REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9524/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljene GU zbog prekršaja iz članka 175. stavka 1. točke 1., 2. i 3. i stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) odlučujući povodom žalbe okrivljene GU zastupana po braniteljici Antoniji Varkaš iz Splita, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 5. rujna 2023., broj: Pp-3124/2023, u sjednici vijeća održanoj dana 24. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene GU
preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri tako da se okrivljenoj NU izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.
II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljene GU i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
III. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljena DU je obvezna naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku 90 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 5. rujna 2023., broj: Pp-3124/2023, okrivljena DU je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 175. stavka 1.točke 1., 2.,i 3. i stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te joj je primjenom članka 44. Prekršajnog zakona izrečena uvjetna osuda na kaznu zatvora u trajanju od 15 dana koja se kazna neće izvršiti ako okrivljena u roku od 1 godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje joj je izrečena ista ili teža kazna od one izrečene uvjetnom osudom.
1.1. Istom presudom okrivljenici je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 12 mjeseci i obvezana je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 48,40 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljena DU je pravodobno po braniteljici podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga.
2.1. Žaliteljica predlaže da se njezina žalba prihvati i pobijana presuda preinači tako da joj se izrekne blaža novčana kazna ili da ju se kazne oslobodi, a zaštitna mjera ukine, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje bitne povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Unatoč navodu žalbe da je ista podnijeta zbog svih žalbenih razloga iz sadržaja žalbe proizlazi da ju je žaliteljica podnijela zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.
5.1. Naime, žaliteljica ističe da je priznala krivnju, ali da iz njezine obrane proizlazi da njezina namjera nije bila da napusti mjesto nesreće koje je bilo u krugu bolnice. Napominje da je učinila sve što se od nje u tom trenutku tražilo po nalogu djelatnika hitne pomoći.
Smatra kako postoji cijeli niz olakotnih okolnosti i kako je bilo uvjeta za oslobođenje od kazne, a najmanje da je bilo uvjeta za ublažavanje kazne.
6. Suprotno žalbenim navodima kako je bilo uvjeta za oslobođenje od kazne ili makar za njezino ublažavanje ističe se kako okrivljenici uopće nije niti izrečena kazna nego joj je izrečena mjera upozorenja uvjetna osuda jer je sud zaključio da se i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja.
6.1. Slijedom navedenoga novčana kazna pa bila i ublažena bila bi teža vrsta prekršajne sankcije od mjere upozorenja.
6.2. Što se tiče zahtjeva okrivljenice da ju se oslobodi kazne ističe se kako za to nema uvjeta koji su za oslobođenje kazne propisani člankom 38. Prekršajnog zakona.
7. Žaleći se zbog odluke o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 12 mjeseci valja istaknuti da je pogrešno prvostupanjski sud obrazložio izricanje zaštitne mjere kao obligatorno propisanom jer je temeljni zakon prekršajnog prava Prekršajni zakon kojim je u članku 58. jasno propisano kako sud može (a ne mora) izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 mjeseca do 2 godine.
7.1. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je izricanje navedene zaštitne mjere u konkretnom slučaju opravdano jer je okrivljenica počinila jedan od najtežih prometnih prekršaja koji predstavlja opasnost za sve sudionike u prometu i da je bila dužna ostati s ozlijeđenom osobom bez obzira na laičku procjenu o težini eventualnih povreda. Suprotno žalbenim navodima okrivljenica nije kažnjena da je djelo počinila s namjerom nego iz nehaja.
7.2. Okrivljenica je morala znati da nikakvim dogovorom sa sudionicima prometne nesreće, a naročito s vozačem hitne pomoći ne može pregovarati o svojoj obavezi da ostane na licu mjesta, da se može udaljiti samo zbog zakonom propisanih uvjeta, pa zbog težine počinjenog prekršaja nema uvjeta za ukidanjem zaštitne mjere.
7.3. Međutim, ovaj je sud prihvatio žalbene navode žaliteljice koji se odnose na dužinu trajanja zaštitne mjere držeći da je za do sada nekažnjavanu osobu ista određena u nesrazmjerno predugom trajanju i da će zaštitnom mjerom zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca biti otklonjeni uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 30,00 eura, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice.
9. Zbog navedenih razloga presuđeno je na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 24. listopada 2024.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović
Davorko Kučan
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravka : za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.