostupanjsko tijelo je obvezalo punomoćnicu podnositeljice zahtjeva da u spis dostavi dokaz o uplati predujma za troškove vještačenja u roku od 8 dana, uz upozorenje da će u protivnom donijeti rješenje prema stanju spisa. Prvostupanjsko tijelo je zatim, bez daljnjeg postupanja zaključilo da je za rješavanje ove upravne stvari potrebno utvrditi da li je predmetno zemljište danas poljoprivredno ili građevinsko, u čijem vlasništvu se ono danas nalazi, te slijedom toga utvrditi da li postoje uvjeti za naturalni povrat nekih od tih predmetnih čestica, a da bi se to utvrdilo, potrebno je prethodno provesti geodetsko vještačenje radi identifikacije predmetnog zemljišta. Budući da podnositeljica zahtjeva nije ni u naknadno ostavljenom roku uplatila predujam troškova vještačenja, a obzirom da se iz priložene dokumentacije ne može utvrditi koje nekretnine danas čine oduzetu česticu, prvostupanjsko tijelo je osnovano odbilo zahtjev podnositeljice. Nesporno je da je nakon donošenja Zakona o naknadi, i prije donošenja pobijanog rješenja, dana 9. listopada 1998. sklopljen Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima (dalje: Ugovor). Taj Ugovor je potvrđen Zakonom o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima („Narodne novine - Međunarodni ogovori", broj: 18/98. - dalje: Ugovor), a koji Ugovor jest međudržavni ugovor te je u hijerarhiji propisa iznad zakona, ali se imovinsko pravni odnosi na imovini koja je oduzeta na temelju propisa i akata iz članka 2. i 3. Zakona o naknadi, rješavaju primjenom odredbi toga Zakona. Stoga, kako se u konkretnom slučaju radi o imovini oduzetoj Katoličkoj Crkvi, kod odlučivanja o naknadi dolazi do primjene taj međudržavni Ugovor, odnosno supsidijarno Zakon o naknadi. Svrha označenog Ugovora iz 1998. je da se Katoličkoj Crkvi, ako je to moguće, vrati imovina koja joj je bila oduzeta, potom ako to nije moguće, da joj se da zamjenska imovina i tek kao zadnja mogućnost navodi se novčana naknada. Navedeno izričito proizlazi iz odredbi članka 2. i 3. toga Ugovora. Člankom 2. Ugovora propisan je način povrata i isplate naknade za imovinu oduzetu Katoličkoj Crkvi, što podrazumijeva da će se vratiti sve ono što je prema odredbama Zakona o naknadi moguće vratiti. Članak 2. stavak 1. točka c) Ugovora propisuje da će se pravnim osobama Katoličke Crkve isplaćivati naknadu u novcu za ostalu imovinu koja im neće biti vraćena. Člankom 52. stavkom 1. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva, odnosno ako im je na temelju valjanog pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed i stavkom 2. ovoga članka, prijašnjem vlasniku priznaje se pravo na naknadu sukladno odredbama Zakona o naknadi. Člankom 55. stavkom 1. točkom 4. Zakona o naknadi propisano je opće pravilo da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena gospodarska, odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa. Prvostupanjsko tijelo je u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno utvrdilo da je sukladno uputi drugostupanjskog rješenja od 10. ožujka 2011. i 9. siječnja 2015. potrebno provesti geodetsko vještačenje, kojim bi se utvrdilo da li je oduzeto zemljište danas građevinsko ili poljoprivredno, u čijem se vlasništvu danas nalazi, te da li postoje uvjeti za naturalni povrat nekih od čestica.
9. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, budući da je tuženik pravovaljano odbio žalbu tužiteljice protiv djelomičnog rješenja Krapinsko- zagorske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/20-01/49, URBROJ: 2140/01-14-5-20-7 od 9. prosinca 2020. godine. Naime, tužiteljica u svojoj žalbi, između ostalog, navodi da je u ovom postupku relevantno utvrditi, ukoliko se nekretnine ne mogu vratiti naturalno, postoji li pravo na naknadu koje se rješenjem u ovoj fazi upravnog postupka utvrđuje, za oduzetu nekretninu, i to zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 1 j 1377 čhv. Nadalje, tužiteljica u tužbi navodi da se u konkretnom slučaju radi o nekretninama koje su dijelom upisane kao vlasništvo fizičkih osoba, slijedom čega tužiteljici ima pripasti pravo na naknadu za čitavu površinu oduzete čestice, te da je stoga opravdano provoditi vještačenje tek u fazi procjene radi dodjele zamjenskog zemljišta. Osim toga, u konkretnom slučaju tužiteljica prihvaća utvrđenje prava na naknadu i ne traži naturalni povrat zbog stečenih prava trećih osoba, te smatra da je moguće donijeti odluku o zahtjevu temeljem stanja u spisu, pa ne postoji nužnost provedbe geodetskog vještačenja, zbog čega je pobijano rješenje nezakonito. U svezi s tim potrebito je uputiti na priložena rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske uz tužbu iz kojih je razvidno da se tužiteljica protivi provedbi geodetskog vještačenja, jer se radi o česticama u označenim i nespornim površinama koje su oduzete, odnosno da u konkretnom slučaju nije potrebno provoditi vještačenje radi identifikacije čestice na terenu, jer se radi o istoj imovini koja je i oduzeta, budući da nije došlo do parceliranja predmetne nekretnine. Međutim, u ovom konkretnom slučaju je došlo do parcelacije predmetne čestice u površini 1 j 1377 čhv, a koja je oduzeta odlukom Okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Varaždinu od 2. srpnja 1946. godine br. 692/46, s time da je točkom 1. izreke djelomičnog rješenja IX, Ureda državne uprave u Krapinsko- zagorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostave Zabok, KLASA: UP/I-942-05/08-01/29, URBROJ: 2140-10-03-06/4-09-26 od 26. svibnja 2009. godine, odbijen zahtjev tužiteljice za povrat u naravi nekretnina i utvrđuje se da je ista ovlaštenik prava na naknadu za oduzeto građevinsko zemljište označeno kao dio kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 1 j 1052 čhv, a koju danas u naravi čine dijelovi pobrojanih novonastalih čestica. Stoga je trebalo prema mišljenju ovog suda, uz pomoć vještaka geodetske struke utvrditi koje nekretnine i u kojim površinama danas čine oduzetu česticu, odnosno provesti geodetsko vještačenje radi identifikacije, a kako bi se moglo, prije svega, utvrditi da li su novonastale čestice u vlasništvu trećih osoba u ukupnosti, te bi se moglo odmah donijeti djelomično rješenje kojim se odbija zahtjev tužiteljice za povrat u naravi nekretnina i utvrđuje da je ista ovlaštenik prava na naknadu za oduzeto građevinsko zemljište (ili poljoprivredno zemljište) na pobrojanim katastarskim i zemljišnoknjižnim česticama. Stoga je znakovita iznesena tvrdnja tužiteljice iz podneska od 8. lipnja 2020. godine da nije potrebno provoditi vještačenje u ovom upravnom postupku povrata imovine koji traje već preko dvadeset i tri godine, ukoliko temeljem dokumentacije u spisu slijedi da nisu ispunjeni uvjeti za naturalni povrat pojedinih oduzetih nekretnina, već da je podnositelju zahtjeva potrebno priznati pravo na naknadu u zamjenskim nekretninama. Pri tome treba uputiti na očitovanje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Krapina, Ispostave Zabok, KLASA: 930-01/09-1/16, URBROJ: 541-08-3-04/02-09-2 od 30. siječnja 2009. godine o identifikaciji nekretnina, prema kojem geodetske identifikacije nekretnina (vještačenja), u postupcima koje vode tijela nadležna za imovinsko-pravne poslove radi utvrđivanja prava na vraćanje, odnosno naknadu oduzete imovine ne spadaju u redovnu djelatnost Područnih ureda za katastar definiranu važećim Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (NN 16/2007). Također, cijena navedenih radova nije definirana na nivou Državne geodetske uprave. Geodetske identifikacije nekretnina u naprijed narečenim postupcima, svrstavaju se u vještačenja u smislu ZUP-a. Takva vještačenja u pravilu zbog složenih katastarskih-geodetskih radnji na katastarskim česticama, koje su tijekom vremena parcelirane i po nekoliko puta, te promijenile oblik i površinu ili kao takve više ne postoje u katastarskom operatu zbog nove katastarske izmjere, iziskuju opsežne zahvate i terenske očevide i utvrđivanja prostora i položaja bivših čestica.
10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
11. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Nadalje, članak 145. stavak 1. ZUS-a propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano. U Zagrebu 25. listopada 2024. godine
Sudac:
Ivan Levak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Odvjetnica Zvjezdana Znidarčić-Begović, [adresa] Zagreb, Ksaverska cesta 35A
2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 49
3. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, [adresa] Zagreb, Savska cesta 41
4. U spis
