Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-486/2017-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, Bužanova 6d, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 4. rujna 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika MT, odvjetničkog vježbeniku u uredu Ante Pecirepa i Jasne Radman zamjenice općinskog državnog odvjetnika, po objavi 24. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ĐT na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 6.814,69 EUR (slovima: šest tisuća osamsto četrnaest eura i šezdeset devet centi) zajedno sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 25,85 EUR od 15.08.2012. godine

- na iznos od 14,28 EUR od 15.03.2013. godine

- na iznos od 34,04 EUR od 15.07.2013. godine

- na iznos od 22,72 EUR od 15.10.2013. godine

- na iznos od 2.147,06 EUR od 15.11.2013. godine

- na iznos od 958,04 EUR od 15.12.2013. godine

- na iznos od 1.449,45 EUR od 15.01.2014. godine

- na iznos od 1.228,08 EUR od 16.02.2014. godine

- na iznos od 935,17 EUR od 16.03.2014. godine,

u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.023,17 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 24. 10. 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 13. lipnja 2017. godine podnio tužbu protiv tuženika radi radnog spora – isplate razlike plaće (rad na terenu). Tužitelj je zaposlen kod tuženika na poslovima djelatne vojne osobe. U vremenskom razdoblju od 2011. godine (a i ranije) obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu bilo je organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, a koje dodatke na plaću mu tuženik nije platio. Zbog neplaćanja dodataka na plaću, u vremenskom razdoblju od 7. kolovoza 2011. pa do 1. lipnja 2014. godine, tužitelj smatra da je oštećen najmanje za iznos oko bruto 300,00 kuna za svaki mjesec utuženog razdoblja pa predlaže da Sud, nakon zakazane i provedene rasprave, donese rješenje kojim se tuženiku nalaže da za tužitelja dostavi tabelarni prikaz mjesečnih zbrojeva neisplaćenih prekovremenih sati, radnih sati odrađenih na terenu subotama, nedjeljama,blagdanima, noću i u smjenama za utuženo razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine i mjesečne iznose razlike bruto plaće koju bi tužitelj primio da su mu isplaćeni dodaci na plaću te donese presudu kojom se tuženiku nalaže isplata neutvrđenog iznosa zajedno sa zakonskom zateznom kamatomi troškovima parničnog postupka.

2. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 15. 9. 2023. sukladno izračunu varijante 2 nalaza i mišljenja po iskazu tužitelja i svjedoka s oduzimanjem slobodnih dana kako je navedeno u izreci presude.

3. U odgovoru na tužbu tuženica ističe prigovor zastare za potraživanja dospjela do 13. 3. 2012. jer je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 14. 7. 2016., te tužba dana 13. 6. 2017. Nadalje, ističe da se na djelatne vojne osobe primjenjuju posebni propisi, kao što je i predviđeno Zakonom o službi u Oružanim snagama RH (NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) te Zakonom o službi u Oružanim snagama RH (NN 73/13, 75/15) te u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore, prednost u primjeni imaju citirani posebni propisi, koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju osoba, a isto je u skladu i sa praksom Vrhovnog suda RH. Slijedom navedenog, Vrhovni sud RH zauzeo je stajalište da nakon donošenja Odluke iz 2009. i Pravilnika iz 2009. djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću s osnove prekovremenog rada prema tim propisima, a ne na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima. Od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. godine u primjeni je bila Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12) kao i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09) koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. godine. Odlukom je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugu odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarsku službu. Pravilnikom je bilo regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koje je tužitelj ostvario i koja je isplaćena u tom razdoblju. Slijedom navedenog tuženik se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu, predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije uz dosudu parničnog troška tuženiku.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao: zahtjev za mirno rješenje spora, radno pravnu dokumentaciju o radu tužitelja, službene dnevne evidencije radnog vremena, odluke i očitovanja MORH-a, knjigovodstvenu karticu, kartice djelatnika, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: ČT i CT, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, te knjigovodstveno financijskim vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe, za isplatom naknade plaće za rad na terenu s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, te u smjenama, a za razdoblje od 7. kolovoza 2011. godine do 1.lipnja 2014.godine.

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na poslovima djelatne vojne osobe, te je obavljao poslove na koje je raspoređen prema priloženoj dokumentaciji, te da je pored redovnog rada bio angažiran na obavljanju straže, a i ostvario je i rad na terenu, te prekovremeni rad.

7. Na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09.), te je točkom V. propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom i točkom VIII. da je stražarska služba poseban oblik rada, koji se ne smatra prekovremenim radom. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/09.) propisuje dodatak za dežurstvo i dodatak za obavljanje stražarske službe. Pravilnik i Odluka su stupili na snagu 1. 10. 2009. Dakle, od navedenog datuma stražarska služba i dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatraju se prekovremenim radom. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Točkom XII. Odluke je propisano prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra se rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan; sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate. Točka XIII. Odluke sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću odnosno za prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Dakle, na predmetnu materiju sve do 31. 5. 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09. i 118/12.) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/09.)

8. Člankom 136. novog Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13., 75/15. i 50/16.) je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 139. navedenog Zakona je propisano da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke, da se dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada, da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, da dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada, a koji dodaci se utvrđuju su postotku od osnovice za obračun plaće. Ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Člankom 153. navedenog Zakona je propisano da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, da je radno vrijeme razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe i da raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane. Člankom 155. navedenog Zakona je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.).

9. U Narodnim novinama broj 66/14. objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba iz 2014. – Narodne novine broj 33/14. od 14. 3. 2014., stoga su Odluka i Pravilnik stupili na snagu 1. 6. 2014. Ovom se Odlukom propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe ove Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka. Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati. Iznimno zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, uz odobrenje nadređenoga i ako to ne uzrokuje dodatne troškove, može zbog potreba službe odrediti drugačiji početak i završetak redovnoga radnog vremena. Prema točci IV. Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis. Točka XIII. Odluke sadrži odredbe o radnom vremenu prema posebnom rasporedu: radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe; radnim vremenom prema posebnom rasporedu podrazumijeva se i radno vrijeme za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe; radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća i rad prigodom pružanja pomoći institucijama civilne vlasti, organizacijama i službama namijenjenima zaštiti i spašavanju te stanovništvu u slučaju katastrofa, velikih nesreća i nesreća, traganja i spašavanja, prijevoza unesrećenih ili oboljelih, kao i odavanja vojnih počasti ili provedbe protokolarnih zadaća izvan redovnoga radnog vremena; pod obveznim smještajem iz stavka 1. ove točke ne smatra se smještaj u vojnim lokacijama i građevinama radi stambenog zbrinjavanja djelatnih vojnih osoba; rad iz stavka 1. ove točke uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Točkom XIV. Odluke je propisano: za vrijeme rada prema posebnom rasporedu iz točke XIII. ove Odluke, osim za vrijeme sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, vojnih vježbi i za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe, djelatna vojna osoba može raditi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati je u stanju aktivne pripravnosti za rad; pod stanjem aktivne pripravnosti za rad iz stavka 1. ove točke smatra se razdoblje u kojem osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio; iznimno od stavka 1. ove točke, djelatna vojna osoba može raditi i dulje od 12 sati u slučaju nastanka izvanrednog događaja ili ako je to potrebno za dovršenje započete zadaće koja ne trpi odgodu; za vrijeme rada iz stavka 1. ove točke, odnosno za vrijeme aktivne pripravnosti iz stavka 2. ove točke, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

10. Sukladno zadatku vještačenja sudski vještak je dostavio nalaz i mišljenje od 31. kolovoza 2023. s izračunom razlike plaće tužitelja za rad na terenu u utuženom razdoblju od 14.7.2012. do 1.6.2014. godine na ime dodataka za prekovremeni rad, dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, drugim neradnim danima i u smjenama u dvije varijante:

1. Prvu varijantu potrebno je sačiniti temeljem dokumentacije u spisu.

2. U drugoj varijanti potrebno je na temelju evidencija o radnom angažmanu tužitelja utvrditi sve dane provedene na terenu. Prekovremeni rad i ostale dodatke na plaću potrebno je utvrditi i obračunati za rad radnom danom od 6,00 do 21,00 sati, subotom od 7,00 do 14,00 sati, nedjeljom od 7,00 do 12,00 sati. Teren u 1/2014 i 2/2014. godine (obrana od poplava) potrebno je obračunati u trajanju od 6,00 do 22,00 sata. U obje varijante potrebno je uzeti u obzir i specifične oblike terena.

Prilikom umanjivanja po osnovu slobodnih dana ne treba uzimati u obzir slobodne dane ostvarene prije dana kada je ostvaren prvi teren u utuženom razdoblju odnosno prije 14.7.2012. godine budući se isti očigledno odnose na neki raniji period ili su korišteni po osnovi različitoj od utužene.

11. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja prema spisu

Pr-486/17 vještak je utvrdio da bi:

a) u varijanti 1 - prema dokumentaciji iz spisa - obračunati sati rada na terenu i specifični oblici terena

− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 14. srpnja 2012. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 15.861,45 kuna, odnosno 2.105,18 eura.

b) u varijanti 2 – obračunati sati rada na terenu po prijedlogu tužitelja i specifični oblici terena:

− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 14. srpnja 2012. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 51.345,24 kune, odnosno 6.814,69 eura.

Mjesečni iznosi razlike bruto plaće specificirani su u tablici na stranicama 7 do 8 nalaza.

12. U pisanom očitovanju od 13. studenog 2023. na podneske stranaka na nalaz i mišljenje sudski vještak naveo je:

"U odnosu na podnesak tuženika od 25.9.2023. godine ističemo kako smo se na navode tuženika iz podneska već ranije očitovali (Očitovanje od 9.10.2023). Izračuni u obje varijante Nalaza izrađeni su na način kako je naložio Sud. Nalaz je napravljen u dvije varijante. Prva varijanta rađena je po dostavljenoj dokumentaciji. U drugoj varijanti sati rada na terenu obračunati su po nalogu suda. U obje varijante obračunati su specifični oblici terena – svi iskazani prekovremeni sati rada, a kako je to naložio Sud. Odluku o tome hoće li prihvatiti prijedlog tužene da se u nalazu obračuna samo rad na terenu, isključujući pri tom specifične oblike terena, donijet će Sud. Ukoliko Sud odredi da se izradi dopuna nalaza kako to predlaže tužena, na način da se obračunaju samo sati rada na terenu uz isključenje specifičnih oblika terena, a što nije bila zadaća dosad, vještak će izraditi dopunu nalazu. Ukoliko Sud naloži vještaku izradu dopune nalaza po prijedlogu tužene za istu je potrebno uplatiti troškove vještačenja u iznosu od 150,00 eura.

Način obračuna slobodnih dana detaljno je specificiran u Nalazu. Kao što smo naveli u Nalazu i ranije dostavljenom Očitovanju tužena u dostavljenoj dokumentaciji nije dostavila dokumentaciju iz koje bi se točno moglo utvrditi po kojoj osnovi su korišteni slobodni dani. Na spis nije dostavljena dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da je tužitelj koristio slobodne dane nakon utuženog razdoblja (od lipnja 2014. godine pa nadalje) za prekovremeni rad odrađen u utuženom razdoblju. Kako bi se vještak mogao očitovati koliko je točno slobodnih dana tužitelj koristio za prekovremeni rad na terenu upravo tužena mora na spis dostaviti točne podatke o korištenim slobodnim danima (naloge za prekovremeni rad ili točno specificirati datume kada su korišteni slobodni dani po osnovu prekovremenog rada na terenu).

U odnosu na podnesak tužitelja od 31.10.2023. godine ističemo kako u nalazu nismo obračunavali slobodne dane koji su tužitelju bili odobreni za dane vikenda ili blagdana. Ukoliko je u evidenciji naznačeno da bi tužitelj koristio slobodan dan u dane vikenda ili blagdana takvi dani nisu obračunati kao slobodni dani jer u te dane tužitelj nije niti trebao raditi.

Ukoliko sud odredi da vještak izradi dopunu nalaza sukladno prijedlogu tužitelja, na način da točno specificira koje slobodne dane je obračunao u Nalazu (datum korištenog slobodnog dana i oznaka koji je to bio dan u tjednu), vještak će izraditi dopunu nalaza. Za istu jepotrebno uplatiti troškove vještačenja u iznosu od 150,00 eura."

13. Sudski vještak je izračunao razliku plaće tužitelja sukladno nalogu suda, izradio je pisano očitovanje na prigovore stranaka na nalaz i mišljenje, nakon čega su se stranke suglasile da na ročište ne treba ponovno pozivati vještaka, dakle, vještak je sačinio dvije varijante izračuna, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti.

14. Iz neposrednih i sukladnih iskaza svjedoka radi čega im je sud poklonio vjeru, nesporno proizlazi da je tužitelj radom na terenu u utuženom razdoblju ostvario veći broj prekovremenih sati od onih evidentiranih u dokumentaciji tuženice. Tužitelj je uz podnesak od 18. 12. 2017. dostavio brojne dnevne evidencije radnog vremena većeg broja djelatnih vojnih osoba na listu 34 do 117 spisa iz kojih je razvidno da su djelatne vojne osobe na poleđini nekih evidencija svojom rukom napisali da se ne slažu sa satnicom odnosno s prekovremenim satima jer nisu bili evidentirani u broju u kojim su ih stvarno odradili.

15. Naime, nesporno je da je tužitelj osporio točnost i potpunost evidencije radne angažiranosti tužitelja na terenu u utuženom razdoblju, iz razloga nevjerodostojnosti samih evidencija te u pogledu uračunavanja slobodnih dana o čemu se detaljno očitovao tijekom cijelog postupka. U podnesku od 8. 3. 2023. na listu 312-313 i 314 spisa tužitelj se detaljno očitovao na podatke u dostavljenim evidencijama i njihovu nevjerodostojnost jer su podaci o satima rada na terenu proturječni i iskazima svjedoka koji su iskazali da je tužitelj radnim danom radio od 06,00 do 21,00 sati, subotom od 07,00 do 14,00 sati, te nedjeljom od 07,00 do 12,00 sati, a na terenskom radu obrane od poplave u mjestu Karašica od 05,00 ili 06,00 sati do 22,00 sati. Nesporno je da je tužitelj u tijeku postupka osporavao točnost podataka službene evidencije tuženice, pri čemu tuženica u tijeku postupka nije dostavila ručno vođene evidencije logističkog dočasnika, kao ni ostale evidencije rada tužitelja npr. knjige dnevnih zapovijedi, zapovjedi za teren, nego je samo paušalno prigovorila varijanti vještačenja na temelju izvedenih personalnih dokaza.

16. Dakle, ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tih evidencija, dozvoljeno je i na drugi način dokazivati radno vrijeme, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (VS RH Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr- 1696/16 od 1. ožujka 2017.). Osim toga, teret dokaza o radnom vremenu kojeg je tužitelj proveo na radu kod tuženice, uključujući i onaj prekovremeni je na tuženici sukladno odredbi članka 131. stavka 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., u daljnjem tekstu: ZR), a kako je to navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019. Naime, prema odredbi članka 4. stavka 1. i 2. ZR-a dužnost je poslodavca voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Revd 2954/2020-2 od 28. listopada 2020. izričito navodi: "Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. To zbog toga jer odgovor na prvo pitanje u dijelu: "na kome je teret dokazivanja u slučaju spora u svezi s radnim vremenom ..." proizlazi iz odredbe čl. 135. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19) koja je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti, dok se drugi dio prvog pitanja odnosi na konkretan slučaj."

17. Prema odredbi članka 131. stavak 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Evidencija radnog vremena podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnika, a čiju pravilnost u konkretnom slučaju je tužitelj s uspjehom osporio, a saslušani svjedoci su potvrdili da ista nije vođena prema stvarno odrađenim prekovremenim satima rada tužitelja. Ovaj stav izražen je i u istovrsnom predmetu u presudi Županijskog suda u Zadru, Posl. br.: Gž R-79/22 od 28. lipnja 2023., presudi Županijskog suda u Osijeku, Posl.br.: GžR-796/21 od 15. rujna 2022., presudi Županijskog suda u Zagrebu, Posl.br.: GžR-1068/21 od 26. travnja 2022., presudi Županijskog suda u Zagrebu, Posl.br.: GžR-593/20 od 25. travnja 2022., Županijskog suda u Zagrebu, Posl.br.:

GžR-469/21 od 10. svibnja 2021., presudi Županijskog suda u Splitu, Posl.br.: GžR- 624/20 od 10. studenog 2020., presudi Županijskog suda u Zagrebu, Posl.br.: GžR- 1183/19 od 17. travnja 2020., presudi Županijskog suda u Zagrebu, Posl.br.: GžR- 133/19 od 07. travnja 2020., presudi Županijskog suda u Osijeku, Posl.br.: GžR- 91/19 od 01. lipnja 2020., presudi Županijskog suda u Splitu, Posl.br.: GžR-79/19 19 od 12. svibnja 2020., presudi Županijskog suda u Karlovcu, Posl.br.: GžR-14/19 od 20. travnja 2020., presudi Županijskog suda u Karlovcu, Posl.br.: GžR-34/18 od 13. ožujka 2019., presudi Županijskog suda u Rijeci, Posl.br.: GžR-391/18 od 13. prosinca 2018., presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu Posl.br.: Pr-3561/14 od 20. prosinca 2018.

18. Dakle, provedeni personalni dokazi važni su kao kontrolni dokazi istinitosti i potpunosti evidencija radne angažiranosti djelatnika tuženika, a koje dokaze tužitelj ima na raspolaganju, sve obzirom tužena u više istovjetnih predmeta koji se vode pred naslovnim sudom ne dostavlja točne podatke o radu na terenu djelatnika MORH-a. Iskazi tužitelja i svjedoka dani su detaljno, jasno i konkretno obzirom na narav rada i angažiranost djelatnika tuženika, pa tako i ovdje tužitelja, na terenu. Već je navedeno da je tužitelj tijekom čitavog postupka prigovarao potpunosti i točnosti evidencija radne angažiranosti tužitelja koje je tužena priložila u spis predmeta. Ovaj sud ukazuje i na najnovije sudske odluke u kojima je u istovjetnim predmetima, kao što je i predmet spora ovoga postupka (isplata plaće za ostvarene sate rada na terenu djelatnika MORH-a) usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u varijanti u kojoj su zbog nepotpune dokumentacije tuženika prilikom izračuna razlike plaće vrednovani provedeni personalni dokazi u postupku: presuda Županijskog suda u Zadru, Posl. br.: Gž R-79/22 od 28. lipnja 2023. godine, presuda Županijskog suda u Osijeku, Posl.br.: GžR-796/21 od 15. rujna 2022. godine, presuda Županijskog suda u Zagrebu, Posl.br.: GžR-1068/21 od 26. travnja 2022., presuda Županijskog suda u Zagrebu, Posl.br.: GžR-593/20 od 25. travnja 2022., presuda Županijskog suda u Splitu, Posl.br.: GžR-561/21 od 17. kolovoza 2021., presuda Županijskog suda u Zagrebu, Posl.br.: GžR-469/21 od 10. svibnja 2021., presuda Županijskog suda u Splitu, Posl.br.: GžR-624/20 od 10. studenog 2020., presuda Županijskog suda u Zagrebu, Posl.br.: GžR-1183/19 od 17. travnja 2020., presuda Županijskog suda u Zagrebu, Posl.br.: GžR-133/19 od 07. travnja 2020., presuda Županijskog suda u Osijeku, Posl.br.: GžR-91/19 od 01. lipnja 2020., presuda Županijskog suda u Splitu, Posl.br.: GžR-79/19 od 12. svibnja 2020., presuda Županijskog suda u Karlovcu, Posl.br.: GžR-14/19 od 20. travnja 2020., presuda Županijskog suda u Rijeci, Posl.br.: GžR-391/18 od 13. prosinca 2018. godine.

19. Pod pojmom radnog vremena sukladno odredbi čl. 42. st. 1. ZR-a podrazumijeva se vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, dakle radno vrijeme obuhvaća efektivni rad i vrijeme obvezne prisutnosti na radu. Navedeno normativno uređenje podudarno je s uređenjem pojma radnog vremena Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim aspektima organizacije radnog vremena (SL, L 299, 18. 11. 2003.) prema kojem je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke.

20. Prema tumačenjima presuda Suda EU da bi se određeno razdoblje smatralo radnim vremenom moraju biti ispunjena barem dva od tri postojeća konstitutivna elementa i to: 1) radnik se mora nalaziti na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju, 2) radnik mora biti obvezan u tom razdoblju obavljati poslove i 3) radnik mora biti spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, dakle mora biti na raspolaganju poslodavcu u slučaju da se ukaže potreba za obavljanjem određenog posla (predmet Simap C-303/98). U konkretnoj situaciji, a što proizlazi iz provedenih dokaza u postupku, tužitelj je obavljajući rad na terenu ostvario sate prekovremenog rada, sate rada subotama, nedjeljama, noću, blagdanom i u smjenama koji sati rada su (djelomično) evidentirani u službenim evidencijama tuženika kao efektivan rad, ali isto tako po obavljanju svojih zadaća na terenu tužitelju nije bilo dozvoljeno napustiti mjesto gdje se rad na terenu obavljao već je čitavo vrijeme, kroz sva 24 sata dnevno, bio na raspolaganju tuženiku što je nesporno.

21. Stoga je i zadatak vještačenja postavljen skladno svim raspoloživim podacima o satima rada tužitelja kako temeljem personalnih dokaza tako i temeljem raspoložive dostavljene dokumentacije. Slijedom svega navedenoga sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja specificiran temeljem izračuna u varijanti na temelju personalnih dokaza s umanjivanjem prekovremenih sati za slobodne dan te prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan za utuženi iznos od 6.814,69 eura. U svezi prigovora zastare potraživanje tužitelja odnosi se na mjesec srpanj 2012. koje dospijeva 15. 8. 2012., dočim je tuženik prigovorio zastari potraživanja dospjelih prije 13. 3. 2012., s obzirom na datum podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 14. 7. 2016. i datum podnošenja tužbe 13. 6. 2017., stoga utuženo prvo potraživanje i nije obuhvaćeno prigovorom zastare.

22. Zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.. 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP).

24. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova, kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora iznos od 250,00 eura, sastavljanje tužbe iznos od 250,00 eura, sastavljanje podneska 15. 1. 2018. – očitovanje na odgovor na tužbu, iznos od 250,00 eura, sastavljanje podneska od 3. 9. 2018. – očitovanje na dokumentaciju uz podnesak tuženice od 3. 8. 2018. iznos od 62,50 eura, sastavljanje podneska od 2. 9. 2019. – očitovanje na dokumentaciju uz podnesak tuženice od 11. 7. 2019. iznos od 62,50 eura, sastavljanje podneska od 15. 6. 2022. – očitovanje na dokumentaciju uz dopis od 31. 5. 2022. iznos od 62,50 eura, sastavljanje podneska od 8. 3. 2023. – očitovanje na dokumentaciju uz podnesak tuženice od 9. 2. 2023. iznos od 62,50 eura, sastavljanje podneska od 22. 9. 2023. – očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva iznos od 250,00 eura, sastavljanje podneska od 31. 10. 2023. – očitovanje na podnesak tuženice od 25. 9. 2023. iznos od 62,50 eura, sastavljanje podneska 22. 11. 2023. – očitovanje na pisano očitovanje vještaka na prigovore stranaka iznos od 62,50 eura, zastupanje na ročištu 12. 2. 2018. iznos od 250,00 eura, zastupanje na ročištu 25. 5. 2018. iznos od 250,00 eura, zastupanje na ročištu 18. 10.. 2018. iznos od 250,00 eura, zastupanje na ročištu 4. 9. 2024. iznos od 250,00 eura i pristup na ročište za objavu presude iznos 125,00 eura, zbrojeno 2.625,00 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja koji iznosi 398,17 eura koji je bio neophodan jer je tuženica osporila visinu tužbenog zahtjeva, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 3.023,17 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 18. 12. 2017. kojim se očituje na dosadašnji tijek postupka, naime, tužitelju je odgovor na tužbu dostavljen kasnije 10. 1. 2018., stoga podnesak od 18. 12. 2017. nije bio potreban za vođenje postupka. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 929. 1. 2018. i 22. 2. 2018. – obavijest o uplati predujma za vještačenje, jer je taj podatak vidljiv u e-Spisu stoga navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje postupka. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 17. 7. 2023. jer sadrži navode iz ranijih podnesaka za koje je tužitelju trošak dosuđen. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 24. listopada 2024.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel, 1044/2017