REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6629/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog JO, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022. i 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Vrbanja od 6. srpnja 2024., broj: 211-07/24-1/8213, u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog JO i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni, tako da se okrivljenom JO, za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i prekršaj iz članka 289. stavka 1. i stavka 4. tog Zakona, činjenično opisane u izreci prekršajnog naloga, u izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 1.670,18 eura (tisuću šesto sedamdeset eura i osamnaest centi), na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uračunava vrijeme provedeno u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva dana 6. srpnja 2024. godine od 2,30 sati do 14,30 sati kao 1 dan zatvora, odnosno 39,82 eura (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), tako da je okrivljeniku preostala novčana kazna u iznosu 1.630,36 eura (tisuću šesto trideset eura i tridesetšest centi) koju je dužan platiti u 4 (četiri) jednaka mjesečna obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog JO odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljeni JO obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 15,00 eura (petnaest eura) u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Vrbanja od 6. srpnja 2024., broj: 211-07/24-1/8213, okrivljeni JO proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj članka 199. stavka 6. te prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju citiranih propisa kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.670,18 eura. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jedan mjesec te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4.   Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Međutim, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, budući da vrijeme oduzimanja slobode nije uračunato u izrečenu kaznu u izreci prekršajnog naloga.

4.2. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik kritične zgode smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva dana 6. srpnja 2024. Pri takvom stanju stvari prvostupanjsko prekršajno tijelo nije primijenilo odredbe članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona jer vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem nije uračunalo u izrečenu kaznu, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne izjednačuje s jednim danom zatvora. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, tako da je okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunao iznos od 39,82 eura, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

4.3. S obzirom na prethodno navedeno, ovim se putem izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje kako je prilikom uračunavanja vremena koje je okrivljenik proveo u zadržavanju, u izreci prekršajnog naloga obvezan najprije izreći novčanu kaznu, a zatim temeljem članka 40. Prekršajnog zakona provesti uračunavanje vremena provedenog u zadržavanju te potom izreći preostali iznos novčane kazne (kako je navedeno u točki I. izreke ove presude).

5. Nadalje, iako nije riječ o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika, ovaj sud smatra važnim istaknuti kako izdavatelj prekršajnog naloga u izreci nije utvrdio pojedinačne novčane kazne za svaki pojedini prekršaj u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu, što izdavatelj prekršajnog naloga nije ispravno učinio, već je naveo zakonske raspone kazne za svako pojedino djelo, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu.

5.1. Naime, s obzirom da je za prekršaj iz članka 199. stavka 6. Zakona propisana novčana kazna u rasponu od 390,00 do 660,00 eura, dok je za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona propisana novčana kazna u iznosu od 1.320,000 do 2.650,00 eura, to je razvidno da su okrivljeniku utvrđene pojedinačne novčane kazne za navedena djela u iznosima ispod zakonskih minimuma (ublažene novčane kazne), budući da bi zbroj zakonskih minimuma činio iznos od 1.710,00 eura (a okrivljeniku je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.670,18 eura). S obzirom da je ovaj sud vezan zabranom preinačenja na teže (članak 202. stavak 4. Prekršajnog zakona), to odluka prvostupanjskog tijela glede odluke o novčanoj kazni nije preinačena po službenoj dužnosti.

5.2. Slijedom ranije iznesenog, ovaj sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju (umjesto navesti propisani raspon kazne), a potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakon, izreći ukupnu novčanu kaznu.

6. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja te moli da se izrečena novčana kazna ublaži s obzirom da bi mu plaćanje te kazne ugrozilo materijalnu egzistenciju. Podredno predlaže da mu se omogući obročna otplata kazne.

7. Razmatrajući odluku u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, kako je već navedeno, prvostupanjski je sud okrivljeniku za oba počinjena djela u stjecaju ublažio novčane kazne, odnosno utvrdio novčane kazne u iznosima nižim od iznosa posebnih zakonskih minimuma propisanih za predmetna djela. Tako izrečenu ukupnu kaznu ovaj Sud smatra primjerenom s obzirom na težinu djela počinjenih u stjecaju, stupanj krivnje okrivljenika i pogibeljnost djela, slijedom čega ovaj Sud smatra da nema osnove za daljnje ublažavanje kazne te da se svrha kažnjavanja ne bi mogla postići još blažom kaznom.

7.2. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja, i to osobito prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti na cestama koja se ogleda i u tome što je zakonodavac predvidio da se za taj prekršaj, osim novčane, može izreći i kazna zatvora, ovaj Sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići još blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

7.3. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u utvrđenim pojedinačnim kaznama odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, koje su primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

7.4. Međutim, imajući u vidu molbu okrivljenika da mu se odobri obročno plaćanje novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da novčanu kaznu plati u četiri jednaka mjesečna obroka, što je, sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, gotovo najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki I. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina novčane kazne opravdava takvu odluku.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 24. listopada 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Postaji granične policije Vrbanja u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.