Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2713/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ivanki Šamija i Peri Toliću, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženice LA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Andrei Čećuk, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4550/2021 od 9. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 24. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:
"1. Utvrđuje se da je tužitelj IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik ½ dijela stana u [adresa] koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a predstavlja suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) i to baš stan na 1 (prvom)katu koji se sastoji od tri sobe, predsoblja i ostalih sporednih prostorija, pa je dužna tužena ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trpjeti uknjižbu naprijed označenog stana na ime tužitelja IA za ½ dijela stana istodobno brisanje s imena tužene ŠA, dok se preostalom dijelu kojim je zatraženo utvrđenje tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
2. Svaka stranka snosi svoj trošak."
2. Žali se tužitelj i pobija prvostupanjsku odluku zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.
3. Žali se tužena i pobija prvostupanjsku odluku pod točkom 2. izreke koja se odnosi na troškove postupka, sve sa prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i postupi u skladu sa istima.
4. Sud prvog stupnja je donio rješenje koje se ispravlja presuda i to u uvodu u odnosu na ime tužene (list 141 spisa).
5. Odgovori na žalbu nisu podneseni.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Predmet ovog postupka je utvrđenje prava vlasništva na predmetnom stanu, kao posebnoj imovini tužitelja.
8. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:
- da su stranke zaključile brak 2004.,
- da je bračna zajednica prestala 14. veljače 2017.,
- da je predmetni stan kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice (prema kupoprodajnom Ugovoru u spisu – list 15-16 spisa) u 2013.
9. Na temelju iskaza stranaka te svjedoka sud prvog stupnja zaključuje da nije osnovan tužbeni zahtjev s naslova posebne imovine tužitelja tj. da tužitelj nije dokazao kupnju predmetne nekretnine vlastitim sredstvima.
10. Sa zaključkom suda prvog stupnja suglasan je žalbeni sud, ali iz sljedećeg razloga:
U konkretnom slučaju radi se o kupnji predmetnog stana u [adresa], za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka.
11. Prema članku 36. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje u tekstu: ObZ) koji se ima primijeniti u konkretnom slučaju s obzirom na vrijeme stjecanja nekretnine, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine i bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili.
12. U konkretnom slučaju stranke nisu zaključile bračni ugovor.
13. Člankom 39. citiranog Zakona određeno je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova imovina, što nemamo u konkretnom slučaju.
14. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. ObZ-a.
15. U konkretnom slučaju nepobitno proizlazi da se radi o kupnji predmetnog stana za vrijeme trajanja bračne zajednice i navodi tužitelja glede spisa Porezne uprave, u kojem tužena govori o "daru" predmetnog stana, ne ukazuju na pogrešan zaključak suda prvog stupnja da se ne radi o posebnoj imovini tužitelja.
16. Kako je za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavan propis koji je vrijedio u vrijeme stjecanja te imovine, to prema zakonskoj normi do 1. srpnja 1999. imovina bračnih drugova stečena u bračnoj zajednici ima status zajedničkog vlasništva, a od tada status suvlasništva u jednakim dijelovima i nije važno u kojem je omjeru bračni drug doprinosio stjecanju zajedničke imovine. Tako ako se radi o imovini koje su stranke stekle radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, tada činjenica što je upisana na tuženu za 1/1 dijela ne dovodi u pitanje pravno svojstvo predmetne imovine, niti dovodi u pitanje suvlasnički udjel stranaka (kao Vrhovni sud RH Rev-577/2008).
17. Stoga se u konkretnom slučaju očito se radi o suvlasništvu na predmetnoj nekretnini, a ne o vlastitoj imovini kako to želi prikazati tužitelj.
18. Iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi se radilo o posebnoj – vlastitoj imovini tužitelja, jer to što je novac "pozajmljen" ne ukazuje na pogrešan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao – članak 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) postojanje vlastite imovine.
19. Naime, imovina koju su bračni drugovi unijeli u brak ili je stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od rada, ne smatra se bračnom stečevinom.
20. Imovinu čini skup subjektivnih imovinskih prava koja pripadaju jednoj osobi i predmet bračne stečevine mogu biti pravo vlasništva bračnih drugova na nekretninama i pokretninama koje je pribavljeno radom bračnih drugova (kao što su plaća, razni vid naknade po osnovi rada, poslovni udjeli i sl.), kao i radom stečena ušteđevina, najamnina i slično. Stoga se u konkretnom slučaju radi o bračnoj stečevini i to nepobitno proizlazi iz rezultata dokaznog postupka.
21. Tužitelj nije dokazao da se radi o vlastitoj imovini, jer činjenica pozajmljivanja novca za uređenje stana (kako navode svjedoci s ročišta od 14. studenog 2022.), zatim svjedoka koji navode kupnju nekretnine zajedničkom ušteđevinom stranaka (list 102-104 spisa), kao i glede pozajmljivanja novca (list 102 spisa), ne ukazuju na kupnju nekretnine isključivo sredstvima tužitelja.
22. Rad je konstitutivni element za nastanak bračne stečevine i svaki rad kojim se stvara vrijednost, odnosno koji je jedan od bračnih drugova upotrijebio za stvaranje imovine, ne podrazumijeva samo rad na temelju kojega se ostvaruje pravo na plaću, već se kao udio uzima i rad u kućanstvu, rad oko odgoja i brige o djeci, kao i svaki drugi oblik rada u upravljanju, održavanju i povećanju imovine stranaka.
23. Stoga slijedom navedenog, s obzirom da se radi o suvlasništvu stranka, valjalo je odlučiti kao u izreci – s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i izvedene dokaze – članak 373.a ZPP-a.
24. Žalbeni navodi tužene glede odluke o troškovima postupka nisu osnovani, jer su stranke podjednako uspjele u predmetnom postupku, a pitanje bračne stečevine rješavalo se u parničnom postupku, a ne dogovorom stranaka, pa sukladno odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a odlučeno je kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu, 24. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Dragica Samardžić
