REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1747/2024
ZAGREB
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika UF, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 2. u svezi sa st. 1. t. 1. i čl. 228. st. 2. u svezi sa st. 1. t. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) i čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: 72. Pp-650/2023, od 19. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, ukida se pobijana presuda u odnosu na točku V. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u tom dijelu.
p r e s u d i o j e:
II. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točke I. a) u odluci o kazni i u odnosu na točku I. b) izreke u pravnoj oznaci djela i oduci o kazni, tako da se okrivljeniku UF za učinjeno djelo prekršaja iz izreke pobijane presude pod točkom I. a) iz čl. 229. st. 2. u svezi sa st. 1. t.1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) utvrđuje novčana kazna u iznosu od 920,00 eura (devetstodvadeseteura) i za djelo pod točkom I. b) izreke iz čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) utvrđuje novčana kazna u iznosu od 660,00 eura (šestošezdeseteura), pa mu se na temelju čl. 39. PZ izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.580,00 eura (tisućupetstoosamdeset eura), koju je dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene kazne sukladno čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 - dalje u tekstu PZ) smatrat će se da je novčanu kaznu platio u cjelini.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 2. u svezi sa st. 1. t.1. Zakona o radu, činjenično opisanog pod točkom a) izreke, a na temelju čl. 38. st. 2. t. 2. PZ oslobođen je od kazne, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u izreci pod točkom b), te je protiv okrivljenika na temelju čl. 181. t. 5. PZ odbijena optužbe, zbog prekršaja iz čl. 228. st. 2. u svezi sa st. 1. t.1. Zakona o radu, činjenično opisanog pod točkom V.
2. Istom presudom okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati, te okrivljeniku „izreknu zakonom propisane primjerene kazne“.
5. Žalba je osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u odnosu na točku V. izreke nije bilo osnove za odbijanje optužbe protiv okrivljenika iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.
7. Naime, optužnim prijedlogom pod Ad) I, okrivljeniku se stavlja na teret da je sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme u Osijeku s radnicom ŠF **.**.2018. protivno čl. 12. st. 3. Zakona o radu budući je ugovor o radu sklopio za razdoblje duže od tri godine počevši od 13.8.2018. do 31.1.2023., dakle s trajanjem preko 4 godine, a nije se radilo o potrebi zamjene privremeno nenazočnog radnika ili o nekom drugom objektivnom razlogu dopuštenom zakonom ili kolektivnim ugovorom, te da je time počinio prekršaj iz čl. 228. st. 1. t. 1. Zakona o radu.
8. Odluku o odbijanju optužbe protiv okrivljenika prvostupanjski sud obrazlaže time da je od vremena počinjenja prekršaja (13. kolovoza 2018.) proteklo više od četiri godine, te da je sukladno čl. 13. st. 1. PZ nastupila zastara prekršajnog progona.
9. Međutim, odredbom čl. 228. st. 2. u svezi sa st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19) propisano je kažnjavanje za prekršaj poslodavca fizičke osobe „ako s istim radnikom sklopi uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme za koji ne postoji objektivan razlog, ili ako u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu ne navede objektivan razlog, ili ako trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, traje neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekog drugog objektivnog razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom (članak 12. stavci 2. i 3.), pa kako prema optuženju predmetni ugovor o radu trajao duže od tri godine, po ocjeni ovog suda prekršaj je počinjen protekom tri godine od dana sklapanja ugovora o radu, od 13.8.2018., dakle 14.8.2021., pa nije bilo osnove za odbijanje optužbe protiv okrivljenika (točka V. izreke pobijane presude) iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.
10. Slijedom navedenog trebalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu ukinuti u odnosu na točku V. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku utvrditi odlučne činjenice, te donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku, u tom dijelu.
11. Odlučujući dalje u odnosu na točke I. a) i I. b) izreke, u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali da je prvostupanjski pogrešno pravno označio djelo okrivljenika pod točkom I. b) izreke po Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), iako je nakon počinjenja prekršaja, dana 1.1.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 119/22), kojim je za predmetni prekršaj pod točkom I. b) izreke iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisana novčana kazna poslodavcu od 660,00 do 6630,00 eura, dok je ranijim propisom, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, bila propisana novčana kazna poslodavcu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna, dakle nešto stroža novčana kazna, pa je ovaj sud sukladno čl. 3. PZ djelo okrivljenika pod točkom I. b) pravno označio po blažem propisu.
12. Nadalje, nije sporno da je okrivljenik za navedenu radnicu prijavu promjene tijekom osiguranja tijelu mirovinskog osiguranja podnio 28.1.2023., iako je to bio dužan učiniti najkasnije 13.9.2021., dakle da se radilo o vrlo velikom zakašnjenju u ispunjavanju propisane obveze zbog čijeg neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak (točka I. b) izreke), pa po ocjeni ovog suda u ovom slučaju, imajući u vidu i okolnost da je okrivljenik ranije prekršajno kažnjavan, nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazne za djelo pod točkom I. b) izreke, niti za ublažavanje kazne ispod donje granice propisane kazne za djelo pod točkom I. a) izreke, na što osnovano ukazuje žalitelj, pa je ovaj sud prihvaćanjem žalbe tužitelja, za prekršaje pod točkom I. a) i I. b) izreke okrivljeniku utvrdio novčane kazne u minimalnom iznosu propisane kazne za te prekršaje, u uvjerenju da su tako utvrđene kazne primjerene težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.
13. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 24. listopada 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
