Poslovni broj: P-631/2021-14

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Vinka Mitrović, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 224134729000, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29/A, protiv tuženika JAGO KOMERC d.o.o. Split, Velebitska 147, OIB: 52122725553, kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja osporene tražbine, 24. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se osnovanom tražbina Republike Hrvatske, Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, OIB: 22413472900 u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu vodi nad stečajnim dužnikom JAGO KOMERC d.o.o. u stečaju, OIB: 52122725553 pod brojem St-2248/2015 u iznosu od 10.165,42 EUR (76.591,34 kn) kao tražbina drugog višeg isplatnog reda."

II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se osnovanom tražbina Republike Hrvatske, Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, OIB: 22413472900 u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu vodi nad stečajnim dužnikom JAGO KOMERC d.o.o. u stečaju, OIB: 52122725553 pod brojem St-2248/2015 u iznosu od 12.357,78 EUR (93.109,67 kn) kao tražbina drugog višeg isplatnog reda."

III. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime troškova parničnog postupka isplatiti tuženiku - osporavatelju iznos od 1.894,06 EUR sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-507/2019 od 15. lipnja 2021. utvrđena je osnovanom tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 58.506,45 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtjeva utvrđenje osnovanom njegove tražbine prema tuženiku u iznosu od 111.201,56 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda (točka II. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.850,00 kn sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu preostalog dijela parničnog troška u iznosu od 10.775,00 kn (točka III. izreke).

2. Presudom (odnosno rješenjem) Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl.br. Pž-4431/2021-2 od 2. studenog 2021. ukinuta je prvostupanjska odluka te je spis vraćen na ponovno odlučivanje s nalogom prvostupanjskom sudu što je potrebno poduzeti radi pravilne ocjene izvedenih dokaza i pravilne primjene materijalnog prava, uz novu na zakonu osnovanu presudu.

3. Nakon ukidnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 2. studenog 2021. rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. Tt-21/3649-4 od 5. srpnja 2021. raniji osporavatelj tražbine HYPO GROUP d.o.o. prestao postojati uslijed pripajanja trgovačkom društvu ADRIA RIJEKA d.o.o. Rijeka, Užarska 28, OIB: 07638053150 te je stoga pravni slijednik osporavatelja tražbine Adria Rijeka d.o.o. preuzeo postupak. Stoga je tužitelj na ročištu od 31. ožujka 2022. kao osporavatelja tražbine uslijed statusnih promjena označio društvo Adria Rijeka d.o.o., s tim da je ispravio točku II. tuženog zahtjeva na način da se nalaže osporavatelju da u roku od 8 dana naknadi tužitelju parnični trošak. Osporavatelj tražbine punomoćnik Adria Rijeka d.o.o. primio je dana 5. travnja 2022. zapisnik s ročišta u ovosudnom postupku od 31. ožujka 2022. a na koje ročište osporavatelj tražbine navodi da nije bio uredno pozvan, te da je iz zapisnika razvidno kako je tužitelj na istom ročištu preinačio tužbeni zahtjev u dijelu točke 2. koji se odnosi na parnične troškove. U tužbi od 23. listopada 2019. god tužbeni zahtjev tužitelja u točki II. glasio je: "Dužan je tuženik u roku od 8 dana nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka", dok je na raspravi održanoj 31. ožujka 2022. god. tužitelj preinačio tužbeni zahtjev u točki II. tužbenog zahtjeva, tako da isti glasi: "Nalaže se osporavatelju u roku od 8 dana nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka", a što ne predstavlja ispravak tužbe kako to pokušava prikazati tužitelj, već preinaku tužbenog zahtjeva. S obzirom na navedeni prigovor tuženika postavlja se pitanje ukoliko osporavatelj tražbine zauzima ovakav stav, da u tom slučaju ne bi imao pravo na naknadu troškova parničnog postupka, koje je uredno popisao i priložio radi donošenja odluke. Iz presude Trgovačkog suda u Splitu posl.br. 15 P-507/2019 od 15. lipnja 2021. u točki III. sud je odlučio o naknadi troškova parničnog postupka koje je tužitelj dužan podmiriti tuženiku kao stečajnom dužniku, a koji je zastupan po Hypo Group d.o.o., a ovaj po punomoćniku Alenu Ivkoviću. Nakon ukidnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske neprijeporno je da tuženika kao stečajnog dužnika više ne zastupa Hypo Group d.o.o., već Adria Rijeka d.o.o., a ova po punomoćniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku iz Rijeke, te stoga nema zapreke da se u ovoj pravnoj stvari odluči o naknadi troškova parničnog postupka i u odnosu na osporavatelja tražbine Adria Rijeka d.o.o., a sve ovisno o ishodu spora, jer bi u protivnom u odnosu na navedenog osporavatelja izostala odluka o troškovima postupka.

4. Sukladno naputku iz drugostupanjskog rješenja, a radi utvrđenja koje se tražbine tužitelja utvrđuju u ovom postupku, kronološkim slijedom za navesti je da iz podataka u spisu proizlazi da je nad tuženikom Jago Komerc d.o.o. Split rješenjem Trgovačkog suda u Splitu pod posl.br. 12 Stpn-54/2015 od 9. srpnja 2015. (list 163- 177 spisa) proveden predstečajni postupak te je doneseno rješenje kojim s odobrava sklapanje predstečajne nagodbe. Iz navedenog rješenja proizlazi da je tužitelj prijavio tražbinu u iznosu od 740.759,98 kn koja je priznata u cijelosti, te je nagodbom određena isplata iznosa od 50% utvrđene tražbine u iznosu od 370.379,99 kn, isplatiti u 20 jednakih tromjesečnih anuiteta s tim da prvi mjesečni anuitet dospijeva na naplatu prvog dana u četvrtom mjeseci, računajući od mjeseca u kojem je rješenje suda kojim se odobrava sklapanje predstečajne nagodbe postalo pravomoćno, dok svaki sljedeći anuitet dospijeva na naplatu prvog dana svakog sljedećeg tromjesječja (protekom roka od 3 mjeseca od dospijeća prethodno anuiteta), zajedno s kamatama po stopi od 4,5% godišnje obračunatoj na preostali iznos duga i u roku od 5 godina.

5. Rješenjem Nagodbenog vijeća FINA-e, Regionalni centar Split Klasa: UP/I- 110/007/14-01/7167, Ur.br. 04-06-15-7167-96, datiran Split 2. veljače 2015. (list 19 - 29 spisa) utvrđena je tražbina Ministarstva gospodarstva u ukupnom iznosu od 740.759,98 kn, a za koju tražbinu je ovlašteni predstavnik dužnika izjavio da tražbinu vjerovnika u navedenom iznosu priznaje u cijelosti, a radi se o tražbinama koje su dospjele do dana 30. listopada 2014., i koje su priznate rješenjem Trgovačkog suda u Splitu u predstečajnom postupku koji je vođen nad tuženikom.

6. Nesporno je, da dužnik odnosno tuženik, nije ispunio obveze preuzete predstečajnom nagodbom pod posl.br. Stpn-54/2015 od 9. srpnja 2015., iako je nastavio s poslovanjem, a što je dovelo do stečaja, te da je nad dužnikom otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Splitu pod posl.br. St-2248/15 od 5. ožujka 2019. Tužitelj je prijavio tražbinu u iznosu od 1.050.546,56 kn (list 65-68 spisa) i to za iznos od 206.733,25 kn (glavnica 137.025,00 kn i kamate 69.708,25 kn) za razdoblje od 15. travnja 2010. do 31. prosinca 2018., a temeljem uvida u evidenciju Registra koncesija iz Ugovora o koncesiji broj UP/I-310-01/01-03/108, zaključno sa stanjem na dan 2. travnja 2019., iz kojeg proizlazi da koncesionar Jago Komerc d.o.o. ID Ugovora 65190 ima navedene dospjele obveze. Nadalje, iz evidencije Registra koncesija Ugovor broj UP/I-310-01/06-03/271, zaključno sa stanjem na dan 2. travnja 2019., je utvrđeno da koncesionar Jago Komerc d.o.o. ID Ugovora 23787 ima dospjele obveze s osnova ugovorene naknade u ukupnom iznosu od 843.831,31 kn (glavnica na ime varijabilnog dijela naknade u iznosu od 465.746,72 kn i kamate u iznosu od 378.084,59 kn), a sve za razdoblje od 15. siječnja 2007. do 15. listopada 2014.

7. Iz navedene evidencije je razvidno da je dio dospjelih tražbina do 30. listopada 2014. prijavljen nagodbenom vijeću pred FINA-om, te da postoji i dio tražbina koji nisu prijavljene i utvrđene u predstečajnom postupku koji je vođen nad tuženikom, jer su dospjele kasnije, odnosno nakon zaključenja predstečajne nagodbe za razdoblje do 31. prosinca 2018. u iznosu od 76.621,34 kn i to na ime koncesijske naknade uključujući kamate (list 66 spisa), a koja pokriva razdoblje od 31. prosinca 2014. do 31. prosinca 2018., a nastale su prije otvaranja stečaja nad tuženikom.

8. Nije prijeporno da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu pod posl.br. St- 2248/2015 od dana 5. ožujka 2019. nad tuženikom otvoren stečajni postupak te je na ispitnom ročištu od 4. lipnja 2019. stečajni upravitelj sačinio je tablicu prijavljeni tražbina (list 110 spisa) iz koje proizlazi da je Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta prijavilo tražbinu u iznosu od 1.050.564,56 kn na ime naknade za koncesiju, a za koju tražbinu je stečajni upravitelj Marko Bitanga izjavio da osporava tražbinu u iznosu od 540.088,50 kn iz razloga što za navedeni iznos nije zaključena pred stečajna nagodba, a priznao tražbinu tužitelja u iznosu od 510.476,00 kn. Na ispitnom ročištu punomoćnik vjerovnika Hypo Group d.o.o. pridružio se osporavanju tražbine u navedenom iznosu te je dodatno osporio za iznos od 169.708,01 kn iz razloga što je prijavljena tražbina veća od iznosa koji je utvrđen predstečajnom nagodbom, kao i da je ista zastarjela.

9. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu pod posl.br. St-2248/2015-47 od dana 24. srpnja 2019. (list 5 spisa) utvrđena je tražbina vjerovnika drugog višeg isplatnog reda Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta u iznosu od 340.768,05 kn. Istim rješenjem osporena je tužitelju tražbina za iznos od 709.796,51 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, a koja se sastoji od 540.008,50 kn koji iznos je osporio stečajni upravitelj tuženika i iznosa od 169.708,01 kn, koji iznos je osporio vjerovnik Hypo Group d.o.o. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl.br. 43 Pž-5226/2019-2 od 25. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana žalba stečajnog vjerovnika Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu pod posl.br. St-2248/2015-47 od dana 24. srpnja 2019. (list 15-18 spisa) u dijelu glede točke III.3 i VIII. Izreke pobijanog rješenja, iz kojeg proizlazi da iznos kojeg je osporio stečajni upravitelj i stečajni vjerovnik Hypo Group d.o.o., u ukupnom iznosu od 709.796,51 kn, ne treba voditi dva zasebna postupka, jer za to u zakonu nema uporišta, a s obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da nijedna od isprava na koje se u prijavi poziva i koje uz prijavu dostavlja vjerovnik Republika Hrvatska ne predstavljaju ovršnu ispravu, radi čega je prvostupanjski sud zaključio da je za cjelokupni osporeni iznos tražbine u iznosu od 709.796,51 kn, radi utvrđenja svoje tražbine, sukladno čl. 266. st. 1. i 2. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24, dalje: SZ) u parnicu trebalo uputiti Republiku Hrvatsku kao stečajnog vjerovnika, dakle zaključuje se iz navedenog da osporeni dio tražbine za koju je tužitelj upućen u parnicu nije obuhvaćao predstečajnu nagodbu koja je zaključena pred Trgovačkim sudom u Splitu pod posl.br. Stpn-54/2015 od 9. srpnja 2015. za iznos od 370.768,05 kn, jer bi u tom slučaju imao ovršnu ispravu, što znači da je u iznos od 510.476,06 kn uključena predstečajna nagodba.

10. Stoga je neprijeporno da je tužitelj upućen u parnicu radi utvrđenja tražbine u iznosu od 709.796,51 kn, ali je podnio tužbu samo radi utvrđenja tražbine u iznosu od 169.708,01 kn, odnosno onog dijela tražbine koju je osporio stečajni vjerovnik Hypo Group d.o.o., dok je odustao od utvrđenja tražbine koju je osporio stečajni upravitelj u iznosu od 540.088,00 kn. U tijeku postupka stečajni upravitelj Marko Bitanga izjavljuje da je od iznosa prijavljene tražbine, priznao iznos od 510.476,00 kn, za koji iznos navodi da se odnosi na predstečajnu nagodbu, bez obzira što je iskazivao prema sjećanju, isto proizlazi i iz njegove izjave koju je dao na ispitnom ročištu u stečajnom postupku, ali saslušan u ovom postupku nije se mogao očitovati iz kojeg osnova je osporio dio tražbine u iznosu od 540.088,00 kn (list 110- 117 spisa).

11. Tužitelj navodi da je tuženik osporio iznos od 709.796,51 kn koji se dobije zbrajanjem iznosa od 540.088,00 kn i 169.708,01 kn, ali da je od priznatog iznosa od strane stečajnog upravitelja od 510.476,06 kn, koji je priznat temeljem pred stečajne nagodbe odbio iznos od 169.708,01 kn kojeg tuženik osporava te se dobije iznos od 370.379,99 kn, koji predstavlja iznos iz predstečajne nagodbe. Iznos od 169.708,01 kn sastoji od ugovorene kamate na iznos utvrđen predstečajnom nagodbom, zatezne kamate na pojedine anuitete iz predstečajne nagodbe, te iznose koncesijske naknade dospjele nakon zaključenja predstečajne nagodbe do otvaranja stečajnog postupka. Na ročištu od 6. travnja 2021. tužitelj je pojasnio da se predmetno potraživanje od 81.924,73 kn odnosi na koncesijsku naknadu, iznos od 45.299,65 kn na ugovorne kamate po predstečajnoj nagodbi a iznos od 42.483,63 kn na zatezne kamate na pojedine anuitete iz predstečajne nagodbe sve do otvaranja stečajnog postupka.

12. U svezi prigovora tuženika vezano za predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari za navesti je da se radi o tražbinama koje predstavljaju koncesijsku naknadu, a koje nisu bile prijavljene u predstečajnom postupku jer su nastale nakon 30. listopada 2014., za koje tuženik nije dostavio dokaze da ih je podmirio, a prijavljene su od strane tužitelja u stečajnom postupku. Međutim, osnovano se postavlja pitanje na koje ukazuje tuženik da li su navedene tražbine zastarjele, odnosno da li se ima primijeniti čl. 226 Zakona o obveznim odnosnima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) kojim su regulirana povremena davanja. Neosnovano se tuženik poziva na zastaru jer se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o koncesijama (Narodne novine broj 143/12) koji je bio na snazi za navedeno vremensko razdoblje, te se ne bi radilo o zastarjelim tražbinama jer je čl. 35. Zakona o koncesijama propisano da pravo na utvrđivanje obveze po osnovi naknade za koncesiju i kamata, te pravo na naplatu obveze po osnovi naknade za koncesiju i kamata zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Budući se radi o tražbinama iz koncesijskih naknada koje su dospjele za razdoblje od 31. prosinca 2014., 31. prosinca 2015., 31. prosinca 2016., 31. prosinca 2017. i 31. prosinca 2018., a stečaj je nad tuženikom otvoren 5. ožujka 2019., iz navedenog proizlazi da navedene tražbine nisu zastarjele jer su prijavljene unutar roka od 5 godina. Zbroj navedenih koncesijskih naknada za navedeno razdoblje iznosi 76.591,34 kn koji iznos je u cijelosti osnovan, radi čega je presuđeno kao u točki I. izreke presude.

13. Tuženik pogrešno od početka smatra da tražbina koja se prijavljuje u stečajnom postupku ne može biti veća od one utvrđene u predstečajnoj nagodbi, a pritom je zanemario tijek vremena i ne uzimajući u obzir poslovanje dužnika od otvaranja predstečajnog postupka 30. listopada 2014. pa do 5. ožujka 2019. kada je otvoren stečajni postupak, u kojem razdoblju tuženik nije podmirio obaveze iz predstečajne nagodbe, a niti ugovorene obaveze koje su naknadno dospjele temeljem koncesijske naknade za eksploatacijsko polje gipsa "Vranjkovići", a koji ugovori su raskinuti s danom 23. kolovoza 2019 (list 41-44 spisa). Iz spisa proizlazi da je tuženik navodio da nije osporio tražbinu s osnova koncesijske naknade u iznosu od 58.506,45 kn, koja nije obuhvaćena predstečajnom nagodbom i koja se odnosi na razdoblje nakon otvaranja predstečajne nagodbe te da se o toj tražbini u ovoj parnici nije raspravljalo te nadalje navodi kako na ispitnom ročištu nije osporio tražbinu s osnove koncesijske naknade nastale nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe koja prema ispravama priloženim uz prijavu iznosi 50.400,00 kn (naknada za period 2015. do 2018. u iznosu od po 12.600,00 kn godišnje), međutim unatoč svim prigovorima koje tuženik iznosi jedini relevantni prigovor glede osnova je onaj kojeg je istaknuo u stečajnom postupku da je prijavljena tražbina veća od iznosa utvrđenog predstečajnom nagodbom, o čemu je prethodno dato obrazloženje, a svi ostali prigovori na koje se poziva tuženik ne proizlaze iz zapisnika sa ispitnog ročišta jer tuženik nije razlučio što osporava te ih sud nije mogao uvažiti jer je tuženik u odgovoru na tužbu osporio tražbinu tužitelja.

14. U odnosu na tražbine za koje se traži utvrđenje iz osnova zakonske zatezne kamate i ugovorne kamate iz predstečajne nagodbe, napominje se da ni ova tražbina nije u zastari budući se primjenjuje članak 78. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koja odredba sadržajno odgovara čl. 72. SZ-a jer se prijavom tražbine u predstečajnom postupku prekida zastara do isteka roka za isplatu utvrđenom u predstečajnom sporazumu, a koji rok je određen rješenjem od 9. srpnja 2015. na 5 godina te stoga zastara još nije ni mogla početi teći jer je u međuvremenu otvoren stečajni postupak s danom 5. ožujka 2019. Radi utvrđenja visine tražbine iz osnova ugovorenih i zakonskih kamata tijekom postupka je odlučeno provesti vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke kako bi provjerio pravilnost obračuna, a time i osnovanost preostalog dijela tužbenog zahtjeva. Tužitelj u ostavljenom roku nije izvršio uplatu troškova vještačenja te se odustalo od provedbe ovog dokaza pozivom na članak 153. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) jer tužitelj nije u ostavljenom roku uplatio predujam vještačenja, a izostanak te uplate sud jedino može procjenjivati prema pravilu o teretu dokazivanja iz čl. 219. ZPP-a.

15. Temeljem čl. 266. i 267. SZ-a, a na temelju provedenih dokaza, proizlazi da je tužiteljeva tražbina utvrđena osnovanom za iznos od 10.165,42 EUR / 76.591,34 kn te se u navedenom dijelu tužbeni zahtjev djelomično usvaja, sve kako je odlučeno u točki I. izreke presude, a odbija za 12.357,78 EUR / 93.109,67 kn, sve kako je presuđeno u točki II. izreke presude.

16. Temeljem članka 154. st. 2. i 151. ZPP-a trošak je priznat tužitelju za sastav tužbe od 23. listopada 2019. po 250 bodova, zastupanje na ročištu od 20. veljače 2020. po 250 bodova, sastav podneska od 26. veljače 2020. po 250 bodova, zastupanje na ročištu od 1. listopada 2020. po 250 bodova, zastupanje na ročištu od 6. travnja 2021. po 250 bodova, sastav žalbe od 18. lipnja 2021. po 312,5 bodova, sastav odgovora na žalbu od 9. srpnja 2021. po 250 bodova, zastupanje na ročištu od 31. ožujka 2022. po 50 bodova, sastav podneska od 26. travnja 2022. po 250 bodova, zastupanje na ročištu od 28. veljače 2023. po 50 bodova, zastupanje na ročištu od 1. lipnja 2023. po 250 bodova, zastupanje na ročištu od 28. rujna 2023. po 250 bodova, što primjenom OT. br. 7. st. 1., OT br. 8. st. 1., OT br. 9. st. 1., 2., OT br. 10. st. 1. OT br. 53., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23) ukupno iznosi bodova 2662,50 bodova, odnosno 5.325,00 EUR. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 28. studenog 2019. po 250 bodova, zastupanje na ročištu od 20. veljače 2020. po 250 bodova, sastav podneska od 16. rujna 2020. po 250 bodova, zastupanje na ročištu od 1. listopada 2020. po 250 bodova, zastupanje na ročištu od 6. travnja 2021. po 250 bodova, sastav žalbe od 24. lipnja 2021. po 312,5 bodova, sastav podneska od 11. travnja 2022. po 250 bodova, zastupanje na ročištu od 28. veljače 2023. po 50 bodova, zastupanje na ročištu od 1. lipnja 2023. po 250 bodova, sastav podneska od 27. rujna 2023. po 250 bodova, zastupanje na ročištu od 28. rujna 2023. po 250 bodova, što primjenom OT. br. 7. st. 1., OT br. 8. st. 1., OT br. 9. st. 1., 2., OT br. 10. st. 1. OT br. 53., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23), ukupno iznosi 2612,50 bodova, odnosno 5.225,00 EUR te trošak PDV-a po stopi od 25% u iznosu od 556,25 EUR, što sveukupno iznosi 5.781,25 EUR.

17. Polazeći od visine troškova parničnog postupka koja je dosuđena tužitelju u iznosu od 5.325,00 EUR i visine troška tuženika od 5.781,25 EUR, a u odnosu na uspjeh tužitelja u sporu od 35% priznat mu je trošak u iznosu od 1.863,75 EUR, a u odnosu na uspjeh tuženika u sporu od 65%, priznat mu je trošak u iznosu od 3.757,81 EUR, te nakon izvršenog prebijanja troška tuženika s troškom tužitelja, tuženiku je priznat trošak u iznosu od 1.894,06 EUR, sve kako je presuđeno u točki III. izreke presude.

U Splitu 24. listopada 2024.

Sudac

Vinka Mitrović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po ŽDO Split

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-3086e-42363

Kontrolni broj: 097b1-3ce42-3425a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VINKA MITROVIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.