REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-293/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja B.H., iz K.., OIB: ….., zastupanog po punomoćniku T. R. , odvjetnici iz O., protiv tuženika P.b.Z. d.d. Z.., OIB: ….., zastupanog po punomoćniku A.Š.M., odvjetniku iz Z.., radi utvrđenja ništetnosti i restitucije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10.9.2024. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, 24.10.2024.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: ….. koji ugovor su dana 03.05.2006.g. sklopili tužitelj B.H., K.. OIB: … i tužena P. b. Z. d.d. , 10000 Z.., OIB:…. potvrđen dana 05.05.2006.g. po javnom bilježniku M.B. iz O.. pod brojem:

OU-…. i to:

- članak 4. u dijelu koji glasi: „ … po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnji motornih vozila… Kamata se obračunava u CHF…“

- Članak 5. u dijelu koji glasi: „ Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“

- Članak 6.2. u dijelu koji glasi: „plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.

U slučaju promjene kamatne stope iz toč. 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene

anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora.“

- članak 10. u cijelosti.

II/ Nalaže se tuženoj P.b.Z. d.d., Z.., OIB:….., isplatiti tužitelju B.H., K., OIB:…. na ime ništetne odredbe o valuti u CHF iznos od 1.903,94 eura ( slovima: tisuću devetso tri eura i devedeset četiri centa) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos preplate od dospijeća do 31.07.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 10,81 eura od 31.01.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 11,51 eura od 28.02.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 9,30 eura od 31.03.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 9,65 eura od 30.04.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 6,77 eura od 31.05.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 4,31 eura od 30.06.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 4,87 eura od 31.07.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 6,28 eura od 31.08.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 6,12 eura od 30.09.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 4,77 eura od 31.10.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 7,30 eura od 30.11.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 9,14 eura od 31.12.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 12,11 eura od 31.01.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 11,34 eura od 28.02.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 15,17 eura od 31.03.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 14,33 eura od 30.04.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 16,08 eura od 31.05.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 27,68 eura od 30.06.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 25,20 eura od 31.07.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 31,88 eura od 31.08.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 29,74 eura od 30.09.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 25,18 eura od 31.10.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 33,99 eura od 30.11.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 44,94 eura od 31.12.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 37,39 eura od 31.01.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 40,13 eura od 28.02.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 36,45 eura od 31.03.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 37,00 eura od 30.04.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 51,65 eura od 31.05.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 52,63 eura od 30.06.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 65,27 eura od 31.07.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 59,15 eura od 31.08.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 52,39 eura od 30.09.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 51,55 eura od 31.10.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 50,95 eura od 30.11.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 53,91 eura od 31.12.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 57,04 eura od 31.01.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 57,27 eura od 29.02.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 55,18 eura od 31.03.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 56,22 eura od 30.04.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 57,19 eura od 31.05.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 55,64 eura od 30.06.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 56,16 eura od 31.07.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 55,29 eura od 31.08.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 53,06 eura od 30.09.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 55,41 eura od 31.10.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 56,71 eura od 30.11.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 56,26 eura od 31.12.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 51,23 eura od 31.01.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 55,51 eura od 28.02.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 55,72 eura od 31.03.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 53,92 eura od 30.04.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 49,19 eura od 31.05.2013.g. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženoj P.b.Z. d.d., Z.., OIB: …., isplatiti tužitelju B.H., K.., OIB: prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.864,99 EUR ( slovima: tisuću osamsto šezdeset četiri eura i devedeset devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 24.10.2024. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su stranke dana 3.5.2006. godine sklopile Ugovor o kreditu broj ….. koji je dana 5.5.2006. godine potvrđen po javnom bilježniku M.B. iz O.. pod brojem OU-…., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.526,25 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, s rokom otplate na 84 mjeseca. Tužitelj se predmetnim ugovorom obvezao tuženoj platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je ugovorena kao promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, a koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 5,17 %. Tijekom otplate kredita rastao je tečaj švicarskog franka pa su se mjesečni anuiteti povećavali znatno preko ugovorenog iznosa. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda br. Pž….. od 14.06.2018. godine, a kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Z… posl.br. P-…. od 04.07.2013. godine utvrđeno je kako je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se također poziva na pravomoćnu presudu Visokog Trgovačkog suda PŽ-…. od 13.6.2014. kojom je u dijelu potvrđena presuda Trgovačkog suda u Z… pod brojem P-…. od 4.7.2013. te je utvrđeno kako je i tužena banka u ovom predmetu u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita na način da su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, a o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo te takve ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, zbog čega su ocijenjene ništetnima. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi, a koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tužitelj je tuženiku više platio dugovani iznos za 1.675,16 eura. Tužitelj nadalje navodi da je odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tužitelj se poziva i na odredbe čl. 323. te čl. 1111. st. 1. i 1115. Zakona o obveznim odnosima te predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi kako su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskom franku-CHF te promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke i naloži tuženiku da mu isplati preplaćeni iznos od 1.675,16 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.

2. U svom pisanom odgovoru na tužbu tuženik putem svog punomoćnika osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku. Tuženik smatra da tužitelj pogrešno tumači citirane presude Visokog Trgovačkog suda RH i da za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. Nadalje, tuženik ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj ….. sklopljen između stranaka dana 3.5.2006., a ovjeren kod javnog bilježnika M.B. u O… 5.5.2006. ( list 9-15 spisa), uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 16-37 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka M.B. od 2.4.2024. ( list 84-87 spisa), saslušanjem vještaka ( list 108 spisa) te saslušanjem tužitelja B.H. ( list 109 spisa).

4. Uvidom u Ugovor o kreditu broj …., sklopljen između stranaka 3.5.2006. te ovjeren kod javnog bilježnika M.B. u O…, pod brojem OU-…., dana 5.5.2006., sud je utvrdio da tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 17.526,25 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, a kredit se odobrava za kupnju vozila. Odredbom čl. 4. istog Ugovora korisnik kredita se obvezao platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja u vrijeme zaključenja Ugovora iznosi 5,17 % godišnje, obračunava se u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.

5. Uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 16-37 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka M.B. od 2.4.2024.( list 84-87 spisa) te saslušanjem vještaka ( list 108 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj tijekom otplate kredita, počevši od 1. siječnja 2009. godine, radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita, ukupno 1.903,94 eura. U zadanom periodu tečaj CHF nikada nije bio manji od tečaja na dan isplate kredita te stoga nije niti bilo negativnih stavki tečajne razlike. Punomoćnik tuženika je stavio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, ali su te primjedbe pravne prirode pa se vještak o tome nije bio dužan očitovati, a prilikom svog saslušanja na ročištu od 10.9.2024. godine ostao je u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 2.4.2024. godine.

6. Punomoćnik tužitelja nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od 29.4.2024. uredio tužbeni zahtjev, na način kao što je to navedeno u izreci ove presude.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim, logičnim i objektivnim pa je na istom nalazu i mišljenju i utemeljena odluka iz točke II/ izreke ove presude.

8. Podneskom od 29.4.2024. godine punomoćnik tužitelja je uredio restitucijski tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijsko-knjigovodstvene struke te je predložio da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati s osnova ništetne odredbe o valuti u CHF iznos od 1.903,95 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9. Podneskom od 7.5.2024. godine tuženik je istakao prigovor zastare za preinačeni dio tužbenog zahtjeva, odnosno za iznos od 228,78 EUR. Razmatrajući prigovor tuženika sud je stekao uvjerenje da je isti u cijelosti neosnovan, a s obzirom da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj drugoj sjednici održanoj 27.5.2024. zauzeo pravno shvaćanje da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove ( neprava preinaka) moguća i dopuštena ( članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Kako se u ovom predmetu radi o nepravnoj preinaci, zastara je prekinuta već podnošenjem tužbe u ovom predmetu pa stoga zastara nije niti nastupila za preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Nadalje, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog u Z… 26.11.2021. usvojen je zaključak da je dopuštena preinaka tužbe u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

10. Saslušanjem tužitelja B.H. utvrđeno je da je isti tijekom 2006. godine odlučio kupiti osobni automobil Opel Astru te je prvo otišao u Auto kuću PSC u O... Oni se ga uputili u njegovu matičnu banku PBZ gdje ga je već dočekao pripremljeni ugovor. U banci su mu rekli da je to najpovoljniji kredit u CHF valuti te da je i najniža kamata. U drugoj valuti mu nije niti ponuđen kredit. Prva rata mu je iznosila 1.040,00 kuna, a zadnja oko 1.700,00 kuna. On je kredit u cijelosti otplatio. Ugovor je u banci pročitao i trebao je imati jednog jamca pa je naknadno Ugovor i ovjerio kod javnog bilježnika. U to vrijeme mu je bio potreban osobni automobil za vlastite namjene s obzirom da je radio na Belju te je išao po farmama u Baranji, a nije imao javni prijevoz niti prijevoz preko svoje firme. Radio je od 7-7, od ujutro ili uveče. U to vrijeme nije imao otvoren OPG niti je bio član uprave nekog poduzeća ili trgovačkog društva. Tužitelj je ugovor pročitao i razumio ga ali nije znao da će toliko rasti rate kredita. Nitko ga na to nije upozorio. U to vrijeme nisam razmišljao o tome što znači valutna klauzula, a u banci nije tražio pojašnjenje. Znao je što znači promjenjiva kamatna stopa, ali nije očekivao da će biti toliko povećanje. U banci nije pitao da li postoji Ugovor u nekoj drugoj valuti osim u CHF. Ranije nisam imao Ugovor u stranoj valuti. Ponude drugih banaka nije tražio jer mu je PBZ bila matična banka.

11. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj isti potpisao kao fizička osoba za kupnju motornog vozila za vlastite osobne potrebe pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

12. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Z.. broj P-…. od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu

promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

13. Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Z…, posl.br. P-… od 4.7.2013., koja je u odnosu na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda posl.br.Pž-…. od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je pored ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, odnosno vezivanje glavnice iz Ugovora o kreditu za valutu CHF u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive, jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, a zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev …. od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

15. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka, a u odnosu na preplatu po osnovi ugovorene valutne klauzule. Naime, kolektivnom tužbom prekinuta je zastara, a restitucijski zahtjevi zastarijevaju pet godina nakon

pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu pa tako za tečajnu razliku 14.6.2023. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 5.4.2023. godine, ukazuje se neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika.

16. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

17. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to iskazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

18. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom

odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

19. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha

je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

20. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih

interesa

i

prava.

Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Z…, koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP- a. Tuženik ničim nije dokazao da su navodi tužitelja u svezi sklapanja Ugovora o kreditu netočni i neistiniti, a niti je predložio dokaze na te okolnosti.

22. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na valutnu klauzulu ništetan, jer je isti potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

23. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se uređuje promjena tečaja CHF tijekom otplate kredita i promjenjiva kamatna stopa prema odluci banke ništetne pa je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti iznose koje je tužitelju naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora, a glede valutne klauzule. Pojedinačni anuiteti utvrđeni su financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem te je vještak iskazao i vrijeme plaćanja svakog anuiteta pa je sud temeljem svega gore navedenog odlučio kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VS RH ( Revd-… od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 148/11., 25/13., 28/13.,70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove sastava podnesaka od 19.6.2023., 29.4.2024. i 17.6.2024. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 9.1.2024. i 10.9.2024. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, ili ukupno 1.200,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 300,00 eura te trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura, odnosno sveukupno 1.864,99 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu iz razloga što je tužitelj temeljem članka 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ( N.N. 118/18., 51/23) oslobođen plaćanja sudskih pristojbi. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 24.10.2024.

S u d a c :

Suzana

Nađ,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.

Dostaviti:

Tužitelju putem punomoćnika

Tuženiku putem punomoćnika