REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: Ps-3/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u građanskopravnoj stvari tužiteljice GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik LČ, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, kojega zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, [adresa], radi utvrđenja pravnoga položaja zaštićenoga najmoprimca, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 24. rujna 2024., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zakonskoga zastupnika tuženika, na temelju odredbe članka 335. stavka 4. ZPP-a, 24. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „Utvrđuje se da je tužiteljica GČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] stekla pravni položaj zaštićenog najmoprimca na stanu u [adresa], kat:2, br.stana: 12, dvosoban stan s dva balkona površine 56,10 m2 , izgrađen na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], što joj je tužena Republika Hrvatska, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, zastupana po ODO Vukovar, građansko-upravni odjel, [adresa], OIB 69608914212 dužna priznati, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II. Nalaže se tužiteljici GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, trošak parničnoga postupka u iznosu od 500,00 € (slovima: petsto eura), u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljice ĆČ i GČ su 2. srpnja 2021. podnijele tužbu protiv tuženika Republike Hrvatske, za Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, radi utvrđenja pravnoga položaja zaštićenoga najmoprimca.

2. Tužiteljice u tužbi navode kako slijedi: "Tužiteljice ĆČ i GČ, kao članovi obitelji, tj. kćerke bivšeg nositelja stanarskog prava i zaštićenog najmoprimca sada pok. VČ i pok. CČ koriste stan na adresi [adresa], te se iste smatraju zaštićenim najmoprimcima temeljem odredbe čl.24.st.2. i čl.37.st.1. Zakona o najmu stanova. Naime, tužiteljice su bile prijavljene i živjele u predmetnom stanu u periodu od svog rođenja pa do 1991.g. Nakon reintegracije ovoga područja u ustavnopravni poredak RH iste su se 2002.g. vratile, a nakon obnove stana, te nastavile stanovati u njemu skupa sa svojim roditeljima. Zakonom o najmu stanova koji je donešen 1996.g., odredbom čl.37.st.1. toga Zakona određeno je da pravni položaj zaštićenog najmoprimca imaju članovi obiteljskog domaćinstva stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima, a to su one osobe koje su na dan stupanja na snagu tog Zakona boravile u tome stanu. Predmetni stan je sada pok. PČ dobio na korištenje još 1982.g. od strane Stambene samoupravne interesne zajednice Vukovar i u kojem stanu je boravio čitavo vrijeme do svoje smrti (30.06.2015.g.), osim u periodu obnove toga stana kada je ponovno uveden u posjed stana, nakon čega je dobio i Ugovor o najmu stana 17.01.2011.g.. Nakon smrti PČ, [adresa] je dana 03.09.2015.g. zaključila Aneks Ugovora o najmu predmetnog stana sa CČ, majkom tužitljica. Tužiteljice smatraju da su na predmetnom stanu stekle status zaštićenog najmoprimca ex lege, što im tuženik osporava ne želeći s njima zaključiti ugovor o zaštićenoj najamnini. Tužiteljice su se dana 27.05.2021.g. tuženiku obratile zahtjevom za mirno rješenje spora, na koji zahtjev tuženik nije odgovorio, odnosno odbio je udovoljiti mirnom zahtjevu tužiteljica. Budući da tuženik ne želi mimo suda tužiteljicama priznati status i pravni položaj zaštićenog najmoprimca, te s njima zaključiti ugovor o najmu stana, tužiteljice drže da su temeljem odredbe članka 37.st.2. i čl.24.st.2. Zakona o najmu stanova (NN 91/1996), kao i dosadašjom sudskom praksom, stekle pravni položaj zaštićenog najmoprimca po sili zakona još 1996.g., a da im to pravo tužena neosnovano osporava, pa su prinuđene podnijeti ovu tužbu, te predlažu da sud nakon održane rasprave i izvedenih dokaza donese slijedeću presudu: Utvrđuje se da su tužiteljica ĆČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tužiteljica GČ iz 7430 Ikast, [adresa], Danska, OIB [osobni identifikacijski broj] stekle pravni položaj zaštićenog najmoprimca na stanu u [adresa], kat:2, br.stana: 12, dvosoban stan s dva balkona površine 56,10 m2 , izgrađen na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], što im je tužena Republika Hrvatska, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, zastupana po ODO Vukovar, građansko-upravni odjel, [adresa], OIB 69608914212 dužna priznati, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako slijedi: "Tuženik stavlja prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Tužbu radi utvrđivanja pravnog položaja zaštićenog najmoprimca, sukladno odredbama čl. 37. Zakona o najmu stanova, mogu podići osobe zatečene u predmetnom stanu na dan stupanja na snagu tog zakona ako najmodavac smatra da ni jedna od osoba zatečenih u stanu nema pravni položaj nositelja stanarskog prava. Budući je tuženik kao najmodavac, ranije, sklopio ugovor o najmu stana sa (trećim) osobama iz čl. 37. Zakona o najmu stanova, navedena odredba se ne može primijeniti u predmetnoj stvari odnosno nije ispunjena pretpostavka za podnošenje tužbe za utvrđenje iz Zakona o najmu stanova kao posebnog propisa u smislu odredbe čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Stoga tuženik smatra kako predmetna tužba kao tužba za utvrđenje iz čl. 187. Zakona o parničnom postupku, nije dopuštena. Nadalje, s naprijed navedenim u vezi, tuženik ističe kako je 1.tužiteljica sa danom 31. svibnja 2004. odjavila prebivalište prijavljeno u [adresa], na adresi predmetnog stana u [adresa], broj stana: 12 te prijavila prebivalište na adresi iz tužbe, različitoj od adrese predmetnog stana. Tužiteljica je sa danom 22. studenoga 2017. odjavila prebivalište prijavljeno u [adresa], na adresi predmetnog stana u [adresa], broj stana: 12 te, od 23. siječnja 2019., prijavila prebivalište u inozemstvu. Tužiteljice, niti u vrijeme podnošenja tužbe, nemaju prijavljeno prebivalište te ne borave na adresi: [adresa], u [adresa]. Tuženik stavlja i prigovor nedostatka pravnog interesa. Činjenica da tužiteljice nisu stekla status zaštićenog najmoprimca ne znači da ga ne mogu steći, ali ga ne mogu steći tužbom na utvrđenje. Status najmoprimca na nekretnini u pravnom poretku Republike Hrvatske, pa tako i status zaštićenog najmoprimca na stanu stječe se sklapanjem pisanog ugovora o najmu ili pravomoćnošću presude koja zamjenjuje takav ugovor i sadrži sve elemente takvog ugovora. Ovdje nisu ispunjene niti pretpostavke koje se odnose na postojanje pravnog interesa tužitelja za podizanje tužbe za utvrđenje propisane odredbama čl. 187. Zakona o parničnom postupku. Tuženik je vlasnik stana u [adresa], stan broj 12. Status zaštićenog najmoprimca na (predmetnom) stanu u [adresa], stan broj 12, stekao je pok. PČ, otac tužiteljica, sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Zakona o najmu stanova i temeljem ugovora o najmu stana broj KLASA: 019-06/06-01/51 URBROJ: 538-06-01- 11-7578 (privitak tužbe). U navedenom ugovoru o najmu stana tužiteljice nisu navedene kao članovi obiteljskog domaćinstva. Prethodno sklapanju naprijed navedenog ugovora, vezano za predmetni stan izdana je i Suglasnost za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi sa danom 21. svibnja 2007. (prilog tužbe) kao korisnici stambenog zbrinjavanja tim aktom obuhvaćeni su samo sada pok. PČ i CČ. Potom, po nastupu činjenice smrti pok. PČ, status najmoprimca predmetnog stana preuzela je (samo) CČ, majka tužiteljica, sukladno Aneksu ugovora o najmu stana broj KLASA: 019-06/06-01/51 URBROJ: 510-3-2-14-7578-1 (prilog tužbe) koji je CČ potpisala 11. rujna 2015. ali niti u Aneksu ugovora tužiteljice nisu navedene kao članovi zajedničkog kućanstva koji zajedno sa najmoprimcem borave u predmetnom stanu. Budući tužiteljice nisu navedene kao članovi obiteljskog domaćinstva u ugovoru o najmu stana, koji je njihov pokojni otac, kao niti u Aneksu tog ugovora koji je njihova pokojna majka sklopila sa nadležnim državnim tijelom, prava i obveze najmoprimca iz ugovora nisu prešle na tužiteljice sukladno odredbi čl. 24. st. 2. Zakona o najmu stanova nastupom činjenice smrti ( zadnjeg) najmoprimca, na dan 11. veljače 2020. Tužiteljice nemaju pravni položaj zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu ex lege, niti pravnim poslom (tako i Općinski sud u Vukovaru u istovrsnom predmetu presudom broj: Ps-27/2015-10 potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-8/17-2 od 12. prosinca 2017.). Zamolbu za davanje u najam predmetnog stana pok. PČ podnio je nadležnom državnom tijelu dana 27. travnja 2015. te u toj zamolbi on kao članove obitelji za koje traži stambeno zbrinjavanje navodi samo, pored sebe, svoju pokojnu suprugu CČ dok za predmetne tužiteljice samo navodi kako su one bile članovi obitelji 1991. godine, no njih ne navodi kao članove obitelji koji će sa njim boraviti kao članovi zajedničkog kućanstva u predmetnom stanu. Upravo slijedom sadržaja naprijed navedene zamolbe pok. PČ, tužiteljice nisu upisane u Ugovor o najmu predmetnog stana kao članovi obiteljskog domaćinstva pok. VČ PČ kao prvog najmoprimca predmetnog stana. U vrijeme nastupa činjenice smrti pok. CČ, (zadnjeg) najmoprimca stana u [adresa], stan broj 12, na dan 11. veljače 2020., tužiteljice nisu imale prijavljeno prebivalište a niti su boravile na adresi predmetnog stana. Slijedom gore navedenog, tuženik predlaže da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu, odnosno odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.".

4. Podneskom od 27. srpnja 2022. tužiteljice su navele kako slijedi: "Tužiteljice su uz tužbu priložile uvjerenje o prebivalištu, i iz kojeg uvjerenja proizilazi da je tužiteljica ĆČ imala prijavljeno prebivalište od 04. 06. 1986. god. do 31.

05. 2004. god. u [adresa] na adresu [adresa], dok je tužiteljica GČ imala prijavljeno prebivalište u periodu od 20. 06. 1983. do 05. 07. 2013. god. u [adresa] na adresi [adresa]. Dakle, obje tužiteljice su bile prijavljene na predmetnoj adresi stana za kojega traže da se utvrdi kako su nad njim stekle pravni položaj zaštićenog najmoprimca na dan stupanja na snagu Zakona o najmu stanova. Prema odredbi čl. 37. st. 1. toga Zakona, određeno je da pravni položaj zaštićenog najmoprimca imaju članovi obiteljskog domaćinstva stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima, a to su osobe koje su na dan stupanja na snagu tog Zakona boravile u stanu. Iz dostavljenih uvjerenja o prebivalištu je vidljivo da su obje tužiteljice, dakle boravile u stanu na dan stupanja na snagu toga Zakona, pa slijedom toga imaju pravni interes da im se utvrdi takav pravni položaj zaštićenog najmoprimca, a slijedom toga imaju i aktivnu legitimaciju podnijeti predmetnu tužbu. Činjenice kasnijeg odjavljivanja s predmetne adrese, kao i činjenice da u kasnijim ugovorima zaključenim između njihovih roditelja i Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva nije od utjecaja na njihovo pravo zahtijevati utvrđenje pravnog položaja zaštićenog najmoprimca. Pored navedenoga , iz Ugovora o korištenju stana tadašnjeg SIZ-a Vukovar br. 02-1034/1983 od 14. 03. 1983. god. vidljivo je da je u predmetnom stanu bila upisana i tužiteljica BČ, sada GČ. Promašeno je pozivanje tuženika na ugovore koji su nastali 2015. god. i činjenicu da u njima tužiteljice nisu uvedene kao korisnice stana, ne umanjuje njihovo pravo tražiti to utvrđenje ovim putem. Pri tome valja imati na umu da su predmetni ugovori bili sačinjavani u Regionalnom uredu, bez mogućnosti pregovaranja roditelja tužiteljica, odnosno bili su sastavljeni po principu „uzmi ili ostavi“. Pogrešan je pravni stav tuženika kako prava i obveze najmoprimca iz Ugovora njihovih roditelja nisu prešli na tužiteljice, budući da su one taj pravni položaj stekle ex lege još 1996. god., danom stupanja na snagu Zakona o najmu stanova. Obzirom na navedeno, tužiteljice i dalje ostaju kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, te predlažu da sud isto usvoji u cijelosti.".

5. Podneskom od 26. travnja 2023. tuženik je naveo kako slijedi: "Prvenstveno tuženik ističe kako tužiteljice pogrešno tumače odredbu čl. 37. st. 1. Zakona o najmu stanova. Naime u predmetnoj pravnoj stvari nesporno je sklopljen ugovor o najmu stana sa sada pokojnim roditeljima tužiteljica u koji ugovor tužiteljice nisu upisane kao članovi obiteljskog domaćinstva. Slijedom naprijed navedenoga tužiteljice nikako nisu mogle ostvariti pravni položaj najmoprimca predmetnog stana nego jedino isključivo pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva. Pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva one nisu stekle jer je pitanje najma predmetnog stana riješeno ugovorom, sporazumno između tuženika i sada pokojnih roditelja tužiteljica. Naime u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca, što se ovdje nesporno dogodilo, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu stana prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu a ako tih osoba ima više status zaštićenog najmoprimca utvrđuje se na temelju sporazuma tih osoba. Kako tužiteljice nisu upisane u predmetni ugovor o najmu, ne postoji pravna osnova za prijelaz prava i obveza zaštićenog najmoprimca na bilo koju od tužiteljica. Činjenica, koju tužiteljice navode u podnesku od 27. srpnja 2022., da su one u vrijeme stupanja na snagu Zakona o najmu stanova boravile u stanu, nije od utjecaja u smislu osnove za stjecanje statusa zaštićenog najmoprimca sukladno naprijed navedenoj činjenici da one nisu upisane u ugovor o najmu stana koji je u ovoj pravnoj stvari nesporno sklopljen. Tuženik napominje kako je pitanje stambenog zbrinjavanja davanjem u najam stana u [adresa], stan broj 12, riješeno izdavanjem Suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi (prilog tužbe) sa danom 21. svibnja 2007., a potom i Ugovorom o najmu stana od 17. siječnja 2011. U obje naprijed navedene isprave kao korisnici stambenog zbrinjavanja-članovi zajedničkog kućanstva, upisani su samo pok. PČ i pok. CČ. Tužiteljice do podnošenja ove tužbe, odnosno do 02. srpnja 2021. nisu poduzimale nikakve pravne radnje u smislu zaštite osobnih prava vezano za korištenje predmetnog stana. Tuženik smatra kako je njihovo napuštanje stana i nepoduzimanje pravnih radnji u smislu zaštite stanarskih i drugih prava vezano za predmetni stan kroz razdoblje od 10 godina, dostatan razlog za odbijanje njihovog tužbenog zahtjeva (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj. U-III-2019/06 od 07. srpnja 2009., prilog podneska).".

6. Dana 16. svibnja 2023. održano je pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari, na koje je pristupio za tužitelja punomoćnik LČ, odvjetnik u [adresa], dok je za tuženika pristupio MČ, zamjenik u Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.

7. Na pripremnom ročištu utvrđeno je da je kod ovog suda 2. svibnja 2023. zaprimljen pismeni podnesak punomoćnika tužitelja u kojem navodi da povlači tužbu u odnosu na I-tužiteljicu ĆČ iz [adresa]. Tužiteljica GČ po punomoćniku ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva kao i kod svih dosadašnjih navoda i dokaznih prijedloga te kod pismenog podneska od 27. srpnja 2022. Tuženik po zakonskom zastupniku ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu kao i kod navoda iz navoda od 26. travnja 2023. Povlačenju tužbe u odnosu na I- tužiteljicu se ne protivi međutim traži trošak u iznosu od 398,17 eura/3.000,00 kuna za sve radnje izvršene u postupku. Prethodni postupak je zaključen.

8. Rješenjem ovoga suda poslovni broj: Ps-3/2021-13 od 23. kolovoza 2023. utvrđeno je da je u ovom predmetu I-tužiteljica ĆČ povukla tužbu te je naloženo I-tužiteljici ĆČ OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Republici Hrvatskoj nadoknadi parnične troškove odmjerene u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna u roku od 15 dana. Navedeno rješenje je steklo svojstvo pravomoćnosti 11. rujna 2023.

9. Dana 24. rujna 2024. održano je ročište glavne rasprave, na kojem je punomoćnik tužiteljice izjavio kako ostaje pri tužbi, tužbenom zahtjevu te svim navodima iznesenim tijekom parnice. Nadalje navodi kako nema ništa novo za dodati. Zakonski zastupnik tuženika izjavio je kako ostaje pri navodima odgovora na tužbu, kao i pri svim navodima iznesenim tijekom parnice te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Nadalje navodi kako nema ništa novoga za dodati.

10. Na glavnoj raspravi su se također izveli dokazi čitanjem svih isprava priloženih u sudski spis, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

11. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19., dalje: ZPP)), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev neosnovan.

12. Člankom 4. Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj: 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20.) propisano je da se ugovor o najmu stana sklapa s jednom osobom a iznimno s oba bračna druga (stavak 1.). Ugovor o najmu stana sklapa se u pisanom obliku (stavak 2.).

13. Odredbom članka 24. stavka 2. Zakona o najmu stanova propisano je kako u slučaju smrti najmoprimca ili kada najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti najmoprimca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova bračnog druga. Ako bračnog druga nema, prava i obveze iz ugovora o najmu prelaze na dijete, pastorka ili najmoprimčeva usvojenika koji je naveden u ugovoru o najmu, ovisno o njihovu sporazumu.

14. Sukladno odredbi članka 30. Zakona o najmu stanova danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ovoga Zakona (stavak 1.). Osobe iz stavka 1. ovoga članka danom stupanja na snagu ovoga Zakona stječu prava i obveze najmoprimca (stavak 2.). Prava i obveze najmoprimca iz odredbi stavka 1. i 2. ovoga članka iznimno ne stječu osobe protiv kojih je u tijeku postupak za otkaz ili prestanak stanarskog prava (stavak 3.).

15. Prema odredbi članka 37. Zakona o najmu stanova osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva, stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.), upisuje se u ugovor o najmu stana (stavak 1.). Ako najmodavac smatra da ni jedna od osoba zatečenih u stanu na dan stupanja na snagu ovoga Zakona nema pravni položaj nositelja stanarskog prava, te osobe mogu pokrenuti postupak pred sudom radi utvrđivanja pravnog položaja zaštićenog najmoprimca (stavak 2.).

16. U skladu s odredbom članka 38. stavka 1. Zakona o najmu stanova u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca ili kada zaštićeni najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu stana, ovisno o sporazumu tih osoba.

17. Iz odredbe članka 12. stavka 1. Zakona o prebivalištu (Narodne novine, broj: 144/12., 158/13. i 115/14.) proizlazi kako će policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba.

18. Uvidom u spis sud je utvrdio kako je 2. travnja 1982. sklopljen ugovor o korištenju stana, na temelju članka 80. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine, broj: 52/74.), između Općinskog sekretarijata za unutrašnje poslove Vukovar kao davatelja stana na korištenje s jedne strane i PČ kao nositelja stanarskog prava s druge strane, kojim je ugovoreno kako slijedi: "Član 1. Općinski sekretarijat za unutrašnje poslove Vukovar, dodijelio je stan odlukom o dodjeli stanova na korištenje broj. S- 195/81 od 14. prosinca 1981., koji se nalazi u [adresa] i sastoji se od dvije sobe, prostorije ukupne površine 54 m2 na korištenje VČ sa suprugom kao članovima domaćinstava. Član 2. Stan u točki 1. ovog ugovora se dodjeljuje VČ po osnovnu radnog odnosa.

Stanar ima pravo trajnog korištenja stana.".

19. Spisu prileži i ugovor o korištenju stana broj: 02-1034/1983 od 14. ožujka 1983., sklopljen između Stambene samoupravne interesne zajednice sa sjedištem u [adresa] i PČ iz [adresa] kbr. 12 kao nositelja stanarskog prava, kojim je ugovoreno kako slijedi: "I Stranke utvrđuju da se stan nalazi u stambenoj zgradi u [adresa] na II katu, broj 12. Stan se sastoji od dvije sobe, kuhinja, kupaonica, smočnica, predsoblje s ukupnom stambenom površinom od 50,98 m2. III U stanu s nosiocem stanarskog prava stanuju i članovi porodičnog domaćinstva stanara i to: 1. CČ, supruga 1951. 2. UČ, kći 1982.".

20. Spisu prileži i zamolba PČ od 27. travnja 2005. (stranica 44 spisa) za davanje u najam stana na područjima od posebne državne skrbi, koja je podnesena radi zbrinjavanja PČ i njegove supruge CČ, koji trenutno borave u stanu u [adresa], kao privremeni korisnici po spomenutom ugovoru o korištenju stana od 14. ožujka 1983., dok su kao članovi obitelji PČ iz 1991. godine navedeni njegova supruga CČ te kćerke UČ i ŠČ, za koje je navedeno da iste borave u [adresa], a ne na adresi u [adresa].

21. U spisu se nalazi i ugovor o najmu stana sklopljen 17. siječnja 2011. između Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva kao najmodavatelja i PČ iz [adresa] kao najmoprimatelja, kojim je ugovoreno kako slijedi: "Članak 1. Najmodavatelj daje u najam najmoprimatelju stan u vlasništvu Republike Hrvatske, koji se nalazi na adresi :

VUKOVAR, VUKOVAR, DUNAVSKA 7, kat: 2, br. stana: 12, izgrađen na kčbr: [katastarska čestica], upisan u podulošku: 3587, zkul: [broj ZK uloška], ko: VUKOVAR. Članak 2. Stan iz članka 1. ovog ugovora ima površinu 56.10 m2. Članak 4. Najmoprimatelj se obvezuje predmetni stan iz ovog Ugovora koristiti isključivo za stanovanje i boravit u njemu sa sljedećim članovima obiteljskog domaćinstva: 1. LJUBOMIR

PČ,

JMBG:

1302950303204, OIB: [osobni identifikacijski broj]. CČ,

JMBG:

2102951308204, OIB: [osobni identifikacijski broj], SRODSTVO: SUPRUGA.".

22. Također, prileži i aneks toga ugovora o najmu stana, koji je 3. rujna 2015. sklopljen između Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje kao najmodavca i CČ iz [adresa], kao najmoprimca, kojim je ugovoreno kako slijedi: "Članak 2. Članak 1. Ugovora mijenja se i sada glasi: Najmodavac daje u najam najmoprimcu stan u vlasništvu Republike Hrvatske, koji se nalazi na adresi:

VUKOVAR, VUKOVAR, DUNAVSKA 7, kat: 2, br. stana: 12, izgrađen na: kč. br.: [katastarska čestica], upisan u poduloku 12, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Član 3. Članak 4. Ugovora mijenja se i sada glasi: Najmoprimac se obvezuje predmetni stan iz ovog Ugovora koristiti isključivo za stanovanje i boraviti u njemu sa sljedećim članovima zajedničkog kućanstva: 1. CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], a sve sukladno ovjerenoj izjavi u zahtjevu za stambeno zbrinjavanje podnesenog dana 26.4.2005. i evidentiranog u Državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje pod brojem 136481.".

23. Spisu prileži i rješenje javnog bilježnika Jelice Kovačić iz [adresa], poslovni broj: O-1620/15 UPP/OS-VU-222/17 od 23. siječnja 2018. (stranice 12-13 spisa), kojim je kao nasljednica iza pokojnog PČ utvrđena njegova supruga CČ te rješenje javnog bilježnika Vojislava Ore iz [adresa] broj: O-236/2020 UPP/OS-89/2020 od 12. lipnja 2020. (stranice 5-7 spisa), kojim su kao nasljednice iza pokojne CČ utvrđene njezine kćerke ĆČ te GČ (ovdje tužiteljica).

24. U spisu se nalazi i uvjerenje o prebivalištu za ovdje tužiteljicu GČ (stranica 20 spisa), iz kojega je vidljivo da je tužiteljica imala prebivalište na adresi u [adresa] i [adresa] od 20. lipnja 1983. do 22. studenoga 2017., a da joj je 22. studenoga 2017. odjavljeno prebivalište na temelju članka 12. Zakona o prebivalištu.

25. U spisu se nalazi i službena bilješka Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Odjel Vukovar broj predmeta: 16390 od 8. lipnja 2021., u kojoj je navedeno kako slijedi: "Nakon što je korisnica CČ preminula, stan potražuju kćerke ĆČ i GČ. Terenskom provjerom RH imovine na predmetnoj adresi nisam zatekao nikoga. U razgovoru s predstavnikom stanara i susjedima doznajem da su u stanu ostale stvari od preminule nositeljice, ali da nikada nitko, od smrti nositeljice CČ nije boravio u tom stanu te je on prazan od osoba.".

26. Među strankama je sporno je li tužiteljica GČ na predmetnom stanu u [adresa] stekla pravni položaj zaštićenog najmoprimca.

27. Sud je utvrdio kako je tužiteljica kao kćerka PČ, nositelja stanarskoga prava na predmetnom stanu, uz njegovu suprugu CČ, navedena kao član njegovog obiteljskog domaćinstva i da je imala na adresi u [adresa], prijavljeno prebivalište od 1983. do 2017. godine.

28. Kao što je već navedeno, odredbom članka 37. stavka 1. Zakona o najmu stanova propisano je da osobe koje na dan stupanja na snagu Zakona o najmu stanova imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva, stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima, upisuju se u ugovor o najmu stana, a u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca, ili kad zaštićeni najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu, ovisno o sporazumu tih osoba (čl. 38. st. 1. Zakona o najmu stanova).

29. Iz naprijed navedenih zakonskih odredbi Zakona o najmu stanova te činjenice da je ugovor o najmu stana 17. siječnja 2011. zaključen samo s ocem tužiteljice ZČ, u kojem je kao član njegovoga obiteljskog domaćinstva navedena samo njegova supruga CČ te da je aneks toga ugovora zaključen s CČ iza smrti pokojnoga PČ, jasno je vidljivo kako tužiteljica nije mogla samostalno steći status zaštićenog najmoprimca, već je eventualno mogla biti član obiteljskog domaćinstva pokojnoga VČ i CČ te se ista potpuno promašeno poziva na odredbu članka 24. stavka 2. Zakona o najmu stanova temeljem koje smatra da je stekla traženi status zaštićenog najmoprimca. Navedena zakonska odredba regulira prava i obveze osoba koje su navedene u ugovoru o najmu stana, a što nije slučaj sa tužiteljicom. Ista nikada nije navedena u ugovoru o najmu stana kao osoba koja ima pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva te se u odnosu na tužiteljicu ne može utvrditi niti da su na nju prešla prava i dužnosti zaštićenog najmoprimaca iz ugovora o najmu.

30. Pravni status zaštićenog najmoprimca stječe se po samom zakonu temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Zakona o najmu stanova.

31. Nadalje, nije osnovano pozivanje tužiteljice niti na članak 37. stavak 2. Zakona o najmu stanova koja odredba navodi da ako najmodavac smatra da niti jedna od osoba zatečenih u stanu na dan stupanja na snagu istoga Zakona nema pravni položaj nositelja stanarskog prava, te osobe mogu pokrenuti postupak pred sudom radi utvrđivanja pravnog položaja zaštićenog najmoprimca. Ocu i majci tužiteljice, koji su se nalazili u predmetnom stanu, priznat je status zaštićenog najmoprimca, odnosno pokojni otac tužiteljice PČ imao je pravni položaj nositelja stanarskog prava, te je s njim, a nakon njegove smrti 2015. godine s njegovom sada pokojnom suprugom CČ, zaključen ugovor o najmu stana odnosno njegov aneks, tako da navedena zakonska odredba nije primjenjiva na ovaj konkretan slučaj, tj. tužiteljicu.

32. Zbog svega naprijed iznijetoga tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje položaja zaštićenog najmoprimca za stan opisan u izreci presude trebalo je odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

33. Navedeni pravni stav izražen je i u presudi Općinskoga suda u Vukovaru poslovni broj: Ps-27/2015-10 od 22. studenoga 2016., koja je potvrđena presudom Županijskoga suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-8/17-2 od 12. prosinca 2017.

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154., 155. 163. i 164. ZPP-a, kao i na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH).

35. Tuženik je uspio u sporu u cijelosti te se njegovi troškovi, uzimajući u obzir kako se radi o sporu iz stambenih odnosa (utvrđenje pravnoga položaja zaštićenoga najmoprimca), sastoje iz jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u ukupnome iznosu od 500,00 € po Tbr. 7.2. OTRH, koliko je valjalo naložiti tužiteljici da nadoknadi tuženiku, slijedom čega je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom II. 36. Sud je odbio i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnoga postupka, jer je tužiteljica izgubila parnicu, slijedom čega je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom III.

37. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vukovaru 24. listopada 2024.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici, putem punomoćnika

2. Tuženiku, putem ODO Vukovar

3. Kalendar 30 dana