Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-1891/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Baldo Šoljan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Liszt & Partneri, Zagreb, Palmotićeva 41, protiv tuženika Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 83358955356, kojega zastupa opunomoćenik MK, dipl.iur., radi vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 18. listopada 2024., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 25. listopada 2024. godine,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-602-06/24-04/06, URBROJ: 355-03-01/22-24-01 od 26. siječnja 2024. godine.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave presude donese odluku o prigovoru tužiteljice.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 28. ožujka 2024. godine protiv rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-602-06/24-04/06, URBROJ: 355-03-01/22-24-01 od 26. siječnja 2024. godine, kojim se odbija prigovor LK protiv Mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji, KLASA: 602-06/23-04/1152, URBROJ: 355-03-01/22-23-02 od 8. prosinca 2023. godine kao neosnovan. Navedeno Mišljenje doneseno je u predmetu vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije Master of Art, koja je stečena na instituciji Centre Européen de Recherches Internationale et Stratégiques, CERIS, Bruxelles, Kraljevina Belgija, a u kojoj je u izvođenju studijskog programa sudjelovalo visoko učilište Université Paris-Sud, Collège d'Etudes Interdisciplinaires, Pariz, Francuska Republika.
2. Tužiteljica u tužbi navodi da je stekla inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju Bachelor of Arts završetkom četverogodišnjeg studijskog programa međunarodni poslovi i politika, što se dokazuje javnom ispravom Diploma, broj: 814, izdanom dana 22. svibnja 2004. godine, Brussel, Kraljevina Belgija. Navedenu javnu ispravu, odnosno diplomu, izdala je institucija Vrije Universiteit Brussel, Vesalius College, Brussel, Kraljevina Belgija. Na zahtjev tužiteljice, Republika Hrvatska, Agencija za znanost i visoko obrazovanje donijela je rješenje, KLASA: UP/I-602-06/10-01/1039, URBROJ: 355-03-01/20-10-0004 od 18. listopada 2010. godin, kojim se priznaje za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj inozemna visokoškolska kvalifikacija Bachelor of Arts koju je tužiteljica stekla. Međutim, taj je akademski stupanj koji je tužiteljica stekla četverogodišnji stupanj, koji je stečen prije provedbe Bolonjske reforme, te joj je omogućio da razvije vještine i kompetencije tijekom četiri godine, a ne u tri godine kako je za kvalifikaciju Bachelor of Arts određeno nakon provedbe Bolonjske reforme. Diplomanti studijskog programa međunarodni poslovi i politika institucije Vesalius College dobro su pripremljeni za razne uspješne karijere u međunarodnim organizacijama (kao što su Ujedinjeni narodi, Europska unija i NATO), ministarstvima vanjskih poslova, lobističkim organizacijama, nevladinim organizacijama i think tank-ovima. Tužiteljica je zatim u akademskoj godini 2004. – 2005. stekla visokoškolsku kvalifikaciju Master of Arts (Magistar međunarodne politike) završetkom postdiplomskog studijskog programa International Politics, odnosno Međunarodna politika, na visokom učilištu Centre Européen de Recherches Internationales et Stratégiques, CERIS, BRUXELLES, Kraljevina Belgija (dalje u tekstu: „CERIS“), koji se izvodi u partnerstvu s Université Paris - Sud, Collège d'Études Interdisciplinaires (Université Paris Sud 11 – Faculté Jean Monnet). Slijedom navedenog, 7. prosinca 2023. godine tužiteljica je podnijela tuženiku zahtjev u predmetu vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada. Tuženik u obrazloženju rješenja tako uzastopno pogrešno navodi činjenice relevantne u upravnom postupku koji je prethodio pokretanju ovog upravnog spora. Tuženik tako, osim gore navedenog primjera, na jednom mjestu u rješenju navodi da je tužiteljica zahtjev za vrednovanje inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada u Republici Hrvatskoj podnijela dana 20. prosinca 2023. godine, što je pogrešno, jer je navedeni zahtjev tužiteljica podnijela 7. prosinca 2023. godine (a i Mišljenje tuženika povodom tog zahtjeva datirano je na datum 8. prosinca 2023. godine). Nadalje, tuženik također pogrešno navodi u obrazloženju rješenja da je tužiteljica prigovor protiv Mišljenja izjavila dana 19. sječnja 2023., što je u suprotnosti s kronologijom predmetnog upravnog postupka. Svi navedeni propusti tuženika prilikom obrazlaganja činjeničnog stanja u upravnom postupku dovode u sumnju njegovo poznavanje i razumijevanje konkretnog predmeta. Slijedom članka 3. stavka 1. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 69/22.) priznavanje i vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije temelji se, između ostalog, na načelu prema kojem se postupak priznavanja i vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije provodi transparentno i uz dosljednu primjenu kriterija za priznavanje i vrednovanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija. Također, slijedom članka 8. stavka 1. Zakona tuženik je u Mišljenju propustio pravilno utvrditi činjenično stanje u upravnom postupku, te je stoga u postupku vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije tužiteljice došlo do manjkova u procjeni elemenata iz gore spomenutog članka 8. stavka 1. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija. Prije svega, tužiteljica napominje da je stekla inozemne visokoškolske kvalifikacije Bachelor of Arts i Master of Arts prije provođenja tzv. Bolonjske reforme, te je tužiteljica kvalifikaciju Bachelor of Arts stekla nakon završetka četverogodišnjeg studijskog programa, a ne trogodišnjeg, kako je određeno nakon provedbe Bolonjske reforme i kako osobe po Bolonjskom sustavu danas u Republici Hrvatskoj stječu status prvostupnika (Baccalaureus/Baccalaurea). Međutim, cilj Bolonjske reforme bio je usklađivanje različitih tradicija visokog obrazovanja koje postoje u Europi i stjecanje pune kvalifikacije nakon tri ili četiri godine studiranja. Naime, u značajnom broju drugih europskih država (poput, primjerice Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva) obrazovanje nakon završene srednje škole traje najmanje tri, a najviše četiri godine, te daje punu kvalifikaciju i pristup tržištu rada. Prije provođenja Bolonjske reforme, u Republici Hrvatskoj puna kvalifikacija (diploma) uglavnom se također stjecala nakon četverogodišnjeg studijskog programa, a kvalifikacija magistra znanosti (Mr. Sc.) predstavljala je poslijediplomski studij. Također, obzirom da je prošlo skoro 20 godina od kada je tužiteljica stekla predmetnu kvalifikaciju, u međuvremenu je došlo do promjene bitnih okolnosti koje su postojale u trenutku stjecanja kvalifikacije. Najvažnija promjena je ta što u vrijeme završetka predmetnog obrazovanja tužiteljice na visokom učilištu CERIS, ni Kraljevina Belgija ni Republika Hrvatska nisu bile provele Bolonjsku reformu. Nadalje, Europski kvalifikacijski okvir, koji omogućuje razumijevanje i usporedbu različitih nacionalnih kvalifikacijskih okvira uspostavljen je tek 2008. godine. Međutim, pogrešan je zaključak tuženika da razinu predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije Master of Arts stečene završetkom studijskog programa International Politics na visokom učilištu CERIS nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj. Tuženik je u postupku priznavanja i vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije prekršio načelo prema kojem se taj postupak mora provesti transparentno i uz dosljednu primjenu kriterija za priznavanje i vrednovanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija. Naime, tuženik je u tom postupku načelno uzeo u obzir samo jedan, formalni kriterij – je li nadležno tijelo akreditiralo predmetno visoko učilište i je li predmetni obrazovni program formalno dio sustava visokog obrazovanja u Francuskoj zajednici u Belgiji, odnosno Francuskoj Republici. Dakle, tuženik kao jedini kriterij uzima formu, dok se uopće ne osvrće na sadržaj, odnosno ishode učenja koji dolaze uz stjecanje predmetne kvalifikacije. U postupku priznavanja kvalifikacija, što je predmet upravnog postupka u kojem su doneseni Mišljenje, odnosno rješenje, tuženik treba priznati da je tužiteljica stekla kvalifikacije za koje ima dokaze da ih je stekla (podaci o tim kvalifikacijama su transparentni i javno dostupni), a ne da su predmetne kvalifikacije iste ili usporedive s onima u Republici Hrvatskoj. Predmetni obrazovni program koji je tužiteljica završila izvode zajednički visoko učilište CERIS i sveučilište Université libre de Bruxelles – ULB (program organiziraju Centre de Formation continue en Sciences humaines et sociales i Faculty of Philosophy and Social Sciences) (dalje u tekstu: „ULB“). CERIS i ULB sklopili su privilegirano partnerstvo i transformirali CERIS u međunarodni centar pod nazivom “CERIS-ULB Diplomatic School of Bruxelles“ posvećen poslijediplomskom obrazovanju u područjima međunarodnih odnosa, razvojne politike i diplomacije. Sporazumom je predviđeno zajedničko izdavanje priznatog CERIS-ULB certifikata. ULB je formalno dio sustava visokog obrazovanja u francuskoj zajednici u Belgiji, odnosno predmetno sveučilište je akreditiralo nadležno tijelo u francuskoj zajednici u Belgiji (Agence pour l'Évaluation de la Qualité de l'Enseignement Supérieur). Na stranicama ULB-a navodi se da predmetni obrazovni program CERIS izvodi od 1988. godine, te se radi o obrazovnom programu koji je tužiteljica završila 2005. godine. Certifikat 7. razine EQF-a u Republici Hrvatskoj odgovara kvalifikaciji „Master diploma – graduate university studies (sveučilišni diplomski studiji)“. Tužiteljica svojim obrazovnim kvalifikacijama, te radnim stažem ostvaruje pravo zapošljavanja u institucijama Europske unije na razini dužnosnika. Niti jedna pozicija u institucijama Europske unije ne uvjetuje za zapošljavanje minimalnu obrazovnu kvalifikaciju magistar ili stručni specijalist uz minimalno jednu godinu dana radnog staža - minimum koji se traži - ili i) diploma studija čije je redovno trajanje studija minimalno četiri godine ili ii) stupanj prvostupnika uz minimalno jednu godinu dana radnog staža. U Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske (dalje u tekstu „MVEP“) prvostupnik se može zaposliti na poslovima stručnog referenta (SSS), ili višeg referenta (VŠS), ali ne i na poslovima stručnog savjetnika (VSS) ili višeg stručnog savjetnika (VSS) za što je potrebna razina magistra i jedna godina radnog iskustva. Bitno je napomenuti i da je tužiteljica na prošlim radnim mjestima vodila projekte za koje je potrebna visoka stručna sprema, a zapošljavanjem u MVEP svrstana je na razinu poslova za osobe sa srednjom stručnom spremom. Na službenim stranicama EPSO-a navode se primjeri minimalnih kvalifikacija u državama članicama Europske unije i Ujedinjenoj Kraljevini te po razredima, koje u načelu odgovaraju onima koje se zahtijevaju u natječajima. U primjerima kvalifikacija u Hrvatskoj po razredu može se vidjeti da visokoškolsko obrazovanje sveučilišnog prvostupnika u trajanju od najmanje tri godine uvrštenu u kategoriju visokoškolskog obrazovanja (razredi AD 5 do AD 16). Međutim, visokoškolsko obrazovanje sveučilišnog prvostupnika u trajanju od najmanje četiri godine ili više, uvršteno je u višu kategoriju od navedene, te je uvršteno u istu kategoriju s kvalifikacijama Stručni specijalist, Magistar struke, Magistar inženjer/magistrica inženjerka (mag. ing.), Doktor struke te Doktor umjetnosti. Dakle, tužiteljici je već na temelju kvalifikacije Bachelor of Arts koju je stekla završetkom četverogodišnjeg studijskog programa trebalo priznati u Republici Hrvatskoj kao kvalifikaciju koja je ekvivalent Magistra struke, a ne kao razinu sveučilišnog prvostupnika, koja titula se provedbom Bolonjske reforme u Republici Hrvatskoj stječe nakon završetka preddiplomskog studija u trajanju od tri godine. Štoviše, tužiteljica je i nakon završetka navedenog studija nastavila s obrazovanjem, te stekla i titulu Master of Arts, koji je u to vrijeme postojao u Republici Hrvatskoj u obliku magisterija (Mr. Sc.). Slijedom navedenog, ako se tužiteljica može na temelju svoje kvalifikacije zaposliti u institucijama Europske Unije na poslovima koji zahtijevaju visoku stručnu spremu (VSS), nije jasno zašto je njezina vlastita država uzastopno podcjenjuje i diskriminira po pitanju stručne spreme, te krši osnovni cilj Bolonjske reforme, koja uvažavanjem različitih tradicija obrazovanja treba omogućiti provedbu jedne od 4 slobode kretanja u EU - slobode usluga. Tuženik u Mišljenju upućuje da je odluka o zapošljavanju i uvjetima koje osoba mora ispuniti da bi se zaposlila na određeno radno mjesto u Republici Hrvatskoj u diskreciji poslodavca. Međutim, u konkretnom slučaju poslodavac je tijelo državne uprave, odnosno MVEP, koje treba poštivati i provoditi odluke i mišljenja nadležnog Ministarstva, odnosno njegove Agencije. Međutim, MVEP se kao poslodavac u raspoređivanju tužiteljice na radno mjesto vodio isključivo priznatom diplomom Bachelor of Arts, koju je iz ranije navedenih razloga tuženik pogrešno vrednovao, dok diplomu Master of Arts tuženik uopće nije sadržajno vrednovao u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu.
3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže u preciziranom tužbenom zahtjevu da sud poništi rješenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-602-06/24-04/06, URBROJ: 355-03-01/22-24-01 od 26. siječnja 2024. godine u cijelosti i dostavi predmet na ponovno postupanje tuženiku, s time da sud naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog upravnog spora u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbaci tužbu i tužbeni zahtjev, a podredno da odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, sukladno članku 4. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima, upravni spor ne može se voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, već jedino o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana. Tuženik, kao tijelo koje je nadležno, prema Zakonu o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (dalje u tekstu: ZPVIOK), donijeti mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji ima diskrecijsku ovlast ocijeniti kvalitetu inozemne obrazovne kvalifikacije prema zakonski određenim parametrima. S obzirom da tužiteljica u tužbi ne osporava zakonitost odluke, ovlasti ili svrhu, već isključivo iznosi pogrešna pravna shvaćanja vezana uz ocjenu kvalitete inozemne obrazovne kvalifikacije, tuženik predlaže da sud odbaci tužbu i tužbeni zahtjev s obzirom da je u konkretnom slučaju tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora. Tužiteljica tužbenim zahtjevom (točka 3.) traži priznavanje visokoškolske kvalifikacije na što nije ovlaštena, budući da je podnijela zahtjev za vrednovanjem inozemne obrazovne kvalifikacije, a što je potpuno drugačiji postupak. ZPVIOK predviđa dva različita postupka: vrednovanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada (članak 2. stavak 1. točka 4.) i priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja (članak 2. stavak 1. točka 2.). Iz tužbenog zahtjeva proizlazi kako tužiteljica ne uočava razliku između ta dva postupka, niti njihove učinke koje imaju prema zakonu. Naime, samo u postupku priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije dolazi do potvrđivanja vrijednosti inozemne obrazovne kvalifikacije i to isključivo u svrhu pristupa ili nastavka obrazovanja. Dakle, samo taj postupak dovodi do obvezujuće odluke o priznavanju inozemne kvalifikacije. U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela zahtjev za vrednovanje inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada u kojem postupku se utvrđuje razina, obujam, profil i kvaliteta inozemne obrazovne kvalifikacije, kao i prava koje ta kvalifikacija daje u zemlji u kojoj je stečena. Tuženik smatra važnim pojasniti da je mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji neupravni akt, kojem je svrha dati informaciju o stečenoj kvalifikaciji i samim time je jasno kako pravo na pristup tržištu rada, odnosno zapošljavanje kod konkretnog poslodavca u Republici Hrvatskoj ne proizlazi iz predmetnog mišljenja, već iz same stečene kvalifikacije i odluke poslodavca. Dakle, poslodavci na temelju mišljenja dobivaju generalnu informaciju, ali mišljenje u kojem stoji da kvaliteta nije jednaka ne priječi poslodavca da zaposli određenu osobu na poziciju za koju smatra da ispunjava njegove interno određene uvjete. Međutim, u mišljenju i u rješenju je uspostavljena jasna distinkcija između visokog učilišta i obrazovnog programa, pa je tako jasno utvrđeno da visoko učilište Centre Européen de Recherches Internationales et Stratégiques (dalje: CERIS) nije akreditirano od strane nadležnog tijela Francuske zajednice u Belgiji - Agence pour l'Evaluation de la Qualité de l'Enseignement Supériur. Već ta okolnost je dovoljna kao suspenzivna pri utvrđenju da razinu predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj, kao što je i rečeno u mišljenju tuženika. Isto tako, jasno je da niti obrazovni program nije akreditiran od strane nadležnog akreditacijskog tijela Francuske Republike Haut conseil de l'évaluation de la rescherche et de l'enseignement supériur (HCERES). Tužiteljica u tužbi ne osporava činjenicu da visoko učilište i obrazovni program nisu akreditirani. Daljnja okolnost da se program izvodio u suradnji s drugim visokim učilištem (Université Paris-Sud, Collège d'Etudes Interdisciplinaires) koje je akreditirano od nadležnog tijela te države nema značaj za vrednovanje kvalifikacije, budući da se ista stječe na matičnom visokom učilištu, odnosno CERIS-u.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-602-06/10-01/1039, URBROJ: 355-03-01/20-10-0004 od 18. listopada 2010. godine (stranica 11-12 spisa), prijevod inozemne visokoškolske kvalifikacije od 31. listopada 2005. godine (stranica 19 spisa), rješenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-602-06/24-04/06, URBROJ: 355-03-01/22-24-01 od 26. siječnja 2024. godine (stranica 33-36 spisa), Mišljenje o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske, KLASA: 602-06/23-04/1152, URBROJ: 355-03- 01/22-23-02 od 8. prosinca 2023. godine, te zahtjev za vrednovanje inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada u Republici Hrvatskoj od 7. prosinca 2023. godine.
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 26. siječnja 2024. godine, kojim se odbija prigovor LK protiv Mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji, KLASA: 602-06/23- 04/1152, URBROJ: 355-03-01/22-23-02 od 8. prosinca 2023. godine kao neosnovan. Naime, LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izjavila je dana 19. siječnja 2023. godine pravovremeni i dopušteni prigovor protiv Mišljenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji, KLASA: 602-06/23-04/1152, URBROJ: 355-03-01/22-23-02, od 8. prosinca.2023. godine, u predmetu vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije Master of Arts, koja je stečena na instituciji Centre Européen de Recherches Internationale et Stratégiques, CERIS, Bruxelles, Kraljevina Belgija, a u kojoj je u izvođenju studijskog programa sudjelovalo visoko učilište Université Paris-Sud, Collège d'Etudes Interdisciplinaires, Pariz, Francuska Republika. Podnositeljica prigovora zaključuje da Agencija nije na odgovarajući način vrednovala sve elemente studija koji je pohađala u Bruxellesu, posebice podatke o trajanju studija, osiguravanju kvalitete studijskog programa i povezanosti s Kvalifikacijskim okvirom europskog prostora, te da je zato došlo do pogrešnog zaključka da stručni program njenog magisterija nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj. S tim u vezi navodi da Agencija za znanost i visoko obrazovanje nije uzela u obzir ni svoje rješenje, KLASA: UP/I-602-06/10-01/1039, URBROJ: 355-03-01/20-10-0004, od 18. listopada 2010. godine, kojim joj je priznata inozemna visokoškolska kvalifikacija Bachelor of Arts koju je stekla završetkom četverogodišnjeg studijskog programa na Vrije Universiteit Brussel, a da je upravo taj studij bio uvjet za upis studijskog programa International Politics na visokom učilištu Centre Européen de Recherches Internationale et Stratégiques, CERIS, Bruxelles, Kraljevina Belgija. Postupajući po zahtjevu, tuženik je izvršio uvid u svu relevantnu dokumentaciju koja je od utjecaja za donošenje pravilnog i zakonitog mišljenja u ovoj stvari u skladu s odredbama članka 6. do 9. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 69/22.), te je utvrđeno da razinu predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije Master of Arts, koja je stečena na instituciji Centre Européen de Recherches Internationale et Stratégiques, CERIS, Bruxelles, Kraljevina Belgija, a u kojoj je u izvođenju studijskog programa sudjelovalo visoko učilište Université Paris- Sud, Collège d’Etudes Interdisciplinaires, Pariz, Francuska Republika, nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj. U postupku je također utvrđeno da predmetna kvalifikacija Master of Arts ne daje ni akademska ni stručna prava u Francuskoj zajednici u Belgiji (izvor: NARIC - Direction International Relations, Ministry of the French Community of Belgium). Navod prigovora da je u točki 5. pobijanog Mišljenja naveden niz konstatacija koji podnositeljica prigovora smatra „da ne odgovaraju pravom stanju stvari u vezi s kvalitetom studijskog programa, akreditacijom studijskog programa te posljedično i razinom predmetne inozemne obrazovne kvalifikacije te povezanosti s kvalifikacijskom razinom u Republici Hrvatskoj” je iznijet paušalno bez navođenja razloga što to ne odgovara „pravom stanju stvari”, te kao takav predstavlja osobno mišljenje podnositeljice prigovora na koji ona nesumnjivo ima pravo, ali isti nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari. Nemogućnost usporedbe predmetne inozemne kvalifikacije proizlazi iz činjenice da predmetno visoko učilište nije akreditiralo nadležno tijelo, te da formalno nije dio sustava visokog obrazovanja u Francuskoj zajednici u Belgiji. Isto tako, nemogućnost usporedbe proizlazi i iz, kako je ranije navedeno, činjenice da predmetna kvalifikacija Master of Arts ne daje ni akademska ni stručna prava u Francuskoj zajednici u Belgiji.
8. Sud smatra da pobijana odluka nije zasnovana na zakonu, pa nije, barem za sada, prihvatio stajalište tuženika da je postupak povodom zahtjeva tužiteljice proveden u skladu sa Zakonom o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija i da je Mišljenje utemeljeno na odredbama članka 8. i 9. istog Zakona. Naime, iz spisa predmeta tuženika nije razvidan provedeni postupak vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije prema kriterijima iz članka 8. Zakona. U svezi s tim potrebito je uputiti na članak 2. stavak 1. točku 4. Zakona, koji propisuje da je vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije utvrđivanje razine, obujma, profila i kvalitete inozemne obrazovne kvalifikacije, kao i prava koja ta kvalifikacija daje u zemlji u kojoj je stečena. Nadalje, točka 10. citiranog članka propisuje da je Mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji neupravni akt koji donosi nadležna agencija na temelju provedenog postupka vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije, dok točka 13. citiranog članka propisuje da isprave kojima se dokazuje inozemna obrazovna kvalifikacija uključuje svjedodžbe, diplome i potvrde o završenom programu. Članak 9. stavak 1. Zakona propisuje da nakon provedenog postupka vrednovanja iz članka 8. ovoga Zakona nadležna agencija izdaje mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji koje mora biti obrazloženo. Propisano postupanje razvidno je npr. iz dostavljenog pojašnjenja tuženika od 24. listopada 2017. godine, a u svezi rješenja o priznavanju inozemne visokoškolske kvalifikacije Bachelor of Arts, koju je stekla ovdje tužiteljica. Znakovito je glede provođenja propisane procedure prije donošenja mišljenja u konkretnom slučaju da je zahtjev za vrednovanje inozemne visokoškolske kvalifikacije podnesen dana 7. prosinca 2023. godine, dok je Mišljenje dano 8. prosinca 2023. godine. Tako tuženik u točki 3. Mišljenja navodi glede razine inozemne visokoškolske kvalifikacije da inozemna visokoškolska kvalifikacija ne daje nikakva akademska ni stručna prava u Francuskoj zajednici u Belgiji, s time da odgovor o tome nadležnog tijela NARIC - Direction International Relations, Ministry of the French Community of Belgium ne prileži spisu. Stoga je nejasan zaključak tuženika da razinu predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije Master of Arts stečene završetkom studijskog programa International Politics na visokom učilištu CERIS nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj. Osim toga, tuženik nije naznačio "svu relevantnu dokumentaciju" u koju je izvršio uvid. Nadalje, tuženik nije odgovorio na navod tužiteljice iz prigovora da stručni program njezinog magisterija, u vezi s kojim se provodio postupak vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije, provodi CERIS (Europski centar za međunarodna i strateška istraživanja) i Université libre de Bruxelles – ULB, a odobrava ih ARES, koji je Federacija "Wallonia – Brussels Federation" visokoškolske ustanove u Belgiji. Tužiteljica je proširila predmetni navod u tužbi, pa je tako naznačila i da je ULB formalno dio sustava visokog obrazovanja u francuskoj zajednici u Belgiji, odnosno predmetno sveučilište je akreditiralo nadležno tijelo u francuskoj zajednici u Belgiji (Agence pour l'Évaluation de la Qualité de l'Enseignement Supérieur). Na stranicama ULB-a navodi se da predmetni obrazovni program CERIS izvodi od 1988. godine, te se radi o obrazovnom programu koji je tužiteljica završila 2005. godine. Certifikat 7. razine EQF-a u Republici Hrvatskoj odgovara kvalifikaciji „Master diploma – graduate university studies (sveučilišni diplomski studiji)“.
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1., u svezi s člankom 151. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.
10. Sud je dosudio tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, zastupanja na ročištu dana 18. listopada 2024. godine – 1.000,00 eura, te PDV
– 500,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1., a u svezi sa stavkom 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i 2. Odvjetničke tarife.
U Zagrebu 25. listopada 2024. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, dok je protiv točke III. izreke žalba dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 148. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Baldo Šoljan, Odvjetničko društvo Liszt & Partneri, [adresa] Zagreb, Palmotićeva 41
2. Agencija za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Donje Svetice 38, sa spisom
3. U spis
