Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž 594/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice AO OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i tužiteljice BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dušanu Trifunoviću, odvjetniku u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji, od 24. siječnja 2024. poslovni broj: Pn-316/2019-66, dana 24. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji, od 24. siječnja 2024. poslovni broj: Pn-316/2019-66.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje podnijet dana 2. veljače 2024.
2. Protiv navedenog rješenja tuženik podnosi žalbu iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. (''Narodne novine'' broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. – dalje: ZPP), uz prijedlog da ovaj sud uvaži njegovu žalbu i ukine pobijano rješenje.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Obrazlažući pobijano rješenje sud navodi da je zakazao ročište za glavnu raspravu za dan 22. siječnja 2024., koji poziv je uredno zaprimio punomoćnik tuženika, odvjetnik Dušan Trifunović, dana 3. studenog 2023., međutim na zakazano ročište nije pristupio, nego je naknadno obavijestio sud da na ročište nije došao radi obavijesti Udruge hrvatskih sudaca (dalje UHS) da se zbog štrajka (mjera upozorenja) sudaca, ročišta pred sudom neće održati, osim u hitnim slučajevima, a uz to je istaknuo i da je uputu Vrhovnog suda Republike Hrvatske o načinu postupanja sudova tijekom mjera upozorenja primio prekasno te je predložio povrat u prijašnje stanje. Sud je prijedlog tuženika ocijenio nedopuštenim obrazlažući da je Upravni odbor UHS na sjednici od 17. siječnja 2024. donio zaključak u kojem nije decidirano naveo, koji su to predmeti u kojima bi mogla nastupiti nenadoknadiva šteta, niti koji su to hitni predmeti, već je ovo utvrđenje ostavljeno na dispoziciji sucu, što je objavljeno i na web stranici UHS-a i bilo je dostupno svim građanima, pa tako i tuženiku i njegovom punomoćniku. Sud posebno ukazuje da tuženik u prijedlogu ne navodi koje radnje je imao namjeru poduzeti i zbog kojih bi to radnji izgubio pravo na poduzimanje te radnje, pa pozivom na čl. 117. st. 1. i čl. 121. st. 1. ZPP-a prijedlog tuženika ocjenjuje nedopuštenim i odbacuje ga. Sud dodatno obrazlaže i da postupak traje od 2019. te su u njemu tužitelji podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, koji je prihvaćen od strane predsjednika suda 15. studenog 2023. pod posl. br. Su Gzpl-100/2023-4, što je dodatni razlog za održavanje ročišta bez odgode.
5. U žalbi protiv navedenog rješenja tuženik ističe da niti on niti njegov punomoćnik nisu pristupili na ročište iz razloga što su putem UHS-a i Hrvatske odvjetničke komore primili obavijest da sudovi zbog mjera upozorenja neće održavati rasprave u predmetima koji nisu hitne naravi, a budući su obojica ocijenili da u tu vrstu predmeta spada i ovaj predmet jer je započeo 2019. i njegovo nerješavanje odmah, nema za posljedicu da bi nastala nenadoknadiva šteta za stranke, to nisu došli na zakazano ročište. Pored toga, tuženik u žalbi navodi i da je sud nakon primitka prijedloga za povrat u prijašnje stanje propustio zakazati ročište sukladno čl. 121. st. 2. ZPP-a, čime je počinio bitnu povredu iz čl. 353. st. 1. toč. 1. ZPP-a u svezi s čl. 121. st. 2. ZPP-a te da je prilikom donošenja rješenja o odbacivanju prijedloga tuženika, počinio i bitnu povredu ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 6., jer zbog nezakonitog postupanja nije dao mogućnost tuženiku da raspravlja pred sudom.
6. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tuženik niti bilo koju drugu povredu parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Naime, pozivanje tuženika na nepostupanje prvostupanjskog suda sukladno odredbi čl. 121. st. 2. ZPP-a nije osnovano jer navedena odredba propisuje da će sud u vezi sa podnesenim prijedlogom za povrat u prijašnje stanje zakazati ročište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog temelji općepoznate. Kako je iz stanja spisa razvidno da je Upravni odbor UHS na sjednici od 17. siječnja 2024. donio zaključak u kojem nije decidirano naveo, koji su to predmeti u kojima bi mogla nastupiti nenadoknadiva šteta, niti koji su to hitni predmeti, već je ovo utvrđenje ostavljeno na dispoziciji sucu, koji sudjeluje u mjerama, da u svakom pojedinom predmetu procijeni hoće li odgoditi ročište, što je objavljeno i na web stranici UHS-a i bilo je dostupno svim građanima te uzimajući u obzir i okolnost da svi suci nisu podržavali „mjere upozorenja“, koje činjenice su bile općepoznate, to u smislu citirane odredbe čl.121. st. 2. ZPP-a nije postojala obveza suda na obvezno određivanje ročišta nakon podnesenog prijedloga.
8. Tuženik međutim opravdano prigovara da je prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje pogrešno primijenio odredbu čl.117. st.1. ZPP-a iz razloga jer tuženik uz prijedlog nije naveo koje radnje je imao namjeru poduzeti na propuštenom ročištu. Ipak i pravilnom primjenom odredbe čl.117. st. 2. ZPP-a prijedlog je valjalo odbaciti. Naime, odredba čl. 117. st. 1. ZPP-a omogućuje stranci, da na svoj prijedlog, naknadno obavi radnju propuštanja ročišta ili roka za poduzimanje kakve radnje u postupku ukoliko je zbog toga izgubila pravo na poduzimanje te radnje, pod uvjetom da sud ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje. Međutim, st. 2. istog čl. određuje da povrat u prijašnje stanje nije dopušten ako se propuštanje može pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek.
9. Kako tuženik u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje izričito ističe da mu je poduzimanjem „mjera upozorenja“ suda i nepravodobne obavijesti predsjednika VSRH o tome na koji način se odlučuje koja ročišta će biti odgođena, onemogućeno raspravljanje pred sudom, što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP- a, to je prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje svakako trebalo odbaciti, jer je ta okolnost odredbom čl. 117. st. 2. ZPP-a izrijekom propisana kao okolnost koja čini nedopuštenim prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
10. Zbog navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o odbacivanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta.
U Varaždinu 24. listopada 2024.
Sutkinja
Bojana Skenderović
