Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Rabu

Bobotine 1

51280 Rab

Poslovni broj: P-194/2024.-7.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, po sucu tog suda Lauri Puljar- Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, radi isplate, nakon zaključenja glavne i javne rasprave dana 09. rujna 2024., održane u prisutnosti stranaka i punomoćnika, 24. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju štetu u visini od 9.694,55 EUR sa zateznom kamatom koja na predmetni iznos teče od podnošenja tužbe (28.08.2019.) do isplate po stopi koja se utvrđuje prema Zakonu o obveznim odnosima, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 15 dana od dana presuđenja, pod prijetnjom ovrhe."

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 870,62 EUR, u roku od 15 dana, dok se s viškom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 379,38 EUR kuna tuženik odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je sa tuženikom 2015. godine dogovorio financiranje poslova izlova škampa na način da on (tužitelj) financira posebnu opremu sa iznosom od 73.000,00 kuna koji će mu se kroz zaradu iz poslovanja vratiti, a tuženik da obavlja posao izlova. Tvrdi da je u tu svrhu posudio tuženiku spomenuti iznos od 73.000,00 kuna da pribavi potrebnu opremu radi obavljanja posla. Unatoč nabavljenoj opremi, posao izlova škapa nikada nije realiziran. U ožujku 2019. je uputio tuženiku zahtjev za isplatu i vraćanje navedenog novčanog iznosa s obzirom mu se isti ne može vratiti kroz zaradu jer posao nije realiziran a za što je odgovoran tuženik. Tuženik se na ovaj dopis oglušio. Predlaže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti naknada štete u visini od 73.000,00kuna/9.694,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 28. kolovoza 2019. do isplate.

2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u ostavljenom roku a niti je predložio izvođenje dokaza do okončanja prethodnog postupka. Osnovanost tužbenog zahtjeva tuženik je osporio tek u svom stranačkom iskazu. U kasnijem tijeku postupka tuženik je u podnesku od 27. kolovoza 2024. izričito osporio osnovanost tužbenog zahtjeva pozivajući se na svoj ranije dati stranački iskaz, te je istaknuo i prigovor zastare tvrdeći da je tužba podignuta nakon isteka općeg zastarnog roka od pet godina.

3. Sukladno odredbi čl. 288a. st.4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/53, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 7/019, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) materijalnopravni prigovori kao što je zastara mogu se isticati i nakon donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka, ali se radi njihovog opravdanja više ne mogu isticati nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz čl. 299. st.2. ZPP-a.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi predloženi po tužitelju do okončanja prethodnog postupka te je tako pročitan je dopis od 12. ožujka 2019., te su saslušani svjedoci ĐI, HI i JI, te stranke u dokazne svrhe.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Takvo uvjerenje suda temelji se na slijedećim činjenicama.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od ukupno 9.694,55 EUR (73.000,00 kuna). Sukladno tužbenim navodima tužitelj navedeni novčani iznos od tuženika potražuje po dva osnova – osnova odgovornosti tuženika za nerealizaciju ugovora o financiranju posla izlova škampa te s osnova vraćanja zajma.

8. Dopisom od 12. ožujka 2019. tužitelj poziva tuženika na platež utuženog iznosa kojeg od njega potražuje s osnova u ulaganja 2015. godine u dogovoreni a nikad realizirani posao izlova škampi kupovinom alata za izlov i direktnim posudbama.

9. Svjedoci ĐI, HI i JI nemaju nikakvih neposrednih saznanja vezano za dogovore i poslove (zajmove/posudbe) stranaka. Svjedok ĐI (profesionalni ribar) je iskazao da je prije par godina kupio mrežu za izlov škampa a svoju da je prodao tužitelju. Svjedok HI (poštar) je posvjedočio da radi kao dostavljač paketa Hrvatske pošte te je prije nekoliko godina tuženiku morao isporučiti pakete s ribarskim mrežama, te bi ga svaki put tuženik uputio da pakte isporuči tužitelju koji će to preuzeti i platiti, a tako je i bilo. Svjedok JI (automehaničar) je iskazao da je prije više od dvije godine u automehaničarskoj radnji u kojoj je zaposlen tuženik naručio četiri zračnice koje je došao podignuti ali ih nije platio već je rekao da će ih platiti tužitelj koji ih je i platio. Poznato mu je da se zračnice mogu koristiti u ribarstvu za vezanje vrša. Svi škampari to traže.

10. Tužitelj u svom iskazu govori o novčanim posudbama tuženiku u više navrata i u različite svrhe. Navodi da ga je tuženik tražio da mu posudi novce jer je naručio vrše a nije ih imao čime platiti. Platio je tuženiku i vrše, konope i mreže. Isto je poštar donosio u tri navrata a njihova je ukupna cijena bila oko 16-17.000,00 kuna. U to vrijeme su se načelno dogovarali da se bave ulovom ribe i škampa. Tuženik je bio u razvodu ili pred razvodom te ga je intenzivno počeo tražiti novce - kćeri za poklon za rođendan, za svoj ribarski obrt, za osobne troškove, te mu je novce posuđivao i sve uredno zapisivao (knjigu nije predao na sud jer je smatrao da to nije potrebno). Posudio je tuženiku oko 80.000,00 kuna. Kako su se dogovarali da love zajedno, naručio je 500 vrša a tuženik je imao svojih 200-300, u početku da će koristiti tuženikov brod koji je mali (6 m) a kasnije da će nabaviti veći a ulov će dijeliti na pola. Jedno vrijeme su išli zajedno u ribolov a kasnije se približavala sezona te je imao drugi posao pa je htio da u ribolov umjesto njega ide njegov radnik, na što tuženik nije pristao. Bili su zajedno na moru možda par puta. Kasnije je čuo glasine da tuženik ulov prodaje već na moru, da po noći ide u lov i sl., zbog čega je smatrao da ga može prevariti pa je odustao od posla. Tuženik mu je obećavao da će mu novac vratiti. Tuženiku je, dok su bili u dobrim odnosima, kupio novi brodski motor kojeg je platio 2.000,00 kuna, prije tri godine mu je platio drva za ogrjev (980,00 kn metar drva) a platio je i prijevoznika. Tuženik je svoj ulov skladištio u njegovom frižideru te jednom uzeo 15 kg škampa i rekao da će mu dati novce, što nije učinio. Za kćerin rođendan je tuženiku dao 2.000,00 kuna. Tuženiku je dao i 3.000,00 kuna za mreže iz Istre koje nikada nisu došle. Sufinancirao je gorivo i ješke prilikom ribolova, ali nije plaćao korištenje broda. Dogovorili su se da će sav novac vratiti do 1. travnja 2016. u ukupnom iznosu od 80.000,00 kuna. Nema nikakvu potvrdu da je tuženiku posudio novce. Imao je račune. Izričito navodi da se od utuženog iznosa 16-17.000,00 odnosi na ribarsku opremu, a preostali iznos od 58.000,00 kuna se odnosi na posudbu.

10.1. Tužitelj je pojasnio da je u početku to bila posudba tuženiku novca za mreže a postepeno je isto prešlo u ortakluk. U taj je ortakluk uložio 500 svojih mreža, 20 km konopa i platio 200 tuženikovih vrša (ta posudba je bila prije ortakluka) kako bi tuženik imao s čime raditi pa se može govoriti da je u ortakluk uložio 700 vrša čija je tadašnja vrijednost bila najmanje 10.000 EUR i 20 km konopa – računa da je u ortakluk uložio 10.000,00 EUR. Što se tiče ostalih novčanih sredstava - drva za ogrijev, za plaćanje računa i dr. ukupno oko 60.000,00 kuna isto nije ulazilo u ortakluk već se radilo o posudbi. S druge strane tuženik je uložio svoju barku od 6 m, tadašnje vrijednosti 5- 6.000,00 EUR. O podjeli imovine nakon prestanka ortakluk nikada nisu pričali jer taj ortakluk nikada nije saživio. Trajao je najviše godinu do godinu i pol dana. Termin 01. travnja 2016. se odnosi na dogovoreni termin povrata novaca od tuženika iz posudbe ne iz ortakluka. U vrijeme dogovaranja ortakluka bio je upoznat sa činjenicom da se tuženik bavi škamparstvom i tada je tuženik imao oko 100-120 svojih vrši. Tuženik je imao sva potrebna znanja za postavljanje vrša i izlov škampa te ga je tuženik naučio kako oblačiti vrši u mrežu (ranije se nije bavio izlovom škampi).

10.2. Što se tiče imovine koju je uložio u ortakluk, tužitelj iskazuje da mu tuženik nije vratio 80 vrši od njegovih (tužiteljevih) 500 odnosno nije mu vratio ukupno 280 vrši a nije mu vratio niti konope. Po njegovoj procjeni vrijednost vrši koje mu nisu vraćene je bila oko 28.000 kuna a sada 40.000 kuna. Taj dug uz novce od posudbe (60.000,00 kuna) je ukupan dug tuženika prema njemu. Prije ortakluka zajedničku imovinu nisu imali.

11. Tuženik u iskazu navodi da je sa tužiteljem zajedno ribario neko vrijeme na tužiteljev prijedlog. Bili su zajedno na moru nekoliko puta (možda pet puta) kada je tužitelj inzistirao da pojačaju vrše. Imao je 300 vrša a tužitelj ih je htio više. Vrše su naručili u Čakovcu i osobno ih je spojio. Zajedno su ribarili cijeli jednu zimu i skori jedno čitavo ljeto, dok mu se nije raspao motor na brodici. Sav ulov su držali u tužiteljevoj škrinji. Tražio je od tužitelja da sudjeluje u troškovima popravka brodskog motora, što tužitelj nije htio te se odnos raspao. Prema njihovu dogovoru, jedan dan je radio za sebe a drugi dan za tužitelja, te mu je tako vraćao novce. Mislio je da tužitelj odbija od njegovog dugovanja, što on nije činio. Tužitelj mu nikada nije pozajmio utuženi iznos. Možda mu je sveukupno pozajmio 2.500,00 EUR u kunama. Sav novac mu je vratio kroz ulov. Naime, kako je ulov bio kod tužitelja, tužitelj bi ga prodao i od njega se naplatio obzirom mu nije davao novce od prodaje a radilo se o ukupnom ulovu jedne cijele zime i ljeta. Po njegovoj procjeni vrijednost tog ukupnog ulova je bila oko 70.000,00 kuna, što hobotnica po zimi što škampi u ljeti. Potvrđuje da mu je tužitelj posudio novce za kćerin rođendan, oko 2.500,00 kuna, za tehnički pregled vozila 2.000,00 kuna, drva za ogrjev oko 1.000,00 kuna, za struju oko 2.400,00 kn, te 70 vrša koje ukupno s mrežom mogu vrijediti oko 8.000,00 kuna. Smatra da je sve to vratio svojim dijelom ulova kojeg je tužitelj prodao a novce mu nije dao. Tužitelj je uzeo sve svoje mreže i vrše te zadržao njegove (tuženikove) vrše koje su bile kod njega (tužitelja) i još 30 njegovih (tuženikovih) vršio podigao iz mora. Sa tuženikom je počeo zajedno raditi 2014. godine. Možda je tužitelj par puta platio gorivo, većinom je plaćao sam. Tužitelju ništa nije dužan.

11.1. Tuženik je dalje iskazao da je tužitelj u ortakluk uložio 500 vrši što uključuje konop i mrežu, vrijednost takve jedne vrše je oko 10 EUR. Osobno je uložio 300 svojih vrši. Zajedno su radili 2014/2015 odnosno cijelo ljeto i jednu zimu. Vidio je kuda to vodi kada mu se raspao motor a tužitelj nije htio sudjelovati, te je raskinuo taj odnos. Osim vrša tužitelj nije ništa uložio u ortakluk.

11. 2. Tuženik u iskazu osporava da je s tužiteljem dogovorio bilo kakav povrat novaca ili da mu je dužan jer je samo kroz dnevnice kada je odlazio sam na škamparenje je zaradio više nego što tužitelj potražuje a da se ne govori o ulovu. Nadalje, što se tiče dijela iskaza tužitelja gdje spominje drva za ogrjev, račune, novac za kćerin rođendan, to nije bila nikakva posudba već se radilo o tome daje kod tužitelja bio frižider u koji se skladištio sav ulov, taj ulov je tužitelj prodavao a njemu nije davao ništa od zarade pa bi na ovaj način, govoreći da mu treba za račune i sl. ,zapravo tražio od tužitelja da mu isplati njegov dio zarade. To nije bila nikakva posudba već njegova zarada. Na taj način tužitelj mu je dao 2.500,00 kuna za kćerin rođendan, 2.000,00 kuna za tehnički za auto i 1.200,00 kuna za paletu za drva za ogrjev. Tužitelj mu nikada nije davao ništa od zarade od ulova koji je bio zajednički, te je imao zaradu samo od ulova od dana kada je radio za sebe (jedan dan radio sa tužiteljem a jedan dan za sebe). Nisu imali nikakvu zajedničku imovinu. Svako je uložio svoju imovinu. Tužitelj svojih 500 vrši a on svoju brodicu i 300 vrši. Većinom je ribario sam, tužitelj je s njime bio možda 15-20 puta a tužiteljev radnik najviše 10 puta. Sav zimski ulov hobotnica je ostao kod tužitelja u frižideru. Radi se o većoj količini hobotnica (20-30 kg) a tada se hobotnica prodavala po 35/40 kn.

12. Provedenim dokazima, prvenstveno u tom dijelu suglasnim iskazima stranaka, utvrđeno su slijedeće činjenice:

- da su početkom ljeta (lipanj) 2014. godine stranke zaključile ugovor o obavljanju zajedničkog posla izlova škampa i dr. morskih organizama (riba, hobotnica) u koji posao je tužitelj uložio odnosno dao na korištenje 500 svojih vrši a tuženik je uložio svoje znanje, te je dao na korištenje svoju brodicu i 300 vrši,

- da je tužitelj prethodno financirao odnosno pozajmio tuženiku novac za kupnju najmanje 70 vrši,

- da se prema njihovu dogovoru zarada od ulova trebala dijeliti na pola. Ulov se skladištio kod tužitelja u frižideru

- da je pretežito u izlov odlazio sam tuženik, odnosno, kako to slijedi iz iskaza tužitelja, u početku su odlazili zajedno a kako se približavala sezona tužitelj je imao drugi posao pa je htio da umjesto njega ide njegov radnik (bio s tuženikom nekoliko puta), na što tuženik nije pristao

- da je ortakluk prestao u zimi 2015. godine odustankom. Tužitelj je odustao zbog nepovjerenje (čuo glasine da tuženik ulov prodaje već na moru, da po noći ide u lov i sl., zbog čega je smatrao da ga može prevariti). Tuženik je odustao jer je tužitelj odbio sudjelovati u troškovima popravka brodskog motora

- da je tijekom trajanja ugovora, kako to tuženik izričito navodi u svom iskazu, tužitelj pozajmio tuženiku 2.500,00 kuna za kćerin rođendan, 2.000,00 kuna za tehnički za auto, 1.200,00 kuna za paletu za drva za ogrjev, za struju oko 2.400,00 kn, te za 70 vrša koje ukupno s mrežom mogu vrijediti oko 8.000,00 kuna – ukupno 16.100,00 kuna/2.136,83 EUR

- nema podataka o ukupnoj količini ulova i zarade (dobit) odnosno koliko je ukupno isplaćeno tuženiku s osnova zarade

- da je nakon prestanka ugovora (zima 2015.) tuženik tužitelju vratio najmanje 420 vrši

13. Slijedom gornjeg radi se o pravnom odnosu ugovora o ortakluku koji je prestao odustankom.

14. Prema odredbi čl. 637. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 75/15, 29/18; u nastavku: ZOO), ugovorom o ortakluku uzajamno se obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja. Ortaštvo je zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti. Prema odredbi čl.639. st.1. ZOO ulog se može sastojati u stvarima, pravima, novcu, radu i drugom dobrima.

15. Ortakluk je specifičan ugovor pa se na njega ne primjenjuju isti učinci raskida kao i za standardne dvostranoobvezne ugovore, te nakon prestanka ugovora o ortakluku bez obzira na razlog njegovog prestanka uvijek slijedi dioba zajedničke ortačke imovine (čl .657.st. 2. i 3. ZOO).

16. Slijedom tužiteljeva iskaza, predmetnom tužbom zahtijeva novčanu vrijednost uloženu u ortakluk odnosno novčanu vrijednost 80 vrši ortačkog uloga i konopa koje mu nisu vraćene (tvrdi da je uložio 500 svojih vrši od čega mu je vraćeno 420), a čija je vrijednost oko 16-17.000,00 kuna, te ujedno zahtijeva i povrat pozajmice u vrijednosti od ukupno 58.000,00 kuna a što se odnosi na novac za kupnju 200 tuženikovih vrši u vrijednosti 16-17.000,00 kuna, novac kupnju novog brodskog motora od 2.0000, kuna, novac za kupnju drva za ogrjev i prijevoz drva (metar drva 980,00 kuna), novac 2.000,00 kuna rođendan tuženikove kćeri, novac za mreže iz Istre 3.000,00 kuna. Dakle, prema vlastitom iskazu tužitelj od tuženika potražuje ukupno 75.000,00 kuna.

17. Tužitelj, na kojem je teret dokaza, za svoje tvrdnje da mu od 500 nije vraćeno 80 vrši (vrijednosti 16.000,00-17.000,00 kuna) te da vrijednost pozajmice ukupno iznosi 58.000,00 kuna ne dokazuje nikakvim drugim dokazima (osim vlastitog iskaza). U iskazu navodi da je sve zapisivao u bilježnicu te da je posjedovao računa, međutim radi utvrđivanja istinitosti tih činjenica nije predložio nikakvo dokazno sredstvo odnosno račune/bilježnicu nije priložio uz tužbu . Također, tužitelj za svoju tvrdnju da je postignut dogovor da mu tuženik do 01.travnja 2016. vrati ukupan dug od 80.000,00 kuna ne predlaže nikakve dokaze. Tužiteljevi navodi vezani za ukupni pozajmljeni iznos su neodređeni i nelogični budući navodi da se na pozajmice odnosi potraživanje od 58.000,00 kn ali njihov ukupan zbroj (kada navodi o kojim pozajmicama je riječ i njihove iznose) ne prelazi iznos 25.000,00 kuna. Stoga je tužiteljev iskaz nevjerodostojan.

18. Tuženik s druge strane tvrdi da je tužitelju vratio svih 500 njegovih (tužiteljevih) vrši s konopom. Priznaje da mu je tužitelj pozajmio 2.500,00 kuna za kćerin rođendan, 2.000,00 kuna za tehnički za auto, 1.200,00 kuna za paletu za drva za ogrjev, za struju oko 2.400,00 kn te za 70 vrša koje ukupno s mrežom mogu vrijediti oko 8.000,00 kuna – ukupno 16.100,00 kuna, ali tvrdi da je isto, kako je dogovoreno, vraćeno kroz zaradu od izlova škampi. Ne priznaje da mu je tužitelj pozajmio novce za brodski motor i nabavu mreža iz Istre.

19. Prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema članku 220. stavak 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Prema članku 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Stoga su primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrđuje da je tužitelju vraćeno svih 500 njegovih vrši zajedno sa konopom odnosno čitav ortački ulog, te temeljem tuženikovog iskaza utvrđuje da je tijekom trajanja ugovora tužitelj pozajmio tuženiku ukupno 16.100,00 kuna/2.136,83 EUR (2.500,00 kuna za kćerin rođendan, 2.000,00 kuna za tehnički za auto, 1.200,00 kuna za paletu za drva za ogrjev, za struju oko 2.400,00 kn, te za 70 vrša koje ukupno s mrežom 8.000,00 kn).

21. Sud prihvaća istinitim tuženikov iskaz da je ukupan iznos pozajmice vraćen kroz zaradu od ulova jer je životan i logičan. Naime, životno je i logično da ako su već stranke bile u poslovnom odnosu ugovora o ortakluku zajedničkog izlova škampi i dr. morskih organizama, pri čemu se prema dogovoru zarada dijelila na pola, a sav ulov se skladištio kod tužitelja u frižideru, onda je je prema logici stvari zaradu od prodaje ulova nadzirao odnosno kontrolirao tužitelj pa je onda logično da je posuđeni novac "prebijao" sa tuženikovom zaradom. Nelogično je i neživotno da bi tužitelj tuženiku posuđivao novce npr. za ogrjev i istovremeno mu isplaćivao dio zarade od ulova. Tužitelj bi u tom slučaju svakako imao račune i potvrde o isplati pozajmljenog novca a nema ih. Pored toga, tužitelj u iskazu niti ne tvrdi da je tuženiku isplaćen bilo kakav novčani iznos od prodaje ulova (koji se skladištio u njegovom frižideru), te ne osporava da je pretežito izlov obavljao sam tuženik.

22. Slijedom naprijed utvrđenog činjenično stanja tužitelju vraćen čitav njegov ortački ulog (svih 500 vrši s konopom) pa je neosnovan njegov zahtjev za isplatu novčane vrijednosti ortačkog uloga u vrijednosti 16-17.000,00 kn/2.123,56 -2.256,28 EUR (čl. 657. st.2. ZOO). Također, neosnovan je tužiteljev zahtjev za isplatu 58.000,00 kuna/7.697,82 EUR s osnova pozajmice budući je utvrđeno da ukupan iznos pozajmica iznosi 16.100,00 kuna/2.136,83 EUR što je tuženiku odbio od zarade odnosno tuženik mu je isto vratio kroz zaradu od izlova.

23. Zbog toga je tužbeni zahtjev odbijen te je presuđeno kao u izreci.

24. Što se tiče tuženikovog prigovora zastare, isti je neosnovan. To iz razloga jer je stranke prekinule suradnju u zimi 2015. pa je najkasnije u ožujku 2015. godine počeo teći zastarni rok a tužba podnesena 28. kolovoza 2019., dakle unutar općeg zastarnog roka od pet godina iz čl. 225. ZOO.

25. Budući je izgubio parnicu tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak temeljem čl. 154. st.1. ZPP.

26. Tuženik je zahtijevao naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR.

27. Tuženiku su potrebni za vođenje parnice priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u nastavku: Tarifa) i to za pristup na glavnu raspravu 23. 09.2020., 27.10.2020. i 09.09.2024. 300 bodova (3 x 100 bodova) po tbr. 9/1 Tarife, za sastav podnesaka od 5.11.2020. i 27.08.2024. 50 bodova (2 x 25 boda) po tbr. 8/3 Tarife – ukupno 350 bodova x 15,00 kn/1,99 EUR vrijednost boda što iznosi ukupno 696,50 EUR. Pored navedenog tuženiku je priznat trošak PDV-a od 25% što čini ukupno 870,62 EUR.

28. Ukupno je, dakle, tuženiku dosuđen trošak od 870,62 EUR.

29. S viškom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 379,38 EUR tuženik je odbijen budući mu je za sastav podnesaka od 5.11.2020. i 27.08.2024., a koji spadaju u krug podnesaka za koje je predviđena naknada po tbr.8/3 Tarife i dosuđena naknada po tom Tbr. od 25 bodova a ne tražena naknada od 100 % po tbr.8/1 Tarife.

30. Zato je riješeno kao u točki II. izreke.

Rab, 24. listopada 2024.

Sudac

Laura Puljar-Matić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dva istovjetna primjerka pismeno, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.