Poslovni broj: Povrv-251/2023-16

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja ZOKIĆ j.d.o.o. Dugi Rat, Poljička cesta 42, OIB: 38280922752, kojeg zastupa punomoćnik Edi Biočić, odvjetnik u Zagrebu, Kralja Držislava 2, protiv tuženika CANICULA d.o.o. Gizdavac, Prisike 1/8, OIB: 63826503832, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Granić, odvjetnik u Splitu, Starčevićeva 13, radi isplate iznosa od 14.734,33 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 10. rujna 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 24. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenim po javnom bilježniku Heleni Dragun iz Splita pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-1315/2022 od 8. ožujka 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 14.734,33 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.786,49 EUR od 26. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.703,66 EUR od 29. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.590,78 EUR od 30. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.358,75 EUR od 7. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 930,22 EUR od 8. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.411,01 EUR od 9. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.592,87 EUR od 12. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.877,17 EUR od 13. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 846,61 EUR od 15. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.636,77 EUR od 16. svibnja 2022. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 26. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 748,26 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. ožujka 2023. do isplate i to po stopi koja se za razdoblje od 8. ožujka 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenim po javnom bilježniku Heleni Dragun iz Splita pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-1315/2022 od 8. ožujka 2023. u dijelu kojim je nalaženo tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju zakonske zatezne kamate koje na iznos od 846,61 EUR teku od 30. travnja 2022. do 14. svibnja 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.318,80 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 750,19 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Helena Dragun iz Splita donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-1315/2022 od 8. ožujka 2023., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju ukupno iznos od 14.734,33 EUR (111.015,81 kn) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-251/2023-2 od 13. rujna 2023. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo da osporava predmetno potraživanje tužitelja u cijelosti, po osnovu i po visini. Istakao je da iz prijedloga i rješenja o ovrsi nije vidljivo na što se potraživanje odnosi. Naveo je da opreza radi ističe prigovor zastare potraživanja, kao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije te pomanjkanja pasivne legitimacije. Iskazao je i da nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu s tužiteljem.

4. Podneskom od 30. travnja 2023. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika, ističući da su ti navodi izneseni samo radi odugovlačenja naplate duga te da se radi o zlouporabi procesnih pravila. Tužitelj je osporio istaknuti prigovor zastare potraživanja navodeći da u konkretnom slučaju, a u odnosu na dospijeće utuženih računa, nije protekao rok zastare od tri godine. Iz izvoda otvorenih stavki tužitelja da je razvidno na koje se račune dug odnosi te da stoga nisu osnovani navodi tuženika da ne bi znao na što se tražbina odnosi ili da se to ne može utvrditi. Osporio je i istaknute prigovore nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, navodeći da se radi o neobrazloženim prigovorima, koji su također usmjereni na odugovlačenje postupka i koji su u suprotnosti s konto karticom samog tuženika, a iz koje da je razvidno da su stranke u poslovnom odnosu još od 2021. Iz te konto kartice tuženika da također proizlazi evidentirano postojanje dugovanja tuženika prema tužitelju u iznosu od 111.015,81 kn, odnosno u iznosu od 14.734,44 EUR, a što da u potpunosti odgovara utuženoj tražbini tužitelja u ovom predmetu. U privitku tog podneska, tužitelj je dostavio u spis konto karticu tuženika sa stanjem na dan 24. studenog 2022. Sukladno navedenom, kao i obzirom da tuženik nije obrazložio razloge prigovora, već je samo paušalno, neistinito i opreza radi naveo da osporava potraživanje tužitelja, a da pri tome nije dostavio niti jedan dokaz, to je stoga tužitelj predložio sudu u cijelosti usvojiti njegov tužbeni zahtjev.

5. Naknadnim podneskom od 14. travnja 2024., tužitelj je dostavio u spis račune koji su navedeni u izvodu otvorenih stavki tužitelja koji je dostavljen uz prijedlog za ovrhu i na kojima tužitelj temelji svoje utuženo potraživanje prema tuženiku. Također, istakao je da je iz izvoda sa njegovog poslovnog računa vidljivo da je tuženik od 2019. plaćao tužitelju ranije izdane račune, a iz čega također proizlazi neistinitost tuženikovih navoda o tome da nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem. Naveo je i da je tuženik u odnosu na utužene račune tužitelja koristio pravo na odbitak pretporeza.

6. Tuženik se na naprijed navedene podneske tužitelja, kao i isprave koje je tužitelj uz te podneske priložio u spis, nije posebno očitovao, a samim time niti iste osporio.

7. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je ustrajao u podnesenom tužbenom zahtjevu, navodeći da je roba iz utuženih računa, a radi se o školjkašima - ježincima, uredno isporučena tuženiku te da tuženik na isporučenu robu i dostavljene račune nije nikada prigovorio niti je iste osporio, a isto tako tuženik da, osim paušalnih prigovora, nije dostavio ni jedan dokaz kojim bi osporio utuženu tražbinu. Tuženik je, s druge strane, samo naveo da ostaje kod iznesenog te da se ne protivi dokaznim prijedlozima tužitelja.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja - izvod otvorenih stavki od 14. prosinca 2022. (stranice 23-32 i 60-69 spisa), konto karticu tuženika od 24. studenog 2022. (stranice 93-95 i 112-114 spisa), račune tužitelja br. 30/1/1 od 10. travnja 2022., br. 33/1/1 od 13. travnja 2022., br. 34/1/1 od 14. travnja 2022., br. 36/1/1 od 21. travnja 2022., br. 37/1/1 od 22. travnja 2022., br. 38/1/1 od 23. travnja 2022., br. 40/1/1 od 26. travnja 2022., br. 41/1/1 od 27. travnja 2022., br. 43/1/1 od 29. travnja 2022. i br. 44/1/1 od 30. travnja 2022. (stranice 118-127 spisa), izvatke po transakcijskom računu tužitelja (stranice 128-135 spisa) te dopis Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Solin od 25. srpnja 2024. (stranica 152 spisa). Tužitelj je na ročištu od 10. rujna 2024. izjavio da odustaje od svih ostalih dokaznih prijedloga koji su predloženi, a nisu izvedeni te da predlaže zaključiti raspravljanje.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 14.734,33 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime cijene za isporučenu robu odnosno školjkaše - ježince, po ukupno deset računa izdanih u mjesecu travnju 2022.

11. Odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Prema članku 438. ZOO-a, kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru (računu).

12. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja – Izvoda iz otvorenih stavki od 14. prosinca 2022. razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 111.015,81 kn, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 14.734,33 EUR. Predmetno potraživanje se odnosi na ukupno deset računa izdanih u travnju 2022. Iz tog izvatka je također razvidno da je tužitelj evidentirao da je samo prvi izdani račun broj 30/1/1 od 10. travnja 2022. djelomično podmiren, za iznos od 1.517,94 kn, te da preostalo nepodmireno potraživanje po tom računu iznosi 13.460,31 kn. Nadalje, razvidno je da ostalih devet izdanih računa nisu niti djelomično podmireni.

13. Tužitelj je uz podnesak od 30. ožujka 2023. dostavio u spis i konto karticu tuženika sa stanjem na dan 24. studenog 2022., a iz koje konto kartice proizlazi da je tuženik u svojim poslovnim knjigama evidentirao veći broj izdanih računa od strane tužitelja, a između ostalih evidentirani su i svi računi navedeni u izvodu iz otvorenih stavki tužitelja od 14. prosinca 2022. Iz te konto kartice također proizlazi da tuženik u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano dugovanje prema tužitelju upravo u iznosu od 111.015,81 kn, dakle u iznosu koji ima evidentiran i tužitelj u svojim poslovnim knjigama i koliko uostalom iznosi utužena tražbina tužitelja u ovom postupku. Navode tužitelja da bi se radilo upravo o tuženikovoj konto kartici, kao i sam sadržaj te konto kartice, tuženik nije posebno osporio.

14. Iz utuženih računa tužitelja br. 30/1/1 od 10. travnja 2022., br. 33/1/1 od 13. travnja 2022., br. 34/1/1 od 14. travnja 2022., br. 36/1/1 od 21. travnja 2022., br. 37/1/1 od 22. travnja 2022., br. 38/1/1 od 23. travnja 2022., br. 40/1/1 od 26. travnja 2022., br. 41/1/1 od 27. travnja 2022., br. 43/1/1 od 29. travnja 2022., br. 44/1/1 od 30. travnja 2022., razvidno je da se radi o računima koje je tužitelj izdao tuženiku s osnova isporučenih školjkaša – ježinaca te je u svakom od izdanih računa navedena količina te jedinična cijena isporučene robe-ježinaca, datum izdavanja računa, datum isporuke te datum dospijeća na plaćanje računa. Usporedbom podataka o broju računa, ukupnom iznosu na koji su pojedini računi izdani, zatim datumu izdavanja i datumu dospijeća na plaćanje tih računa, razvidno je da se radi upravo o onim računima koji su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja koji je dostavljen uz podneseni prijedlog za ovrhu.

15. Iz izvadaka po transakcijskom računu tužitelja kod Privredne banke Zagreb d.d. razvidno je da je, u periodu od 15. travnja 2019. do 28. siječnja 2022., na računu tužitelja evidentirano više uplata tuženika (uz opise plaćanja: "pl.računa", "dug", "za ježeve" i dr.), a iz čega proizlazi osnovanost navoda tužitelja da su stranke bile u dugogodišnjem poslovnom odnosu.

16. Tijekom ovog postupka, na prijedlog tužitelja, a temeljem odredbi članka 221.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je raspravnim rješenjem od 4. lipnja 2024. pozvao tuženika da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li u spisu dostavljene račune tužitelja, koji po pojedinačnom računu ne prelaze vrijednost od 1.320,00 EUR, knjižio u svojim poslovnim knjigama te je li po tim računima koristio pravo na odbitak pretporeza. U odnosu na dostavljene račune tužitelja čija vrijednost po pojedinačnom računu prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sud je dopisom od 4. lipnja 2024. od nadležne ispostave Porezne uprave zatražio podatke o tuženikovom korištenju prava na odbitak pretporeza po tim računima tužitelja.

17. Naime, odredbom članka 221.b stavak 1. ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Prema stavku 2. istog članka ZPP-a, sud može po službenoj dužnosti zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbine iz stavka 1. tog članka samo ako one po pojedinačnom računu prelaze vrijednost od 1.320,00 eura. Odredbom članka 221.b stavak 4. ZPP-a propisano je da će se smatrati, u slučaju kada tražbina iz stavka 1. tog članka po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 1.320,00 eura, da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

18. Tuženik se u ostavljenom roku od 15 dana, a niti nakon proteka tog roka, nije očitovao na traženje suda odnosno nije dostavio izvadak iz svojih poslovnih knjiga ili bilo kakvu drugu ispravu iz koje bi bilo razvidno da isti nije koristio pravo na odbitak pretporeza po dostavljenim računima tužitelja čija pojedinačna vrijednost ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, dok je u odnosu na sve dostavljene račune tužitelja iznad takve vrijednosti, Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Solin svojim dopisom od 25. srpnja 2024. obavijestila sud da je tuženik po svim tim računima tužitelja koristio pravo na odbitak pretporeza.

19. S obzirom na naprijed navedeno, a sukladno odredbama članka 221.b stavak 2. i 4. u vezi sa stavkom 1. ZPP-a, ima se smatrati da tražbina tužitelja po utuženim računima, u ukupnom iznosu od 111.015,81 kn, odnosno preračunato u EUR u iznosu od 14.734,33 EUR, postoji.

20. Prema odredbama članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

21. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi su pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti kako tužbenog zahtjeva, tako i istaknutog prigovora.

22. Budući da je tužitelj, po ocjeni ovog suda, ispravama koje je dostavio u spis, kao i neosporenim navodima, dokazao da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o kupoprodaji te da je tuženiku isporučio robu (ježince) navedenu u priloženim računima, a koje račune je tuženik knjižio u svojim poslovnim knjigama te po istima koristio pravo na odbitak pretporeza, a što znači da ih je kao valjane i prihvatio, to je stoga teret dokaza u ovom postupku da nema dugovanja prema tužitelju bio na tuženiku. Međutim, tuženik uz podneseni prigovor protiv rješenja o ovrsi, kao ni u daljnjem tijeku ovog postupka nije ponudio i/ili predočio sudu niti jedan dokaz kojim bi isti dokazao svoje navode iz prigovora o nepostojanju dugovanja prema tužitelju, zbog čega takvi navodi tuženika ostaju nedokazani, a samim time i neosnovani. Upravo stoga, sud je ocijenio neosnovanim tuženikove prigovore nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, a koje prigovore tuženik nije posebno ni obrazložio, kao i njegove navode da stranke nisu bile u nikakvom poslovnom odnosu, jer iz isprava priloženih spisu proizlazi upravo suprotno.

23. Isto tako, sud je ocijenio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare utužene tražbine. Naime, u konkretnom slučaju radi se o potraživanju iz trgovačkog ugovora o kupoprodaji robe. Odredbom članka 228. stavak 1. ZOO-a propisano je da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Prema stavku 2. tog članka ZOO-a, zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu. Nadalje, prema članku 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

24. Ovaj postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu, a koji prijedlog je tužitelj podnio Općinskom sudu u Splitu odnosno nadležnom javnom bilježniku kao povjereniku suda putem e-komunikacije 14. prosinca 2022. Stoga bi u zastari bila sva ona potraživanja tužitelja koja su dospjela više od tri godine unatrag od podnošenja tog prijedloga, odnosno ranije od 14. prosinca 2019. Iz utuženih računa tužitelja koji su dostavljeni u spis, razvidno je da je najstariji od tih dostavljenih računa i to račun broj 30/1/1 od 10. travnja 2022. dospio na naplatu 25. travnja 2022., dakle unutar roka od tri godine prije pokretanja ovog postupka. Svi ostali dostavljeni računi su dospjeli na naplatu kasnije. Samim time, tuženikov prigovor zastare tužiteljeve tražbine se ukazuje neosnovanim.

25. Slijedom navedenog, kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu, a sukladno članku 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

26. Budući da iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu proizlazi da je tužitelj kao prodavatelj isporučio tuženiku robu navedenu u dostavljenim računima, dok s druge strane tuženik kao kupac nije dokazao da je u cijelosti podmirio te račune tužitelja, koji su izdani na ime cijene za isporučenu robu, a isto tako tuženik nije dokazao ni da bi njegova obveza na plaćanje tih računa prestala na jedan od drugih zakonom propisanih načina o prestanku obveza, to je stoga sud, a temeljem odredbi članka 376. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 9. ZOO-a, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 14.734,33 EUR.

27. S obzirom na to da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze isti je, sukladno odredbama članka 29. stavak 1. ZOO-a, dužan tužitelju na dosuđeni iznos glavnice tražbine platiti i zakonske zatezne kamate. U skladu s odredbama članka 183. stavak. 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo potraživati plaćanje zateznih kamata od prvog slijedećeg dana od dana dospijeća na plaćanje svakog pojedinog utuženog računa pa do isplate. Tužitelj je u skladu s tim i postavio zahtjev za plaćanje zateznih kamata po devet računa pa je u tom dijelu zahtjev tužitelja prihvaćen. Jedino u odnosu na račun broj 43/1/1 od 29. travnja 2022. je tužitelj postavio zahtjev za plaćanje zateznih kamata ranije nego što ga to pripada. Naime, iz tog računa tužitelja broj 43/1/1 razvidno je da je kao datum dospijeća na plaćanje naveden 14. svibnja 2022. pa tužitelj ima pravo na plaćanje zateznih kamata od prvog sljedećeg dana od dana dospijeća na plaćanje tog računa, odnosno od 15. svibnja 2022. do isplate. Kako je tužitelj plaćanje zateznih kamata po tom računu zatražio od 30. travnja 2022. do isplate, dakle ranije nego što ga pripada, to je stoga zahtjev tužitelja za plaćanje zakonskih zateznih kamata po tom računu, a za razdoblje od 30. travnja 2022. do 14. svibnja 2022. trebalo odbiti kao neosnovan.

28. U odnosu na visinu stope zakonskih zateznih kamata, a uzimajući u obzir da se kod odlučivanja o zahtjevu za plaćanje zateznih kamatama radi o primjeni materijalnog prava, navodi se da su tužitelju za razdoblje od dospijeća pojedinih iznosa glavnice tražbine do 31. prosinca 2022. priznate zatezne kamate po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 2. stavak 1. Zakon o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22) u vezi s člankom 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 1. stavak 1. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23), a sve to obzirom da se u ovom predmetu radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

29. Radi navedenog, platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika održan je na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.734,33 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose glavnice tražbine teku kako je to pobliže navedeno u točki. I. izreke ove presude, dok je za dio potraživanja s osnova zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 846,61 EUR (po računu br. 43/1/1) teku od 30. travnja 2022. do 14. svibnja 2022. platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika trebalo ukinuti i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

30. Platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 748,26 EUR, a koji se sastoje od troškova naknade javnom bilježniku u iznosu od 100,89 EUR s pripadajućim PDV-om po stopi od 25% u iznosu od 25,23 EUR, sukladno člancima 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/21 i 18/22), kao i troška tužitelja, koji je zastupan po odvjetniku kao punomoćniku, za sastav prijedloga za ovrhu u zatraženom iznosu od 497,71 EUR, uz pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 124,43 EUR, sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj trošak teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, a kako je to i navedeno u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi. U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ).

31. Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23), a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja gotovo u cijelosti usvojen, odnosno isti je odbijen samo u razmjerno neznatnom dijelu i to za dio potraživanja s osnova zakonskih zateznih kamata kao sporednog potraživanja, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, to je stoga sud odlučio da je tuženik dužan naknaditi tužitelju sve opravdane parnične troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

33. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav podneska od 30. ožujka 2023. u visini od 250 bodova, sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, za zastupanje na ročištu od 7. svibnja 2024. u visini od 125 bodova, sukladno Tbr. 9. t. 2. OT-a, za zastupanje na ročištu od 4. lipnja 2024. u visini od 250 bodova, sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, za zastupanje na ročištu od 12. srpnja 2024. u visini od 125 bodova, sukladno Tbr. 9. t. 2. OT-a, za sastav podneska od 14. travnja 2024. u visini od 250 bodova, sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a te za zastupanje na ročištu od 10. rujna 2024. u visini od 250 bodova, sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, a što dakle ukupno iznosi 1250 bodova. Budući da sukladno odredbi Tbr. 54. OT-a vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, to stoga ukupno priznati trošak tužitelju za naprijed navedene radnje iznosi 2.500,00 EUR, a na koji trošak je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 625,00 EUR, sukladno Tbr. 46. OT-a. Tužitelju je također priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 193,80 EUR, sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

34. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za zastupanje na ročištima od 7. svibnja 2024. i 12. srpnja 2024. u visini od po 125 bodova za svako od tih ročišta, jer se radi o ročištima na kojim se raspravljalo samo procesnim pitanjima, te su stranke na istima izjavile da ostaju kod do tada iznesenog, a zbog čega tužitelju za ta ročišta pripada naknada troška u skladu s Tbr. 9. t. 2. OT-a (50%), odnosno u visini od po 125 bodova, koliko je tužitelju za ta ročišta i priznato, a ne u visini od po 250 bodova koliko je tužitelj zatražio. Nadalje, tužitelju nisu kao osnovani priznati zatraženi troškovi za sastav podnesaka od 16. siječnja 2023. i 14. veljače 2023. u visini od po 25 bodova za svaki od tih podnesaka, jer se radi o podnescima kojim je tužitelj kao ovrhovoditelj samo dostavio dokaz o plaćanju naknade javnom bilježniku u ovršnom postupku pa se stoga, po ocjeni ovog suda, ne radi o troškovima koji su bili nužni za vođenje ovog postupka i koji bi trebali pasti na teret tuženika. Na naprijed navedeni nepriznati trošak u ukupnoj visini od 300 bodova, odnosno u iznosu od 600,00 EUR, tužitelja ne pripada ni obračunati PDV u iznosu od 150,00 EUR. Na kraju, tužitelju nije priznat ni više zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 0,19 EUR, jer ta sudska pristojba u konkretnom slučaju, a sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi, iznosi 193,80 EUR, koliko je tužitelju i priznato, a ne 193,99 EUR koliko je tužitelj zatražio.

35. Dakle, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.318,80 EUR, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 750,19 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke ove presude.

36. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22), novčani iznosi u odluci iskazani su u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna).

U Splitu 24. listopada 2024.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-3086e-43140

Kontrolni broj: 06900-088cb-86517

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=PAŠKO BAČIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.