90.P-1331/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedyjev trg 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Bojanu Čobaniću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika PROFIL KNJIGA d.o.o., Zagrebačka 23, 10360 Sesvete, OIB: 43192548848, kojeg zastupa punomoćnik Igor Mucalo, odvjetnik iz Zagreba, radi povrede autorskih prava, nakon održane glavne rasprave zaključene 11. rujna 2024. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, s danom objave 25. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik PROFIL KNJIGA d.o.o., Zagrebačka 23, 10360 Sesvete, počinio povrede autorskog imovinskog i moralnog prava tužitelja ŽO, [adresa], na način da je njegovo autorsko djelo - fotografiju koja prikazuje nogometaša Dinama IO kako udara milicajca tijekom navijačkih nereda na utakmici Dinamo – Crvena Zvezda, koja je snimljena na Maksimirskom stadionu 13. svibnja 1990., neovlašteno i bez plaćanja autorske naknade koristio na naslovnici knjige autora HO pod nazivom „Nogomet i politika u Jugoslaviji“, izdanoj u vlastitoj nakladi, prilikom kojeg korištenja tužitelj nije naveden kao autor njegovog autorskog djela te je originalni format njegove fotografije neovlašteno mijenjan.

II. Zabranjuje se tuženiku PROFIL KNJIGA d.o.o., Zagrebačka 23, 10360 Sesvete, svako daljnje vršenje povrede autorskih prava tužitelja ŽO, [adresa], prodajom, oglašavanjem i distribucijom knjige autora Richarda Millsa pod nazivom „Nogomet i politika u Jugoslaviji“ na čijoj naslovnici se nalazi fotografija tužitelja koja prikazuje nogometaša Dinama Zvonimira Bobana kako udara milicajca tijekom navijačkih nereda na utakmici Dinamo – Crvena Zvezda, koja je snimljena na Maksimirskom stadionu 13. svibnja 1990. te se nalaže tuženiku povući sve primjerke knjige autora Richarda Millsa pod nazivom „Nogomet i politika u Jugoslaviji“ koja na naslovnici ima fotografiju tužitelja iz prodaje u Republici Hrvatskoj, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tuženiku da na ime naknade za povrede imovinskih prava autora isplati tužitelju iznos od 7.400,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku i to:

- na iznos od 6.636,14 EUR od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te

- na iznos od 763,86 EUR od 12. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od petnaest dana.

IV. Nalaže se tuženiku da na ime naknade neimovinske štete zbog počinjenih povreda moralnih prava autora isplati tužitelju iznos od 1.327,32 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 9. kolovoza 2021. kao dana podnošenja tužbe, do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

V. Nalaže se tuženiku da o vlastitom trošku objavi cijelu presudu u dnevnim novinama „Jutarnji list“ u roku od 15 dana od nastupanja pravomoćnosti ove presude.

VI. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da na ime naknade za povrede imovinskih prava autora isplati tužitelju zatezne kamate na iznos od 763,86 EUR koje teku od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do 11. ožujka 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da na ime naknade neimovinske štete zbog počinjenih povreda moralnih prava autora isplati tužitelju iznos od 172,68 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 9. kolovoza 2021. kao dana podnošenja tužbe, do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

Nalaže se tuženiku da objavu cijele presude u dnevnim novinama „Jutarnji list“ izvrši u formatu preko cijele stranice, da objavu cijele presude izvrši na Internet portalu www.index.hr, u roku od 15 dana od nastupanja pravomoćnosti ove presude, te da se ukoliko tuženik to sam ne učini, ovlašćuje tužitelj to učiniti sam o trošku tuženika.“

VII. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.479,36 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe iz tužiteljeva podneska od 12. ožujka 2024. povećanjem tužbenog zahtjeva postavljenog u točkama III. i IV. petita.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. kolovoza 2021. podnio tužbu sa sljedećim zahtjevima prema tuženiku : - za utvrđenje da je tuženik počinio povrede autorskog imovinskog i moralnog prava tužitelja na način da je njegovo autorsko djelo - fotografiju koja prikazuje nogometaša Dinama Zvonimira Bobana kako udara milicajca tijekom navijačkih nereda na utakmici Dinamo – Crvena Zvezda, koja je snimljena na Maksimirskom stadionu 13. svibnja 1990. godine, neovlašteno i bez plaćanja autorske naknade koristio na naslovnici knjige autora Richarda Millsa pod nazivom „Nogomet i politika u Jugoslaviji“, izdanoj u vlastitoj nakladi, prilikom kojeg korištenja tužitelj nije naveden kao autor njegovog autorskog djela, dok je originalni format njegove fotografije neovlašteno mijenjan (točka I. izreke),

- za zabranu tuženiku svakoga daljnjeg vršenja povrede tužiteljevih autorskih prava prodajom, oglašavanjem i distribucijom navedene knjige te za nalaganje tuženiku da povuče sve primjerke te knjige iz prodaje u Republici Hrvatskoj (točka II. izreke),

- za isplatu penala u iznosu od 6.636,14 EUR (ranije 50.000,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke),

- za isplatu naknade neimovinske štete zbog povrede moralnih prava autora u iznosu od 1.327,32 EUR (ranije 10.000,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama (točka IV. izreke),

- za nalaganje tuženiku da o svom trošku objavi cijelu presudu u dnevnim novinama „Jutarnji list“ te na Internet portalu www.index.hr, u formatu preko cijele stranice, u roku od 8 dana od nastupanja pravomoćnosti ove presude, a u protivnom za davanje ovlaštenja tužitelju da to učiniti sam o trošku tuženika (točka V. izreke) te

- za naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama (točka VI. izreke).

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporio činjenicu da je tužitelj autor sporne fotografije objavljene na naslovnici knjige HO pod nazivom „Nogomet i politika u Jugoslaviji“, čiji je nakladnik tuženik, te je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u bitnome navodeći da okolnost da je sporna fotografija objavljena na naslovnici knjige ne može predstavljati temelj za zahtijevanje penala jer se ne radi o unikatnoj fotografiji, jer je na stadionu Maksimir 13. svibnja 1990. nazočio čitav niz fotoreportera koji su događaj zabilježili videozapisom te nizom fotografija koje jednako perfektno ovjekovječuju taj povijesni trenutak i dostupne su za kupnju na digitalnoj platformi, dok se sporna fotografija pojavljuje u nizu članaka na internetskim stranicama te na web stranicama bez navođenja tužitelja kao njezina autora, pa da stoga nema govora ni o kakvoj tuženikovoj namjeri ili krajnjoj nepažnji. Ujedno tuženik navodi da je tužitelj u vrijeme kada je sporna fotografija nastala bio zaposlenik Večernjeg lista te da s tim u svezi tužitelj nije dokazao da prava iskorištavanja navedene fotografije nije stekao njegov tadašnji poslodavac Večernji list. Osporava i činjenicu da bi neznatnom grafičkom preradom sporne fotografije ista bila deformirana.

3. Nakon izvođenja dokaza vještačenjem po vještaku za intelektualno vlasništvo, autorska prava, umjetnost i kulturu te fotografiju Davora Horvata, mag. art., tužitelj je na temelju njegova nalaza i mišljenja podneskom od 12. ožujka 2024., dakle u stadiju glavne rasprave tj. nakon zaključenja prethodnog postupka, preinačio tužbu u dijelu zahtjeva postavljenog u točki III. petita na način da na ime penala zahtijeva isplatu iznosa od 7.400,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2020. do isplate, te postavljenog u točki IV. petita na način da na ime naknade neimovinske štete zbog povrede moralnih prava autora zahtijeva isplatu iznosa od 1.500,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate.

4. Tuženik se protivio navedenoj preinaci tužbe te je predložio da sud istu ne dopusti, a podredno je u odnosu na povećane dijelove tužbenih zahtjeva istaknuo prigovor zastare. Ujedno je prigovorio i tijeku zatraženih zateznih kamata na povećane dijelove tužbenih zahtjeva ističući kako iste eventualno mogu početi teći tek od preinake tužbe, tj. od 12. ožujka 2024.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju koju su stranke dostavile do zaključenja prethodnog postupka, nalaz i mišljenje vještaka (list 292 do 348 spisa), dopis HZMO-a (list 381 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 214 do 216 spisa) i vještaka Davora Horvata (list 375 do 377 spisa).

Sud na prijedlog tuženika nije izveo dokaz uvidom u youtube video koji prikazuje udaranje milicajca u cilju tuženikova osporavanja činjenice da se radi o unikatnoj fotografiji, dokaz saslušanjem tuženikova zastupnika po zakonu na okolnost vrijednosti tužiteljevih fotografija i naknada koje su stranke ugovarale za korištenje fotografija koje je tuženik ranije kupovao od tužitelja za svoje knjige, dokaz saslušanjem svjedoka ŠO na okolnost opsega grafičke izmjene sporne fotografije te dokaz saslušanjem svjedoka RO, PO, VO i ĆO, svih na okolnost utvrđivanja uobičajene visine naknade za korištenje sporne fotografije kakvo je učinio tuženik, jer te dokaze pored svih nastavnih utvrđenja sud ne smatra važnima za odluku.

Ostale dokaze predložene od strane tuženika nakon zaključenja prethodnog postupka sud nije uzeo u obzir jer je tuženik s istima prekludiran.

6. Na temelju izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno:

- da je tuženik nakladnik knjige autora Richarda Millsa pod nazivom „Nogomet i politika u Jugoslaviji“ izdane 2019. godine na čijoj naslovnici je korištena fotografija koja prikazuje nogometaša Dinama Zvonimira Bobana kako udara milicajca tijekom navijačkih nereda na utakmici Dinamo – Crvena Zvezda, koja je snimljena na Maksimirskom stadionu 13. svibnja 1990. godine,

- da u korist tuženika nije bilo osnovano pravo iskorištavanja tog autorskog djela odnosno da tuženik za to korištenje nije imao odobrenje (dozvolu) njegova autora te

- da prilikom korištenja tog autorskog djela nije bio naveden njegov autor.

8. Sporno je je li tužitelj autor sporne fotografije, je li ona deformirana te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Vještak Davor Horvat je u svom nalazu i mišljenju uz ostalo utvrdio da je tužitelj u posjedu izvornika analognog crno-bijelog filmskog negativa predmetne fotografije kao i slijeda fotografija istog motiva snimljenih u nizu te da je fotografski snimak iznad tvorničke oznake broj 19 na crno bijelom negativ filmu u posjedu tužitelja istovjetan predmetnoj fotografiji, slijedom čega je vještak mišljenja da je predmetna fotografija neosporno autorsko djelo tužitelja. Na taj je način, kao i na temelju iskaza samoga tužitelja, sud utvrdio da je tužitelj autor sporne fotografije.

10. Nadalje je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je predmetna fotografija istovjetna fotografiji koju je na naslovnici knjige „Nogomet i politika u Jugoslaviji“ koristio tuženik, da je predmetna fotografija prilikom korištenja od strane tuženika deformirana i izmijenjena na način da je zakrenuta u lijevo 10 stupnjeva, čime da je promijenjen originalni kadar te da je s iste izrezivanjem uklonjen dio sadržaja prvog plana te kompletan sadržaj drugog plana fotografije, što zajedno čini više od pola ukupnog sadržaja predmetne fotografije. Za svaku obradu autor bi trebao dati svoju suglasnost, pa da je uklonjen i jedan milimetar izvorne fotografije, to bi predstavljalo sakaćenje autorskog djela koje nije dopušteno bez suglasnosti autora. Na taj je način sud utvrdio deformiranost sporne fotografije za koju izmjenu nije zatražena nikakva suglasnost tužitelja kao autora, što predstavlja grubu povredu njegove časti i ugleda, o čemu je iskazivao i tužitelj.

11. Sud je na temelju nalaza i mišljenja ujedno utvrdio da dokumentacija dostavljena u spis, kao i vlastito istraživanje vještaka i analiza dostupnih materijala, predstavljaju dovoljnu osnovu za provođenje vještačenja na okolnost utvrđivanja uobičajene autorske naknade za vrstu korištenja kakvo je u konkretnom slučaju izvršio tuženik. Glede utvrđivanja visina autorskih naknada u profesionalnoj fotografskoj praksi sud je na temelju nalaza i mišljenja utvrdio da ne postoje relevantni niti obvezujući cjenici strukovnih udruženja i organizacija, već da je svaki autor slobodan samostalno odrediti vrijednost vlastitog autorskog djela te dogovoriti visinu autorske naknade za reprodukciju istoga međusobnim pregovorom i dogovorom sa zainteresiranim nakladnicima ili stranama, da je jedino aktivno strukovno udruženje s izdvojenom fotografskom sekcijom u Hrvatskoj Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (dalje u tekstu: ULUPUH), da je to udruženje 2006. godine objavilo „Pregled autorskih naknada za ilustraciju“ (dalje u tekstu: „Cjenik“) koji je zastario te ga zbog toga u praksi više ne koristi niti samo udruženje, da taj Cjenik ima savjetodavnu ulogu te da cijene koje su u njemu sadržane predstavljaju minimalne, početne cijene, da se on niti ne odnosi na granu primijenjene umjetnosti fotografije, već na sekciju ilustratora, što govori sam njegov naziv, da tužitelj nije član ULUPUH-a te da slijedom svega toga „Pregled autorskih naknada za ilustraciju“ ULUPUH-a na koji se poziva tuženik nije mjerodavan niti obvezujući pri određivanju uobičajene cijene autorske naknade za vrstu korištenja na način kako je tuženik koristio predmetnu fotografiju na omotu naslovnice knjige.

12. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka nadalje utvrdio da s obzirom na to da pri određivanju i dogovaranju visine autorske naknade za reprodukciju autorskog djela treba uzeti u obzir kvalitetu, kulturološku i dokumentarnu važnost svakog pojedinog autorskog djela, ali i originalnost, ekskluzivnost te dostupnost istog, kao i samu važnost autora, te da stoga ugovori o autorskoj naknadi za reprodukciju autorskih djela koje tuženik ima s drugim autorima (listovi 161, 164, 165, 167, 168, 170, 171, 174, 175 predmetnog spisa) ne mogu biti obvezujući niti mjerodavni u određivanju uobičajene cijene autorske naknade za vrstu korištenja na način kako je tuženik koristio predmetnu fotografiju tužitelja na omotu naslovnice knjige. Jednako tako da to ne može biti niti Ugovor stranaka od 1. srpnja 2014. godine za korištenje drugih fotografija (list 151 spisa) jer je dokumentarna, kulturološka i povijesna važnost fotografija koje je navedenim ugovorom tuženik naručio od tužitelja, bitno manja nego što je dokumentarna, kulturološka i povijesna važnost sporne fotografije.

13. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka također utvrdio da je tužitelj, koji je po zanimanju fotograf i novinski fotoreporter, preko 30 godina prisutan na hrvatskoj i inozemnoj medijskoj sceni, da djeluje i kao samostalni autor u fotografskoj struci, da je od 1981. godine do 2010. godine radio kao fotoreporter u Sportskim novostima, a kasnije i u Večernjem listu, da su mu fotografije objavljivane u svim izdanjima naklade Vjesnika, a da su mu kao suradniku stranih novinskih agencija kao što su Reuters, EPA i AP fotografije objavljivane i u inozemnim dnevnim te tjednim tiskanim medijima, da je dobitnik godišnjeg priznanja Hrvatskog zbora sportskih novinara za fotografski i snimateljski rad 1997. godine, da je izlagao na nekoliko samostalnih i na brojnim skupnim izložbama u tuzemstvu i inozemstvu od kojih valja izdvojiti skupnu izložbu „Lekcije iz '91“ u organizaciji više međunarodnih institucija i festivala, a koja je 2016. i 2017. godine prikazana u galerijama i muzejima u Zagrebu, Mariboru, Beogradu i Berlinu, da izložba „Lekcije iz '91“ problematizira temu ratne fotografije kroz prikaz radova koji bilježe tijek rata na područjima bivše Jugoslavije iz perspektive autora istih, da je kustosica izložbe, prof.dr.sc. DO, izabrala za tu izložbu i fotografske radove tužitelja kao jednoga od nekolicine hrvatskih fotografa koje smatra relevantnima u tom području, što dodatno potvrđuje dokumentaristički i umjetnički karakter tužiteljevog fotografskog rada. Sud je utvrdio da je 2019. godine Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata izdao tužiteljevu monografiju naziva “ ŽO, SVJEDOK VREMENA – objektivom kroz Domovinski rat“ koja sažima tužiteljev fotografski rad od 1988. do 1995. godine, u kojoj se nalazi preko tri stotine tužiteljevih fotografija te koja na naslovnoj, prednjoj strani omota monografije također reproducira spornu fotografiju tužitelja. Sud utvrđuje da sve navedeno potvrđuje povijesnu i dokumentarističku vrijednost te kvalitetu predmetne fotografije kao i njenog autora. Stoga je sud na temelju nalaza i mišljenja utvrdio da vrijednost predmetne fotografije, s obzirom na umjetnički karakter, raritet te povijesni i kulturološki značaj, brojem objava i korištenja raste zato što fotografije poput predmetne fotografije, koje su oblikovale mišljenje javnosti te čine temelj kolektivnog sjećanja, brojnim objavljivanjem i korištenjem u medijima postaju svojevrsne ikone te ih se naziva „ikonskim fotografijama“ (eng. iconic photographs). Uzimajući u obzir sveukupni značaj fotografskog stvaralaštva tužitelja te njegovu profesionalnu biografiju, s obzirom na to da je predmetnom fotografijom snimljen neponovljiv događaj iz 1990. godine koji je povijesno i kulturološki bitan za hrvatski narod, sama fotografija zbog svoje raritetnosti i broja objava ima status povijesno i kulturološki bitne fotografije, čime je njezina vrijednost višestruko veća od neke druge dokumentarne fotografije.

14. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio i da je naknada za objavu fotografije na naslovnici neke knjige u pravilu dvostruko veća od njezine naknade za objavu unutar sadržaja knjige, time da svaki fotograf na području Republike Hrvatske ima pravo u svakom pojedinom slučaju određivati visinu naknade i uvjete korištenja, što primjerice znači da određenu svoju fotografiju može ustupiti u komercijalne svrhe za veliku vrijednost novca, a istovremeno tu istu fotografiju može ustupiti na korištenje i besplatno, ako mu to odgovara. Cijena koju je u određenim slučajevima samostalno ispregovarao autor svakako nije jedini kriterij za utvrđivanje tržišne vrijednosti jer se kod procjene u obzir uzimaju i neki drugi kriteriji, a to su vezanje imena autora djela uz određenu temu ili motiv kojim se bavi publikacija na kojoj fotografija treba biti objavljena, ali isto tako i uzajamna korist koju autor ima od takve publikacije u smislu vlastite promocije. Inače, nije moguće u konkretnom slučaju uspoređivati naknadu koju je tužitelj u konkretnom slučaju u odnosu na tu fotografiju ostvario objavom u audiovizualnom djelu, s objavom na naslovnici knjige. Naime, audiovizualno djelo nije nužno stvoreno radi ostvarivanja komercijalne dobiti kao što je to slučaj s nakladničkom knjigom čiji je osnovni cilj i svrha njezina prodaja.

15. Stoga sud utvrđuje da vrijednost autorske naknade za vrstu korištenja na način kako je predmetnu fotografiju tuženik koristio na naslovnici svoje knjige, iznosi minimalno 3.500,00 EUR. Dakle, procjena je određena prema donjoj granici vrijednosti jer bi ta fotografija na tržištu prema mišljenju vještaka bez problema mogla postići i višu cijenu. Tu je cijenu sud utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka imajući u vidu da se u vještakovom svakodnevnom radu unutar fotografske struke on susreće s iznosima naknada za razne autore fotografija te da stoga ima potpuni uvid u tržišne vrijednosti fotografija u Republici Hrvatskoj tako da je vrijednost naknade za korištenje predmetne fotografije u konkretnom slučaju mogao procijeniti na osnovi svojih iskustvenih saznanja iznoseći sve okolnosti koje su za tu vrijednost mjerodavne.

16. Na navedenu cijenu nije ni od kakva utjecaja činjenica da je drugi vještak, za potrebe drugih sudskih postupaka, procijenio spornu fotografiju u visini od 15.000,00 kn do 17.000,00 kn, jer objava unutar publikacije prema mišljenju vještaka čini bitnu razliku u odnosu na objavu izvršenu na naslovnici knjige.

17. Na navedenu cijenu nije od utjecaja niti okolnost da je na događaju 1990. godine bilo prisutno više fotoreportera koji su snimali isti događaj iz različitih kuteva i u različitim vremenskim intervalima jer je prema mišljenju vještaka jedino fotografija tužitelja učestalo birana od strane raznih urednika fotografija u razne svrhe i kao takva je vrijednosno prepoznata od strane struke kao najkvalitetniji autorski rad tog motiva. Stoga na visinu uobičajene naknade nije od utjecaja činjenica da je vrlo slična fotografija drugoga autora, koja je snimljena na istom događaju 1990. godine, dostupna na online servisu apimages za objavu na naslovnici knjige po cijeni licence od 475,00 dolara (USD). Naime, vrlo je bitno i kakav je renome samoga autora koji je tu fotografiju ustupio za objavu na stranici za naknadu od 475,00 dolara (USD) jer se autori fotografija koje se objavljuju na ovakvim vrstama stranica u pravilu ne bave profesionalno fotografijom kao izvorom sredstava za život, već se vrlo često radi o amaterima i fotoentuzijastima koje stranice im služe da djelomično monetiziraju svoj hobi, dok profesionalni fotografi najčešće svoje fotografije ne ustupaju takvim servisima. Vještak je potvrdio i da su ovakve i više naknade od one koju je procijenio za spornu fotografiju bile isplaćivane autorima fotografija za objave na naslovnim stranicama, ali vještak podatak o tim nakladnicima nije mogao iznijeti s obzirom na to da je u odnosu na te podatke vezan poslovnom tajnom.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka s obzirom na to je vještak u cijelosti postupio sukladno zadatku koji mu je odredio sud, da je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju spisa, da je valjano obrazložen i dan u suglasju s pravilima struke, te iz razloga jer je vještak u cijelosti odgovorio na sva pitanja suda i stranaka te otklonio sve primjedbe tuženika tako da u konačnici nikakvih prigovora na njegov nalaz i mišljenje nije bilo. S obzirom na utvrđenja vještaka u pogledu visine uobičajene naknade sud u odnosu na tu utvrđenu visinu ne ocjenjuje odlučnim činjenice o kojima je iskazivao tužitelj, a to su da je spornu fotografiju tijekom 2012. odnosno 2013. godine ustupio na jednokratno korištenje GNK -u Dinamo za naknadu od 1.500,00 kn i majci IO bez naknade radi uspomene koju je ona tražila u odnosu na navedeni događaj u kojem je sudjelovao njezin sin, nadalje produkcijskoj kući koja je bila autor jednog dokumentarnog filma koji je objavljen na TV Al Jazeera i na još nekoj TV kući za naknadu u iznosu od 3.500,00 kn, jednom svom prijatelju koji je zaljubljenik u fotografije i koja po tužiteljevoj pretpostavci još visi u njegovom stanu, da je dao dozvolu za objavu navedene fotografije na naslovnici Jutarnjeg lista (list 7 spisa) bez naknade, također bez naknade muzeju u Umjetničkom paviljonu za jednu izložbu koja je obrađivala razdoblje 80.-ih godina prošloga stoljeća te da je spornu fotografiju u razdoblju od 1987. do 2010. višekratno ustupio Večernjem listu bez naknade jer je tužitelj u to vrijeme bio zaposlenik Večernjeg lista.

19. Tuženik je tijekom postupka iznio činjenicu da je sporna fotografija nastala u vrijeme radnoga odnosa tužitelja u Večernjem listu te da je slijedom toga nositelj autorskog prava na tom autorskom djelu bio Večernji list, a ne tužitelj. Međutim, valja reći da činjenica da je neko autorsko djelo nastalo za vrijeme dok se autor nalazio u radnom odnosu, ne znači automatizmom da je poslodavac stekao pravo iskorištavanja tog autorskog djela. Zbog toga teret dokaza te činjenice leži na tuženiku koji se na tu činjenicu poziva, ali tijekom postupka tuženik istu nije dokazao. Uostalom tužitelj je iskazivao da je nakon prestanka radnog odnosa u Večernjem listu u dva navrata regulirao s Večernjim listom svoje odnose u svezi korištenja sporne fotografije i pripadajuće naknade time da je njihov spor jednom završen nagodbom, a da je drugi puta visina naknade bila utvrđena u sudskom postupku, što se zasigurno ne bi dogodilo da tužitelj nije zadržao autorsko pravo na tom autorskom djelu bez ograničenja, u smislu čl. 76. ZAPSP-a.

20. Sud je povjerovao iskazu tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja u dijelu da ga nitko od predstavnika tuženika nije tražio suglasnost za objavu sporne fotografije odnosno za njezin prikaz kako je to učinjeno na naslovnici knjige, pri čemu je izmijenjen njezin originalni oblik i forma, dok su neki dijelovi izbačeni, jer bi u suprotnom tuženik takvim dokazom raspolagao, što ovdje nije bio slučaj. Povjerovao mu je i u dijelu da je u vrijeme saznanja za činjenicu prodaje knjige u nakladi tuženika s naslovnicom na kojoj se nalazi fotografija čiji je on autor, već vodio dva sudska postupka radi istog neovlaštenog korištenja iste fotografije koji su trajali više godina do pravomoćnosti te da je znao da zbog neovlaštene objave od strane tuženika svoje pravo može štititi jedino kroz ponovni sudski postupak, da je tužitelj bio povrijeđen i tužan zbog takve neovlaštene objave njegove fotografije od strane tuženika te da navedena fotografija ima posebno značenje u smislu vrijednosti zbog povijesnog i političkog konteksta razdoblja u kojem je nastala.

21. Sud je preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 12. ožujka 2024. unatoč tuženikovom protivljenju dopustio smatrajući da bi njezino nedopuštanje, pozivanjem na odredbu čl. 190. st. 2. ZPP-a, u konkretnom slučaju bilo pretjerano formalističko te bi tužitelju onemogućilo pravo na sud jer su vještačkim nalazom utvrđene činjenice koje u potpunosti opravdavaju preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz točke III. petita (za iznos od 763,86 EUR u odnosu na zahtjev iz tužbe) i iz točke IV. petita (za iznos od 172,68 EUR u odnosu na zahtjev iz tužbe). Iako je tužitelj po struci fotograf, sud smatra on ne mora imati saznanja o cijeni koja je uobičajena za konkretnu vrstu korištenja pa je za odlučne činjenice vezane za utvrđenje visine te cijene i visine neimovinske štete, na kojima temelji svoje novčane zahtjeve u ovoj parnici, mogao saznati jedno vještačenjem, što znači da bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom toga, primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

22. Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ 167/2003, 79/2007, 125/2011, 80/2011, 141/2013, 127/2014, 62/2017, 96/2018, 111/2021, dalje: ZAPSP) uz ostalo je propisano da za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, ako tim Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno te da se naknada određuje kao cijena korištenja u privatnopravnom odnosu (čl. 13. st. 3. ZAPSP-a). Autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela. (čl. 15. st. 1. ZAPSP-a) Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinoga javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora (čl. 15. st. 2. ZAPSP-a).

Autor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnoj izmjeni svojega autorskog djela, te uništenju kao i svakom korištenju autorskog djela na način koji ugrožava njegovu čast ili ugled (čl. 16. ZAPSP-a).

Autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakoga drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drukčije određeno. (čl. 18. st. 1. ZAPSP-a).

Autor može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom (čl. 44. st. 1. ZAPSP-a).

23. Iz svega naprijed iznesenog u obrazloženju ove presude sud utvrđuje da je tuženik povrijedio navedene odredbe ZAPSP-a. Stoga mu u smislu čl. 172. ZAPSP-a zbog navedene protupravne povrede pripada pravo na zaštitu tog prava koje ga ovlašćuje da od tuženika koji je njegovo pravo povrijedio zahtijeva utvrđenje učinjene povrede, prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje zakonom određenog penala te objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz toga Zakona, pri čemu tuženik pogrešno smatra da se zahtjevi iz točaka II., III. i IV. postavljenog tužbenog zahtjeva ne mogu kumulirati jer takav stav tuženika nema uporišta u zakonu.

24. Odredbom čl. 183. ZAPSP-a je propisano da onaj čije je imovinsko ili pravo iz poglavlja 3.3. Druga prava autora toga Zakona povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena od odgovarajuće uobičajene, od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom nepažnjom. Sud utvrđuje da je tuženik, po prirodi djelatnosti kojom se bavi, morao biti upoznat s pravnim okvirom kojim se štite autorska prava u Republici Hrvatskoj te da je prije korištenja tuđe fotografije na naslovnici svog tiskanog izdanja kao dobar stručnjak morao uložiti povećanu dužnu pažnju i saznati tko je autor fotografije koju namjerava koristiti na naslovnici knjige čiji je nakladnik, tim više što se radilo o poznatoj fotografiji s većim brojem objava u duljem vremenskom razdoblju, te s autorom prethodno regulirati uvjete korištenja i pripadajuću naknadu. Međutim tuženik je sve to propustio učiniti. S obzirom na to, tužitelj osnovano zahtijeva plaćanje penala u visini odgovarajuće uobičajene naknade. S obzirom na to da je sud vještačenjem utvrdio da minimalna visina uobičajene naknade iznosi 3.500,00 EUR jer bi ta fotografija na tržištu bez problema mogla postići i višu cijenu, sud ocjenjuje osnovanim tužiteljev zahtjev za plaćanje penala u iznosu od 7.400,00 EUR. 25. Tuženikov prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbe u dijelu zahtjeva za isplatu penala (točka III. petita) u iznosu od 763,86 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos (za koji je povećan iznos od 6.636,14 EUR iz prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva), sud je ocijenio neosnovanim jer se radi o pravu koje prema odredbi čl. 184. st. 1. ZAPSP-a ne zastarijeva.

26. Tužitelju na dosuđeni penal u dijelu od 6.636,14 EUR pripadaju zatezne kamate od 1. siječnja 2020. do isplate s obzirom na to da je knjiga u nakladi tuženika objavljena tijekom 2019. godine, dok mu za dosuđeni penal u preostalom iznosu od 763,86 EUR pripadaju zatezne kamate od dana 12. ožujka 2024. kao dana postavljanja zahtjeva do isplate jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Slijedom toga tužitelju ne pripadaju zatezne kamate koje na iznos 763,86 EUR teku od 1. siječnja 2020. do 11. ožujka 2024. Inače dosuđene zatezne kamate mu pripadaju po stopi na odnose izvan trgovačkih ugovora.

27. Sud utvrđuje da tužitelj osnovano zahtijeva popravljanje štete uslijed povrede moralnih autorskih prava iz čl. 15. i 16. ZAPSP-a jer je povjerovao njegovom iskazu u dijelu da je tužitelj zbog tih povreda bio povrijeđen i tužan ne samo zbog toga što je tuženik te povrede izvršio, već i zbog toga što je tužitelj u vrijeme otkrivanja tih povreda već vodio dva sudska postupka protiv trećih osoba radi istog neovlaštenog korištenja iste fotografije, koji su trajali više godina do pravomoćnosti te je znao da u slučaju neovlaštene objave od strane tuženika svoje pravo može štititi jedino kroz ponovni sudski postupak. Općenito govoreći sud smatra da sudski postupci strankama sasvim sigurno izazivaju stres, neugodu, troškove te vrijeme potrebno za njihovu pripremu i za sudjelovanje u istima. Slijedom toga, sud na temelju slobodne ocjene, s obzirom na renome samoga tužitelja kao profesionalnog fotografa i važnost sporne fotografije za hrvatsku kulturu, utvrđuje da je tužiteljev zahtjev osnovan u dijelu za isplatu iznosa od 1.327,32 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora.

28. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 172,68 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos (za koji je povećan iznos od 1.327,32 EUR iz prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva), sud je ocijenio osnovanim tuženikov prigovor zastare na temelju odredbe čl. 184. st. 2. ZAPSP-a jer se radi o tražbini naknade štete za koju je propisan trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), time da je tužitelju zastara za tu tražbinu počela teći tijekom 2019. kada je knjiga objavljena i kada je on saznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, čime je stekao pravo od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze.

29. Zahtjev prema tuženiku za nalaganje da povuče sve primjerke knjige autora HO pod nazivom „Nogomet i politika u Jugoslaviji“ koja na naslovnici ima fotografiju tužitelja iz prodaje u Republici Hrvatskoj, prema utvrđenju ovoga suda temelji se na odredbi čl. 181. st. 4. ZAPSP-a.

30. S obzirom na to da tužitelj uz ostalo zahtijeva da se presuda objavi u sredstvima javnog priopćavanja i to u dnevnim novinama „Jutarnji list“ te na Internet portalu www.index.hr, sud je na temelju čl. 180. ZAPSP-a odlučio da će cijela presuda biti objavljena samo u jednom sredstvu javnog priopćavanja, a to su dnevne novine „Jutarnji list“ u roku od 15 dana od pravomoćnosti.

31. Preostali dio toga zahtjeva prema kojem to tuženik mora učiniti u formatu preko cijele stranice, prema kojem presudu treba objaviti i na Internet portalu www.index.hr u roku od 15 dana od pravomoćnosti, te za ovlaštenje tužitelju da objavu presude učini o trošku tuženika ukoliko tuženik sam ne učini objavu, nema uporišta u odredbama ZAPSP-a.

32. Slijedom svega navedenog, o tužbenom je zahtjevu odlučeno kao u točkama I. do VI. izreke ove presude.

33. Tužitelj u sporu nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak. Tužitelju prema utvrđenju suda pripada pravo na naknadu parničnog troška koji obuhvaća sastav tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: OT) u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištima 6. rujna 2022., 6. prosinca 2022., 8. studenoga 2023., 15. svibnja 2024. i 11. rujna 2024., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 250,00 EUR po ročištu, sastav podnesaka od 26. listopada 2023. i 12. ožujka 2024., oba po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 250,00 EUR po podnesku, što zajedno iznosi 2.000,00 EUR, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 500,00 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 714,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu 139,36 EUR i na presudu 126,00 EUR, što zajedno iznosi 3.479,36 EUR, na koji iznos mu pripadaju zatezne kamate od presuđenja od isplate, slijedom čega je odlučeno kao u točki VII. izreke ove presude.

Zagreb, 25. listopada 2024.

Sudac:

Sandra Rotar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.