Poslovni broj Gž R-158/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Palić i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Leda d.o.o. u stečaju iz Korčule, Dubrovačka c. 20, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po stečajnom upravitelju Marku Faku, iz Zagreba, Ambruševa 8, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Lovri Badžimu, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1719/2022-42 od 16. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1719/2022-42 od 16. ožujka 2023. potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio utvrđenje da je nedopušten otkaz tužiteljevog ugovora o radu naznačen u e- mail poruci odvjetnika Mišela Rošića od 20. veljače 2020. slijedom čega radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem Ugovora o radu Direktora društva (menadžerski ugovor) od 31. ožujka 2017., Dodatka Ugovoru od 1. lipnja 2018. i Dodatka 2. Ugovora od 31. prosinca 2018. nije prestao uz nalog tuženiku da tužitelja vrati na poslove koje je obavljao do dana otkaza, a ako povratak na te poslove nije moguć da ga vrati na odgovarajuće radno mjesto koje u što većoj mjeri odgovara složenosti poslova koje je tužitelj obavljao za vrijeme dok je bio Direktor tuženika, kao i da tuženik naknadi tužitelju trošak parničnog postupka s kamatama (točka I. izreke). Tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 497,50 eur/3.748,41 kn (točka II. izreke).

2.Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se citirana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba nije osnovana.

5.Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

6. Predmet spora je utvrđenje da je nedopušten otkaz tužiteljevog ugovora o radu naznačen u e-mail poruci odvjetnika Mišela Rošića od 20. veljače 2020., da radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem Ugovora o radu Direktora društva (menadžerski ugovor) od 31. ožujka 2017., Dodatka Ugovoru od 1. lipnja 2018. i Dodatka 2 Ugovoru od 31. prosinca 2018. nije prestao i da tuženik tužitelja vrati na poslove koje je obavljao do dana otkaza, a ako povratak na te poslove nije moguć da ga vrati na odgovarajuće radno mjesto koje u što većoj mjeri odgovara složenosti poslova koje je tužitelj obavljao za vrijeme dok je bio Direktor tuženika.

7. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je tužitelj sam sa sobom kao predsjednik Skupštine tuženika i Direktor tuženika sklopio ugovor o radu Direktora društva (menadžerski ugovor) od 31. ožujka 2017., te Dodatke tom ugovoru od 1. lipnja 2018. i 31. prosinca 2018.;

-da se u narečenom ugovoru o radu Direktora društva (menadžerski ugovor) navodi da je direktor, odlukom poslodavca od 20. studenoga 2015. imenovan članom uprave poslodavca, da je predmet ovog ugovora nastavak radnog odnosa za obavljanje poslova Direktora društva Leda d.o.o. za razdoblje od 104 mjeseca, počevši od 1. travnja 2017. do 1. prosinca 2025. (čl. 1. st. 1. citiranog Ugovora); da su ugovorne strane suglasne da Skupština poslodavca može, u svako doba, sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima, donijeti odluku kojom se direktor opoziva s dužnosti; nakon opoziva direktora s dužnosti prestaju sve obveze direktora prema poslodavcu i isti više nije ovlašten niti dužan obavljati poslove člana uprave (čl. 21. st. 1. i 2.); u slučaju da poslodavac nakon opoziva radnika s pozicije direktora želi otkazati ovaj ugovor, dužan je radniku prethodno ponuditi drugo odgovarajuće radno mjesto koje u što većoj mjeri najviše odgovara složenosti poslova koje je radnik do tada obavljao. Ukoliko radnik prihvati ponudu poslodavca, poslodavac je dužan isplatiti radniku sve iznose sukladno čl. 21. st. 4. Ugovora o radu (čl. 22. st. 1.);

-da je tužitelj bio jedini član uprave društva – tuženika;

-da je tužitelj opozvan s funkcije direktora društva odlukom Skupštine od 7. veljače 2020., koju odluku tužitelj nije pobijao, te koja promjena u upravi tuženika je provedena u sudskom registru i objavljena 20. veljače 2020.;

-da je tuženik 20. veljače 2020. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelja, protiv koje je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava, na koju je poslodavac odgovorio 12. ožujka 2020., nakon čega je tužitelj pravovremeno 24. ožujka 2020. podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari;

-da se u konkretnom slučaju radi o mješovitom ugovoru koji ima obilježja menadžerskog ugovora, ali i ugovora o radu;

-da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6126/2018-6 od 29. listopada 2019., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu - Stalna služba u Dubrovniku, posl. br. P-465/2017 od 10. kolovoza 2018., utvrđeno da je u cijelosti ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 7. travnja 2014. posl. br. OV- 1761/14 javnog bilježnika Iva Radovića, zaključen između Peters Shipyards Adriatic B.V. ( u tom postupku tužitelj) i Port Mon Cher d.o.o. (sada Core Management d.o.o.) (u tom postupku tužitelj), te je društvu Core Management d.o.o. naloženo da u roku 8 dana od donošenja citirane presude izda tužitelju Peters Shipyards Adriatic B.V. ispravu podobnu za prijenos polovnih udjela društva Leda d.o.o. (ovdje tuženika) na društvo Peters Shipyards Adriatic B.V. a da će u suprotnom istu zamijeniti navedena presuda (prijenos poslovnih udjela 100% temeljnog kapitala učinjen je 20. veljače 2020.);

- da je Peters Shipyards Adriatic B.V. bio osnivač i jedini član društva tuženika Leda d.o.o. do sklapanja predmetnog ugovora o prijenosu poslovnih udjela od 7. travnja 2014.;

- slijedom navedenog ugovor o radu Direktora društva (menadžerski ugovor) tužitelja i pripadajući dodaci tom ugovoru koje je s tužiteljem sklopila skupština poslodavca - tuženika kao ovlaštena osoba osnivača poslodavca Core Management d.o.o. da su ništetni, odnosno ima se smatrati kao da isti nikada nisu ni bili sklopljeni, s retroaktivnim učinkom (ex tunc).

8. Polazeći pri tome od odredbi čl. 41. st. 3. u vezi s čl. 49. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09,125/11,152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 – dalje ZTD), da ovlast za zastupanje trgovačkoga društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik toga društva određene odredbama toga Zakona (čl. 41.st. 1. ZTD), da se na zastupnike društva iz stavka 1. citiranog članka odnosi ograničenje iz čl. 49. ovoga Zakona (čl. 41. st. 3. ZTD), odnosno da prema odredbi čl. 49. ZTD ne može se bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba, a da tužitelj nije dokazao da je u trenutku sklapanja predmetnog ugovora jedna te ista osoba bila jedina osoba ovlaštena za zastupanje i ujedno jedini član društva, budući da se u Ugovoru o radu Direktora društva (menadžerski ugovor) na strani poslodavca navodi tužitelj u svojstvu predsjednika Skupštine kao ovlaštene osobe osnivača Core Managementa d.o.o., iz čega je za pretpostaviti da ta osoba mora dobiti ovlaštenje za sklapanje ugovora sa samim sobom, utvrđuje da se radi o ništetnom ugovoru o radu Direktora društva (menadžerski ugovor) iz kojih razloga tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

9. Ocjena je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja pravilno odbijen, ali iz slijedećih razloga.

10. Naime, iz podataka spisa (list 69-73) razvidno je da je tužitelj bio jedini osnivač i direktor Core Management d.o.o. koji je predstavljao imatelja svih poslovnih udjela na skupštinama tuženika, pa je u toj situaciji jer tuženik nije imao nadzorni odbor, za sklapanje ugovora te osobe s tim društvom, a budući da je riječ o osobi koja čini Skupštinu društva, nije bila potrebna posebna ovlast za sklapanje predmetnog ugovora od 31. ožujka 2017. s dodatcima.

11. Tužitelj žalbenim navodima upire i na odredbu čl. 356. ZTD-a da protekom više od tri godine od provedenog upisa u sudskom registru nije moguće pozivati se na ništetnost bilo koje odluke skupštine društva, pa tako ni na ništetnost predmetnog ugovora. Međutim, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju sklapanjem ugovora prema kojem je tužitelj preuzeo obvezu obavljati dužnosti člana uprave, u ovom slučaju na određeno vrijeme, na rok od 104 mjeseca, počev od 1. travnja 2017. do 1. prosinca 2025., te drugih radnih obveza nema, pri čemu se zadaci uprave svode u suštini na obvezu vođenja poslova (čl. 422. st. 2. ZTD-a) i zastupanja (čl. 426. st. 1. ZTD-a) društva, to je opozivom člana uprave tužitelj izgubio pravo voditi poslove tuženika i zastupati ga. Budući da su mu to bile jedine obveze iz radnog odnosa prema sklopljenom ugovoru o radu, opozivom je prestala potreba za njegovim radom i on više za tuženika nije mogao obavljati bilo koji posao predviđen ugovorom o radu. Zbog toga je to opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Nastavak radnog odnosa u konkretnom slučaju nije moguć, jer tužitelj nakon odluke o opozivu više ne može voditi poslove ni zastupati tuženika, niti sud svojom odlukom može naložiti tuženiku da ga vrati na te poslove, budući da prema odredbi čl. 423. st. 2. ZTD-a upravu društva svojom odlukom imenuju članovi društva.

12. Zbog navedenog, logično je da opoziv člana uprave predstavlja i važan razlog koji dovodi do prestanka ugovora o radu u situaciji kada ugovorom o radu nije predviđena mogućnost obavljanja bilo kakvih drugih poslova i postojanje obveza iz radnog odnosa, osim onih koji spadaju u obveze direktora – člana uprave. Naime, iz sadržaja predmetnog ugovora o radu Direktora društva (menadžerski ugovor) razvidno je da je namjera zapošljavanja tužitelja bila isključivo za poslove uprave društva, te da nije postojalo neko drugo radno mjesto ni poslovi koje je tužitelj trebao obavljati. Pri tome je za dodati da je iz priloženog izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (list 25 spisa) razvidno da je privremena nesposobnost tužitelja za rad zbog ozljede na radu, zaključena s danom 20. veljače 2020., kada je tužitelju i otkazan ugovor o radu.

13. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe 368. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

14. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio.

U Rijeci 25. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović