Broj: Ppž-13680/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog LN i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbama okrivljenog MN i okrivljenog PN podnesenima protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-4172/2021 od 22. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbi okrivljenog MN i okrivljenog PN, a po službenoj dužnosti i uz primjenu odredbe članka 202. stavak 6. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o novčanoj kazni, tako da se prekršaj okrivljenog LN, okrivljenog MN i okrivljenog PN pravno označava kao onaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), te se okrivljenom LN, okrivljenom MN i okrivljenom RN na temelju tog propisa izriče novčana kazna od 100,00 eura (sto eura), svakom, koju su dužni platiti u roku od mjesec dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plate dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljenog MN i okrivljenog PN, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
III. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, okrivljeni MN i okrivljeni PN obvezuju se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 (trideset) eura, svaki, u roku 8 dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-4172/2021 od 22. listopada 2021., okrivljeni LN, okrivljeni MN i okrivljeni PN proglašeni su krivima zbog počinjenog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisnog u izreci prvostupanjske presude, te im je izrečena novčana kazna od 900,00 kuna (protuvrijednost domaće valute iznosa od 238,84 DEM odnosno 122,11 EURA), uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok su na ime troškova prekršajnog postupka dužni platiti paušalni iznos od 500,00 kuna, svaki.
Istom presudom okrivljeni ŽN je na temelju odredbe članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
2.Protiv te presude žalbu su podnijeli okrivljeni MN i okrivljeni PN, osobno. Sadržajno, okrivljeni MN presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, dok okrivljeni PN navodi da presudu pobija iz svih žalbenih razloga, konkretizirajući povredu prava na obranu te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
3.Žalbe nisu osnovane.
4.Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5.Postupajući po službenoj dužnosti ovaj sud pronalazi povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točka 5. Prekršajnog zakona, budući je okrivljenicima izrečena kazna koja po zakonu nije mogla biti izrečena, te je navedena povreda ovom odlukom otklonjena, a razlozi postupanja ovoga suda biti će navedeni u nastavku kod obrazlaganja odluke o kazni.
6.Prvenstveno valja odgovoriti okrivljenom PN koji ističe povredu prava na obranu, a koju ovaj sud u odnosu na istaknute žalbene navodi nije utvrdio. Okrivljeni PN uredno pozvan na glavnu raspravu dana 20. travnja 2021. nije pristupio, već je dostavio pisanu obranu. Za glavnu raspravu dana 7. lipnja 2021. i 2. rujna 2021. mu pozive nije moguće uručiti, nakon čega mu se isti dostavljaju putem oglasne ploče, dok je poziv za glavnu raspravu za dan 21. listopada 2021. preuzela supruga, a sudu pristupio nije. Postupajući na navedeni način prvostupanjski sud je žalitelju omogućio pravo na neposredni i kontradiktorni postupak, a koje pravo žalitelj nije iskoristio. Pozivajući se na odsutnost zbog posla, žalitelj nije doveo u pitanje zakonito vođenje prvostupanjskog postupka, budući privatne obveze bilo kojeg okrivljenika ne diktiraju tijek sudskog postupka.
7. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, isto žalbenim navodima okrivljenog MN i okrivljenog PN nije dovedeno u sumnju. U cijelosti se prihvaća detaljno i valjano obrazloženje prvostupanjskog suda, koji je činjenično stanje utvrdio na iskazu svjedoka JN, valjano dovodeći taj iskaz u vezu sa svim drugim provedenim dokazima. Ovaj sud tek dodaje da je navedeni neposredni svjedok događaja nesporno nepristran i nema nikakvih razloga neosnovano teretiti okrivljenike koje niti ne poznaje, kao što ne poznaje niti oštećenika, dok okrivljenici s druge strane itekako imaju razloga poduzeti sve potrebno kako bi izbjegli prekršajnu odgovornost. Tek u prekršajnom postupku suočeni s činjenicom da njihovo postupanje u inkriminirano vrijeme prelazi sve granice radnih ovlaštenja koja imaju, a potom i granice uopće dopustivog ponašanja, pri čemu povod njihove inkriminacije predstavlja gotovo uobičajeni događaj u krugu bolnica čiji infrastrukturni kapaciteti nisu dostatni za sve aktivnosti koje se tamo redovito odvijaju, isti iznose obrane koje su do te mjere neuvjerljive da ih ne prihvaća niti prvostupanjski, a potom niti ovaj sud. Nema načina da izbjegnu sankciju u prekršajnom postupku za ponašanja koja su zakonom zabranjena, a na koja nisu ovlašteni niti u okviru radnih zadataka. Upravo suprotno, u okviru radnih zaduženja obvezni su provoditi djelatnost postizanja prihvatljive razine privatne i javne sigurnosti građana i njihove imovine te održavanja reda i mira.
8.Odluka o kazni razmatrana je u okviru žalbenih navoda, ali i po službenoj dužnosti zbog utvrđene povrede materijalnog prekršajnog zakona, ali i obveze primjene odredbe članka 3. stavak 2. Prekršajnog zakona.
9.Prvostupanjski sud je okrivljenicima izrekao novčane kazne iznad zakonom propisanog najvećeg iznosa novčane kazne za djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, čime je počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točka 5. Prekršajnog zakona. Stoga ovaj sud postupajući po žalbama okrivljenog MN i okrivljenog PN, pri tome primjenjujući odredbu članka 202. stavak 6. Prekršajnog zakona, ali i odredbu članka 3. stavak 2. Prekršajnog zakona, okrivljenom LN, okrivljenom MN i okrivljenom RN izriče novčane kazne od 100,00 eura, primjenjujući Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.) koji je u smislu odredbe članka 3. Prekršajnog zakona za okrivljenike povoljniji iz razloga što je novčana kazna za predmetno djelo prekršaja određena u rasponu od 20,00 do 100,00 eura, što je, primjenjujući fiksni iznos konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro, povoljnije od zakonskog raspona novčane kazne za isto djelo prekršaja po Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) koji je bio u snazi u vrijeme počinjenja prekršaja.
10.Prilikom odmjeravanja visine novčane kazne kao blaže, budući Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira za djelo prekršaja iz članka 13. propisuje kažnjavanje i kaznom zatvora, ovaj sud uzima u obzir sva utvrđenja prvostupanjskog suda, ali i činjenicu da su djelo prekršaja počinili na radnoj dužnosti, što okolnosti prekršaja čini težima. Ovako izrečene kazne, koje žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju, u cijelosti će ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 6. i 36. Prekršajnog zakona.
11.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota okrivljenom MN i okrivljenom RN određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
12.Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 24. listopada 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.
