Poslovni broj: P-19667/2012-104

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o., Zgreb, protiv I-tuženice VG (ranije V) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Rada, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mičin & Partneri d.o.o. iz Zagreba i II-tuženika MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Velimira Anibalović, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, dana 25. listopada 2024. godine

r i j e š i o  j e

I. Ponovno se otvara glavna rasprava zaključena kod ovog suda dana 20. rujna 2024. godine.

II. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-12372/2012 od 29. ožujka 2012. godine kojim se nalaže I-tuženici VG (ranije V) i II-tuženiku MG isplatiti tužitelju ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. iznos od 369.411,46 CHF na ime glavnice zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2012. do isplate, iznos od 19.693,82 CHF na ime dospjelih redovnih kamata, iznos od 116.939,77 CHF dospjelih zakonskih zateznih kamata, iznos od 31,10 CHF na ime troškova opomena, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužitelja na dan plaćanja i iznos od 43.722,22 kn na ime sudskih troškova, te se odbacuje tužba tužitelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. podnesena 29. ožujka 2012. godine.

III. Nalaže se tužitelju ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. isplatiti I- tuženici VG (ranije V) trošak parničnog postupka u iznosu od 67.367,58 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2024. godine pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. isplatiti II- tuženiku MG trošak parničnog postupka u iznosu od 67.637,49 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2024. godine pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev I-tuženice VG (ranije V) za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev II-tuženika MG za naknadu parničnog

troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev tužitelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) javna bilježnica Lada Škaričić-Sinčić iz Zagreba donijela je 29. ožujka 2012. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-12372/2012 kojim je I-tuženici (ranije I-ovršenici) i II-tuženiku (ranije II- ovršeniku) naloženo platiti tužitelju iznos od 369.411,46 CHF na ime glavnice zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2012. do isplate, iznos od 19.693,82 CHF na ime dospjelih redovnih kamata, iznos od 116.939,77 CHF dospjelih zakonskih zateznih kamata, iznos od 31,10 CHF na ime troškova opomena, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužitelja na dan plaćanja i iznos od 43.722,22 kn na ime sudskih troškova. Istim rješenjem tuženici je naloženo isplatiti tužitelju odmjerene troškove ovršnog postupka u iznosu od 49.914,25 kn sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi I-tuženica i II-tuženik podnijeli su prigovor u kojemu u bitnome navode da u cijelosti spore dugovanje tužitelju te da se u ovršnom prijedlogu ovrhovoditelj poziva samo na svoju jednostranu dokumentaciju, odnosno izvod iz poslovnih knjiga od 22. veljače 2012. godine. Ističu da iz navedene dokumentacije nije razvidno niti postojanje poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika te da nije razvidno niti temeljem čega ovrhovoditelj obračunava kao dugovanje iznose navedene u izvatku iz poslovnih knjiga. I-tuženica i II-tuženik u cijelosti osporavaju da tužitelj ima dospjelo potraživanje prema njima u utuženom iznosu. Slijedom navedenog, I-tuženica i II-tuženik pobijaju u cijelosti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te predlažu nakon provedenog postupka u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova tuženicima.

3. Sud je rješenjem od 22. listopada 2012. (list 20 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je istaknuo da se potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari odnosi na dospjelo nepodmireno dugovanje tuženika temeljem Ugovora o kreditu broj 5102818839, sklopljenog 3. siječnja 2006. između tužitelja kao banke i I-tuženice kao korisnika kredita i II-tuženika kao sudužnika, a kojim je tuženici KG stavljen na raspolaganje iznos kredita od 551.500,00 CHF. Navodi da budući da tuženik nije uredno izvršavao svoje obveze iz predmetnog Ugovora o kreditu, tužitelj je Pozivom na plaćanje – otkaz kredita od 30. travnja 2010. godine, pozvao I- tuženicu VG kao korisnika kredita i II-tuženika MG kao sudužnika da u roku od 8 dana od primitka dopisa podmire dospjelo, a nepodmireno dugovanje po predmetnom kreditu. Budući da su se tuženici oglušili na poziv tužitelja, odnosno nisu u roku podmirili svoje dugovanje, tužitelj navodi da je cjelokupno preostalo potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu broj 5102818839 u cijelosti dospjelo na naplatu 30. travnja 2010., u skladu s čl. 13. navedenog Ugovora o kreditu. Slijedom navedenog, predlaže da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i da se naloži tuženicima da mu nadoknade troškove parničnog postupka.

5. I-tuženica VG i II-tuženik MG su u nastavku postupka naveli da iz dostavljene dokumentacije od strane tužitelja nije vidljivo na koji način i na temelju kojih dokumenata je tužitelj izvršio obračun kao u izvodu iz poslovnih knjiga od 22. veljače 2012., kao i da nije razvidno kada je i na koji način kredit iskorišten u ukupnom iznosu od 551.500,00 CHF. Nadalje, navode da tužitelj dostavlja samo preslike određene dokumentacije uz preslike povratnica iz kojih nije razvidno da bi otkaz bio uručen korisniku kreditu, dok se iz preslike dopisa koji je pak upućen II-tuženiku vidi kako se tužitelj u tekstu tog dopisa poziva na "partiju br. 5103905662 na ime ŠG", pa da iz toga nije jasno što bi navedene dokumentacija trebala dokazivati. II-tuženik MG je u nastavku postupka također samostalno naveo da je tužitelj II-tuženiku kao sudužniku 30. travnja 2010. uputio pisanu obavijest o otkazu ugovora o kreditu i to po partiji 5102818839 na ime SG, pa da stoga navedena obavijest ne proizvodi nikakve pravne učinke prema II-tuženiku, jer da je navedenom obavijesti otkazan nepostojeći kredit na nepoznato ime i prezime korisnika kredita. Slijedom navedenog, predlažu da se ukinute platni nalog te odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, kao i da se obveže tužitelja da im naknadi troškove postupka.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 369.411,46 CHF na ime glavnice zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2012. do isplate, iznosa od 19.693,82 CHF na ime dospjelih redovnih kamata, iznosa od 116.939,77 CHF dospjelih zakonskih zateznih kamata, iznosa od 31,10 CHF na ime troškova opomena, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužitelja na dan plaćanja i iznosa od 43.722,22 kn na ime sudskih troškova, a sve na temelju Ugovora o kreditu broj 5102818839 sklopljenog 3. siječnja 2006. između tužitelja kao banke i I-tuženice VG kao korisnika kredita i II-tuženika MG.

7. Također, II-tuženik je u podnesku od 11. ožujka 2020. godine naveo da je tužitelj u međuvremenu pokrenuo i vodi ovršni postupak izravne naplate utuženog iznosa zapljenom i prijenosom mirovine koju tuženik prima od HZMO-a te da je prema potvrdi HZMO-a naplata počela 1. svibnja 2019. godine za ukupni iznos duga od 4.971.208,35 kn po broju partije 5102818839, a koja je predmetom ovog postupka. II-tuženik nadalje navodi da mu nije poznato temeljem koje ovršne isprave je tužitelj pokrenuo i vodi navedeni ovršni postupak. S obzirom da tužitelj istovremeno vodi protiv II-tuženika dva različita postupka iz iste činjenice i pravne osnove, II-tuženik ističe da tužitelj nema valjani pravni interes za vođenje ovog parničnog postupka te stoga predlaže da sud odbaci tužbu.

8. I-tuženica u podnesku od 23. prosinca 2022. godine također ističe prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka. Navodi da tužitelj ima zadužnicu I-tuženice te da su po istoj vršene naplate te da i sada istodobno s vođenjem ovog postupka, tužitelj zahtjevom FINA-i traži naplatu po navedenoj zadužnici.

9. Tužitelj u podnesku od 22. svibnja 2020. navodi da je neosnovan prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja, a sve iz razloga što se pravni interes tužitelja kao vjerovnika očituje u namjeri da ovim parničnim postupkom ishodi pravomoćnu presudu kao ovršnu ispravu temeljem koje bi sud mogao odrediti na predmetu drugačijem nego što mu je to Izjavom o suglasnosti o zapljeni omogućeno, uz istovremeno zadržavanje iste u redoslijedu naplate na računima tuženika kod banaka. Ističe da postojanje zadužnice, odnosno suglasnosti o zapljeni plaće ne sprječava vjerovnika da podnese kondemnatornu tužbu te da tužitelj kao podnositelj kondemnatorne tužbe na isplatu ne treba dokazivati postojanje pravnog interesa za ostvarivanje svog prava putem suda.

10. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 27. studenoga 2023. (list 381 spisa) proizlazi da je sa računa II-tuženika MG u razdoblju od 1. travnja 2019. do 31. prosinca 2023. ustegnut ukupni iznos od 14.500,72 EUR, a sve na temelju Izjave o zapljeni broj OV-1946/06 od 2. veljače 2006., po kreditu broj 162400055—102818839, u korist tužitelja.

11. Iz izjave – obične zadužnice od 25. siječnja 2006. (list 383-384 spisa) proizlazi da je I-tuženica VG izdala zadužnicu u korist tužitelja za osiguranje utužene tražbine po partiji kredita 5102818839.

12. Nadalje, iz zahtjeva za izravnu naplatu (list 385-387 spisa) proizlazi da je tužitelj pokrenuo postupak izravne naplate na temelju prethodno navedene zadužnice, a sve u svrhu naplate tražbine koju tužitelj utužuje u ovom postupku.

13. Također, sud ukazuje i da je tužitelj podneskom od 22. svibnja 2020. priznao, odnosno učinio nespornim činjenicu da u svrhu osiguranja naplate tražbine iz predmetnog ugovora o kreditu ima Izjavu suglasnosti o zapljeni izdanu od strane II- tuženika, kao i zadužnicu izdanu od strane I-tuženice.

14. U skladu s čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ), dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Ističe se da takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Isto tako, sukladno čl. 183. st. 7. OZ-a prethodno navedena isprava ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

15. Također, u skladu s čl. 178. st. 1. OZ-a dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe. Navedena isprava izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz čl. 72. st. 1. OZ-a te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi (st. 2.) Isto tako, sukladno čl. 178. st. 5. OZ-a prethodno navedena isprava ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe.

16. S obzirom na citirane zakonske odredbe, opravdano se postavlja pitanje svrhe parničnog postupka pokrenutog radi naplate potraživanja koje je osigurano zadužnicom i/ili javnobilježnički ovjerovljenom ispravom kojom je dana suglasnost zaplijene plaće odnosno drugog stalnog novčanog primanja. Naime, cilj pokretanja parničnog postupka je ishođenje ovršne isprave na temelju koje bi vjerovnik mogao prisilno naplatiti svoje potraživanje, a u konkretnom slučaju vjerovnik već raspolaže takvom ispravom. Štoviše, u smislu čl. 183. st. 1., odnosno čl. 178. st. 2. OZ-a, u konkretnom slučaju vjerovnik raspolaže ispravama koje imaju i jači pravni učinak od sudske odluke kao ovršne isprave (učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi u odnosu na tražbine ovršenika po računu). Dakle, u području pravne zaštite ne postiže se veća učinkovitost pravomoćnom i ovršnom presudom u odnosu na navedena sredstva osiguranja za koja je utvrđeno da su tužitelju izdali I-tuženica i II-tuženik u svrhu osiguranja tražbine iz predmetnog ugovora o kreditu. Slijedom navedenog, opravdan je prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za traženje kondemnatorne pravne zaštite od suda ako već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti identičnu pravnu korist. Navedeni pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju pod poslovnim brojem Rev 1133/2020-2 od 2. veljače 2021.

17. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja da se pravni interes tužitelja kao vjerovnika za vođenje predmetne parnice očituje u tome da u parničnom postupku ishodi presudu kao ovršnu ispravu temeljem koje bi sud mogao odrediti ovrhu na predmetu drugačijem nego što mu je to zadužnicom omogućeno, uz istovremeno zadržavanje zadužnice u redoslijedu naplate na računima tuženika kod banaka, sud upućuje na sljedeće. Dakle, zadužnica je ovršna isprava koja je kao takva određena čl. 183. st. 7. OZ-a s tom razlikom da prema odredbi čl. 183. st. 1. OZ-a ima funkciju pravomoćnog rješenja o ovrsi kad se tražbina ostvaruje provedbom ovrhe na novčanim sredstvima, računu ovršenika, odnosno učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na račun ovrhovoditelja, ali i funkciju opće kategorije ovršne isprave kada se na temelju zadužnice ovrha predlaže na drugom predmetu ovrhe (čl. 183. st. 7. OZ-a). U vezi s navedenim nužno je navesti da zadužnica predstavlja vrlo snažan instrument u vjerovnikovim rukama i da vjerovniku ne treba dopuštati bilo kakvu zlouporabu, pa ni onu postupovnu jer po svojstvima koje su joj priznate navedenim odredbama OZ-a podrazumijeva se njezino primarno iskorištenje kao platnoprometnog instrumenta, ako naplata tim putem ne uspije, kao ovršna isprava.

18. Nadalje, budući da je odredbom čl. 183. OZ-a određen redoslijed postupanja sa zadužnicom kroz određenje njenog svojstva te da se identičan cilj postiže izdavanjem zadužnice kao isprave s učinkom ovršne isprave i pravomoćnom i ovršnom presudom, proizlazi da vjerovnik nema pravni interes za pokretanje parnice.

19. S obzirom na citiranu odredbu čl. 183. OZ-a, opravdano se postavlja pitanje svrhe parničnog postupka pokrenutog radi naplate potraživanja koje je osigurano zadužnicom. Naime, cilj pokretanja parničnog postupka jest ishođenje ovršne isprave na temelju koje bi vjerovnik mogao prisilno naplatiti svoje potraživanje, a u konkretnom slučaju vjerovnik već raspolaže tom ispravom. Štoviše, u smislu odredbe čl. 183. st. 1. OZ-a, u konkretnom slučaju vjerovnik raspolaže ispravom koja ima i jači pravni učinak od sudske odluke kao ovršne isprave (učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi u odnosu na tražbine ovršenika po računu).

20. Stoga, i u slučaju kada vjerovnik već raspolaže ovršnom ispravom koja sama po sebi nema značenje pravomoćno presuđene stvari niti sudske nagodbe, ali mu omogućava da ostvari onu pravnu korist koju u osnovi želi postići tražeći kondemnatornu zaštitu, onda tužitelju nedostaje pravni interes za podnošenje (kondemnatorne) tužbe. Navedeni pravni stav zauzeo je i Županijski sud u Velikoj Gorici u presudi pod poslovnim brojem Gž-679/2020-2 od 9. prosinca 2020. te Županijski sud u Splitu pod poslovnim brojem Gž-970/2019 od 12. kolovoza 2020. godine.

21. U skladu s prethodno utvrđenim činjenicama i pravnim normama, sud je utvrdio da tužitelj nema pravni interes za vođenjem predmetnog postupka, odnosno da je osnovan prigovor nedostatka pravnog interesa te je na temelju članka 288. stavak 2. u vezi članka 187. stavak 2. ZPP-a valjalo odbaciti tužbu.

22. Slijedom navedenog sud je rješenjem odbacio tužbu i riješio kao pod točkom I. izreke rješenja, a prije toga iz procesnih razloga valjalo je ponovno otvoriti glavnu raspravu i ukinuti u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-12372/2012 od 29. ožujka 2012. godine kojim se nalaže I-tuženici VG (ranije V) i II-tuženiku MG isplatiti tužitelju ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. iznos od 369.411,46 CHF na ime glavnice zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2012. do isplate, iznos od 19.693,82 CHF na ime dospjelih redovnih kamata, iznos od 116.939,77 CHF dospjelih zakonskih zateznih kamata, iznos od 31,10 CHF na ime troškova opomena, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužitelja na dan plaćanja i iznos od 43.722,22 kn na ime sudskih troškova.

23. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23; dalje: Uredba) i Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/21, 18/22; dalje: Pravilnik) te troškovniku I-tuženice (list 412-413 spisa) i troškovniku II-tuženika (list 410-411 spisa).

24. I-tuženici VG priznat je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine parnične radnje, i to: za sastav prigovora od 24. travnja 2012. u visini od 2316 bodova (Tbr. 11. toč. 1 Tarife), za sastav podneska od 14. ožujka 2016. u visini od 2316 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 10. svibnja 2016. u visini od 2316 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 16. listopada 2017. u visini od 2316 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 27. studenoga 2018. u visini od 2316 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 7. svibnja 2019. u visini od 2316 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 25. svibnja 2020. u visini od 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 6. srpnja 2021. u visini od 2316 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 13. siječnja 2022. u visini od 2316 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 9. studenoga 2022. u visini od 1158 bodova (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), za sastav podneska od 23. prosinca 2022. u visini od 2316 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 8. studenoga 2023. u visini od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 12. prosinca 2023. u visini od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 16. veljače 2024. u visini od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 10. travnja 2024. u visini od 2316 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 20. rujna 2024. u visini od 2316 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što ukupno čini 26809 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 67.022,50 eur. Navedenom iznosu treba pridodati i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 345,08 eur, pa stoga I-tuženici pripada trošak u ukupnom iznosu od 67.367,58 eur, a koliko je i dosuđeno I-tuženici pod točkom III. izreke.

25. I-tuženici VG nije priznat trošak sastava podneska od 11. srpnja 2016., podneska od 24. veljače 2020. i podneska od 7. veljače 2024. s obzirom da je iste navode iznijela ranije u postupku, odnosno mogla ih iznijeti ranije u postupku, kao i na sljedećoj raspravi. Isto tako, nije joj priznat niti trošak zastupanja na ročištu 4. srpnja 2023. i ročišta za objavu presude, s obzirom da isti nije niti nastao.

26. II-tuženiku MG priznat je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine parnične radnje, i to: za sastav prigovora od 25. rujna 2012. u visini od 2316 bodova (Tbr. 11. toč. 1 Tarife), za sastav podneska od 5. svibnja 2016. u visini od 2316 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 10. svibnja 2016. u visini od 2316 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 10. listopada 2017. u visini od 2316 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 16. studenoga 2017. u visini od 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 27. studenoga 2018. u visini od 2316 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 7. svibnja 2019. u visini od 2316 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 11. ožujka 2020. u visini od 2316 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 6. srpnja 2021. u visini od 2316 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 10. veljače 2022. u visini od 2316 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 9. studenoga 2022. u visini od 1158 bodova (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), za sastav podneska od 12. prosinca 2022. u visini od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 8. studenoga 2023. u visini od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 12. prosinca 2023. u visini od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 16. veljače 2024. u visini od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 10. travnja 2024. u visini od 2316 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 20. rujna 2024. u visini od 2316 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što ukupno čini 26909 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 67.272,50 eur. Navedenom iznosu treba pridodati i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 331,81 eur te trošak uplaćenog predujma za pristup vještaka raspravu u iznosu od 33,18 eur, pa stoga II-tuženiku pripada trošak u ukupnom iznosu od 67.637,49 eur, a koliko je i dosuđeno II-tuženiku pod točkom IV. izreke.

27. II-tuženiku MG nije priznat trošak sastava podneska od 15. veljače 2023., s obzirom da je iste navode mogao iznijeti ranije u postupku, kao i na sljedećoj raspravi. Isto tako, nije mu priznat niti trošak zastupanja na ročištu 4. srpnja 2023. i ročištu za objavu presude, s obzirom da isti nije niti nastao.

28. Prihvaćen je i zahtjev I-tuženice i II-tuženika za isplatom zateznih kamata na trošak parničnog postupka od dana presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 25. listopada 2024. godine

Sudac:

Goran Goluža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. I-tuženici po punomoćnici

3. II-tuženiku po punomoćnici