Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Zk-212/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Reformatska crkvena općina Kneževi Vinogradi, OIB: 85816583255, iz [adresa], zastupana po punomoćniku Arturu Fišbahu odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika 1. Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, OIB: 68677215945, sa sjedištem u [adresa], i 2. Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, Crkvena općina Kneževi Vinogradi, OIB: 01624466477, sa sjedištem u [adresa], oboje zastupani po dr.sc. Atili Čokoliću, odvjetniku iz Osijeka, radi brisanja zemljišno knjižnog upisa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-141/2023-22 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 24. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana, te pobijana prvostupanjska odluka preinačuje na način da se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan.

II. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.718,75 Eur.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja a koji glasi:

"Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu u Belom Manastiru Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, da izvrši brisanje zemljišno knjižnog upisa prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa imena drugo tuženika REFORMIRANA KRŠĆANSKA KALVINSKA CRKVA U HRVATSKOJ, CRKVENA OPĆINA KNEŽEVI VINOGRADI, OIB: 01624466477 i istovremeno se nalaže uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja odnosno upisa prava vlasništva za iste kč.br. na ime tužitelja REFORMATSKA CRKVENA OPĆINA KNEŽEVI VINOGRADI, OIB: 85816583255, te su tuženici dužni naknaditi tužitelju i prouzročeni parnični trošak u iznosu od 18.365,00 kuna, sve u roku od 15 dana."

2. Ujedno je obvezao tužitelja da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.355,64 Eur.

3. Žali se tužitelj i pobija prvostupanjsku odluku sve sa prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i postupi u skladu sa istima.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za brisanje zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva na tuženiku pod 2. na kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da se naloži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno upis prava vlasništva navedenih nekretnina na ime tužitelja.

7. Prema stanju u spisu proizlazi da je u bivšoj SFRJ postojala jedna Reformatorska (Reformirana) kršćanska crkva.

8. Na osnovu podneska od 4. prosinca 2015. (list 43 spisa) proizlazi da je u Kraljevini Jugoslaviji bila jedna Reformirana kršćanska crkva, Reformovana hršćanska crkva u Kraljevini Jugoslaviji a u SFRJ jedna Reformatska (Reformirana) kršćanska crkva, tako da je u Republici Hrvatskoj bila nakon osamostaljena jedna Reformirana kršćanska crkva. Nakon osamostaljena Republike Hrvatske 30. siječnja 1993., osamostaljena je Reformirana crkva pod nazivom Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj, kao jedinstvena zemaljska crkva i u to vrijeme na prostoru Republike Hrvatske druge Reformirane kršćanske crkve nije bilo i prema tadašnjem Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica ("Narodne novine" broj 14/78) imalo je građansko pravu osobnost i tu kršćansku Reformiranu crkvu predstavljao je biskup ZD sa sjedištem u [adresa] s tim da ista danas nosi naziv Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj.

9. Nadalje iz podneska proizlazi da je 1999. svećenik ĐD koji je do tada bio pripadnik Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj osnovao mađarsku Reformatsku kršćansku crkvu u Hrvatskoj i radi upisa u evidenciju vjerskih zajednica trebao je donijeti ovjereni prijevoda da pripada mađarskoj Reformatskoj crkvi s obzirom da takve crkve ne postoje, on je evidentirao svoju crkvu kao Reformatska kršćanska crkva Mađara u Republici Hrvatskoj. Od 1999. do danas Sinoda i biskup Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj ZD ne prihvaća ove crkve, ne priznaje njihovu pravnu sljednost i smatra ih kao novo osnovane vjerske zajednice, s tim da je 4. srpnja 2003. Vlada Republike Hrvatske sklopila Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa sa Reformiranom kršćanskom crkvom u Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 196/03) i Ugovor je potpisao biskup ZD.

10. Nadalje iz podneska od 15. studenog 2017. (list 71-72 spisa) proizlazi da do stupanja na snagu Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica ("Narodne novine" 83/02 i 73/13) nije postojao registar vjerskih zajednica i dana 24. srpnja 2002. stupio je na snagu Zakon gdje člankom 5. stavak 1. navedenog Zakona određeno je da se vjerske zajednice koje djeluju kao pravne osobe u Republici Hrvatskoj na dan stupanja Zakona podnošenjem prijave upisuju u evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, tako da je Reformatska kršćanska crkva Mađara podnijela prijavu za upis u evidenciju i ona je upisana 13. studenog 2003., a 3. prosinca 2003. Reformatorskoj kršćanskoj crkvi Z u [adresa] odobren je i upis organizacijskog oblika Reformatorska Crkvena općina Kneževi Vinogradi pod evidencijskim brojem 20.11. Nadalje proizlazi da je Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj podnijela prijavu za upis u evidenciju nadležnom ministarstvu 26. rujna 2003. a 31. ožujka 2005. odobren je Reformiranoj kršćanskoj crkvi u Hrvatskoj upis promjene naziva u evidenciju pod brojem 6. i to pod novim nazivom Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj.

11. Ujedno je iz podneska od 4. prosinca 2017. (list 87 spisa) proizlazi da je Reformatska crkvena općina Kneževi Vinogradi upisana 13. studenog 1986. pod matičnim brojem [matični broj], da je Reformirana kršćanska kalvinska crkva upisana 4. ožujka 1999. pod matičnim brojem [matični broj], da je Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj Crkvena općina Kneževi Vinogradi upisana 21. kolovoza 2014., pod matičnim brojem [matični broj].

12. U ovom sudskom predmetu tužitelj je podnio brisovnu tužbu u zakonskom roku, a prijeporno je pitanje je li na predmetnim nekretninama došlo do promjene naziva vlasnika ili se radi o upisu potpuno novog vlasnika, odnosno tko je stvarni pravni sljednik Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj koja se osamostalila od Reformirane crkve u bivšoj državi 30. siječnja 1993.

13. Iz spisa proizlazi da je u odnosu na tuženike kao pravne sljednike, prema utvrđenju suda, rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, pod brojem Z-2215/2014 izvršena samo promjena naziva vlasnika, što s obzirom na žalbene navode tužitelja ne može prihvatiti žalbeni sud.

14. Utvrđenje sljedništva na osnovu Zaključka Vlade Republike Hrvatske od 23. prosinca 2004. i prema podacima Ureda Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Vlade Republike Hrvatske i Državnog zavoda za statistiku ne može prihvatiti žalbeni sud, a s obzirom na uputu višeg suda Rev-1791/2019 prema kojoj uređenje unutarnjeg ustrojstva crkve, osnivanja, mijenjanja i ukidanja, je u nadležnosti Sinode, odnosno Sinodalnog vijeća.

15. Zaključak suda prvog stupnja o postojanje Sinode od 12. lipnja 1999. i od 20. veljače 1999. i da se radi o Sinodama razdvojenih crkva je točno.

16. Prema zapisniku Sinode od 30. siječnja 1993. (list 239-240 spisa) proizlazi da je sastavljen sa ustrojstvom Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj, održanoj u Osijeku – Retfali i da je konstatirana uspješnost zasjedanja Sinode i proglašeno ustrojstvo Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj, njezina čelništva gdje je tada bio prisutan kao župnik ZD.

17. Nadalje prema zapisniku od 12. lipnja 1999. (list 241-244 spisa) proizlazi da ZD je odsutan iz nepoznatog razloga, i nije uključen u rad Provedbenog odbora, i da je nezakonito sazvao Sinodu 20. veljače 1999. s tim da počasni biskup ZD u potpunosti negira odluku Sinode iz [adresa] od 7. studenog 1998.

18. Prema zapisniku (list 258-260 spisa) proizlazi da je održava biskup ZD, da nisu pristupili drugi delegati i da on Sinodu održanu u [adresa], u rujnu 7. studenog 1998. proglašava nevažećom.

19. Stoga prema stanju u spisu proizlazi da je na Sinodu održanu 30. siječnja 1993. ustrojena Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i da je za biskupa izabran župnik ZD. Ta crkva je upisana kod Državnog zavoda za statistiku 24. veljače 1993. pod matičnim brojem [matični broj].

20. U Kopačevu je 12. lipnja 1999. održana Sinoda na kojoj je donesena odluka da crkva promijeni naziv u Mađarska Reformatska kršćanska crkva u Hrvatskoj, te je pod tim nazivom i registrirana kod Državnog zavoda za statistiku. Na zahtjev Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, ispravljen je naziv u Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj i pod tim nazivom je upisana u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, a na temelju rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Klasa:UP/I-070-01/03-01/15, URBROJ:514-09-02-03-5 od 13. studenog 2003. (list 28. spisa). Crkva je s novim nazivom zadržala isti matični broj [matični broj], tako proizlazi iz spisa.

21. Naprijed navedene činjenice, prema stanju u spisu ukazuju da je Reformatorska kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj u registar upisana prvi put 4. ožujka 1999. i prema sadržaju zapisnika sa Sinode proizlazi da je biskup ZD prekinuo suradnju sa Sinodom tužitelja, odnosno isti ne može poništiti odluku Sinode na način kako to čini. Odluku Sinode može staviti van snage samo Sinoda tj. Povjerenstvo iste.

22. Odredbom članka 2. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica („Narodne novine“ broj 83/02) propisano je kako vjerske zajednice samostalno i slobodno određuju unutarnju organizaciju; tijela upravljanja, njihovu hijerarhiju i nadležnosti; tijela i osobe koje predstavljaju vjersku zajednicu i njene organizacijske oblike; sadržaj i način očitovanja vjere; održavanje veza sa svojom središnjicom i drugim vjerskim zajednicama; udruživanje s drugim vjerskim zajednicama; i druga pitanja svoga djelovanja u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.

23. Odredbama članka 3. i 4. Ugovora o pitanjima od zajedničkog interesa koji je Vlada Republike Hrvatske sklopila sa Refomiranom kršćanskom crkvom u Hrvatskoj (“Narodne novine“ broj 196/03) određeno je kako uređivanje unutarnjeg ustrojstva crkava, osnivanje, mijenjanje i ukidanje seniorata i župa (crkvena općina), te drugih pravnih osoba je u nadležnosti Sinode odnosno Sinodalnog vijeća pojedine crkve (članak 3.). Crkve odnosno njihova nadležna tijela obavljaju sve vlastite vjerske izbore, imenovanja i dodjelu službi, prema odredbama svojih propisa. Izbor i imenovanje, premještaj i smjena biskupa u isključivoj su nadležnosti Sinode. Vlada Republike Hrvatske će na prikladan način biti obaviještena nakon izbora biskupa, a prije posvećenja odnosno rukopoloženja (članak 4.).

24. Slijedom navedenog, a s obzirom na žalbene navode tužitelja koji ukazuju na pogrešan zaključak suda prvog stupnja glede odluka i zaključaka Sinoda, prema mišljenju ovog suda, tužitelj je pravni sljednik Reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj, jer iz Sinode koja je održana u Kopačevu 12. lipnja 1999. donijeta je odluku o formiranju sedmeročlanog Povjerenstva, a biskup ZD je izričito odbio priznati odluku Sinode, te je osnovao novu crkvu pod nazivom Reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj Biskupski ured kako je i prijavljena Državnom zavodu za statistiku radi upisa.

25. Biskup ZD je bio predstavnik Reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i bez obzira što ga je Sinoda smijenila i nadalje se predstavljao kao njezin zastupnik i svoju novo osnovanu crkvu prikazivao kao sljednika Reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj te je tvrdio kako je ta crkva sljednica koja je samo naknadno promijenila naziv što prema stanju u spisu ne proizlazi. Riječ je o novoosnovanoj crkvi na čelu sa biskupom ZD (kao Visoki trgovački sud – Pž-1447/2020 – u spisu).

26. Stoga je žalba tužitelja osnovana i ukazuje na pogrešan zaključak suda prvog stupnja.

27. Naime, iz činjeničnog stanja u spisu proizlazi da je nakon smjene s mjesta biskupa u Reformiranoj kršćanskoj crkvi u Hrvatskoj na Sinodi u [adresa] 1998., biskup ZD odbio priznati odluke Sinode i Provedbenog odbora, nelegalno ih poništivši te ustrojio novu zajednicu – 1999. koja djeluje pod nazivom Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj.

28. U prilog pravilnom zaključku ide prijava od 19. veljače 1999. koja je podnesena Državnom zavodu za statistiku za upis Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj (koja mijenja naziv u Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj) i koja sadrži naznaku "osnivanje" crkve.

29. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci kojom je odbačena ustavna tužba U-III-3626/2024 ukazuje da je Reformirana kršćanska kalvinska crkva nastala u Hrvatskoj tek 1999.

30. Prema tome u konkretnom slučaju radilo se o promjeni vlasništva, a ne o promjeni imena upisa u zemljišnu knjigu suda.

31. Također pravilnom zaključku suda prvog stupnja ide i odluka Visokog trgovačkog suda – list 299 spisa - u prilog tome da tuženici nisu ničiji pravni sljednik ide i činjenica da isti ne osporavaju ni podatak iz Očitovanja Vlade Republike Hrvatske, Komisije za odnose s vjerskim zajednicama od 1. ožujka 2011., da je u Reformatskom crkvenom tisku u Hrvatskoj „Reformatski život“ od 28. listopada 1999. na stranici 16. objavljena propovijed superintendanta gosp. Đ na bogoslužju prigodom njegovog ustoličenja, kojom prilikom je rekao: „...kao izabrani vođa jedne nove Crkve prvi put propovijedam božju riječ. ... Naša buduća Crkva, koja je tako mlada, nastala je prije mjesec i pol dana…“.

32. Naime, točno je da je u Jugoslaviji naziv tužiteljevog pravnog prednika bio „Reformatska hrišćanska Crkva u Jugoslaviji“, no radi se samo o prijevodu. Konačno, iz Zapisnika sa sjednica Sinodskog vijeća od 21. svibnja i 21. rujna 1992. (list 229. - 232. spisa) vidljivo je da su zapisnici, pa tako i naziv pravnog prednika, pisani na mađarskom jeziku.

33. Samo se napominje da činjenica što je Vlada Republike Hrvatske 18. lipnja 2003. s tuženikom sklopila Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa za odluku u ovom sporu nije relevantna, jer država slobodno izabire s kojim će vjerskim zajednicama sklopiti Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa.

34. Kako se svaka crkva i vjerska zajednica koja se izdvoji ili se izdvaja iz crkve ili vjerske zajednice smatra novom crkvom ili vjerskom zajednicom, početak njenog djelovanja smatra se datumom njenog izdvajanja i osnivanja, pa je prema mišljenju ovog suda na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je valjalo zbog svega naprijed navedenog odlučiti kao u izreci – članak 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

35. Kako je tužitelj uspio u postupku – članak 154. ZPP-a, to mu je sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a priznat trošak i to za pristup na ročište od 18. rujna 2017., 18. listopada 2017., 20. studenog 2017., 12. prosinca 2017., 5. rujna 2023., 15. siječnja 2024., 26. veljače 2024., 2. travnja 2024. i 22. travnja 2024. s tim da je za sva ta ročišta priznat pojedinačan iznos od po 500,00 Eur, osim za ročište od 2. veljače 2024. – 25% - 125,00 Eur, za trošak revizije 750,00 Eur, što sve zajedno s PDV-om predstavlja trošak od 6.718,75 Eur.

36. Trošak sastava tužbe nije potraživan, a pristojba nije plaćena – list 170 spisa – prema stanju u spisu – popis pristojbi.

37. Pa je stoga odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP- a s tim da je potrebno navesti da zakonska kamata na trošak nije potraživana pa je stoga odluka suda u ovom dijelu izostavljena.

U Splitu, 24. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić