Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-594/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice SN OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i tužiteljice NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dušanu Trifunoviću, odvjetniku u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 22. veljače 2024., poslovni broj: Pn-316/2019-71, u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 22. veljače 2024., poslovni broj: Pn-316/2019-71:

- potvrđuje u toč. II. izreke presude u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužiteljici GN s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 4.479,69 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 23. kolovoza 2019. do isplate

- potvrđuje u toč. III. izreke presude u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužiteljici NN s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.360,10 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 23. kolovoza 2019. do isplate

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja MN i SN te žalba tuženika prihvaćaju se kao osnovane te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 22. veljače 2024., poslovni broj: Pn-316/2019-71:

- ukida u toč. I. i toč. IV. izreke presude i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Žalbe svih tužitelja i tuženika podnesene protiv rješenja o privremenoj mjeri sadržanog u presudi i rješenju Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 22. veljače 2024., poslovni broj: Pn-316/2019-71 odbijaju se kao neosnovane.

III. Prihvaća se žalba tužiteljice NN te se u odnosu na nju preinačuje toč. IV. izreke i rješava:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici NN naknadi troškove postupka u iznosu od 1.207,74 EUR (tisućudvjestosedam eura i sedamdesetčetiri centa) u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici NN naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 87,77 EUR (osamdesetsedam eura i sedamdesetsedam centi) u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade troškove osiguranja u iznosu od 414,76 EUR (četiristočetrnaest eura i sedamdesetšest centi) u roku od 15 dana.

VI. Odluka o troškovima žalbenog postupka tužitelja SN te tuženika ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom i rješenjem u toč. I izreke naloženo je tuženiku da tužiteljima ZN i GN, kao vlasnicima ugostiteljskog obrta "[obrt]" s osnova popravka neimovinske štete isplati iznos od 3.981,94 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 23. kolovoza 2019. do isplate, dok je u preostalom dijelu s osnova isplate imovinske štete za iznos od 14.467,48 EUR sa zateznom kamatom odbijen zahtjev tužitelja SN. Nadalje toč. II izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici GN s osnova popravka neimovinske štete isplati iznos od 4.479,69 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 23. kolovoza 2019. do isplate. Toč. III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici NN s osnova popravka neimovinske štete isplati iznos od 3.360,10 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 23. kolovoza 2019. do isplate te je toč. IV. izreke presude odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Prvostupanjski sud je ujedno donio i rješenje kojim je odbio prijedlog tužitelja kao predlagatelja za određivanje privremene mjere, kojim su predlagali da se radi osiguranja novčane tražbine tužitelja SN kao suvlasnika ugostiteljskog obrta "[obrt]" prema tuženiku LN u iznosu od 138.998,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, novčane tražbine tužiteljice SN prema tuženiku u iznosu od 27.500,00 kn sa kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate te novčane tražbine tužiteljice NN u iznosu od 16.000,00 kn sa zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate odredi privremena mjera na način da se tuženiku zabrani otuđenje i opterećenje njegove nekretnine, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, označene kao 7. suvlasnički dio 1/20 etažno vlasništvo (E-7), stan broj 6 na II katu zgrade, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, dvije kupaonice, blagovaonice, hodnika i pokrivene terase, s pripatkom dvije drvarnice i to: drvarnica br. 6/1 površine 1,98 m2 i drvarnica br. 6/2 površine 17,21 m2, ukupne površine 73,76 m2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč. br. grč. 179 zgrada, skladište i dvorište površine 877 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija. Sud je odbio i prijedlog da se naloži provedba rješenja Zemljišnoknjižnom odjelu Opatija, Općinskom sudu u Rijeci te prijedlog da privremena mjera ostane na snazi do pravomoćnog okončanja postupka ili do drugačije odluke suda.

3. Pravovremenom žalbom tužitelji SN pobijaju navedenu presudu u odbijajućem dijelu u toč. I. i u toč IV. izreke te pobijaju rješenje kojim je odbijen njihov prijedlog za određenjem privremene mjere iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1 . toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.– dalje: ZPP) s prijedlogom da sud preinači pobijanu presudu i naloži tuženiku da im isplati iznose koje potražuju tužbom u cijelosti, odredi predloženu privremenu mjeru, kao i da im nadoknadi sve troškove postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate.

4. Tužiteljica NN nije navela u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu te je ovaj sud u skladu s čl. 365. st.1. ZPP-a uzeo da istu pobija samo u odluci o troškovima postupka sadržanoj u toč. IV. izreke te u dijelu kojim je odbijen prijedlog za određivanjem privremene mjere, obzirom da u tom dijelu nije uspjela sa svojim zahtjevom i prijedlogom.

5. Protiv presude, kao i protiv dijela rješenja kojim je sud odbio prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere, a nije dosudio trošak tuženiku, žalbu je izjavio i tuženik također iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a.

6. Tužitelji u odgovoru na žalbu tuženika ističu kako je sud prvog stupnja u dijelu presude koji pobija tuženik činjenično stanje utvrdio pravilno i potpuno i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo te tužiteljima dosudio iznose kako je određeno izrekom pobijanog dijela presude. Smatraju da žalbeni razlozi tuženika ničime navedeno ne dovode u pitanje, zbog čega njegovu žalbu ocjenjuju neosnovanom i predlažu ovome sudu da odbije žalbu tuženika.

7. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

8. Žalba tužitelja SN te NN u odnosu na presudu osnovana je, dok je žalba tuženika u odnosu na presudu djelomično osnovana, a djelomično neosnovana. Žalbe tužitelja i tuženika u odnosu na rješenje o privremenoj mjeri neosnovane su.

9. Obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište, prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da su tužitelji ZN i SN suvlasnici ugostiteljskog obrta [obrt], koji ugostiteljsku djelatnost obavljaju u poslovnom prostoru u vlasništvu Grada Opatije temeljem Ugovora o zakupu, a da je tuženik LN vlasnik stana u zgradi u kojoj se nalazi ugostiteljski objekt. Temeljem ugovora o radu sud zaključuje i da je tužiteljica NN kao konobarica zaposlena u ugostiteljskom obrtu [obrt]. Uvidom u spis prvostupanjskog suda poslovni broj Psp-48/19 te iz iskaza stranaka i svjedoka M i VN, AN i MNJ sud nadalje utvrđuje da su odnosi među vlasnicima ugostiteljskog obrta i tuženika duži niz godina poremećeni, budući tuženik ne želi da se iznajmljuje terasa ZN u ugostiteljske svrhe, zbog čega ometa goste terase. Iz iskaza tužitelja JN sud utvrđuje da kada je 3. srpnja 2019. došao na posao nije mogao ući u ugostiteljski objekt, jer je tuženik ispred ulaza na terasi postavio vozilo i skinuo kotače te je vozilo na taj način držao ispred ulaza (i jedno vrijeme boravio i spavao u njemu) sve do 26. srpnja 2019. Gostima koji su pokušali doći da nije niti mogao objasniti što se dešava, a da je dugogodišnji ugostitelj zbog čega temeljem ovih utvrđenja i utvrđenja da je JN kao vlasnika obrta trpio sram radi gostiju koji ga poznaju, kao i mještana, sud zaključuje kako je narušen ugled i dostojanstvo obrta [obrt]. Prema ocjeni prvostupanjskog suda, ovakvim ponašanjem tuženika došlo je i do povrede prava osobnosti na ugled, čast i dobro ime u poslovanju vlasnika obrta [obrt] tužitelja SN zbog čega im je sud, radi povrede prava osobnosti s osnova neimovinske štete dosudio utuženo potraživanje u zatraženom iznosu od 3.981,94 EUR / 30.000,00 kn i to pozivom na čl.19. st. 1 i st. 3., čl. 1045., čl.1046., čl. 1049. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 42/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO).

10. Istodobno sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužitelja JN i SN u dijelu u kojem su potraživali naknadu štete radi izmakle dobiti, jer u spis nisu dostavili knjigovodstvenu dokumentaciju iz koje bi bio vidljiv promet obrta u utuženom periodu i izdani računi za period prije i nakon utuženja (komparativni period). Sud je odbio njihov prijedlog za vještačenje ocjenjujući da je mjesečni troškovnik ugostiteljskog objekta koji su dostavili paušalno postavljen za izgubljeni promet od strane TD Medena j.d.o.o. te da nije dostavljana dokumentacija koji dio dobiti obrta bi se odnosio na unutarnji poslovni prostor, a koji dio na terasu. Sud je odbio dokazni prijedlog i nakon pojašnjenja tužitelja da nisu vodili odvojeno knjigovodstvo za poslovanje unutar poslovnog prostora i za vanjski dio terase, kao i nakon prijedloga da vještak kao stručna osoba nakon uvida u dokumentaciju u knjigovodstvenom servisu sam razluči promet i dobit u objektu i na terasi, bilo prema broju sjedećih mjesta, bilo po drugoj metodologiji. Kao razloge odbijanja provođenja predloženog dokaza sud navodi da sudski vještak financijske struke ne može paušalno cijeniti gdje je vršena usluga, da li u objektu u zatvorenom prostoru ili na terasi objekta, jer takva dokumentacija ne prileži spisu, a osim toga da iz rješenja Službe za gospodarstvo, Ispostave Opatija od 25. rujna 2018. (ispravno 2017.) i rješenja Ureda državne uprave, Županije Primorsko goranske, Ispostave Opatija od 5. ožujka 2018. proizlazi da prostor za usluživanje na otvorenom (terasa), ispred ugostiteljskog objekta Buffeta Elita u [adresa] ne ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Temeljem iznijetog sud je zaključio da tužitelji ZN i SN nisu dokazali osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu glede potraživanja štete radi izmakle dobiti ugostiteljskog obrta, zbog čega je ovaj dio njihova zahtjeva odbio.

11. Nadalje, sud prvog stupnja utvrdio je i da je tužiteljici GN nastala šteta zbog vrijeđanja od strane tuženika prilikom dolazaka na posao budući iz dokaza provedenih tijekom postupka proizlazi da kontinuirano trpi strah prilikom dolaska na posao i odlaska s posla i da mora tražiti pomoć od drugih prilikom dolaska i odlaska, jer da se tuženik nalazi na terasi ugostiteljskog objekta i da joj kontinuirano govori pogrdne riječi "da joj ... majku i da tu S više neće moći biti", da radi razne grimase, pokazuje joj srednji prst i slično, što po stavu suda prvog stupnja prouzrokuje strah i da takvo ponašanje narušava čast, ugled i dostojanstvo svake osobe, pa tako i SN i vrijeđa njenu osobnost i nanosi duševnu bol zbog čega joj je dosudio naknadu štete u iznosu od 4.479,69 EUR / 33.750,00 kn. Visinu naknade štete sud je temeljio na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra dr. Dragana Lovrovića iz kojeg sud utvrđuje, da je SN u trenutcima susreta s tuženikom pri dolasku na posao trpjela primarni strah koji je započeo prilikom izloženosti stresu i osjećaju ugroženosti od tuženika i to srednjeg intenziteta u trajanju od oko pola sata, do trenutka kada je od strane obitelji osjetila određenu sigurnost, nakon toga primarni strah slabijeg intenziteta, a nakon javljanja medicinskoj službi 4. prosinca 2018. primarni strah prelazi u sekundarni strah, koji je započeo kada je započelo psihijatrijsko liječenje i trajao do kontrole 22. veljače 2019., nakon čega nije kontinuirano prisutan, a kada se javi konfliktna situacija s tuženikom, ponovo se javi sekundarni strah u trajanju dan-dva ovisno o intenzitetu stresa. Sud utvrđuje i da joj je dijagnosticiran poremećaj prilagodbe radi konfliktnih događaja pri dolasku na posao i posljedica izloženosti stresu te da se smanjenje životne aktivnosti može kvalificirati za navedenu dijagnozu od 5%, prema kliničkoj slici, u koju je uključen poremećaj prilagodbe, koji je još uvijek prisutan.

12. Uvidom u izvješće Policijske postaje Opatija od 19. prosinca 2018., sud nadalje utvrđuje, da je 28. studenog 2018. oko 12,00 sati na terasi restorana [obrt] u [adresa] LN s dijela terase koja nije bila predmet ovrhe u spisu Ovr-5585/18 ručnim viljuškarom podigao paletu natovarenu kamenjem te istu gurao na dio terase koja je vraćena u posjed sudskom ovrhom i kada je vidio da iz restorana izlazi SN i zaposlenica NN i pokušavaju ga fizički spriječiti u stavljanju kamenja na sporni dio terase, da se nije zaustavio s ručnim viljuškarom natovarenim kamenjem te je u predio noge udario NN, koja je pala na terasu i zadobila tjelesne ozljede. Nadalje, temeljem iskaza stranaka i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Nikole Gržalja, specijaliste ortopedije i traumatologije, sud utvrđuje da je EN od strane liječnika hitne medicinske pomoći pod dijagnozom nagnječenja desnog stopala i reakcije na stres upućena na daljnju obradu u Kliniku za ortopediju Lovran, gdje je ustanovljena oteklina i palpatorna bolnost prednjeg dijela desnog stopala, a radiološkom obradom je isključeno postojanje prijeloma. Sud je utvrdio kako je u štetnom događaju NN zadobila ozljedu lake tjelesne naravi zbog čega joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega 4 sata dnevno kroz 7 dana po ozljedi, 3 sata dnevno 3 puta tjedno kroz 7 dana i zatim 3 sata dnevno kroz naredna tri tjedna. Trpjela je i fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana i slabog intenziteta u trajanju 8-9 dana. Jaki strah postojao je u trenutku ozljeđivanja, sekundarni jakog karaktera u trajanju od nekoliko sati po samom predmetnom događaju i tijekom medicinske obrade, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 4-5 dana u vidu zabrinutosti za vlastito zdravlje i tijek liječenja, sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju 7-8 dana u vidu zabrinutosti za vlastito zdravlje i tijek liječenja, gdje je uključen i strah u sklopu akutne reakcije na stres, radi kojeg je NN liječena od strane psihijatra. Pored toga, po učinjenom psihologijskom testiranju dijagnosticiran joj je posttraumatski stresni poremećaj te je utvrđeno smanjenje životnog aktiviteta od 5%. Ocjenjujući tuženika odgovornim za nastanak štete, sud joj dosuđuje iznos od 3.360,10 EUR.

13. Sud je odbio prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. dalje OZ) uz obrazloženje da bi sud odredio privremenu mjeru, tužitelj kao predlagatelj osiguranja mora dokazati kumulativno da su ispunjeni uvjeti - vjerojatnost tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja, odnosno tuženik spriječiti ili znatno otežati naplatu, ili učiniti vjerojatnim da predloženom mjerom tuženik kao protivnik osiguranja bi pretrpio samo neznatnu štetu. Tužitelji kao predlagatelji osiguranja, prema ocjeni prvostupanjskog suda, nisu dokazali postupanje tuženika u smislu otuđenja nekretnine, odnosno da bi poduzeo određene radnje kako bi osujetio naplatu potraživanja niti su dokazali da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio neznatnu štetu.

14. Tužitelji u svojoj žalbi na toč. I. izreke presude ističu kako je prvostupanjski sud odbijanjem njihova zahtjeva za provođenjem knjigovodstvenog vještačenja počinio bitnu povredu odredbu parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 219. i čl. 288.a. st. 2. ZPP-a, koja je utjecala na pravilnost presude. Pojašnjavaju da su dostavili izračun gubitka zarade ugostiteljskog objekta i da su zbog opsežnosti dokumentacije i činjenice da se dokumentacija obrta nalazi u knjigovodstvenom servisu, a ne kod njih, predložili uvid u knjigovodstvenu dokumentaciju obrta po stručnoj osobi-vještaku. Ukazuju da niti jedan ugostiteljski objekt nema zakonsku obvezu vođenja poslovnih knjiga zasebno za unutrašnjost objekta te zasebno za terasu, a da ih sud nikada nije obvezao na dostavu sve opsežne dokumentacije obrta. Iznose i stav da, ako je sud smatrao da se nikako ne može utvrditi visina izgubljene dobiti, odnosno da se ona može utvrditi samo s nerazmjernim poteškoćama da je sukladno čl. 223. ZPP-a o tome trebao odlučiti prema slobodnoj ocjeni. Pored toga, ističu da neovisno o poslovanju na terasi, nema dvojbe da tužiteljima ZN i GN pripada pravo na naknadu štete u vidu izgubljene dobiti barem za onu dobit koju bi ostvarili poslovanjem unutar objekta, kojeg posjeduju i koriste na temelju valjanog ugovora o zakupu poslovnog prostora s Gradom Opatija.

15. Tuženik u svojoj žalbi najprije daje kronološki prikaz sudskih postupaka koji su se vodili vezano za obavljanje ugostiteljske djelatnosti obrta [obrt] na terasi ispred zakupljenog objekta te ističe kako sud unatoč tome izvodi pogrešan zaključak da su Ton i SN s [adresa] zaključili ugovor o zakupu terase, što nije točno jer Grad Opatija nije niti posjednik ni suposjednik terase, već su njezini suvlasnici i suposjednici isključivo stanari zgrade, uključujući i tuženik, a što je utvrđeno navedenim sudskim postupcima. Tuženik u žalbi tvrdi da nije poduzeo niti jednu nezakonitu radnju kojom bi onemogućio poslovanje ugostiteljskog objekta „[obrt]“, pa da su oni zbog toga pretrpjeli štetu. Izričito tvrdi da se tužiteljima ne obraća ni na koji način te da SN nije dokazala da su njezine psihičke tegobe opisane u nalazu vještaka, ukoliko zaista postoje, u uzročnoj vezi s njegovim ponašanjem prema njoj. Na terasi okućnice tuženik je dana 03. srpnja 2019. parkirao svoje vozilo samo da bi zaštitio svoja vlasnička prava na tom dijelu okućnice. Obzirom na događaj s viljuškarom tuženik ističe da se samo branio od napada JN i njegovog sina, zbog čega nije bio u mogućnosti zaustaviti paletar. NN je trčala prema paletaru / viljuškaru u namjeri da ga onemogući da preveze kamene stepenice i nepažnjom je udarila nogom u drvenu paletu na kojoj su se nalazile kamene stepenice i pritom zadobila laku tjelesnu ozljedu na nožnom palcu. Stoga, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je njegovo ponašanje u bilo kakvoj uzročno- posljedičnoj vezi sa eventualnom štetom.

16. Tuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pa je ispitujući pobijanu presudu u pravcu te bitne povrede u smislu žalbenih navoda, ali i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu. Naime, prvostupanjski sud iznosi nerazumljive navode o suvlasništvu ugostiteljskog objekta i ugostiteljskog obrta zbog čega se posljedično ne može ispitati ni pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odnosu na zahtjev za naknadom štete tužitelja kao vlasnika ugostiteljskog obrta.

U odnosu na žalbu protiv presude

17. Ovdje najprije valja istaknuti kako prvostupanjski sud u uvodu presude (a sukladno navodima postavljene tužbe) naznačuje da su tužitelji N i SN „kao vlasnici ugostiteljskog objekta [obrt]". Nakon toga, u toč. I. izreke presude sud prvog stupnja nalaže tuženiku da tužiteljima ZN i SN, „kao vlasnicima ugostiteljskog obrta [obrt]" s osnova popravka neimovinske štete isplati dosuđeni iznos. Sud je međutim istodobno tijekom postupka utvrdio da tužitelji Ton i SN ugostiteljsku djelatnost na adresi [adresa] obavljaju temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog s Gradom Opatijom, o čemu u spisu prileži i preslika ugovora te u tom smislu nedvojbeno ne možemo govoriti o su/vlasnicima ugostiteljskog objekta. Isto tako, u spisu ne postoji izvod iz Obrtnog registra za ugostiteljski obrt [obrt] iz kojeg bi proizlazilo da su upravo SN u trenutku nastanka štete bili suvlasnici obrta. Kako sud zbog pogrešnog pristupa u poimanju suvlasništva ugostiteljskog obrta / objekta [obrt] nije utvrdio tko je točno bio vlasnik obrta u periodu od 03. do 29. srpnja 2019. to se za sada ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da su i ZN i SN pretrpjeli neimovinsku štetu zbog povrede prava na ugled i dobro ime ugostiteljskog obrta.

18. Prije utvrđenja navedene okolnosti nije moguće odlučivati ni o naknadi izgubljene dobiti iz djelatnosti obrta [obrt] u naznačenom razdoblju jer je potrebno utvrditi tko je aktivno legitimiran za ovo potraživanje. U odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva potrebno je ipak ukazati kako tužitelji osnovano ističu da sud nije imao osnove odbiti njihov prijedlog za provođenjem knjigovodstvenog vještačenja kraj činjenice da su predložili uvid u svu dokumentaciju koja se nalazi u knjigovodstvenom servisu Medena j.d.o.o. po vještaku. Naime, svrha određivanja vještačenja ogleda se upravo u činjenici da sud ne raspolaže stručnim znanjem temeljem kojega bi mogao utvrditi određenu činjenicu, a kojim znanjem raspolaže vještak određene struke te prije ocjene stručne osobe da li temeljem dokumentacije u koju bi izvršio uvid može ili ne može sudu dati tražene odgovore, preuranjena je odluka prvostupanjskog suda o odbijanju provođenja vještačenja s obrazloženjem da vještak financijske struke ne može paušalno cijeniti gdje je vršena usluga (osobito kraj činjenice da ugostiteljsku djelatnost za vrijeme štetnog događaja prema tvrdnjama tužitelja nije bilo moguće obavljati niti unutar poslovnog objekta niti izvan njega) i potom odbijanju ovog dijela zahtjeva tužitelja iz razloga jer nisu dokazali osnovanost činjenica iz tužbe. Isto tako ocjena značaja rješenja Službe za gospodarstvo, Ispostava Opatija od 25. rujna 2018. (ispravno 2017.) i rješenja Ureda državne uprave, Županije Primorsko goranske, Ispostava Opatija od 5. ožujka 2018. temeljem kojih sud utvrđuje da prostor za usluživanje na otvorenom (terasa), ispred ugostiteljskog objekta Buffeta Elita u [adresa], ne ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a zbog kojih je također odbijen prijedlog za provođenjem vještačenja, za sada se ne može prihvatiti ispravnom. Naime, odluke su donesene dvije odnosno godinu i pol prije štetnog događaja, a tijekom postupka nije utvrđeno da li je prostor za usluživanje na otvorenom (terasa) ispred ugostiteljskog objekta Buffeta Elita ispunjavao uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u periodu od 3. do 29. srpnja 2019.

19. Prema ocjeni ovoga suda u donošenju ovog dijela presude počinjena je i relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 219. i čl. 288.a. st. 2. ZPP-a koja je utjecala na pravilnost presude na koju ukazuju tužitelji.

20. Naime, svoju odluku prvostupanjski sud u ovom dijelu donosi primjenom pravila o teretu dokazivanju u smislu čl. 221.a. ZPP-a budući tužitelji ZN i SN po njegovoj ocjeni nisu dokazali izgubljenu dobit te odbija ovaj dio tužbenog zahtjeva. Iz pravila o teretu dokazivanja proizlazi da će sud primijeniti to pravilo ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U konkretnoj situaciji kada nisu provedeni i ocijenjeni svi predloženi dokazi preuranjeno je stajalište prvostupanjskog suda da su se stekli uvjeti za primjenu pravila o teretu dokazivanja u odnosu na ovaj dio zahtjeva.

21. Nadalje, zaključak prvostupanjskog suda o mehanizmu nastanka i opsegu štete kao i o razlozima zašto smatra tuženika odgovornim za nastanak štete u odnosu na tužiteljicu SN obzirom na dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti zbog kontinuiranog vrijeđanja i pretrpljenog straha, prihvaća i ovaj sud obzirom na prikazanu komplementarnost provedenih dokaza, koji su logično povezani i daju sliku štetnih događanja i zaostalih posljedica, upravo na način kako obrazlaže sud prvog stupnja.

22. I prema ocjeni ovoga suda posljedično učestalom dočekivanju na terasi SN od strane tuženika, vrijeđanju i upućivanju joj grimasa i sl., povrijeđeno je njeno pravo osobnosti na duševno zdravlje. Ocjena je ovog suda da je pobijanom presudom dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 4.479,69 EUR adekvatan i da predstavlja pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u konkretnom slučaju. Pri tome su uzeti u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenih primarnog i sekundarnog straha, dijagnoza poremećaja prilagodbe (koji spada u skupinu psihijatrijskih poremećaja i uvjetovan je stanjima distresa i emocionalnog poremećaja koji obično remete socijalno funkcioniranje i postignuće a manifestira se kroz depresivna raspoloženja, anksioznost, zabrinutost) i dob tužiteljice, činjenicu da se konflikti ponavljaju kontinuirano i učestalo, a vezani su za svakodnevni posao tužiteljice (koji mora obavljati radi osiguranja egzistencije). Kod takvog stanja stvari, vodeći računa o provedenom medicinskom vještačenju, ovaj sud zaključuje da pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljice SN sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a predstavlja upravo iznos od 4.479,69 EUR (unatoč pogreški prvostupanjskog suda u računanju pojedinačno dosuđenih iznosa štete po pojedinim vidovima štete) koji se dosuđuje u jedinstvenoj naknadi uz uvažavanje kvalifikatornih okolnosti u okviru postavljenog zahtjeva.

23. Pored toga, ovaj sud nalazi da je ocjena prvostupanjskog suda o odgovornosti tuženika za nastanak štete kada je 28. studenoga 2018. oko 12,00 sati na terasi restorana [obrt] upravljao ručnim viljuškarom /paletarom uslijed čega je teret s viljuškara pao na nogu tužiteljice NN i tjelesno je ozlijedio, također pravilna. Stav prvostupanjskog suda o opsegu i visini nastale neimovinske štete kod tužiteljice NN, utvrđene temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka doc. prim. dr. sc. Nikole Gržalja dr. med., specijaliste opće kirurgije, ortopedije i traumatologije subspecijaliste traumatologije, prihvaća i ovaj sud. Naime, vještak je nalaz dao nakon detaljno pregledane medicinske dokumentacije, a svoje mišljenje je usmeno obrazložio nakon iznesenih primjedbi od strane tuženika, na koji način je argumentirano pojasnio razloge zauzetih stavova, koje tuženik nije uspio dovesti u pitanje svojim navodima. Razmotre li se uz to i okolnosti u kojima je šteta počinjena, dakle da je šteta počinjena u okviru bitno narušenih odnosa tuženika i vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt], okolnost njenog specifičnog položaja u odnosu na poslodavca, okolnost stalnog iskazivanja nezadovoljstva tuženika činjenicom da vlasnici obrta [obrt] obavljaju ugostiteljske djelatnosti na terasi za koju tuženik tvrdi da ima prava suvlasništva te u okviru i neprimjerenog odnosa tuženika prema gostima i GN u objektu u kojem ona radi, sve to dodatno ukazuje na intenzitet pretrpljene traume i straha, kao i kontinuitet neugodnih susreta koji su eskalirali i koji su nedvojbeno utjecali i na NN kao zaposlenicu. Opisane okolnosti rezultirale su potrebom za tuđu pomoć i njegu, pretrpljenim fizičkim bolovima i pretrpljenim strahom te duševnim bolovima radi smanjenja životne aktivnosti i upućuju na zaključak da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio visinu štete kada je tužiteljici NN, obzirom na utvrđene okolnosti slučaja, dosudio iznos od 3.360,10 EUR, koji i prema ocjeni ovoga suda predstavlja pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u svojoj ukupnosti i dosuđene imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege.

U odnosu na žalbe protiv odluke o troškovima postupka

24. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima postupka temeljio na odredbi čl. 154. st. 4. i čl. 155. ZPP, uz obrazloženje da su stranke uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima zbog čega je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

25. U žalbi tužitelji ukazuju kako se u ovoj pravnoj stvari, na strani tužitelja, pojavljuju tri osobe te je sud dužan odrediti u kojem je omjeru svaka od stranaka u sporu uspjela u parnici. Smatraju da pravilnom analizom pobijane presude proizlazi zaključak da su samo suvlasnici obrta djelomično uspjeli u sporu, dok su SN i NN sa svojim zahtjevima uspjele u cijelosti zbog čega u konkretnome slučaju nema uvjeta za primjenu odredbe ZPP-a prema kojoj bi svaka stranka snosila svoj trošak postupka. Pored toga, ističu kako sud nije uzeo u obzir da su u osnovi uspjeli u sporu sa 100% i da im je troškove provedenih vještačenja trebalo neovisno o uspjehu u sporu dosuditi u cijelosti.

26. I prema ocjeni ovoga suda ovdje je doista bilo potrebno uzeti u obzir činjenicu da se na strani tužitelja javlja aktivno suparničarstvo. Tužiteljica NN je u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom za naknadu neimovinske i imovinske štete, koju je pretrpjela u događaju od 28. studenog 2018. kao i vrijeđanjem i omalovažavanjem od strane tuženika te je pogrešna odluka suda o njenom podjednakom uspjehu u parnici s tuženikom.

27. NN ima pravo na naknadu troškova postupka temeljem čl.154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje OT). Obzirom da je vrijednost predmeta spora bila 26.289,21 EUR to bi sukladno OT prema vrijednosti predmeta spora odvjetnik za poduzete radnje po Tbr.7.1. OT imao pravo na 250 bodova uz povišenje tarifnih stavaka za zastupanje više osoba za svaku sljedeću osobu za 10%, dakle uz povišenje od daljnjih 20%. Kako je udio zahtjeva tužiteljice NN u ukupnoj vrijednosti predmeta spora 12,78 % to bi za svaku radnju odvjetnika imala pravo na naknadu troškova u ovom postotku.

28. Priznati troškovi tužiteljice NN obuhvaćaju trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 OT te trošak sastava podnesaka od 25. srpnja 2022. i 08. studenoga 2023. po Tbr.8/1 OT, trošak zastupanja na ročištima od 07. srpnja 2020, 03. prosinca 2020, 13. travnja 2021., 06. rujna 2021. i 22. kolovoza 2024. po Tbr. 9/1 OT u iznosima od po 500,00 EUR, trošak zastupanja na ročištima od 24. veljače 2020. i 19. listopada 2021. po Tbr. 9/2 OT u iznosima od po 250,00 EUR, odnosno ukupno 4.500,00 EUR. Ovaj iznos uvećan je za troškove zastupanja više osoba 20 % po Tbr. 40. OT u iznosu od 900,00 EUR i trošak PDV-a po Tbr. 46. u iznosu od 1.350,00 EUR, što ukupno daje iznos od 6.750,00 EUR. Kada se ovoj iznos stavi u omjer udjela zahtjeva tužiteljice NN u ukupnoj vrijednosti predmeta spora od 12,78 % dobije se iznos od 862,65 EUR. Ovoj tužiteljicu sud je kao osnovani trošak dosudio i trošak vještačenja, koji je platila upravo NN u iznosu od 331,82 EUR i trošak pribave zdravstvenog kartona u iznosu od 13,27 EUR. U konačnici je u ukupnosti tužiteljici NN priznat iznos troškova od 1.207,74 EUR.

29. Trošak sastava podnesaka od 28. kolovoza 2019., 06. rujna 2021., 28. kolovoza 2021 i 29. rujna 2022. sud je ocijenio nepotrebnim za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. st.1. ZPP-a budući su ovim podnescima tužitelji obavještavali sud o plaćanju vještačenja, sudske pristojbe te su dali suglasnost za ime vještaka, koje radnje su mogli obaviti na ročištu, a sud je ove podatke dijelom mogao vidjeti i iz eSpisa. Trošak zastupanja na ročištima od 24. veljače 2020. i 19. listopada 2021. priznat je po Tbr. 9/2 OT obzirom je na ovim ročištima raspravljano isključivo o procesnim pitanjima. Trošak zastupanja na ročištu za objavu presude nije priznat tužiteljima obzirom njihov punomoćnik nije pristupio na to ročište. Nadalje, trošak sudske pristojbe na tužbu platio je isključivo tužitelj ZN tako da ovaj trošak, kao niti trošak vještačenja koji je platila SN MN nisu uzeti u obzir prilikom obračuna troškova tužiteljici NN. Konačno sud tužiteljici nije priznao niti trošak sastava prijedloga za određivanjem privremene mjere, jer je prijedlog odbijen kao neosnovan. 30. U odnosu na žalbene navode tužitelja obzirom na troškove dosuđene ZN i GN, ukazuje se da će o njihovim troškovima postupka biti naknadno odlučeno u okviru nove odluke o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, a ovisno o uspjehu u postupku.

U odnosu na žalbu protiv privremene mjere

31. Kao što je rečeno sud je odbio prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 344. st. 1. OZ-a uz obrazloženje da tužitelji kao predlagatelji osiguranja nisu dokazali postupanje tuženika u smislu otuđenja nekretnine, odnosno da bi poduzeo određene radnje kako bi osujetio naplatu potraživanja niti su dokazali da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio neznatnu štetu.

32. Tužitelji smatraju kako opasnost takvog postupanja tuženika proizlazi upravo iz njegova ponašanja spram tužitelja te da se osnovano može očekivati da će tuženik do pravomoćnosti presude na svaki mogući način pokušati spriječiti naplatu potraživanja tužitelja. To tim više što je tuženik u mirovini i ne ostvaruje visoka primanja te mu je navedena nekretnina jedina imovina. Smatraju i da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, odnosno ne bi pretrpio ikakvu štetu ukoliko tuženik nema namjeru otuđiti ili opteretiti nekretninu.

33. Prema ocjeni ovoga suda ispravan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelji s potrebnom mjerom izvjesnosti nisu dokazali ispunjenje pretpostavki iz čl. 344.st.1. OZ- a. Narušeni odnosi među strankama vezani za uporabu terase u obavljanju ugostiteljske djelatnosti sami po sebi ne podrazumijevaju otežano ispunjenje tražbine, koja je dijelom pravomoćno utvrđena ovom odlukom, a dijelom će tek biti o njoj raspravljano sukladno uputama ovoga suda, time da SN za sada nije ni dokazala vjerojatnost postojanja preostalog dijela tražbine (povrh dosuđenog) prema tuženiku.

34. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima prigovara postupanju prvostupanjskog suda u smislu nedonošenja posebne odluke o troškovima postupka nastalim pri odlučivanju o privremenoj mjeri. Obzirom je postupak osiguranja dovršen budući je odbijena žalba tužitelja u odnosu na privremenu mjeru, a prvostupanjski sud nije odlučio o troškovima vezanim za ovaj postupak, to je ovaj sud sukladno odredbi čl.164. st.1. i čl. 155. ZPP-a obvezao tužitelje na platež troškova postupka osiguranja tuženiku, koji je u odnosu na prijedlog za određenjem privremene mjere uspio u postupku u cijelosti i to u iznosu od 414,76 EUR na ime sastava odgovora na prijedlog za određivanje privremene mjere i PDV na taj iznos po Tbr.11.1. i Tbr. 46. OT. Sud nije osnovanim ocijenio zahtjev tuženika za naknadu sudske pristojbe na odgovor na prijedlog za određenjem privremene mjere koju pristojbu nije platio niti je od strane suda bio pozvan na plaćanje. Posebno se napominje kako je trošak određen u okviru postavljenog zahtjeva tuženika za naknadu troškova sadržanom u odgovoru na prijedlog za određivanjem privremene mjere, a obzirom da njegov zahtjev za povrat u prijašnje stanje (kojim bi mu se omogućila naknadna predaja troškovnika) odbačen. 35. Rezimira li se iznijeto sud je dakle ispravnom i zakonitom ocijenio odluku prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je odlučio o povredi prava osobnosti SN i NN slijedom čega je primjenom čl. 368. st.1 . ZPP-a potvrdio presudu u toč. II. i III. izreke. Nadalje, sud je zbog počinjenja apsolutno bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kao i relativno bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 219. i čl. 288.a. st. 2. ZPP-a koja je utjecala na pravilnost presude te zbog propusta u utvrđivanju činjenice vezane uz vlasništvo obrta primjenom čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a prihvatio žalbe tužitelja i tuženike te ukinuo pobijanu presudu u toč. I. izreke i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu. Isto tako, zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u točci IV. pobijanog rješenja, na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a djelomično je preinačena odluka o troškovima postupka te je ovaj sud odlučio o troškovima NN i priznao joj trošak od 1.207,74 EUR, koji je dosuđen uz primjenu čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Konačno, ovaj sud je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ potvrdio i odluku o privremenoj mjeri.

36. Odlučujući o troškovima nastalim u povodu žalbe sud je pošao od činjenice da od ukupno zatraženog troška svih tužitelja u visini 10.172,12 EUR na NN, sukladno vps njenog zahtjeva u ukupnom zahtjevu tužitelja od 12,78%, otpada trošak od 1.299,99 EUR. Ovom trošku zastupanja dodani su trošak vještačenja od 331,82 EUR i trošak pribave zdravstvenog kartona od 13,27 EUR (koji se odnose samo na nju), na koji način je dobiven njen udio u troškovima tužitelja od 1.645,08 EUR. Ovaj iznos stavljen je u omjer sa udjelom NN u vps žalbe svih tužitelja od (16.112,56 EUR / 1.645,08 EUR) na koji način je dobiven postotak njenog udjela u vps žalbe od 10,21 %.

37. Tužiteljica NN osnovano je zatražila trošak žalbenog postupka koji se odnosi na trošak sastava žalbe na presudu u iznosu od 625,00 EUR uvećan za zastupanje više osoba 20 % u iznosu od 125,00 EUR te PDV na ovaj iznos od 187,50 EUR primjenom Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 40. i Tbr. 46. OT, odnosno ukupno 937,50 EUR. Ovoj tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 191,13 EUR odnosno ukupno 1.128,63 EUR, koji iznos kada se stavi u omjer sa udjelom tužiteljice NN u vps žalbe od 10,21 % daje iznos od 115,23 EUR. Konačno, kad se ovaj iznos troškova žalbe koji otpada na NN stavi u omjer sa njenim uspjehom u žalbi od 76,17 % proizlazi kako joj je tuženik dužan na ime troškova žalbe naknaditi iznos od 87,77 EUR.

38. Troškovi odgovora na žalbu tužiteljice KN ocijenjeni su nepotrebnim za ishod žalbenog postupka pa joj stoga nisu dosuđeni.

39. U nastavku postupka prvostupanjski sud će prije svega otkloniti bitnu povredu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč. 11. ZPP-a na način da će nedvojbeno utvrditi tko je vlasnik obrta „[obrt]“ tako da će s parničnim strankama ponovno raspraviti predmet spora, a u svrhu utvrđenja odlučnih činjenica provesti će i u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ocijeniti predložene dokaze imajući u vidu sadržaj žalbi i odgovora na žalbu, obzirom da tužitelji u žalbi, osnovano tvrde da je u parnici radi naknade štete zbog izmakle dobiti potrebno utvrditi koju je dobit obrt „[obrt]“ ostvarivao prije štetnog događaja, da li je u periodu od 03. -29. srpnja 2019. obrt imao ovlaštenje za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na otvorenom, nakon čega će sud dobiti sliku o poslovanju obrta prije štetnog događaja (unutar i izvan poslovnog objekta) i koju bi dobit imao u utuženom periodu. Tek ukoliko sud ocjenom predloženih i provedenih dokaza neće biti u mogućnosti utvrditi odlučne činjenice, primijeniti će pravilo o teretu dokazivanja. Novu i zakonitu odluku, kojom će primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka tužitelja JN i SN te tuženika, prvostupanjski sud će obrazložiti sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

U Varaždinu 24. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun