Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2517/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o. Split, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o., Koranska 2, Zagreb, OIB: 79517545745, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-325/2021 od 14. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 24. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana, a odbija žalba tužitelja, te pobijana prvostupanjska odluka:

- preinačuje na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja s naslova naknade neimovinske štete u iznosu od 1.000,00 Eur (točka I. izreke), kao i naslova uklanjanja sa portala, pod točkom III. izreke,

- potvrđuje prvostupanjska odluka pod točkom II. izreke,

- te obvezuje tužitelja na naknadu tuženiku troškova parničnog postupka i u tome dijelu sada sudi:

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.642,14 Eur sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 1.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 16.srpnja 2021.godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana po pravomoćnosti, objaviti integralni tekst ove presude, bez komentara o trošku tuženika u Slobodnoj Dalmaciji i portalu www. slobodnadalmacija.hr."

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana ukloniti sa portala „www.slobodnadalmacija.hr“ članak od dana 20. svibnja 2021. godine pod naslovom, https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/crna-kronika/bivsi-...-...-alpe-jadran- banke-ide-u-zatvor-i-mora-vratiti-preko-5-

milijuna-kuna-CČ-je-svom-prijatelju-hdz-ovom-mocniku-UČ-dao-kredit- bez-obaveze-vracanja.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 276,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Žali se tužitelj na odbijajući dio radi pogrešne primjene materijalnog prava, sve sa prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i postupi u skladu sa istim.

3. Žali se tuženik na obvezujući dio i pobija prvostupanjsku odluku zbog "svih žalbenih razloga", sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom. 4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

6. Predmet ovog postupka je naknada neimovinske štete iz medija.

7. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da u listu Slobodna Dalmacija 20. svibnja 2021. objavljen tekst: "Bivši većinski vlasnik Alpe Jadran banke ide u zatvor i mora vratiti preko 5 milijuna kuna; CČ je svom prijatelju, HDZ-ovom moćniku UČ, dao kredit bez obaveze vlaćanja".

8. Nadalje je sud prvog stupnja utvrdio na osnovu predmeta Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-12/2021 od 6. travnja 2021. da je podnesena od strane MUP-a kaznena prijava protiv CČ, KČ, ČČ, LČ, BČ, VČ i UČ – tužitelja, u odnosu na tužitelja kako je u provedenim izvidima utvrđeno da je dana **.**.1995. VČ u svojstvu direktora poslovne jedinice "Alpe Jadran Banke" zaključio ugovor o kreditu sa tužiteljem i ZČ, istima da je odobren dugoročni kredit u iznosu od 594.377,34 kn, na rok od 5 godina uz kamatnu stopu od 12 % godišnje s obvezom vraćanja u jednakim polugodišnjim anuitetima, prema amortizacijskom planu kredita. U provedenim izvidima da je nadalje utvrđeno kako je banka platila stan obitelji ZČ u [adresa] i porez na promet te nekretnine, prijavljeni VČ da nije pribavio instrumente osiguranja povrata kredita, odnosno da nije upisao hipoteku na predmetni stan. Prijavljeni UČ da nije vraćao kredit, u njegovo ime dvije rate kredita da je vratio CČ, pa da je do dana podnošenja kaznene prijave ostao dug po kreditu u iznosu od 391.418,37 kn, glavnice bez obračunatih kamata, iako je CČ pokušao zatvoriti i ostatak kredita jer je dana 30. listopada 1999. sastavio Ugovor o pružanju marketinškim usluga u kojem je prikazao da će UČ pružati usluge "Alpe Jadran Banci" te da će mu sa te osnove ta banka isplatiti 800.000,00 kn, te avans u iznosu od 200.000,00 kn po potpisu ugovora. Po predmetnom Ugovoru o pružanju marketinških usluga da nije bilo isplate te da se obradom nije uspjelo utvrditi je li isti realiziran, premda ostaje upitno zbog čega je CČ u ime UČ zatvorio dio kredita te donio odluku o otpisu kamata po kreditu u iznosu od cca 300.000,00 DEM, sve po odluci NO banke od 29. svibnja 2000., a da je glavnica od 391.418,37 kn ostala neotplaćena do dana podnošenja prijave. Nadalje, iz predmeta proizlazi da se zaista protiv tužitelja vodio kazneni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u svezi sa st. 1., te u svezi sa čl. 37. KZ/11, u tom postupku dana 4. prosinca 2013. godine donesena je presuda, koja je u žalbenom postupku presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj IKž-244/14 od 7. ožujka 2018. godine preinačena na način da se u odnosu na okrivljenika – tužitelja odbija optužba iz razloga nastupa zastare kaznenog progona.

9. Dakle, presudom Županijskog suda u Splitu broj K-12/12 ranije je tužitelj kao optuženik bio proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva, tužitelj radi zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju poticanjem, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jednu godinu te mu je izrečena uvjetna osuda. Međutim, ova presuda nije postala pravomoćna jer je nastupila zastara kaznenog progona i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kako je to i navedeno, odbijena je optužba spram tužitelja iz tog razloga.

10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da je djelomično osnovan tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što u konkretnom slučaju s obzirom na sadržaj spornog teksta, koncepciju naslova i podnaslova, prosječni građanin može jedino zaključiti da je tužitelj počinio kazneno djelo i bio sudionikom malverzacije vezano za kazneno djelo za koje je CČ pravomoćno osuđen.

11. Sa zaključkom suda prvog stupnja nije suglasan žalbeni sud i to iz sljedećeg razloga:

12. Naime, nepobitno iz spisa proizlazi da je u 2018. objavljen članak vezan za odbijanje optužbe iz razloga nastupa zastare kaznenog progona naspram tužitelja, a tužitelj je bio proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva i zloupotrebe povjerenja u gospodarstvo poticanjem. Okolnost nastupa zastare kaznenog progona ne ukazuje na činjenicu da su predmetne informacije netočne u kontekstu predmetnog članka.

13. Činjenica da prema navodima tužitelja nije "moćnik" HDZ-a, također ne ukazuje na opravdanost predmetne tužbe, jer isti je bio dožupan, pa ni ta okolnost čelnika ili moćnika HDZ-a ne ukazuje na osnovanost tužbenog zahtjeva.

14. Izvor informacija tuženika, odnosno novinara je pravomoćna sudska odluka, te ranije objavljeni članak vezan za predmetno kazneno djelo.

15. Iz spisa K-12/2012 nepobitno proizlazi:

- da je podnesena kaznena prijava protiv CČ, KČ, ČČ, LČ, BČ, VČ i UČ, iz razloga jer je **.**.1995. VČ u svojstvu direktora poslovne jedinice "Alpe Jadran Banke" zaključio ugovor o kreditu sa tužiteljem i JČ, istima odobrio dugoročni kredit u iznosu od 594.377,34 kune, na rok od 5 godina uz kamatu od 12 % godišnje s obvezom vraćanja u jednakim polugodišnjim anuitetima,

- da je banka platila stan obitelji JČ u [adresa] i porez na promet te nekretnine,

- da prijavljeni VČ nije pribavio instrumente osiguranja povrata kredita, odnosno nije upisao hipoteku na predmetni stan,

- da UČ nije vraćao kredit, i u njegovo ime dvije rate kredita je vratio CČ, da do podnošenja kaznene prijave ostao dug po kreditu u iznosu od 391.418,37 kuna, glavnice bez obračunatih kamata, da je CČ pokušao zatvoriti ostatak kredita pa je 30. listopada 1999. sastavio Ugovor o pružanju marketinških usluga u kojima prikazuje UČ kao pružatelja usluge "Alpe Jadran Banci", te da mu sa te osnove banka treba isplatiti 800.000,00 kuna, te avans u iznosu od 200.000,00 kuna po potpisu ugovora,

- da po predmetnom Ugovoru o pružanju marketinških usluga nije bilo isplate, tako da je preostali dio duga ostao nenaplaćen do dana podnošenja kaznene prijave.

16. Da bi se razmotrilo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je utvrditi test nužnosti.

17. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtjeva da sud pred kojim se nađe zahtjev za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li razmjerno legitimnom cilju, te da za ograničenje slobode izražavanja navede relevantne i dostatne razloge (kao Ustavni sud RH – U-III-458/2018).

18. Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja, treba razlikovati izjave od činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kada se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova da te sudove podržava u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranim. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o Izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnost svakog slučaja i "opći ton" Izjave o kojoj se radi imajući u vidu da su tvrdnje o temama od javnog interesa.

19. Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedno od osnovnih uvjeta za njegov napredak te za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na informacije i ideje koje su blagonaklone prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima i ne izazivaju nikakvu reakciju nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema demokratskog društva.

20. Prema odredbi članka 21. stavak 1. Zakona o medijima ("Narodne Novine" broj 59/04,84/11, 83/13, dalje: ZM) nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi s tim da prema stavku 6. citiranog članka postojanje pretpostavki za odgovornost za štetu dokazuje tužitelj dok postojanje pretpostavke za oslobađanje odgovornosti za štetu dokazuje tuženik.

21. Prema odredbi članka 22. ZM-a neimovinska šteta u pravilu se nadoknađuje objavljivanjem ispravka informacija i ispravkom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava članak 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) pa se satisfakcija može zatražiti putem objave presude, alternativno isprike kada objava isprike nije moguća ili u vidu pravične novčane naknade sukladno općim obvezno pravnim pravilima, ali ne u formi objave presude.

22. Naime, sloboda medija služi slobodnom i individualnom i javnom oblikovanju mišljenja te je nužna osnova za kritičko izvješćivanje i istraživačko novinarstvo. Samo slobodno i od bilo kakvih utjecaja i kritičko pokazivanje stvarnosti može voditi slobodnom oblikovanju mišljenja i na taj način omogućiti građanima u svim područjima života. Međutim ni sloboda medija nije neograničena jer izvješćivanje koje nadilazi informativne potrebe javnosti može zadrijeti u zaštićeno područje ljudske osobnosti, privatnosti, dostojanstva i time povrijediti prava i interese fizičkih i pravnih osoba.

23. Prema Ustavu Republike Hrvatske zajamčena je sloboda mišljenja i izražavanja misli, što sadržava i slobodu medija, ali je isto podložno ograničenjima propisanim Ustavom i Zakonom. Uostalom i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda članak 8.- jamči pravo na poštovanje privatnog života.

24. Svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva i ugleda- članka 7. ZM, a nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena donijeta u skladu s odredbom članka 21. stavaka 4. ZM-a. Svaki novinar je kod obavljanja novinarske profesije dužan postupati savjesno i odgovorno pri čemu je točnost objavljivanje informacije najvažnije pravilo novinarstva.

25. Svaku informaciju novinar je dužan s povećanom profesionalnom pozornošću utvrditi, a posebno kod istraživačkog novinarstva.

26. Mediji u svakom demokratskom društvu imaju važnu ulogu i njihova uloga ne smije biti zloupotrjebljavana.

27. Ljudsko dostojanstvo ima svaki čovjek samim tim što je ljudsko biće, a kada se misli na čast svaka osoba kao ljudsko biće ima pravo tvrditi da ima čast koja ovisi o njenim vlastitim, moralnim i drugim vrijednostima, dok je ugled percepcija o nekoj osobi i njenim kvalitetama, vrijednostima i zaslugama u društvu.

28. Težina povrede i okolnosti slučaja glede novčane naknade zbog povrede časti ugleda i dostojanstva dosuđuje se samo onda ako je ta povreda iznimno teška i ako kod pogođenog izaziva osobito intenzivnu duševnu bol.

29. Prema ustaljenoj sudskoj praksi visina zahtjeva s ovog naslova utvrđuje se prema okolnostima slučaja odnosno je li povreda učinjena u medijima visoko tiražnima, visoko gledanima, jer takva povreda ima znatno veću težinu.

30. Ustavno jamstvo slobodnog izražavanja sadrži obvezu i odgovornost koje se odnosi i na tisak. Upravo radi postojanja tih obveza i odgovornosti od strane onih koji se koriste svojim pravom na slobodu izražavanja, tisak je prilikom iznošenja informacija od javnog interesa dužan postupati u dobroj vjeri kako bi pružio vjerodostojnu informaciju u skladu sa novinarskom etikom. Pri ocjeni je li došlo do povrede slobode izražavanja potrebno je sagledati svaki pojedini slučaj u svijetlu svih okolnosti uključujući sadržaj spornih navoda kao i kontekst u kojemu su ti navodi izrečeni. Osobito je potrebno utvrditi jesu li mjere poduzete radi ograničenja slobode izražavanja razmjerne legitimnom cilju kojim se tim ograničenjem želi postići (kao Ustavni sud RH U-III-2886/2011).

31. Stoga slijedom navedenog ne proizlazi iz predmetnih članaka da se ukazuje na kaznenu odgovornost tužitelja nego isključivo na činjenicu da je prijatelj pravomoćno osuđene osobe koja mu je kao javnoj osobi, koja mora trpjeti jaču kritiku javnosti od prosječnog građanina, omogućila kredit, kojeg nije plaćao i za što je utvrđena kaznena odgovornost istoga, ali zbog činjenice nastupanja zastare, kaznenog progona, tužitelj nije pravomoćno osuđen.

32. U kontekstu okolnosti slučaja, a s obzirom na naprijed navedenu zakonsku normu te činjenicu utjecaja informacije u javnost, odnosno na život i rad tužitelja kao javne osobe, prema mišljenju ovog suda, jer se radi o zaštiti slobode izražavanja i zaštiti prava na poštivanje osobnog života, odluka suda prvog stupnja nije zakonita i ne proizlazi iz činjeničnog stanja u spisu.

33. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu.

34. Bitno je postići pravičnu ravnotežu između prava tužitelja i prava tuženika i prema mišljenju ovog suda, iz rezultata dokaznog postupka, a s obzirom na činjenično stanje u spisu, ne proizlazi povreda iz članka 8. Konvencije o pravu na poštovanje privatnog i obiteljskog života (kao Europski sud za ljudska prava broj 45066/17).

35. Kako navedeni članak Konvencije jamči pravo na čast, ugled i čast kao dio prava na poštovanje privatnog života, to napad na ugled osobe mora doseći određenu razinu ozbiljnosti i biti takav da dovodi u pitanje osobno uživanje prava na poštovanje privatnog života.

36. Analizirajući predmetni članak u cjelini, radi se o prijenosu već ranije iznijete informacije i ne može se steći zaključak da je tužitelj odgovoran za kazneno djelo, koje mu se stavlja na teret, nego se govori o kaznenom djelu CČ. To što je tužitelj prikazan kao "moćnik" HDZ-a zasigurno ne ukazuje na osnovanost tužbenog zahtjeva jer takve okolnosti ne ukazuju na uvredljivost tužitelja kod nepobitne činjenica da je bio dožupan.

37. Pa, to je li netko moćnik "većeg" ili "manjeg" ranga, ne opravdava predmetni tužbeni zahtjev.

38. Uostalom, demant je objavljen, pa prema mišljenju ovog suda i te okolnosti ukazuju na pogrešan zaključak suda prvog stupnja, a posebno kod činjenice da intenzitet povrede zasigurno ne opravdava naknadu neimovinske štete s ovog naslova jer se ne radi o takvom intenzitetu povrede, koji bi ukazivao na odgovornost tuženika kod objave informacije po okončanju kaznenog postupka i upozoravanju javnosti o ishodu postupka koji je trajao oko četiri godine.

39. Tužitelj kao javna osoba mora trpjeti i tolerirati kritiku jačeg intenziteta u odnosu na običnog građanina, a građani moraju biti informirani o određenim kaznenim postupcima i tijeku postupaka, jer je to u interesu javnosti.

40. U konkretnom slučaju, a s obzirom da se činjenice mogu dokazati za razliku od vrijednosnih sudova, to mora biti dovoljno činjenične osnove koja podupire vrijednosne sudove.

41. Vrijednosni sudovi moraju biti iznijeti u dobroj vjeri, a dobra vjera (bona fides), je načelo koje zahtjeva da se postupa pravično, pošteno, korektno, s dužnom pažnjom, tj. sukladno pravilima profesije.

42. Načelo dobre vjere, u izravnoj je vezi s iznimno važnim društvenim zadaćama javnih glasila, pravilima i etikom novinarske profesije, Ustavom, međunarodnim konvencijama i zakonom propisanim pravima i obvezama novinara i medija.

43. Stoga prema mišljenju ovog suda, nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja s ovog naslova, s tim da je potrebno navesti, da dio tužbenog zahtjeva, o kojem sud prvog stupnja nije odlučivao u izreci, samo u obrazloženju, a tužitelj nije postupio u skladu s odredbom članka 339. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), to je predmet ovog postupka, u ovom stadiju postupka samo znos od 1.000,00 Eur, unatoč žalbenim navodima tužitelja.

44. Očito je tužitelj pogrešno označio točku III. prvostupanjske odluke kao predmet žalbenog postupka koja je dosuđena u korist tužitelja, tako da iz sadržaja žalbe tužitelja proizlazi pobijanje odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva.

45. Prema mišljenju ovog suda odluka glede odbijajućeg dijela s naslova objave predmetne odluke je opravdana, a zasigurno u situaciji kada prema mišljenju ovog suda nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

46. Također prema mišljenju ovog suda nije osnovan ni dio tužbenog zahtjeva glede uklanjanja s portala, jer to nije ostvarivo s obzirom na odredbu članka 1099. ZOO-a, a nije ni potrebno s obzirom na ishod ovosudskog postupka.

47. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci – članak 373.a ZPP-a i članak 368. stavak 1. ZPP-a.

48. S obzirom na ishod postupka te činjenice da tužitelj nije uspio u parničnom postupku, to je valjalo sukladno odredbi članka 154. ZPP-a i članka 155. stavak 1.

ZPP-a odlučiti o troškovima postupka tuženika.

49. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu, te pristup na ročišta od 8. ožujka 2022., 15. rujna 2022., 15. ožujka 2023. i 19. ožujka 2024., u pojedinačnom iznosu od po 200,00 Eur, što povećano za PDV i za žalbu sa PDV-om od 312,50 Eur, daje ukupan iznos od 1.562,50 Eur. Tom iznosu se dodaje trošak pristojbe na žalbu (list 117 spisa), što ukupno daje iznos od 1.642,14 Eur.

50. Stoga je odlučeno kao u izreci – članak 380. točka 3. ZPP-a.

U Splitu, 24. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić