REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-1579/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik AH, Žuža, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri u Zagrebu, Radnička cesta 22, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 19. rujna 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 25. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.305,60 €, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 25. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika potražuje plaćanje zatezna kamate na iznos od 3.305,60 € za dana 24. kolovoza 2021. kao i u dijelu stope zatezne kamate i to preko stope na dosuđenu zateznu kamatu na iznos od 3.305,60 € iz točke I/ izreke ove presude te se u tom dijelu odbija tuženi zahtjev kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 620,70 € sa zakonskom zateznom kamatom od 25. listopada 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Odbija se djelomično tužitelj sa zahtjevom za naknadu trošak u iznosu od 184,30 € sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao i u dijelu stope zatezne kamate i to preko stope na dosuđenu zateznu kamatu na troškove parničnog iz točke III/ izreke ove presude te se u tom dijelu odbija zahtjev kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 06.07.2021., oko 05:10 sati, na cesti Ž4042

– u mjestu Lug, došlo je do oštećenja vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao HH, na način da je iz odvodnog kanala istrčala divljač, a kojim lovištem gospodari LD „ A“ Ž , a u koju divljač je udario osiguranik tužitelja. Štetni događaj se desio na dijelu otvorenog lovišta kojim gospodari LD Vepar iz Vardarca. Na mjesto događaja izašao je lovnik LD Vepar i preuzeo divljač. Vozač oštećenog vozila je prijavio prometnu nezgodu MUP-u, koji su izašli na mjesto nastanka prometne nezgode, skicirali su prometnu nesreću, fotografirali. Vozač oštećenog vozila nije bio pod utjecajem alkohola, protiv njega nije pokrenut prekršajni postupak jer nije upravljao vozilom suprotno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, stoga je za štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, pa samim time i tuženik kao njegov osiguratelj. Osiguranik tužitelja je pretrpio štetu na navedenom dijelu ceste od opasne stvari, gdje je lovovlaštenik kao osiguranik ovdje tuženika, gospodario lovo gospodarskim pojasom i odgovoran je za štetu nastalu od divljači, jer je vlasnik opasne stvari koja je prouzročila predmetnu štetu na osobnom vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], a nalazi se u njegovom lovogospodarskom pojasu, odnosno gdje obavlja opasnu djelatnost. Tuženik odgovara kao osiguratelj lovačkoga društva, za naknadu štete koju prouzroči predmetni lovogospodarstvenik, obzirom da su sklopili policu osiguranja koja je vrijedila u vrijeme nastanka prometne nesreće. U predmetnoj prometnoj nezgodi na osobnom vozilu reg.ozn.[registarska oznaka], vlasništvo osiguranika tužitelja nastala je materijalna šteta koju je tužitelju dana 24.08.2021 isplatio u iznosu od 25.629,83 kune. Ovom tužbom tužitelj potražuje regresnu isplatu naknade štete koju je isplatio svom kasko osiguraniku (broj police: [broj police]). Napominje da budući da je došlo do istrčavanja divljači na cestu, proizlazi da osiguranik tuženika nije poduzeo sve propisane mjere prema Zakonu o lovstvu i pravilno sačinjenom lovogospodarskom planu prema Zakonu o lovstvu, provedbom istog i poduzetim mjerama, odnosno nije ispunio svoje obaveze, usmjerene na zaštitu prometnica i prometa od naleta divljači na prometnicama, odnosno na prostoru na kojem lovogospodari. Na području nezgode nalazi se znak „divljač na cesti“ te je vozač oštećenog vozila vozio propisanom brzinom, slijedom navedenog nema odgovornosti za ovu štetu ni na strani osiguranika tužitelja niti na strani pravne osobe koja upravlja cestom na kojoj se dogodila nezgoda. Mjere za sprečavanje štete od divljači su tuženikova obveza uključujući i ograđivanje zemljišta te uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, elektronskih detektora i ostalih uobičajenih mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači (čl. 75. i čl 76. ZOL-a). Predmetni štetni događaj se dogodio zbog iznenadnog i neočekivanog istrčavanja divljači na cestu i to na području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika. Budući da se divljač na cesti smatra opasnom stvari, odgovara njezin vlasnik i to po načelu objektivne odgovornosti. U konkretnom slučaju vlasnik divljači je osiguranik tuženika kao lovoovlaštenik, a to proizlazi iz činjenice da je divljač došla na cestu iz lovišta kojim gospodari LD Vepar Vardarac. Osiguranik tuženika, lovoovlaštenik odgovara prema kauzalitetu, jer je vlasnik opasne stvari i obavlja opasnu djelatnost. Tužitelj se regresnim zahtjevom obratio tuženom, no do mirnog rješenja spora nije došlo. Stoga temeljem odredbi čl. 963. ZOO- a potražuje od tuženika isplatu iznosa od 25.629,83 kn uvećanog za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove postupka, obzirom da se pasivna legitimacija i odgovornost tuženika temelji se na članku 80. i čl. 76. st. 2. Zakon o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18, 32/19, 32/20; dalje u tekstu ZL) kao i odredbi čl. 1045, čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima. Kasnije tijekom postupka naveo je kako se čl. 80. st. 6. ZL ne može primijeniti jer da se ovdje radi o šteti zbog istrčavanja divljači na cestu kada nije provođen lov pa postoji odgovornost osiguranika tuženika sukladno odredbama ZOO-a.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio da je vozač oštećenog vozila prijavio predmetnu prometnu nezgodu MUP-u te da su djelatnici policije izašli na mjesto nastanka prometne nezgode, skicirali prometnu nesreću i fotografirali. Također spori nastanak štetnog događaja na način kako ga opisuje tužba, odnosno da bi do štete na vozilu osiguranika tužitelja došlo dana 06.07.2021. uslijed naleta divljači-divlje svinje na njegovo vozilo, na području lovišta LD Vepar iz Vardarca, stoga spori pasivnu legitimaciju i regresnu odgovornost prema tužitelju, a time osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor isključive odgovornosti osiguranika tužitelja u nastanku štetnog događaja i štete na njegovu vozilu jer je na dijelu ceste, na kojem se tvrdi da je došlo da naleta divljači, bio postavljen znak opasnosti i upozorenja "divljač na cesti", slijedom čega je pojava divljači na cesti za svakog vozača koji se kreće tim dijelom ceste predvidljiva pojava i moguća zapreka na cesti. Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, odredbom čl. 51. st. 1., propisano je da je vozač dužan prilagoditi brzinu, između ostalog, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti. Sukladno tome, osiguranik tužitelja se bio dužan kretati takvom brzinom, što podrazumijeva i kretanje brzinom koja može biti i bitno manja od najveće dozvoljene. Da se kretao prilagođenom brzinom osiguranik tuženika bi bio u mogućnosti pravilno i pravodobno reagirati na uočavanje kretanja divlje svinje prema kolniku i na taj način, usporavanjem ili zaustavljanjem vozila, spriječiti nastanak štete. Nadalje, ističe da osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta ni srne, budući se divljač smatra javnim dobrom, pa su pogrešni navodi tužitelja da je osiguranik tuženika vlasnik divljači koja je prouzročila predmetnu štetu. Nadalje, spori odgovornost za štetu i iz razloga što šteta na vozilu tužitelja nije nastala zbog provođenje lova od strane osiguranika tuženika, pozivajući se na čl. 80. st. 6. toč. 2. ZL-a. Zakona o lovstvu predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na činjenične navode tužbe prema kojima postoji odgovornost lovoovlaštenika. Također je naveo kako se predmetni štetni događaj odigrao izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne tuženik. Naime, odredbama Zakona o lovstvu (čl. 11. st. 2.) jasno je propisano kako je zabranjeno ustanovljavanje lovišta na javnim cestama, pa cesta predstavlja nelovnu površinu čiji su korisnici pravne osobe koje upravljaju istima. Kako ceste nisu dijelovi lovišta i osiguranik tuženik istim ne gospodari, pa nema odgovornosti lovačkog društva za štetu nastalu na javnoj cesti. Nadalje, ukazuje da je temeljem čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dužnost osiguranja kolnika sigurnim za promet primarno spada u obveze pravne ili fizičke osobe nadležne za održavanje ceste, koje su sukladno navedenoj odredbi dužne voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa. Gornja dužnost podrazumijeva i postavljanje sigurnosnih ili zaštitnih ograda na dijelovima na kojima se može predvidjeti izlazak divljači na cestu. S druge strane, prometni znakovi upozorenja "divljač na cesti" postavljaju se upravo na zahtjev lovišta, na koji način lovište ispunjava i iscrpljuje svoje obvezu u pogledu sprečavanja mogućeg nastanka štete od divljači koja izlazi-prelazi preko kolnika.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu u potvrdu o izvršenom nalogu (list 5 spisa), sudska praksa (list 6-9, 107-121, 138-149 spisa), police (list 14, 18, 46 spisa), mail korespondenciju (list 16-17, 106 spisa), zapisnik o utvrđenim zahtjevima i potrebama (list 20 spisa), regresni zahtjev (list 22 spisa), ispis iz registra udruga (list 24- 27 spisa), Potvrda MUP-a (list 28-33 spisa), prijava štete i odštetni zahtjev (list 34-35 spisa), prometna dozvola (list 38-40 spisa), vozačka dozvola (list 42 spisa) Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 44 spisa), Izvid štete (list 48-50, 69-70, 98-99 spisa), zahtjev za naknadni izvid štete (list 52 spisa), račun (list 54-56 spisa), Obavijesti o obračunu osigurnine (list 58 spisa), izvod transakcijskog računa (list 60 spisa), fotografije (list 62-67, 77-96 spisa), Obavijest o izvršenoj procjeni štete (list 68, 97 spisa), popis ovlaštenih servisnih partnera (list 71-74, 100-103 spisa), dokumentacija (list 75-76, 104-105 spisa), pribavio je spis od MUP-a (list 152-161), saslušao je svjedoka HH (list 165-166 spisa) te je proveo prometno vještačenje po vještaku Zlatku Toth dipl. ing. stroj. (list 173-182 spisa).

4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Predmet spora je plaćanje iznosa od 3.305,60 €, kojeg je tužitelj platio svojem osiguraniku po osnovi police kasko osiguranja na ime naknade štete nastale 06.07.2021. na kolniku Ž4042 u mjestu Lug.

6. Između stranka nije sporna aktivna legitimacija kao i činjenica da je tužitelj isplatio istu štetu svojem osiguraniku već je sporna pasivna legitimacija, nastanak osiguranog slučaja, tuženikova odgovornost odnosno postoji li isključivo odgovornosti osiguranika tužitelja podredno njegova suodgovornost kao i visina štete.

7. Tijekom postupka nije osporeno od strane tuženika da je u vrijeme nastanka štetnog događaj bio osiguratelj lovačkog društva Vepar Vardarac, a što proizlazi i iz Police osiguranja od odgovornosti broj 804271894. S druge strane tužitelj je bio osiguratelj vozila reg oznake [registarska oznaka], kako po polici za kasko osiguranje tako i od automobilske odgovornosti.

8. Iz potvrde MUP-a, službene bilješke i zapisnika o očevidu kao i razvidno je kako je 06. srpnja 2021. u 5,10 sati na kolniku županijske ceste Ž-4042 oko 800 m južno od kbr. 351 koji pripada ulici Šandora Petefija u mjestu Lug, općina Bilje, došlo je do prometne nesreće na način da se automobil registarske oznake [registarska oznaka] kretao kolnikom županijske ceste Ž-4042 izvan naseljenih mjesta Lug-Varadarc iz smjera sjevera u smjeru juga, gdje je brzina kretanja vozila prometnim propisom ograničena na 90 km/h. Dolaskom oko 800 m južno od kbr. 351 koji pripada ulici Š. Petefija u mjestu Lug iz odvodnog kanala sa zapadne strane kolnika iz smjera zapad u smjeru istok na kolnik je istrčala divljač-divlja srna, uslijed čega je došlo do udara tijela životinje u desni bočni dio osobnog automobila, a nakon udara se divljač ozlijeđena vratila u odvodni kanal sa zapadne strane kolnika gdje je ostala. Događaj se dogodio na dijelu otvorenog lovišta kojim gospodari lovačko društvo Vepar Vardarac. Na mjesto događaja je u 6,35 sati izašao lovnik lovačkog društva Ištvan H koji je izvršio sanitarni odstrel divljači i preuzeo brigu o istoj. Na udaljenosti od 700 sjeverno od mjesta događaja nalazi se vidno postavljeni prometni znak A33 "divljač na cesti" s dopunskom pločom E02 "u dužini 1600 m", važeći za smjer kretanja osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka]. Nadalje, navedena su oštećenja na osobnom automobilu (prednja i stražna desna vrata, naplatak stražnjeg desnog kotača) te je potvrđeno da su izvršena skiciranja i fotografiranje. Navedeno potvrđuje i spis MUP-a. Ranije navedene fotografije dostavljene su u spis (na CD-u), a također je i tužitelj dostavio u spis fotografije oštećenja vozila. Također je razvidno iz zapisnika kako vozač HH nije bio pod utjecajem alkohola.

9. Uvidom u prijave štete kasko osiguranja razvidno je kako šteta na predmetnom vozilu u ranije navedenom štetnom događaju prijavljena kod tužitelja.

10. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO), sve u smislu odredbe čl. 76. st. 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drukčije.

11. S obzirom na to da je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar, to u slučaju kada je do štete u lovištu došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO-a, dok se prema odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. navedenog Zakona može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

12. Prema odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

13. U svojem iskazu HH je naveo kako se sjeća te prometne nesreće koja se dogodila ujutro kada je krenuo na posao i nakon nekih 600 do 700 metara od kuće iz kanala je na cestu izletjela divlja svinja te je udarila u prednji bočni desni dio vozila i ostala je nakon toga ležati na licu mjesta. Njemu je nastala šteta na blatobranu i na vratima. Nakon same nesreće policija je izašla na lice mjesta te obavila očevid, a divlja svinja je ostala na licu mjesta, no međutim ista je bila živa te su djelatnici lovačkog društva došli i pobrinuli se za divlju svinju. Koliko se sjeća vozio je se brzinom 50 do 60 km/h jer je tek bio krenuo od kuće i samo vozilo je bilo dosta hladno pa nije vozio brže. Vozilo je popravio u Mercedesovom servisu Škojo automobili. Popravak je obavio preko osiguranja. Na toj dionici postoji znak "divljač na cesti", no on nije udario u divljač nego je divljač udarila njega u njegov bočni dio. Napomeno je kako se pored ceste nalazi kanal i divljač je iskočila iz kanala. Prije toga ju on nije mogao uočiti. Na toj dionici zna se desiti ovakva prometna nesreća iako nisu česte. On tamo živi 40 godina i ovo mu je prva takva prometna nesreća. Prometna nesreća dogodila se za vrijeme radnog dana, a lovni dani obično budu vikendom i to nedjeljom pa taj dan nije bio skupni lovni dan. 14. U svojem nalazu i mišljenju vještaka Zlatko Toth, dipl. ing. stroj. je naveo kako se vozilo se kretalo ravnom dionicom po svojoj desnoj polovici kolnika u pravcu juga, a po iskazu vozača brzinom od 50 - 60 km/h. S desne bankine iz odvodnog kanala je istrčala divljač - divlja svinja i naletila na desni bok vozila. Pri naletu je došlo do kontakta između tijela divljači i desne bočne strane vozila, od boka prednjeg branika do stražnjeg desnog kotača. Dakle, divljač je naletila na desni bok vozila, a nakon kontakta s vozilom divljač je odbačena bočno od vozila u odvodni kanal. Prema deformacijama vozila te položaju bioloških tragova po kolniku, tehnički je moguće i vjerojatno da se vozilo prije nezgode kretalo približno iskazanom brzinom od oko 50-60 km/h. Do naleta je došlo izvan naselja, na Ž-4042 oko 800 m južno od kbr. 351. Vozilo se u trenutku naleta nalazilo na svojoj desnoj prometnoj traci kolnika. Mjesto nezgode se nalazilo unutar područja važenja prometnog znaka „Divljač na cesti“ i ograničenja brzine na 90 km/h. Uzrok nezgode je predstavljalo istrčavanje divljači-divlje svinje na kolnik i nalet na desni bok vozila. Do naleta je došlo u fazi kada još nije moglo doći do aktivacije kočinog sustava na vozilu, tako da vozač nije imao mogućnosti za izbjegavanje naleta kočenjem i suda s divljači je bio neizbježan. Dakle, u konkretnim okolnostima vozač vozila unatoč pravovremene reakcije kočenjem nije imao tehničke mogućnosti za izbjegavanje nezgode kočenjem. Vozač bi intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti vozilo i tako izbjeći nezgodu kod svih brzina manjih od 19 km/h, odnosno za sve veće brzine kretanja vozila nalet je bio neizbježiv. Oštećeno vozilo je pregledao procjenitelj tužitelja i utvrdio nastala oštećenja i opseg potrebnog popravka u Izvidu štete, a vozilo je popravljeno u ovlaštenom servisu za vozila MERCEDES, ŠKOJO d.o.o. Za popravak vozila servis je izdao dana 24.08.2021. račun broj 2806-1-500. Ispostavljeni račun je izdan u skladu s Izvidom štete i može se u cijelosti prihvatiti te slijedi da je potreban trošak popravka vozila iznosio s uključenim PDV-om 25.629,83 kn odnosno 3.401,66 €.

15. Na nalaz i mišljenje niti tužitelj niti tuženik nisu imali prigovora, slijedom čega je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka obzirom da je vještak svoj nalaz i mišljenje prema mišljenju suda izradio u skladu s pravilima znanosti i struke te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine, a temeljem dostupne dokumentacije.

16. U ovom predmetu, sukladno provedenom dokaznom postupku utvrđeno je kako je HH s tužiteljem ugovorio kasko osiguranje, da je tužitelj nadoknadio štetu u iznosu od 25.629,83 kn, a što je razvidno iz potvrde banke, računa servisa, izvoda transakcijskog računa i Obavijesti o obračunu, te je utvrđeno da prometnica, na kojoj se dogodila prometna nesreća, prolazi lovištem kojim gospodari društvo koje je sklopilo ugovor o osiguranju od odgovornosti s tuženikom. Sud tijekom postupka nije utvrdio da je do nesreće došlo uslijed provođenja lova, već se dogodila radnim danom u ranojutarnjim satima kada se vozilo osiguranika kretalo predmetnom prometnicom brzinom oko 50/60 km/h i kada je iz odvodnog kanala s desne bankine istrčala divljač - divlja svinja i naletila na desnu bočnu strane vozila i to područje od boka prednjeg branika do stražnjeg desnog kotača. Dakle, divljač je naletila na desni bok vozila, a nakon kontakta s vozilom divljač je odbačena bočno od vozila u odvodni kanal. L, utvrđeno je da se mjesto nezgode nalazilo unutar područja važenja prometnog znaka „Divljač na cesti“ i ograničenja brzine na 90 km/h, no da je uzrok nezgode istrčavanje divljači-divlje svinje na kolnik i nalet na desni bok vozila te da u konkretnim okolnostima vozač vozila unatoč pravovremene reakcije kočenjem nije imao tehničke mogućnosti za izbjegavanje nezgode kočenjem, jer da bi vozač intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti vozilo i tako izbjeći nezgodu kod svih brzina manjih od 19 km/h, odnosno da je za sve veće brzine kretanja vozila nalet bio neizbježiv.

17. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., između ostalog, naveo slijedeće: „14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. Polazeći do ovlaštenja zakonodavca da mijenja modele pojedinih zakonskih instituta, posebice na području gospodarskih odnosa, Ustavni sud ne

nalazi da je postojeće zakonsko rješenje iz članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu nesuglasno s člankom 3. Ustava odnosno nije nesuglasno načelu izvjesnosti pravne norme jer je osporena norma dostatno određena, precizna i dostupna kako bi subjekti na koje se primjenjuje mogli prilagoditi svoje postupanje. Dakle, odštetna odgovornost nije isključivo na vozaču ili lovoovlašteniku jer je za određivanje odštete potrebno ispitati ponašanje lovoovlaštenika, vozača i oštećenika u svakom konkretnom slučaju.“

18. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi), činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) ne može odgovarati za štetu. Naprotiv, upravo zbog toga što je prema iskazu LH proizlazi kako je isti vozio oko 50-60 km/h, odnosno puno manje od ograničenja brzine na predmetnoj dionici kolnika, no nije uspio izbjeći sudar jer je divlja svinja iskočila na cestu iz odvodnog kanala, a divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.), to u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Međutim, tuženik to u ovom sporu nije ni tvrdio. Valja napomenuti kako je sud prihvatio iskaz svjedoka LH kako je u predmetnoj slučaju došlo do naleta divlje svinje na bočnu stranu vozilo, obzirom da je u tom dijelu iskaz svjedoka bio uvjerljiv.

19. Naime, prema iskazu svjedoka LH isti je vozio vozilo brzinom 50-60 km/h, dok je iz Nalaz i mišljenja vještaka razvidno kako je na tom mjestu ograničena brzina na 90 km/h, a brzinu kretanja vozila vještak je procijenio na oko 50-60 km/h neposredno prije naleta, navodeći kako je to s obzirom na položaje biološki tragova po kolniku tehnički moguće i vjerojatno, što je ovaj sud prihvatio. Dakle prema procijeni vještaka vozilo se kretalo manjom brzinom od dopuštene, nadalje vještak je naveo kako se sudar mogao izbjeći samo u slučaju da se vozilo kretalo brzinom manjom od 19 km/h, dakle puno manje nego što je dopuštena brzina na predmetnoj dionici ceste gdje se dogodila prometna nesreća.

20. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud drži da za štetu nema odgovornosti tužiteljevog osiguranika. Naime isti se kretao brzinom koja je bila dopuštena. Nadalje, iako je isti bio upozoren prometnom signalizacijom na moguću opasnost izlijetanja divljači na cestu, isti nije mogao vidjeti divljač koja se nalazima u odvodnom kanalu pa nije mogao ni predvidjeti da bi ista mogla iskočiti i udariti u vozilo u bočnu stranu. Nalet na divljač bio bi neizbježan da se kretao ne samo unutar granica dopuštene brzine, nego sve do brzine manje od 19 km/h. Slijedom navedenog, proizlazi da je nalet divljači isključivi uzrok štete na motornom vozilu tužiteljeva osiguranika.

21. U odnosu na visinu štete nastale na vozilu razvidno je iz dokumentacije u spisu kako je vršen izvid štete i naknadni izvid štete u kojima su popisana oštećenja te popisani radovi koje je potrebno izvršiti odnosno opseg potrebnog popravka, a sukladno tome je i izvršen popravak je dostavljen račun za popravka od strane servisa. Vještak je u svojem nalazu i mišljenju potvrdio oštećenja popisana u Izvidu štete te je potvrdio kako je račun servisa izdan u skladu s izvidom štete. Isti je naveo kako se izdani račun na iznos od 25.629,83 kn može u cijelosti prihvatiti.

22. Stranke nisu imale prigovore na ovakav nalaz i mišljenje vještaka, slijedom čega ga je sud u cijelosti prihvatio.

23. Prema tome, budući da lovoovlaštenik lovišta u konkretnom predmetu odgovoran za nastanak štete nastale na motornom vozilu osiguranom kod tužitelja neovisno od toga što šteta nastala tužiteljevu osiguraniku nije nastala zbog provođenja lova, a ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika (njegova osiguranika) za štetu iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima pa je zato valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i tu u utuženom iznosu od 3.305,60 € obzirom da je tužitelj u spis dostavio račun za servis predmetnog vozila, koji je u skladu s obračunom štete, a prema nalazu i mišljenju, vještak je procijenio trošak popravka vozila u visini od 3.401,66 € zajedno s PDV-om. Naime, iz podataka u spis je razvidno kako je tužitelj isplatio servisu iznos od 25.629,83 kn, što nakon provedene konverzije u valutu euro sukladno odredbama Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22, 88/22) iznosi 3.401,66 €. Tužitelj u tužbi potražuje iznos od 25.629,83 kn odnosno 3.305,60 €. Kako je u trenutku zaključenja glavne rasprave službena valuta u Republici Hrvatskoj euro, tako je sud dosudio tužitelju iznos koji potražuje u eurima odnosno 3.305,60 €.

24. Slijedom svega navedeno sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan te naložio tuženiku plaćanje iznosa od 3.305,60 € i odlučio je kao pod točkom I/ izreke ove presude.

25. Prema odredbi članka 29. stavka 1. Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO-23), dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako tuženik svoju obvezu plaćanja nije ispunio tužitelju po dospijeću, to je prema čl. 29. st. 1. ZOO-23 osnovan zahtjev tužitelja na isplatu zateznih kamata tekućih na utuženi iznos od zakašnjenja s plaćanjem do isplate. Iz ovog proizlazi da je tuženik bio u zakašnjenju s ispunjenjem obveze budući da se prema čl. 1086. ZOO-23 obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete pa je sud dosudio zateznu kamatu od dana nakon isplate štete servisu pa do namirenja u kojem trenutku je ovdje tužitelju nastala šteta. Odluka o visini zatezne kamate određena je po čl. 29. st. 2. ZOO-23 uz primjenu stope za ostale odnose jer utužena tražbina nije proizašla iz trgovačkog ugovora odnosno ugovora između trgovca i osobe javnog prava već se radi o naknadi štete. Slijedom svega navedenog sud je dosudio zateznu kamatu te je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.

26. Uvidom u potvrde o izvršenom nalogu razvidno je da je tužitelj podmirio račun servisa dana 24.08.2021. Tužitelj u tužbi potražuje zatezne kamate od dana 24.08.2021., odnosno od dana dospijeća. Kako tužitelj potražuje zateznu kamatu od dana dospijeća, a ne od prvog dana nakon dospijeća, uzimajući u obzir da dužnik pada u zakašnjenje prvi dan nakon dospijeća tražbine, sud je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom II/ izreke ove presude.

27. Obzirom da je tužitelj potraživao zateznu kamatu po stopi za trgovačke odnose, tako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate te je stoga odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

28. Kako tužitelj nije uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu, sud je o trošku odlučio sukladno čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, br. 138/23, dalje: Tarifa). Tužitelju je priznata naknada troškova zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom i prema vrijednosti predmeta spora. Tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištu 18.09.2024. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 50 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife ukupno iznosi 250,00 €. Nadalje sud je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023), dosudio tužitelju trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,23 € kao i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 80,47 € te trošak prometnog vještačenja u iznosu od 250,00 €. Uz dosuđeni trošak dosuđene su i zakonske zatezne kamate počevši od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. ZPP-a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnosi obzirom da se radi o troškovima postupka, a troškovi predstavlja akcesornu tražbini koja slijedi glavnu tražbinu na koju se također primjenjuje stopa za ostale odnose.

29. Sud je odbio tužitelja za trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom da prema mišljenju suda isti trošak također nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-oglasnu ploču. Nadalje, odbio je tužitelja za previsoko zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu obzirom da je uvidom u spis utvrđeno kako je imao taj trošak u manjem iznosu. Naime, tužitelj je platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 303,15 kn što preračunato u eure iznosi 40,23 €, slijedom čega je tužitelju dodijeljen trošak u tom iznosu, a ne kako je zatražio u iznosu od 90,00 €. Tužitelj je također odbijen za previsoko zatraženi iznos sudske pristojbe na presudu obzirom da ista sukladno vrijednosti predmeta spora iznosi 80,47 €, a ne kako je to tužitelj zatražio 90,00 €. Nadalje, valja napomenuti kako je tužitelj potraživao zateznu kamatu na trošak po stopi za trgovačke odnose, pa je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate.

30. Slijedom svega navedenog sud je o trošku odlučio kao pod točkama III/ i IV/ izreke ove presude.

U Zagrebu 25. listopada 2024. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. tuženiku po punomoćniku