REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
Povrv-859/2022-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja IG visokogradnja d.o.o., OIB 79378764069, Savska cesta 84, Sesvete, kojeg zastupa punomoćnik Dario Benić, odvjetnik u Zagrebu, Cankarova 1, protiv tuženika MANIRA d.o.o., OIB 99092411724, Glavnička cesta 35, Glavnica Donja, kojeg zastupa punomoćnik Srećko Novak-Perjanec, odvjetnik u Sesvetama, Karlovačka c. 2, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 21. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 25. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Milke Čagar iz Sesveta, Ninska 1, posl. br. Ovrv-117/2021 od 30. prosinca 2021. kojim je u roku od 8 (slovima: osam) dana naloženo tuženiku MANIRA, d.o.o., OIB: 99092411724, Glavnička cesta 35, 10363 Glavnica Donja, naknaditi tužitelju IG visokogradnja d.o.o., OIB: 79378764069, Savska cesta 84, 10360 Sesvete, iznos od 27.327,63 EUR (slovima: dvadesetsedamtisućatristodvadesetsedam eura i šezdesettri centa) sa zateznim kamatama koje teku od 9. svibnja 2020. do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 706,58 EUR (slovima: sedamstošest eura i pedesetosam centi) sa zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2021. do isplate sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
II. Nalaže se tuženiku MANIRA, d.o.o., OIB: 99092411724, Glavnička cesta 35, 10363 Glavnica Donja, naknaditi tužitelju IG visokogradnja d.o.o., OIB: 79378764069, Savska cesta 84, 10360 Sesvete iznos od 987,32 EUR (slovima: devetstoosamdeset sedam eura i tridesetdva centa) sa zateznim kamatama koje teku od 27. siječnja 2023. do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se određuje do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se dio zahtjeva tužitelja kojim traži isplatu zateznih kamata koje teku na iznos od 987,32 EUR (slovima: devetstoosamdeset sedam eura i tridesetdva centa) po kamatnoj stopi iznad stope dosuđene točkom II. izreke presude do zatražene stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, kao neosnovan.
IV. Nalaže se tuženiku MANIRA, d.o.o., OIB: 99092411724, Glavnička cesta 35, 10363 Glavnica Donja, naknaditi tužitelju IG visokogradnja d.o.o., OIB: 79378764069, Savska cesta 84, 10360 Sesvete troškove parničnog postupka u iznosu od 5.576,80 EUR (slovima: pettisućapetstosedamdesetšest eura i osamdeset centi) sa zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2024. do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR (slovima: četiristo eura) sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
i
r i j e š i o j e
Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja IG visokogradnja d.o.o., OIB: 79378764069, u iznosu od 27.327,63 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 9. svibnja 2020. do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 706,58 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2021. do isplate sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, određuje se osiguranje
prethodnom mjerom
I. Zabranjuje se bankama kod kojih tuženik ima otvorene račune da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplate s njegovog računa novčani iznos za osiguranje kojeg je određena prethodna mjera.
II. Zabrana isplate iz točke 1. provest će se dostavom ovog rješenja Financijskoj agenciji kojoj se nalaže da izda nalog svim bankama kod kojih tuženik prema osobnom identifikacijskom broju ima otvorene račune da zabrane tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, da isplate s tuženikovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.
III. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.
IV. Prethodna mjera trajat će najdulje do proteka 15 (petnaest) dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.
V. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu ove prethodne mjere.
Obrazloženje
1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju kojeg je javna bilježnica Milka Čergar iz Sesveta, Ninska 1, donijela rješenje o ovrsi, posl. br. Ovrv- 1583/2021 od 30. prosinca 2021., kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 27.327,63 EUR sa zateznim kamatama kao i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 706,58 EUR sa zateznim kamatama.
2. Tuženik je u prigovoru od 7. siječnja 2022. (listovi 55. – 59.; 61. – 82. spisa).
3. Stoga je javna bilježnica proslijedila spis Općinskom sudu u Sesvetama te je navedeni sud donio rješenje, posl. br. Povrv-231/2022-2 od 14. listopada 2022. (listovi 83. – 85. spisa) kojim se oglasio stvarno nenadležnim te riješio da će spis, po pravomoćnosti, dostaviti ovome sudu, kao stvarno nadležnom.
4. Odlučujući o prigovoru tuženika ovaj sud je donio rješenje posl. br. Povrv- 859/2022-2 od 1. prosinca 2022. (listovi 90. – 93. spisa), kojim je riješio da se rješenje o ovrsi stavlja izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, da se ukidaju provedene radnje te se postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. Tuženik u prigovoru (sada odgovoru na tužbu) navodi da osporava osnov i visinu. Izjavio je prigovor prijeboja potraživanja. Naveo je da nije sporno da su stranke zaključile ugovor o javnoj nabavi – izgradnja pogona za preradu mesa od 4. srpnja 2018. Ugovorne stranke navedenog ugovora su tuženik, kao investitor, te izvođači, ovdje tužitelj i Quadriga projekt d.o.o. Quadriga projekt d.o.o. nije potpisala ni ovjerila okončanu situaciju. Ne postoji dug prema tužitelju već tuženik od tužitelja potražuje iznos od 205.900,00 kn na ime zakupnine objekta za preradu mesa sklopljenog s Markos-ambalaža d.o.o. na temelju ugovora br. 1/14 od 1. srpnja 2014. u kojem objektu je tuženik obavljao djelatnost za vrijeme kašnjenja izvođača s dovršetkom radova na njegovom objektu. Tuženik je obavijestio tužitelja u e-mailu od 2. studenoga 2021. da je izjavljen prijeboj. Ističe da tužitelj nije izvršio radove u ugovornom roku zbog čega je prouzročio štetu tuženiku te je tuženik morao plaćati zakup poslovnog prostora. Navedena činjenica bila je poznata tužitelju i Quadriga projekt d.o.o. jer je tuženik mjesečno plaćao cca 30.000,00 kn, od toga 22.000,00 kn zakupnine, uvećano za varijabilne troškove struje. Radovi su tekli presporo i na gradilištu nije bilo dovoljno ljudi. U ožujku 2019. bilo je vidljivo da radovi neće biti gotovo do dogovorenog roka, a u travnju je tužitelj povukao gotovo sve radnike s gradilišta te je tada dolazilo troje, a nekad i dvoje ljudi. Navodi da se tužitelj povremeno izvlačio na dopunu građevinske dozvole, što je nadzorni inženjer MM otklonio, jer je tuženik imao pravomoćnu građevinsku dozvolu. Tuženik je poduzeo sve razumne mjere da smanji uzrokovanu štetu. U prosincu 2019. radovi su pojačani, a tek početkom 2020. počelo se ozbiljnije raditi te su radovi privedeni kraju u svibnju 2020. Tehnički pregled zakazan je za 28. svibnja 2020. te na njemu tuženik nije dobio uporabnu dozvolu zbog nepriključenog plina jer instalacija nije bila gotova. Stoga tuženik predlaže ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.
6. Tužitelj je u podnesku od 27. siječnja 2023., očitujući se na navode iz prigovora tuženika, naveo da tuženik čini nespornom činjenicu da je između stranaka sklopljen Ugovor o javnoj nabavi – izgradnja pogona za preradu mesa 4. srpnja 2018., kao i Aneks I. ugovoru. Ističe da tuženik neosnovano navodi da je rješenje o ovrsi izdano na temelju isprave – okončane situacije br. 079/PP1/1 od 28. travnja 2020., koja ne predstavlja vjerodostojnu ispravu na temelju koje se ovrha može odrediti uz daljnje navode da okončana situacija nije ovjerena od svih ugovornih strana. U odnosu na ovakve navode, tužitelj ističe kako su potpuno promašeni i neosnovani obzirom okončana situacija predstavlja račun koji je sukladno čl. 31. Ovršnog zakona vjerodostojna isprava temeljem koje se pokreće predmetni postupak ovrhe pred javnim bilježnikom dok je na istoj potpis tužitelja koji su nastupali zajedno pred tuženikom kao izvođač radova. Tužitelj napominje kako tuženik nije ispunio svoje dospjele obveze sukladno odredbi čl. 5. st. 2. Ugovora kojim se obvezuje kao naručitelj platiti okončanu situaciju u roku od 10 dana od ovjere. Sukladno čl. 5. st. 2. Ugovora, okončanu situaciju izvođač ispostavlja nakon potpisanog zapisnika o primopredaji radova i okončanog obračuna. Dakle, tužitelj je sukladno čl. 5. st. 2. Ugovora ispostavio okončanu situaciju broj 079/PP1/1 dana 28. travnja 2020. u kojoj se utvrđuje vrijednost radova u iznosu od 297.895,05 kn, a koju su potpisali tužitelj kao izvođač, tuženik kao naručitelj radova i nadzorno tijelo te se time smatra kako je tužitelj obavio vrijednost radova u navedenom iznosu, a koji obračun se napravljen na temelju potpuno obračunatih i ovjerenih stavaka u građevinskoj knjizi. Stoga, između stranaka je nesporna vrijednost izvedenih radova po okončanoj situaciji broj 079/PP1/1 dana 28. travnja 2020. u kojoj se utvrđuje vrijednost radova u iznosu od 297.895,05 kn, tako i ukupna vrijednost izvedenih radova u iznosu od 2.969.907,07 kn. Tužitelj priložno dostavlja Zapisnik o okončanom obračunu izvedenih radova od dana 21. travnja 2020. koji je potpisao i tuženik kao i osoba ovlaštena za nadzor, a kojim ugovorne strane suglasno potvrđuju kako je ukupna vrijednost izvedenih radova (bez PDV-a) 2.969.907,07 kn te se utvrđuje kako su „Predstavnici naručitelja i izvoditelja suglasni da izvoditelj temeljem ovjerenog zapisnika o okončanom obračunu može ispostaviti okončanu situaciju (račun) na iznos 297.895,05 kn.“. Također, predmetnim zapisnikom od 21. travnja 2020. naručitelj, nadzorni inženjer i predstavnik tužitelja QUADRIGA PROJEKT d.o.o., zastupano po direktoru JM, suglasno utvrđuju kako: „Ovlašteni predstavnici ugovornih strana potvrđuju da nema nikakvih drugih međusobnih potraživanja osim onih proizašlih iz ovog zapisnika, te ga u znak suglasnosti vlastoručno potpisuju.“ Radi pojašnjenja stvari, tužitelj i QUADRIGA PROJEKT d.o.o. su u postupku javne nabave sudjelovali kao zajednica ponuditelja te su po dobivanju posla i sklapanju ugovora nastupali zajednički prema naručitelju kao izvođači radova. Nadalje, tužitelj navodi kako je tuženik dana 4. studenoga 2021. izvršio djelomično plaćanje po okončanoj situaciji broj 079/PP1/1 u iznosu od 91.995,05 kn, a kojim plaćanjem tuženik priznaje tužiteljevo potraživanje. No, kako je tuženik sa zakašnjenjem uplatio navedeni iznos od 91.995,05 kn, obzirom je dospijeće plaćanja po okončanoj situaciji broj 079/PP1/1 od dana 28. travnja 2020. bilo 10 dana po ispostavi računa, to tužitelj sukladno čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ima pravo na iznos neisplaćenih kamata zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Stoga, tužitelj točkom II. tužbenog zahtjeva potražuje iznos od 987,32 EUR/ 7.438,96 kn, a koji iznos predstavlja uglavničeni neisplaćeni iznos zateznih kamatama na iznos djelomično podmirene glavnice koje kamate su tekle od 9. svibnja 2020. do 4. studenoga 2021., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. siječnja 2023. (procesne kamate) pa do isplate. U odnosu na navode tuženika prema kojima ne postoji dug tuženika prema tužitelju za iznos glavnice od 205.900,00 kn već obratno, da tuženik potražuje od tužitelja iznos od 205.900,00 kn na ime plateža zakupnine objekta za preradu mesa sklopljenim s MARKOS-AMBALAŽA d.o.o. temeljem ugovora broj 1/14 od 1. srpnja 2014., u kojem je obavljao djelatnost za vrijeme kašnjenja izvođača završetkom radova na njegovom objektu, tužitelj navodi kako su isti navodi neosnovani i paušalno navedeni s isključivim ciljem odugovlačenja s podmirivanjem dužnih obveza. Tuženik je tužitelju istaknuo izjavu o prijeboju, međutim, tužitelj je otklonio prijeboj tuženika. U odnosu na navode tuženika prema kojima su tužitelj i QUADRIGA PROJEKT d.o.o. bili izričito upoznati i da im nije mogla ostati nepoznata činjenica u času potpisa ugovora da se tuženik nalazi u zakupu poslovnog prostora kojeg plaća otprilike 30.000,00 kn mjesečno, tužitelj navodi kako su isti također neosnovani obzirom je tuženik tek e-mailom od dana 27. studenoga 2019. spomenuo predmetni zakup, te su takvi navodi prije svega maliciozno navedeni kako bi se činjenično stanje pokušalo pogrešno utvrditi i time podvesti pod čl. 346. Zakona o obveznim odnosima na koji se tuženik poziva. Tužitelj u tom pravcu ne osporava da nije odgovoreno na e-mail od 27. studenoga 2019. jer je bilo bespredmetno odgovarati na takav mail nakon svih dotadašnjih poziva za dostavom dokumentacije po kojoj bi izvodili radove uz napomenu kako se radilo o kraju 11. mjeseca gdje temperature nisu dozvoljavale izvedbu određenih radova zbog tehnologije izvedbe radova. U odnosu na navode tuženika prema kojima na strani tužitelja postoji odgovornost zbog neizvršenja radova u ugovorenom roku, a za što nije bilo objektivnog razloga ili razloga koji bi ležao na društvu tuženika, a koje zakašnjenje je tuženiku prouzročilo gospodarsku štetu u vidu plaćanja zakupa drugog poslovnog prostora za obavljanje svoje djelatnosti, tužitelj ističe kako su ovakvi navodi tuženika u cijelosti neosnovani, a što će tužitelj u daljnjem tijeku ovog podneska detaljnije obrazložiti. Što se tiče navoda da su radovi od samog početka tekli sporo, tužitelj iste ne spori obzirom je isto vidljivo iz građevinskog dnevnika – da se projektna dokumentacija mijenjala te da je izvođač uputio Investitora i nadzor da provjere je li potrebno ishoditi izmjenu i dopunu građevinske dozvole s obzirom na promjene u odnosu na projekt (list 68. i 69. građevinskog dnevnika 2 - 5. listopada 2018 i 8. listopada 2018.). Isto tako je vidljivo iz upisa nadzora da je bilo potrebno osigurati vezu sa već ranije izvedenim radovima koje je izvodio drugi izvođač koji je napustio gradilište. Tužitelj ističe kako su ovakvi navodi tuženika apsolutno neistiniti te se temelje na nezakonitoj dokumentaciji jer je iz skeniranog građevinskog dnevnika nesporno kako su navedeni upisi u građevinski dnevnik izvršeni naknadno (zasigurno iza 25. veljače 2020.) i to nakon što su svi građevinski dnevnici predani Investitoru, ovdje tuženiku, da ih odnese nadzoru na potpis te postoji osnovana sumnja u počinjenje kaznenog djela krivotvorenja poslovne isprave, a tim više jer gospodin MM (nadzor) na gradilište nije dolazio osim u početku gradnje te se nakon 19. veljače 2019. nije pojavljivao na gradilištu sve do tehničkog pregleda, a slijedom čega nema ni njegovog potpisa u listovima građevinskog dnevnika.
7. U podnesku od 3. travnja 2023. tuženik navodi da su na strani izvođača, koji djeluju zajedno, ugovor potpisale dvije tvrtke i to tužitelj te QUADRIGA PROJEKT d.o.o. iz Velike Gorice, Dr. J. Dobrile 8 (OIB: 68545337483). Slijedom toga, tuženik upire na činjenicu kako rješenje o ovrsi izdano temeljem isprave – okončane situacije br. 079/PP1/1 od 28. travnja 2020. ne predstavlja vjerodostojnu ispravu, budući da na istoj nema potpisa, niti ovjere izvođača QUADRIGA PROJEKT d.o.o. Iz analize sadržaja Ugovora o javnoj nabavi radova od 4. srpnja 2018. jasno proizlazi da se obje tvrtke imaju smatrati izvođačem, da sudjeluju zajedno prema naručitelju. To nije niti sporno jer i sam tužitelj obrazlažući kako okončana situacija predstavlja vjerodostojnu ispravu navodi „dok je potpis tužitelja koji su nastupali zajedno pred tuženikom kao izvođač radova“ (zadnji pasus na prvoj strani podneska od 27. siječnja 2023.) te kasnije na str. 2. predzadnji pasus pojašnjava da su tužitelj i QUADRIGA PROJEKT d.o.o. u postupku javne nabave sudjelovali kao zajednica ponuditelja. Budući da se radi o jednom izvođaču, o jednom tijelu sastavljenom od dva društva u ulozi izvođača, oba društva odgovaraju za izvršenje ugovornih obveza i imaju ista prava i obveze prema tuženiku te su oba bila dužna potpisati i sve druge dokumente. Nadalje, tužitelj, obrazlažući visinu potraživanja za izvedene radove, dostavlja Zapisnik o okončanom obračunu izvedenih radova od 21. travnja 2020. koji je ovjerila samo tvrtka QUADRIGA PROJEKT d.o.o. te na ovom dokumentu pak nema ovjere tužitelja. Što se tiče primopredajnog zapisnika, koji je potpisan 21. travnja 2020 od strane tri pravne osobe, a ne od 4 kao što je trebao biti, vidi se da radovi nisu bili gotovi u 3. mjesecu 2020., jer je završna situacija 28. travnja 2020 iako su radovi još bili u tijeku jer je ostalo nenapravljeno nešto pločica i plinske instalacije. Taj zapisnik dir. tuženika je potpisao jer je već bila napeta situacija sa tužiteljem kojima je naznačio u nekoliko navrata da će se potraživati naknada za kašnjenje radova, a bojao se da ne odu s gradilišta jer bi tada doslovno propao. Točno je da je tuženik 4. studenoga 2021. izvršio djelomično plaćanje po okončanoj situaciji 079/PP1/1 u visini od 91.995,05 kn. Završna situacija je djelomice plaćena jer je tuženik pokazao dobru volju da se dogovori o tome koliku će štetu, koja je nastala kašnjenjem radova, priznati izvođač. Naime u usmenim i pisanim pregovorima o naknadi štete za kašnjenje od strane izvođača, izvođač je predložio da tuženik predloži koliko bi bio njihov udio, te je tako i učinjeno. Ukupni trošak iznosi cca 360.000,00 kn (fakture od Markos Ambalaže). Tuženik je predložio da se izvođač odrekne cca 205.000,00 kn, a tuženik 155.000,00 kn. Izračun je slijedeći: dopuna građevne dozvole trajala je 5 mjeseci. Izvođači su kasnili 12 mjeseci, što iznosi 7 mjeseci, nakon dobivene dopune građevinske dozvole. Najam je 30.000,00 kn. 12 mjeseci kašnjenja je 360.000,00 kn. Priznali smo 5 mjeseci za dopunu građevinske dozvole što iznosi 150.000,00 kn. 7 mjeseci kašnjenja iznosi 210.000,00 kn. Nakon odbijanja sa tužiteljske strane, tuženiku je ponuđeno 30.000,00 kn odštete za kašnjenje, pa su oni s time priznali da su kasnili. Činjenica je da su izvođači s gradilišta otišli jer su prema riječima njihovih radnika, dogovorili neki drugi posao. Slijedom svega, osporava se da bi tuženik navedenim djelomičnim platežom, priznao potraživanje tužitelja u cijelosti, budući da su stranke pregovarale oko visine odštete. Osporava se da bi tužitelj imao pravo na zakonske zatezne kamate. Tuženik još jednom upire na činjenicu da ne postoji njegov dug prema tužitelju za iznos glavnice od 205.900,00 kn, s obzirom na istaknutu izjavu o istovremenom prijeboju, a što je pobliže razjašnjeno u prigovoru. O tome je tuženik izvjestio izvođače e-mailom od 2. studenoga 2021. te je tužitelj obaviješten da je tuženik izjavio prijeboj, budući da su ispunjene pretpostavke za isti. Naime, dužnik može izvršiti prijeboj potraživanja koje ima prema vjerovniku s onim što ovaj potražuje od njega, ako oba potraživanja glase na novac ili druga zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su oba dospjela. Činjenično stanje posve je drugačije od onoga što prikazuje tužitelj. U ovom slučaju su izvođači radova isključivo odgovorni za kašnjenje s radovima, a ne obratno. Ističe se da na strani izvođača postoji odgovornost zbog neizvršenja radova u ugovorenom roku, a za što nije bilo objektivnog razloga ili razloga koji bi ležao na društvu tuženika, a koje zakašnjenje je tuženiku prouzročilo gospodarsku štetu u vidu plaćanja zakupa drugog poslovnog prostora za obavljanje svoje djelatnosti. Tužitelj se neosnovano poziva da je do kašnjenja došlo zbog izmjene i dopune građevne dozvole, koje se odnosilo na promjene nagiba krovišta te da izvođači nisu imali potrebnu dokumentaciju. Ovo iz razloga jer je već u 5. privremenoj situaciji broj 027/PP1/1, od 28. veljače 2019. vidljivo da je fakturirano i završeno krovište. Premda je već krajem drugog mjeseca 2019. objekt bio gotov, moglo se je početi a unutrašnjim uređenjem te fasadom, koji radovi su također ugovorili sa tužiteljem, međutim do toga nije došlo, upravo zbog ponašanja izvođača. Nadalje, izvođači su bili izričito upoznati i nije im im mogla ostati nepoznata činjenica, u času potpisa cit. Ugovora da se tuženik nalazi u zakupu poslovnog prostora, kojeg plaća cca 30.000,00 kn mjesečno ( zakup od 22.000,00 kn + varijabilni troškovi struje). Tužitelj je bio upoznat sa tom informacijom prije potpisa ugovora, jer je zamoljen da čim prije započne i završi gradnju. a kao dokaz tome dir. tuženika je sam predložio da smanji rok plaćanja na 10 dana od ovjerene situacije, dok je normalan rok za plaćanje 30 do 60 dana od ovjerene situacije (informacija dobivena od izvođača), samo kako bi ubrzao radove. Prema cit. Ugovoru od 4. srpnja 2018. g. za gradnju objekta za preradu mesa u Glavnici Donjoj, Glavnička cesta 35 , odredbom čl. 3. je između ugovornih strana utanačeno da će se radovi izvesti u roku od 10. mjeseci od uvođenja u posao, a tuženik je odmah po potpisu ugovora ispunio svoju obvezu te izvođače uveo u posao. Prema utvrđenom stanju, od samog početka radovi su išli sporo i na gradilištu nije bilo dovoljno ljudi da se ubrzaju radovi. U 3. mjesecu 2019. g. bilo je vidljivo da neće biti gotovi do dogovorenog roka, a u 4. mjesecu izvođač je povukao skoro sve radnike sa gradilišta te su dolazili po trojica, a nekad i dvoje ljudi. Dir. društva Manira, d.o.o. usmeno je pokušavao ubrzati radove kontaktirajući prvenstveno JM koji je bio voditelj gradilišta i vlasnik poduzeća QUADRIGA PROJEKT d.o.o. Izvođači su se povremeno izvlačili na dopunu građevne dozvole, koja je podnijeta 15. travnja 2019., a odnosila se je na promjenu nagiba krova sa 15, na 30% i promjenu smjera vanjskog stepeništa, sa izlikom da ne smiju graditi dok nije gotova građevna dozvola. Nadzorni inženjer MM to im nije dao za pravo, budući da je Manira, d.o.o. imala pravomoćnu dozvolu za gradnju, a dopuna građevne je samo dio te iste dozvole. U građevinskom dnevniku je to nadzorni inženjer i naznačio u par navrata, napisavši da nema razloga za obustavu radova, već da povećaju broj ljudi na gradilištu jer već kasne sa radovima. U prilogu se dostavlja preslika dijela građevinskog dnevnika list 182, 184, 191 i 192 u kojem je opisana situacija na gradilištu. Tuženik je poduzeo sve razumne mjere da bi se smanjila šteta izazvana tom povredom, a kad je vidio da ništa ne pomaže, uputio je drugoj ugovornoj strani e-mail 27. studenoga 2019. s naznakom da kasne s radovima, da zbog njih drugi izvođači čekaju na svoje radove i da dovode Manira, d.o.o. u težu financijsku situaciju zbog plaćanja visokog najma od 30.000,00 kn mjesečno za koji su znali od samog početka, a prije potpisivanja ugovora za izvođenje radova. Na taj mail druga ugovorna strana, nikada nije odgovorila. U 12. mjesecu 2019. radovi se intenziviraju, a tek početkom 2020. počelo se ozbiljnije raditi te su izvođači radove priveli kraju početkom 5. mjeseca 2020. Tuženik je, da bi potaknuo izvođače da sve radove završe, prijavio dana 4. svibnja 2020. tehnički pregled objekta, tako da su ostali samo završni radovi ( par kvadrata pločica i dio plinske instalacije). Tehnički pregled objekta je bio zakazan 28. svibnja 2020., na kojem Manira, d.o.o. nije dobila prolaz zbog nepriključenog plina, jer instalacija nije bila gotova. Neistinita je tvrdnja izvođača da su sa radovima bili gotovi 26. ožujka 2020., a što su naznačili u građevinskom dnevniku, koji više nisu pisali dalje. Po traženju izvođača da nadzorni inženjer potpiše dnevnik, isti je odbio potpisati jer radovi nisu bili gotovi. Nadalje, što se tiče građevinskog dnevnika, točno je da nije potpisivan istovremeno od strane izvođača i nadzora iz tog razloga što na gradilištu nije bilo građevinskog dnevnika, već je on ispunjavan od strane tužitelja, te je od strane nadzornog inženjera potpisan onog trena kad su ga radnici tužitelja donijeli, međutim vodio se podsjetnik na zbivanja na gradilištu. Dokaz da je tužitelj davao dnevnik na ovjeru tek kad ga je ispunio, je što je i danas original dnevnika kod tužitelja, a trebao je ostati kod tuženika. Također je važno da zapisnik o završetku radova nikad nije potpisan od strane tuženika, koji nije htio ovjeriti i potpisati krivi datum završetka radova. Tužitelj je zahtijevao da se potpiše dokument da su radovi završili 26. ožujka 2020., što nije točno jer radovi nisu bili gotovi do 4. svibnja 2020. i tada je ostalo nešto neizvedenih radova (pločice, plinska instalacija), što je vidljivo u dnevniku koji se dopisivao poslije 25. veljače 2020. od strane nadzora, jer radovi nisu bili gotovi kao što je zahtijevao tužitelj s danom 26. ožujka 2020. Tuženik stoga drži da je iz svih iznijetih razloga, potraživanje tužitelja u cijelosti neosnovano.
8. Tijekom postupka sud je pročitao saldakonto kartica tužitelja (list 7., 109. spisa), okončanu situaciju br. 079/PP1/1 (list 16. i 104. spisa), račun br. 639/1/2 od 29. studenoga 2021. (list 18. spisa), račun br. 853/1/2 od 30. prosinca 2021. (list 24. spisa), ugovor o javnoj nabavi radova – izgradnja pogona za preradu mesa – sklopljen između tuženika, Quadriga projekt d.o.o. i tužitelja od 4. srpnja 2018. (listovi 27. – 30., 67. – 70. spisa) spisa), ugovor br. 1/14 o korištenju proizvodnog i skladišnog prostora sklopljen između Markos-ambalaža d.o.o. i tuženika od 1. srpnja 2014. (listovi 31. i 32., 71. i 72 spisa), e-mail korespondenciju od 4. studenoga 2021. (listovi 33. i 34., 73. – 74. spisa), građevinski dnevnik (listovi 35. – 38., 75. – 78., 111. – 121., 160. – 181. spisa), e-mail od 10. studenoga 2021. (listovi 39. i 40., 79. i 80. spisa), e-mail korespondenciju od 5. siječnja 2022. (listovi 41. i 42. 81. i 82. spisa), potvrde o izvršenom uvidu u podatke porezne uprave (listovi 43. – 46. spisa), zapisnik o okončanom obračunu izvedenih radova (listovi 105. – 109. spis), obračun zateznih kamata (list 110. spisa), potvrda o preuzimanju dokumentacije (list 122. spisa), e-mail od 24. kolovoza 2019. (listovi 123. i 124. spisa), dopis Quadriga projekt d.o.o. upućen tuženiku od 2. ožujka 2020. (list 125. spisa), pisanu izjavu glavnog izvođača radova br. 50107-00-11 od travnja 2020. (listovi 126. – 136. spisa), e-mail od 24. ožujka 2023. (listovi 143. – 148. spisa), završno izvješće nadzornog inženjera za konstrukciju, građevinsko obrtničke radove i radove vodovoda i kanalizacije od ožujka 2020. (listovi 151. – 159. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. građ. Maje Petrović iz MP Peritissima j.d.o.o. od 12. srpnja 2024. (listovi 211. – 237. spisa), usmeno izneseni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. građ. Maje Petrović na ročištu 21. listopada 2024. (listovi 256. spisa).
9. Raspravnim rješenjem od 21. listopada 2024. sud je odbio sve preostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke.
10. Također, sud je pročitao i sudsku praksu, pa tako odluku Ustavnog suda RH, posl. br. U-III/987/2012 od 28. listopada 2015. (listovi 258. – 262. spisa), i posl. br. U- III-1247/2024 od 24. travnja 2024. (listovi 263. – 267. spisa).
11. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, na temelju odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
12. Između stranaka je sporan osnov i visina. Sporno je je li tužitelj kasnio s izvođenjem radova, odnosno zbog čije krivnje je tužitelj kasnio s izvođenjem radova. Sporno je ima li tuženik potraživanje prema tužitelju na ime naknade štete zbog zakašnjenja radova u vidu zakupnine i varijabilnih troškova struje koje plaća za poslovni prostor koji je koristio u razdoblju kašnjenja tužitelja u izvođenju radova. Sporno je je li potraživanje tužitelja prestalo prijebojem.
13. Nije sporno da je tuženik, kao investitor, s tužiteljem i Quadriga projekt d.o.o., kao izvođačem, a koji sudjeluju u projektu kao zajednica ponuditelja, sklopio ugovor o javnoj nabavi – izgradnja pogona za preradu mesa od 4. srpnja 2018.
14. Prema odredbi iz čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 – dalje u tekstu: OZ) vjerodostojna isprava je, prema tom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.
15. Prema odredbi iz č. 62. st. 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022 – dalje u tekstu: OPZ) računom se za potrebe oporezivanja smatra i svaka isprava kojom se obračunavaju isporuke bez obzira na to u kojem obliku i pod kojim nazivom je izdana.
16. Prema odredbi iz čl. 78. st. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine br. 73/2013, 99/2013, 148/2013, 153/2013, 143/2014, 115/2016, 106/2018, 121/2019, 138/2020, 39/2022, 113/2022, 33/2023, 114/2023, 35/2024 – dalje u tekstu: ZPDV) račun koji izdaje isporučitelj i račun koji izdaje primatelj isporuke je svaka isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava isporučena dobra i obavljene usluge, bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu.
17. Prema odredbi iz čl. 79. st. 1. ZPDV-u račun mora sadržavati sljedeće podatke: 1. broj računa i datum izdavanja, 2. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika koji je isporučio dobra ili obavio usluge (prodavatelja), 3. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge (kupca), 4. količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu ili opseg obavljenih usluga, 5. datum isporuke dobara ili obavljenih usluga ili datum primitka predujma u računu za predujam, ako se taj datum može odrediti i razlikuje se od datuma izdavanja računa, 6. jediničnu cijenu bez PDV-a, odnosno iznos naknade za isporučena dobra ili obavljene usluge, razvrstane po stopi PDV-a, 7. popuste ili rabate ako nisu uključeni u jediničnu cijenu, 8. stopu PDV-a, 9. iznos PDV- a razvrstan po stopi PDV-a, osim ako se primjenjuje posebni postupak za koji je u smislu ovoga Zakona taj podatak isključen, 10. zbrojni iznos naknade i PDV-a.
18. Slijedom iznesenog, sud je stava da je isprava – okončana situacija br. 079/PP1/1 od 28. travnja 2020. (list 16 spisa) račun u smislu specijalnih odredbi, pa tako odredbe iz čl. 78. st. 6. ZPDV-u i odredbe iz čl. 62. st. 2. OPZ-a, pa time i vjerodostojna isprava na temelju čl. 31. st. 1. OZ-a, čime je valjalo, kao neosnovane, otkloniti paušalne i neobrazložene navode tuženika da je rješenje o ovrsi izdano na temelju nevjerodostojne isprave te, u konkretnom predmetu, sukladno čl. 451. st. 3.
ZPP-a, odlučiti o opstojnosti platnog naloga.
19. Uvidom u okončanu situaciju br. 079/PP1/1 od 28. travnja 2020. (list 16. spisa) proizlazi da je sačinjena za izvođenje građevinskih radova zaključno s navedenim danom na građevini – izgradnje pogona za preradu mesa, naručitelja Manira d.o.o., ovdje tuženika, sve po ugovoru o javnoj nabavi radova od 4. srpnja 2018. (s ugovornom vrijednošću radova od 2.598.651,13 kn) i aneksu navedenog ugovora (s vrijednošću od 174.550,00 kn), ukupnom vrijednošću obavljenih radova u iznosu od 2.969.907,07 kn, vrijednošću po prethodnoj privremenoj situaciji u iznosu od 2.672.012,02 kn, vrijednošću radova po navedenoj situaciji u iznosu od 297.895,05 kn te iskaznom obvezom plaćanja upravo u iznosu od 297.895,05 kn. Predmetna okončana situacija sastavljena je po ovlaštenom voditelju građenja LM, ing. građ. te potpisana i pečatirana po naručitelju, ovdje tuženiku, izvoditelju, ovdje tužitelju, uz potpis i pečat nadzornog tijela MM, dipl. ing. građ.
20. Prema odredbi iz čl. 54. st. 3. Posebnih uzanca o građenju („Narodne novine“, broj 137/2021. – dalje u tekstu: PUG) okončanu situaciju izvođač sastavlja i podnosi na isplatu po završetku radova, odnosno građevine.
21. Prema odredbi iz čl. 54. st. 4. PUG-a privremene situacije i okončana situacija sadrže podatke o količinama i cijenama izvedenih radova, ukupnoj vrijednosti izvedenih radova, ranije isplaćenim iznosima i iznosu koji treba platiti na temelju ispostavljene situacije.
22. Prema odredbi iz čl. 55. st. 2. PUG-a okončanu situaciju naručitelj je dužan ovjeriti najkasnije u roku od 30 dana od urednog primitka, a ovjereni iznos platiti u roku od 45 dana od primitka.
23. Prema odredbi iz čl. 96. st. 1. PUG-a okončani obračun je važan čin u provedbi ugovora o građenju čiji je cilj uređenje bilo kakvih zahtjeva financijske prirode između ugovaratelja iz spomenutog ugovora. Okončani obračun obavlja se odmah nakon primopredaje izvedenih radova (st. 2.). Rad na okončanom obračunu započinju ovlašteni predstavnici ugovaratelja po izvršenoj primopredaji, a završavaju ga u roku dospijeća plaćanja okončane situacije (st. 3.). Okončanim obračunom utvrđuju se prethodni i aktualni odnosi između ugovaratelja i ovjeravaju vrijednosti izvedenih radova (st. 4.). Okončani obračun sadrži osobito: 1. vrijednost izvedenih radova prema ugovorenim cijenama, 2. iznos razlika u cijeni, 3. iznos isplaćen po osnovi situacija, 4. konačan iznos koji izvođač treba primiti ili vratiti po nespornom dijelu obračuna, 5. iznos ugovorene cijene koji naručitelj zadržava za otklanjanje nedostataka, ako ne postoji drugi instrument osiguranja, 6. ukupni iznos cijene izvedenih radova, 7. podatke o drugim činjenicama o kojima nije postignuta suglasnost ovlaštenih predstavnika ugovaratelja (st. 5.).
24. Prema odredbi iz čl. 97. PUG-a okončanom situacijom izvođač iskazuje ukupne tražbine prema naručitelju. Ovjerom okončane situacije ili dijela okončane situacije od naručitelja smatra se da se neosporni dio prihvaća.
25. S obzirom na to da su u okončanoj situaciji br. 079/PP1/1 od 28. travnja 2020. iskazane ukupne tražbine tužitelja, kao izvođača, prema tuženiku, kao naručitelju, a da je predmetna okončana situacija ovjerena od tuženika, kao naručitelja, to se smatra da je predmetna okončana situacija i prihvaćena na temelju odredbe iz čl. 97. PUG-a, suprotno osporavanjima tuženika.
26. Neosnovano upire tuženik da ne postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku jer predmetna okončana situacija nije ovjerena od svih ugovornih strana, odnosno nije ovjerena od strane Quadriga projekt d.o.o. Naime, kao što je prethodno i navedeno, između stranaka nije sporno da su tužitelj i Quadriga projekt d.o.o. sudjelovali kao zajednica ponuditelja prema naručitelju, ovdje tuženiku. Stoga činjenica da Quadriga projekt d.o.o. nije ovjerila okončanu situaciju ne umanjuje vjerodostojnost i učinke izrađene i ovjerene predmetne okončane situacije. Navedeno stoga jer je okončana situacija potpisana i pečatirana, odnosno ovjerena od strane izvođača, ovdje tužitelja, naručitelja, ovdje tuženika, te nadzora MM, dipl. ing. građ., odnosno posebice tuženika, kao naručitelja, sve primjenom odredbe iz čl. 97. PUG-a.
27. Zbog navedenog, postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku na temelju okončane situacije br. 079/PP1/1 od 28. travnja 2020.
28. Navedeno potraživanje u predmetnoj okončanoj situaciji iskazano je u iznosu od 39.537,47 EUR / 297.895,05 kn (list 16. spisa).
29. Tužitelj je u podnesku od 27. siječnja 2023. naveo da je tuženik djelomično podmirio potraživanje po predmetnoj okončanoj situaciji u iznosu od 91.995,05 kn (posebice list 98. spisa).
30. Stoga je ostalo nepodmireno potraživanje po ovjerenoj, pa time i prihvaćenoj, po tuženiku, okončanoj situaciji br. 079/PP1/1 u iznosu od 27.327,63 EUR / 205.900,00 kn (čl. 451. st. 3. ZPP-a – točka I. izreke presude).
31. Svjedok MM, saslušan 22. studenoga 2023. (listovi 182. – 185. spisa) je naveo da je bio nadzor na predmetnom gradilištu te da je došlo do grubog kašnjenja prilikom izvođenja radova tužitelja u trajanju od godinu dana zbog nedostatka radnika. Istakao je da je upisivao spomenuta kašnjenja i upozoravao izvođača. Izvršio je detaljne izvedbene nacrte za krov. Izmjena građevinske dozvole nije mogla dovesti do kašnjenja izvođača jer je krov rađen na samom kraju. Dokumentacija na temelju koje su se izvodili radovi bila je potpuna. Do kašnjenja je došlo i zbog uvođenja kooperanata koji su obavljali unutarnje radove. Naveo je da je pisao građevinski dnevnik kada mu je bio dostupan, a da se inače građevinski dnevnik nalazio na gradilištu. Znao se dogoditi raskorak u vremenu od dan ili dva, odnosno par dana kada izvođač nije stigao unijeti u građevinski dnevnik što je obavio taj dan. Pojasnio je da on ne može potpisati građevinski dnevnik ako u njega ništa nije upisano. Naveo je da njegova obveza nije bila da uvijek bude prisutan na gradilištu te da je dolazio dva puta, odnosno jednom u tjednu. Sjeća se da je bilo problema oko bio pročišćivača, što se utvrdilo u trenutku kada priključci nisu funkcionirali. Obveza pribavljanja bio pročišćivača bila je na izvođaču.
32. Svjedok JM, saslušan na istoj glavnoj raspravi (listovi 185. – 187. spisa), je naveo da je obavljao poslove voditelja gradilišta, odnosno poslove glavnog inženjera gradilišta te je na gradilište dolazio jednom tjedno. Njegovi zamjenici bili su ŠM i M, a kasnije i RM. Za predmetno gradilište nije bila izrađena sva potrebna projekta dokumentacija. U jednom trenutku došlo je do izmjena i dopuna građevinske dozvole zbog promjene krovišta. Bilo je problema s bio pročišćivačem. Nadzor je dolazio na gradilište do trenutka dok građevina nije došla u stanje izvedbe roh bau, odnosno zadnji puta je bio na gradilištu 19. veljače 2019. Bilo je problema prilikom tehničkog pregleda, a oni su se odnosili na priključak plina. Naveo je da je do kašnjenja došlo zbog nepotpune dokumentacije i izmjene projekta.
33. Sud je prihvatio iskaze MM i JM jer su iskazivali suglasno drugim saslušanim svjedocima. U određenim dijelovima svjedoci nisu iskazivali suglasno, a koji se odnose na broj dolazaka nadzora MM na gradilište, odnosno zadnjem dolasku nadzora na gradilište, međutim, navedeno nije od utjecaja na sam meritum spora jer je sud u odnosu na odlučnu činjenicu dinamike izvođenja radova, odnosno radi utvrđenja je li bilo kašnjenja tužitelja prilikom izvođenja radova te čijom krivnjom je do kašnjenja došlo, proveo građevinsko vještačenje, a kojim je, kao stručnim dokazom, utvrdio odlučnu činjenicu u ovom sporu. Kao što će biti obrazloženo u nastavku, sud je iz nalaza i mišljenja utvrdio da je bilo kašnjenja prilikom izvođenja radova tužitelja na gradilištu tuženika došlo u trajanju od otprilike 6 mjeseci, koje kašnjenje nije bilo opravdano, odnosno da pada na teret izvođača, ovdje tužitelja, dok je sud ujedno utvrdio da je bilo opravdanog kašnjenja u traju od otprilike 3 i pol mjeseca, a koje opravdano kašnjenje se odnosi na projektu dokumentaciju (izmjena i dopuna građevinske dozvole) te izvođenja dodatnih radova. Pritom valja navesti da je vještakinja prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja izričito navela da je svoje zaključak donijela na temelju upisa samo tužitelja, posebice upisa tužitelja na listu 184. dana 18. travnja 2019., kojim sam tužitelj potvrđuje da je su mu dostavljena nova projektna rješenja.
34. Svjedok RM, saslušan 7. ožujka 2024. (listovi 202. – 204. spisa) je naveo da je bio voditelj građenja na gradilištu kod tuženika te je na to gradilište dolazio tri puta tjedno, a i češće. Naveo je da su građevinski dnevnici uvijek bili na gradilištu, a građevinska knjiga ili na gradilištu ili u uredu ili kod nadzora na ovjeri. Nadzor je sreo 2 ili 3 puta. Jedan susret je bio na gradilištu kad je donio izvedbene nacrte armature, a drugi u kući nadzora MM, do je treći bio kada su se radili radovi na krovištu. Objasnio je da je upise u građevinske dnevnike unosio ŠM, a zatim on, dok je dnevnike potpisivao i ovjeravao JM. Istakao je da se ne sjeća da je bilo ijednog upisa u građevinskom dnevniku koji bi ukazivao na to da na gradilištu nema dovoljno radnika ili da radovi kasne. Na gradilištu je bilo dovoljno radnika. Izmjene i dopune građevinske dozvole odnosile su se na krovište i tehnološku prostoriju, a u tom trenutku tužitelj je bio točno u fazi izvođenja radova na krovištu. Dugo se čekala projekta dokumentacija. Radovi su izvedeni u roku.
35. Sud je prihvatio iskaz svjedoka RM kao istinit, osim u dijelu u kojem je svjedok iskazivao da su radovi izvedeni u roku. Ovo stoga jer svjedok ima neposrednih saznanja s obzirom na to da je bio voditelj građenja na predmetnom gradilištu te da je na gradilište odlazio tri puta tjedno, a po potrebi i češće, kao i stoga što je iskaz navedenog svjedoka suglasan ispravama u spisu. Sud jedino nije prihvatio iskaz svjedoka, kao što je već i navedeno, u dijelu u kojem je svjedok iskazao da su radovi izvedeni u roku, jer je taj dio iskaza proturječan utvrđenjima koja proizlaze iz nalaza i mišljenja.
36. Svjedok PM, saslušan na istom ročištu, je naveo da je na gradilište odlazio svaki dan i bio voditelj, odnosno organizirao rad. Ispunjavao je građevinske dnevnike. Istakao je da nije bilo nijednog upisa u pogledu nedostatka radnika i kašnjenja. Počeo je dolaziti na gradilište sredinom srpnja kada su se počeli izvoditi pripremni radovi za podnu ploču, a prestao raditi kod tužitelja kada su se izvodili radovi na glazuri na prvom katu. Nema saznanja kada su završeni radovi.
37. Sud je prihvatio iskaz ZM kao istinit jer je iskazivao suglasno drugim svjedocima ali navedeni iskaz nije od posebnog značenja jer predmetni svjedok nije bio na gradilištu tuženika do završetka radova, već je prestao raditi kod tužitelja, odnosno prestao dolaziti na gradilište u trenutku izvođenja radova na prvom katu.
38. Zakonski zastupnik tuženika ĆM, saslušan 5. prosinca 2023. (listovi 192. – 195. spisa) je naveo da nije bilo nikakvih primjedbi na građevinsku dokumentaciju. Radovi su se odvijali sporo jer nije bilo dovoljno ljudi. Istakao je da je rekao tužitelju da je potrebno da se radovi izvrše čim prije. Nije dolazio svaki dan na gradilište, a nadzor MM je na gradilište dolazio po potrebi. Usmeno je upozorio ŠM na sporost, a on mu je rekao da se obrati JM ili LM, zbog čeg se telefonskim putem obratio JM te ga upozorio na sporost, a on je rekao da će se radovi pojačati. Zbog kašnjenja tužitelja skoro je bankrotirao. Radovi su se počeli jače izvoditi početkom 2020. Naveo je da je potpisao da su radovi gotovi te dokument o primopredaji. JM mu je podmetnu na potpis dokument o primopredaji.
39. Sud je u većini prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tuženika osim u dijelu u kojem je naveo da mu je JM podmetnuo na potpis zapisnik o primopredaji. Navedeno stoga je je ĆM zakonski zastupnik i direktor trgovačkog društva zbog čega je u pravnom prometu dužan postupati s povećanom pažnjom, odnosno pažnjom dobrog gospodarstvenika, sukladno čl. 10. st. 1. ZOO-a te je trebao procijeniti što potpisuje i kakve pravne posljedice uzrokuje njegovo postupanje, odnosno potpisivanje i ovjeravanje isprave, u ime i za račun tuženika.
40. Također, tuženik nije, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, dokazao da mu je zapisnik o okončanom obračunu izvedenih radova "podmetnut" na potpis, a zbog čega je sud o navedenom odlučio na temelju odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a te zaključio da zapisnik o okončanom obračunu izvedenih radova zakonskom zastupniku tuženika nije podmetnut na potpis te da ga je zakonski zastupnik tuženika potpisao kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika.
41. Ujedno, valja navesti da tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti i bez pravnog učinka i/ili pobijanja odredbe zapisnika kojim stranke suglasno no navode da nemaju nikakvih, daljnjih, međusobnih potraživanja, zbog čega takav izjava proizvodi (i dalje) svoje pravne učinke.
42. Valja navesti da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, ali da sud nije pronašao ni jedan razlog da bi navedena odredba zapisnika o okončanim radova bila suprotno Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva, sve primjenom odredbe iz čl. 322. st. 1. ZOO-a.
43. Radi utvrđenja svih odlučnih činjenica, pa tako i dinamike izvođenja radova, odnosno postojanja kašnjenja u izvođenju radova, sud je proveo građevinsko vještačenje te je stalna sudska vještakinja Maja Petrović iz MP Peritissima j.d.o.o. sačinila nalaz i mišljenje od 12. srpnja 2024. (listovi 211. – 222. spisa) iz kojeg proizlazi da postoji kašnjenje u izvođenju radova u trajanju od otprilike 6 – 10 mjeseci u odnosu na ugovorni rok dovršetka radova.
44. Na nalaz i mišljenje od 12. srpnja 2024. tuženik nije imao prigovora (podnesak tuženika od 12. rujna 2024. – listovi 244. i 245. spisa) dok je tužitelj istakao prigovore (podnesak tužitelja od 25. rujna 2024. – listovi 246. i 247. spisa).
45. Stoga je sud radi otklanjanja prigovora tužitelja sud je pozvao stalnu sudsku vještakinju na usmeno iznošenje nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi 21. listopada 2024. (listovi 255. i 256. spisa).
46. Pri usmenom iznošenju nalaza i mišljenja vještakinja je ostala u cijelosti kod pisano izrađenog nalaza i mišljenja te je navela da je svoj zaključak donijela na temelju dokumentacije u spisu, posebice upisa samog tužitelja u građevinskom dnevniku na listu br. 184. dana 18. travnja 2019. u kojem je potvrđeno da su tužitelju dostavljena nova projektna rješenja. Istakla je da tužitelj nije dostavio dokumentacije iz koje je mogla utvrditi opravdano kašnjenje zbog ugrađivana bio pročišćivača. Pojasnila je da prilikom sklapanja ugovora, niti prilikom početka izvođenja radova, nije bio izrađen detaljan terminski plan zbog čega se ne mogu precizno utvrditi stvarni dani kašnjenja, dok se na temelju dostavljene dokumentacije može utvrditi opravdano kašnjenje koje iznosi otprilike 3 i po mjeseca i neopravdano kašnjenje za dodatnih 6 mjeseci.
47. Nalaz i mišljenje od 12. srpnja 2024. sud je prihvatio jer je sačinjeno detaljno, profesionalno te je vještakinja svojim stručnim odgovorima otklonila sve prigovore i odgovorila na sva pitanja stranaka.
48. Slijedom iznesenog, sud je iz nalaza i mišljenja utvrdio da je tužitelj kasnio u izvođenju radova na projektu tuženika u trajanju od otprilike 6 mjeseci te da se radi o neopravdanom kašnjenju, odnosno kašnjenju za koje je kriv sam tužitelj, kao izvođač.
49. Međutim, uvidom u zapisnik o okončanom obračunu izvedenih radova, koji je sačinjen između naručitelja, ovdje tuženika, te izvođača, ovdje tužitelja, i Quadriga projekt d.o.o. proizlazi da su sve navedene stranke suglasne da izvoditelj na temelju ovjerenog zapisnika o okončanom obračunu može ispostaviti okončanu situaciju (račun) na iznos od 297.895,05 kn (listovi 105. – 108. spisa), a koji iznos upravo odgovara iznosu iskazanom u okončanoj situaciji br. 079/PP1/1. Ujedno su ovlašteni predstavnici ugovornih stranaka navedenim zapisnikom potvrdili da nemaju nikakvih drugih međusobnih potraživanja, osim potraživanja proizašlih iz tog zapisnika (posebice uvid u list 108. spisa). Predmetni zapisnik o okončanom obračunu ovjeren je, odnosno potpisan i pečatiran po naručitelju i izvoditelju Quadriga projekt d.o.o. te nadzoru MM, dipl. ing. građ.
50. Prema odredbi iz čl. 10. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022. – dalje u tekstu: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).
51. Stoga valja zaključiti da su svi sudionici pri provedbi i sačinjavanju zapisnika o okončanom obračunu izvedenih radova trebali postupati s odgovarajućim stupnjem pažnje, odnosno konkretno, tuženik je, kao naručitelj, prilikom sastavljanja i potpisivanja zapisnika o okončanom obračunu trebao postupati s povećanom pozornošću, odnosno primijeniti pažnju dobrog gospodarstvenika.
52. S obzirom na to da je u predmetnom zapisniku o okončanom obračunu izričito navedeno da predstavnici ugovornih strana, među kojima je i sam tuženik, kao naručitelj, potvrđuju da nemaju nikakvih drugih međusobnih potraživanja, osim potraživanja proizašlih iz predmetnog zapisnika, to valja zaključiti, među ostalim, i da tuženik nema nikakvih drugih potraživanja prema tužitelju, odnosno da tuženik nema prema tužitelju potraživanja u vidu naknade štete uzrokovane tuženiku uslijed tužiteljevog zakašnjenja pri izvođenju radova na objektu tuženika.
53. Time valja zaključiti, da je tuženik otpustio potraživanja prema tužitelju uslijed kašnjenja tužitelja prilikom izvođenja radova u trajanju od otprilike 6 mjeseci, suprotno osporavanjima tuženika, sve primjenom odredbe iz čl. 203. st. 1. ZOO-a.
54. Slijedom iznesenog, a kako tuženik nema potraživanje prema tužitelju na ime naknade štete zbog zakašnjenja tužitelja u izvođenju radova, to potraživanje tužitelja nije (ni) moglo prestati prijebojem potraživanja tuženika (koje je otpušteno).
55. U pravu je tuženik kada navodi da za prijeboj nije potrebna suglasnost suprotne strane, ovdje tužitelja, međutim, potrebno je da tuženik uistinu ima potraživanje prema tužitelju, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.
56. Kako je tuženik ovjerio zapisnik o okončanom obračunu u kojemu je izričito navedeno da nema potraživanje prema izvođaču, to je time takva izjava za tuženika i obvezujuća te valja zaključiti da tuženik nema daljnjih potraživanja prema izvođaču, sve primjenom čl. 10. st. 1. ZOO-a.
57. Tuženik tijekom postupka dostavlja ugovor br. 1/14 o korištenju proizvodnog i skladišnog prostora sklopljen s Markos ambalaža d.o.o. 1. srpnja 2014. (listovi 71. i 72. spisa) iz kojeg proizlazi da je tuženik, kao najmoprimac (pravilno zakupnik), sklopio ugovor o najmu (pravilno ugovor o zakupu) s Markos ambalaža d.o.o., kao najmodavcem (pravilno zakupodavcem) za dio objekta namijenjenom preradi mesa i skladištenju robe životinjskog porijekla u veličini od 350 m2 za fiksnu najamninu (pravilno zakupninu) u iznosu od 22.000,00 kn mjesečno i varijabilni iznos na ime potrošene električne energije.
58. Međutim, čak i u slučaju da se uzme da izjava u zapisniku o okončanom obračunu nije obvezujuća za tuženika u odnosu na štetu u vidu zakupnine, valja navesti da tuženik, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, nije dokazao da su mu za zakupninu izdavani računi, u kojem iznosu su mu računi izdavani, da je račune za zakupninu podmirivao, odnosno da je takvo potraživanje uistinu i nastalo. Nadalje, u odnosu na varijabilne troškove za struju, valja navesti da takvi troškovi za tuženika nastaju u svakom slučaju kada tuženik radi, odnosno obavlja svoju djelatnost (u slučaju mesnih prerađevina, čime se tuženik bavi, čak i kada tuženik ne radi), u bilo kojem poslovnom prostoru, zbog čega kašnjenje tužitelja u izvođenju radova nema utjecaja na troškove električne energije ni u kojem slučaju te time takvi troškovi ne mogu padati na teret tužitelja. Uz navedeno, tuženik nije dokazao koliki su troškovi električne energije bili, odnosno da je iste uopće i podmirivao. Zbog svega navedenog, čak i u ovom slučaju da izjava iz zapisnika o okončanom obračunu nije obvezujuća u odnosu na naknadu štete u vidu zakupnine za tuženika, valja zaključiti da tuženik nije imao potraživanje prema tužitelju, čime potraživanje tužitelja nije moglo prestati izjavom o prijeboju, sve primjenom pravila iz čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a.
59. S obzirom na to da je sud utvrdio da tužitelj ima potraživanje prema tuženiku u utuženom iznosu od 27.327,63 EUR, dok je istovremeno utvrdio da tuženik nije imao potraživanje prema tužitelju u istom iznosu, a zbog čega izjavom o prijeboju nije moglo ni prestati potraživanja tužitelja prema tuženiku, to je na temelju odredbe iz čl. 451. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.
60. U kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelj potražuje uglavničene zatezne kamate koje su tekle na plaćeni dio potraživanja u iznosu od 91.995,05 kn u razdoblju od 9. svibnja 2020. do 4. studenoga 2021. u iznosu od 987,32 EUR. Tuženik osporava visinu uglavničenih zateznih kamata, a zbog čega tužitelj predlaže provođenje financijskog vještačenja. Međutim, kao što je prethodno navedeno, sud nije provodio ni taj dokaz, sve primjenom načela iz čl. 10. st. 1. ZPP-a, a radi toga jer sud raspolaže s dovoljno znanja kojim može utvrditi visinu uglavničenih zateznih kamata u odnosu na plaćeni dio potraživanja. Stoga je sud utvrdio da visina uglavničenih zateznih kamata koje su tekle na iznos od 12.209,84 EUR / 91.995,05 kn u razdoblju od 9. svibnja 2020. do 4. studenoga 2021. iznose 1.047,57 EUR / 7.892,92 kn. S obzirom na to da tužitelj potražuje manji iznos od navedenog, odnosno isplatu iznosa od 987,32 EUR / 7.438,96 kn, to je i taj dio tužbenog zahtjeva valjalo prihvatiti, zbog čega je odlučeno kao točci II. izreke presude.
61. Osnovano tužitelj potražuje i zatezne kamate na uglavničene zatezne kamate, koje teku od podnošenja zahtjeva, odnosno od podneska tužitelja od 27. siječnja 2023. do isplate.
62. Međutim, stav je ovoga suda da na procesne kamate teku zatezne kamate po kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koje se primjenjuju u ostalim odnosima, a ne trgovačkim ugovorima. Navedeno stoga jer se radi o procesnim kamatama, a ne potraživanju proizašlom iz trgovačkih ugovora (čl. 14. st. 2. ZOO-a). Zbog navedenog, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zateznih kamata koje teku na procesne kamate po stopi iznad stope dosuđene točkom I. izreke presude do zatražene stope iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, koje kamate se primjenjuju u trgovačkim ugovorima. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u točci III. izreke presude.
63. Sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi trošak ovršnog postupka i to za sastav ovršnog prijedloga iznos od 414,56 EUR / 3.125,00 kn (unutar kojeg iznosa je iskazan PDV) na temelju Tbr. 11.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife, Tbr. 50. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife), predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 4,15 EUR / 31,25 kn (unutar kojeg iznosa je iskazan PDV), ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 287,68 EUR / 2.167,50 kn (unutar kojeg iznosa je iskazan PDV), sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnog bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/2021., 18/2022. i 154/2022. – dalje u tekstu: Pravilnika), sve sa zateznim kamatama počevši od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, sve primjenom čl. 30. st. 2. OZ-a, a po stopi kako je to i zatraženo iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Stoga je i u tom dijelu na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a valjalo održati platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškov ovršnog postupka u iznosu od 706,58 EUR / 5.323,75 kn (točka I. izreke presude).
64. Nadalje, tuženik je dužan naknaditi parnične troškove tužitelju na temelju odredbi čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te sukladno važećoj Tarifi, a prema vrijednosti predmeta spora, i to trošak sastava podneska od 27. siječnja 2022. u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak podneska od 25. rujna 2024. u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 9. listopada 2023., 5. prosinca 2023., 7. ožujka 2024., 22. studenoga 2023. i 21. listopada 2024., za svako iznos od 500,00 EUR, sve na temelju Tbr. 9.1. Tarife, trošak sastava prijedloga za određivanje prethodne mjere u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 11.1. Tarife, sve uvećano za PDV, kao i troškove sudske pristojbe na presudu u iznosu od 329,60 EUR te sudske pristojbe za prijedlog za osiguranje u iznosu od 164,80 EUR i sudske pristojbe na rješenje o osiguranju u iznosu od 82,40 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.576,80 EUR, zbog čega je valjalo odlučiti kao u točci IV. izreke presude.
65. Međutim, valjalo je odbiti previsoko zatražene troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR, koji se odnose za previsoko zatražene troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima održanima 5. prosinca 2023., 7. ožujka 2024. i 22. studenoga 2023. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u točci V. izreke presude.
66. Odredbom iz čl. 501.a ZPP-a određeno je da će sud, u postupku koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
67. Tužitelj je u podnesku od 17. listopada 2024. (listovi 248. – 250. spisa) predložio određivanje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a radi osiguranja novčane tražbine na iznos glavnice s pripadajućim zateznim kamatama te ovršnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama.
68. S obzirom na to da je tužitelj uspio u predmetnoj parnici sa zahtjevom za isplatu glavnice u cijelosti od 27.327,63 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, kao i sa zahtjevom za isplatu ovršnih troškova u iznosu od 706,58 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, valjalo je odrediti osiguranje tražbine određivanjem prethodne mjere, sve primjenom odredbe iz čl. 501.a ZPP-a.
69. Slijedom navedenog, na temelju odredbe iz čl. 501.a ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja, na temelju odredbe iz čl. 335. st. 4. OZ-a kao u točki II. izreke rješenja, na temelju odredbe čl. 335. st. 3. riješeno je kao u točci III. izreke rješenja, a na temelju odredbe iz čl. 337. st. 2. OZ-a kao u točci IV. izreke rješenja, dok je na temelju odredbe iz čl. 352. st. 3. OZ-a je odlučeno kao u točci V. izreke rješenja.
U Zagrebu 25. listopada 2024.
Sutkinja:
Dina Jellin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
1. tužitelju, po pun., uz nalog za presudu 329,60 EUR i za rješenje o prethodnoj mjeri 164,80 EUR
2. tuženiku, po pun.
3. Fina
4. kal. 30 dana
